nedjelja, 12.02.2006.
OČE NAŠ U HLADU
ZVRNAD! ZVRNAD! pristojno zvoni sat! kada sam bio već dovoljno budan (1.4 ns) da skužim da su se papa vrijeme i mob udružili protiv i prodili me hitil sam mobitl na pod, a u onom polubudnom snu šamaral zraka praveći se i tješeći samoga sebe da je tim činom vrijeme izvuklo svoju poruku!
krenuli smo putem Podravine oko 8 sati! naime, na djedovu inicijativu otišli smo tamo na misu koje se održavala prabaki u spomen!
Sad kaj je , z.j.b?! prvo smo dopičili tam u 11 jer smo do 9. Kod bake i dede smo čekali uju i familly, da dođu. ČEKALI SMO IH SAT VREMena! nebi to bilo tak previše čudno da ne žive u istoj kući s bakom i deom! kat iznad! došavši na zakazano mjestu, ušli smo na misu u Crkvu! Sestrična , Ines (the Seka) i ja sledosmo u zadak Crkve, dok su fosili otišli u prednji dio! jedina toplina koju sam dobiva obila je produkt mojega smijeha na Neline konstatacije vezane za haljine bakica , raspadno stanje crkva... kako je misa završila izletjeli smo van... NA TOPLO! doslovno! unutra je bilo hladno za poludit! vani sam morao kucati po prstima da padne led s njih!!
Dođe do mene The Majćica, derući se poluglasno zadržavajući pritom staloženost i pristojnost, da di sam ja?! que! pa u crki sam bio! pa nisam te vidla! kaj me nisi vidla stajao sam uz onu santu leda ispod stalaktita! na kraju sam joj uspio dokazati da sam bio u crkvi! ako ništa drugo barem iz poštovanja prema dedi!
to je ono važno! ab heil!
