27.09.2006., srijeda
Deda :)
Danas sam bio na kavi sa prijateljem kad li je pored nas prošao Deda. Ne moj djed, svi moji djedovi davno su umrli, već Deda, šnajder stare škole, sitni tanki starčić uvijek glatko izbrijan i odjeven u besprijekorno odjelo - odjelo onako savršeno kako to već dugo nije občaj vidjeti ni u svečanim prigodama. Bio je odjeven tamno i teško, što me je iznenadilo jer je on uvijek za vedrih dana (a tada sam ga jedino i viđao) nosio svijetla siva ili bež odjela.
Njegov osmijeh je i večeras blistao iznad pomno odabrane leptir mašne a njegovi koraci su skoro pa graciozni, još uvijek su laki, sitni i brzi - ništa se nije promijenilo od onda kad sam ga zadnji put vidio...a to je bilo prije stvarno jako puno vremena!
"Ovog čovjeka nisam vidio najmanje deset godina!" - rekao sam svom prijatelju. - "Mislio sam da je umro i baš sam sretan što ga opet vidim! Isti je kao i uvijek, vidi ga kako brzo hoda, gotovo trčkara, a još onda kad sam ga zadnji put vidio imao je skoro devedeset godina!"
Prijatelj se sa zanimanjem okrenuo prema Dedi ali mu je interes vidno opao kad ga je vidio onako sitnog, starog i pogrbljenog. Nitko ne voli dugo gledati starce.
Shvatio sam da moj prijatelj nikako ne može uvidjeti zašto sam tako ushićen i naglo sam osjetio snažnu potrebu da mu objasnim zašto je Deda meni toliko poseban:
"Vidi ga, uvijek je ovako besprijekorno obučen, takav je dolazio i na ping pong."
"Na ping pong!?" - usklikne frend - "Kaj je on igrao ping pong sa devedeset godina!?"
"Jašta da je igrao, dapače, pobjeđivao je ljude četiri puta mlađe od sebe, čak i prilično neloše igrače!"
"Ma daaj" frkne frend.
"Istina, uvijek, baš uvijek bi bio beskrajno ljubazan, nasmiješen i svima se obraćao sa Vi" - rekao sam pa nastavio:
"Užasno je živcirao mladce koje je redovito pobjeđivao! A skoro uopće se ne bi micao s mjesta, samo bi micao svojim smiješnim velikim kockastim reketom lijevo - desno! Ljudi bi šizili jer su gubili a on bi im govorio:"
'Je gospon, nebute Vi od mene izgubili jer bum Vas ja pobijedil, već bute Vi dvadeset i jedan put promašili!'
Frend se počao ceriti a Deda je svojim brzim koracima već odcupkao daleko od nas...
"Najsmiješniji mi je bio kad bi nam pričao kako je zbrisal od svoje žene! Govorio bi:"
'Znate gospon, žena mene ne pusti igrati, uvijek mi prigovara da kaj ja to izvodim, da sam prestar. Ja sam zato obukao odjelo a reket sam već v jutro sakril vani. Onda sam joj popodne rekel da se idem samo malo prošetati. Umjesto da odem šetati otišel sam tam gdje sam sakril reket, zel reket - i evo me tu!'
Sad se moj prijatelj već glasno hihotao, pa sam mu se pridružio, jedino sam se potrudio završiti priču:
"Svi urlamo od smijeha kako on sa devet banki bježi od kuće i od svoje žene i kako skriva rekete po grmlju, jedino je on mrtav ozbiljan. Pažljivo skida sako, otkopčava gumbe na rukavima od košulje i počne zavrtati rukave prema laktovima. Kad završi taj ritual zgrabi taj svoj golemi reket i stane onako sitan sa jedne strane ping pong stola. A tada upita kao da je u najmanju ruku krupje u nekom velebnom casinu:"
'Gospodo, jel netko za igru?'
Deda nam je zamakao iz vidokruga. Frend se više nije smijao već je samo lagano mahao glavom gore dolje.
"Dao bog da i mi budemo takvi sa devedeset godina." reče on zamišljeno.
"Dao bog!..." prisnažih ja i osmjehnuh se prisjetivši se u tom času svih tih mojih bezbrižnih dana u kojima sam svakog lijepog ljetnog dana igrao ping pong sa neobičnim ali vrlo pozitivnom ljudima...
Podigao sam u vis čašu sa sokom od paradajza, kao da nazdravljam...i prošaptao:
"...Da nam još dugo dugo živi Deda!"
Vaš Ddadd :)
|
26.09.2006., utorak
Netjak :))
Bio sam danas do seke, prvi put sam vidio nećaka!
Majka je po meni poslala klopu da seka ne mora kuhati :)
Mali je minijaturni naborani gabor, sladak je jer je mali...svi kažu da sliči na uju, ali pogledajte ga samo, ako je to istina onda sam ja fakat gadan :D
Voli vas Ddadd :D
|
25.09.2006., ponedjeljak
Opskurna mjesta :)
Često sam znao otić u BBS. Divna noćna birtija rokerski namještena, sa konobaricama koje kao da su izašle iz neke country pjesme i koje redom sliče jedna drugoj ko jaje jajetu - tanke crnokose visoke...i ljubazne! Barem prema meni.
BBS je bio sjajno mjesto za biti u gomili a biti sam. Gomila je bila malo neobičnog profila: lijepe curice obučene svakojako samo ne ulickano šminkerski fensi šmensi zategnuto i kojekakvi tipovi, od momaka kojima odijela dobro ne stoje već su ih silom prilika morali imati radi posla pa su tu došli jedvo čekajuć da ih skinu i malo se opuste, pa sve do dugokosih bradonja odjevenih u nešto za što bi pomislio da su prije prekrajanja bile vreće za nošenje krumpira.
Jedno je bilo zajedničko svima - išli su radi vlastitog užitka, radi bilijara, radi mjuze, radi društva. Nisu išli da bi gledali i bili viđeni - i to je razlog zbog kojeg sam volio to mjesto. Par puta mi se tamo zalomio prvi poljubac sa ponekom damom - to je u biti i razlog zbog kojeg i dan danas volim to mjesto.
Jer drugih razloga gotovo da i nema.
Danas u BBS idu moderni, normalni ljudi. Nema više tankih konobarica - konobari sad poslužuju tamo. Brzi su i ljubazni ali bez duše. Muzika je neka elektronska, onakva koja sigurno ne privlači niti čudno odjevene bradonje i njihove country djevojake, niti jednostavne mladiće u razdrljenim bijelim košuljama. Nema opskurno odjevenih ljudi...i zato je BBS postao opskurno mjesto! U tom noćnom klubu sad u svakom trenu petero ljudi bulji u tebe, pokazuje prstom, zlurado nešto komentira i šapuće...
Ljudi koji sad dolaze lijepo su obučeni jer znaju da će ih netko gledati. Drže se ukočeno ko da su progutali partviš jer znaju da ih netko gleda. Hodaju na navijanje, a glava im u hodu ne ide ni lijevo ni desno da ne sretnu poneki pogled - i tako se muče sve dok ne sjednu u neki zapećak! A tad se ti jadni uštogljenci pretvaraju u lavove, u najveće babe tračare - ni glava ni oči ni kažiprst ni usta nikad im ne miruju već traže nesavršenosti sve dok ih ne nađu i podrugljivo prenesu svom društvu. Ti ušminkani i lijepo odjeveni ljudi u glavi su opskurniji od svih bradonja u platnenim vrećama zajedno.
Zbog takvih je ljudi BBS izgubio 'ono nešto', ono što sam volio - dušu.
Eto najdraži moji, nadam se da sam vam opisao opskurno mjesto, a sad bih vam opisao kako sam se našao tamo...
Dakle, jedna se slatka blogerica trebala u subotu pridružiti mom društvu pa da odemo u Jabuku. Kako to uvijek biva, čitavo društvo je otkazalo i odjednom sam se ni kriv ni dužan našao doma chatajuci sa tom slatkom blogericom! Umjesto da tutnjimo negdje!
"Eh, prestar sam" rekoh ja njoj.
"Kako to misliš?" upita ona.
"Umoran sam ko pas, a prije dvije godine bih te pozvao na bilijar bez obzira što je pol dva u noći!"
Plačko...vidim plačka - plačka mi je napisala!
"A ja sam te baš htjela pitati to!" (ne vjerujem joj niš...hehehehehe)
"Dobro, ajmo!"
Smajli...vidim smajlića - smajlića mi je napisala :)
I tako, došao sam po nju, u dva sata u noći ušli smo u BBS, gužva povelika, svi zrihtani ko da je bal a ne tequila party. Jedan stol nije radio pa sam počeo dami pored sebe pokazivati kako da drži štap, kako da nišani, kako da zauzme stav...
"Vidi, oni tipovi tamo nam se smiju" rekoh ja, ne pretiho. Slatka blogerica pogledala je prema njima i zbilja je imala što vidjeti - trojica kršnih brđana komentira i pokazuje prema nama - nešto im je na nama bilo ludo zabavno! Toliko zabavno da su se trgali od smijeha do te mjere da sam se čak i ja zabavljao! LOL!
"Da! ..." - reče slatka blogerica -"... ali oni zaboravljaju da mi držimo držimo štapove!"
Prasnuli smo u smijeh, fakat su ti momci bili smiješni...
"Osim toga..." rekoh ja "...nas smo dvoje a njih su samo trojica!"
BUHAHAHAHA
BUHAHAHAHA
BUHAHAHAHA
Smijali smo se tako malo mi njima i kad sam sljedeći put pogledao prema njima skužio sam da smo im nažalost pokvarili zabavu - sad su sjedili mirno, tiho i skrušeno, ko da su nas se preplašili!
A tko se ne bi usro u gaće kad nas vidi, ipak su blogeri ludi ko gljive...što'š!
:D
Vaš Ddadd
:)
|
24.09.2006., nedjelja
Kad je natašte? :D
Dođem k svojima na kasni doručak. Na stolu kikiriki u nekoj zdjelici. Dan prije sam im u Mercatoneu kupio kilu slanog vakumiranog kikirikiha - nek stari ima što grickat dok gleda tekme.
Nisam mogao odoljeti i stavio sam si malo kikirikija u šaku.
"Danas sam pojeo kikirikija natašte - nije mi baš legao" reče stari i nakašlje se prema majci.
Stavim kikiriki u usta.
"I ja sam ga danas natašte" rekoh, pa se nas dvojica zavjerenički počnemo cerekati, naime, majka nije ni blizu bila gotova sa čudom koje nam je spremala za klopu.
Čini se da se majka osjetila prozvanom da nešto kaže:
"Kako mislite natašte? Nije valjda da ste gladni?" - pogleda nas prijekorno, pa bubne:
"PA JUČER STE JELI!!"
:)
Ddadd
PS: mislim da bih noćas mogao i o svojim divljim besanim noćima koje sam proteklih dana proveo u dobrom društvu i na opskurnim mjestima :D
|
20.09.2006., srijeda
Blogosanjanje :D
Najdraži moji, jeste li pomislili na sve posljedice koje nove riječi povlače za sobom?
Danas sam sasvim slučajno shvatio da blog kao pojam nije više samo kulturološki fenomen, nova riječ u riječniku već da pojava te nove riječi utječe i na hrpu područja kojih se vjerojatno nikad neću sjetiti, sve dok mi ne zatrebaju tamo!
Danas sam primjerice poželio da sam mogao otvoriti Veliku Sanjaricu i pronaći tamo što znači kad sanjate blog. Ne zato što sam praznovjeran ili što sam ga ja sanjao već iz fore, zato što ga je sanjala jedna blogerica koju ću samo za ovaj post nazvati Spaljena Blogerica.
Ona zapravo nije sanjala blog. Sanjala je mene! :D
Toliko zasad, uživajte u spiki, voli vas vaš Ddadd :)
*****chat**** :)
spaljena blogerica: ddadde, znaš šta sam sanjala??? :D
da si na KUL LISTI NA BLOGU :D
hahahahahahahahaha
spaljena blogerica: zamisli :D
ddadd: nemoj nikom to pričat :D
spaljena blogerica: hahahahahahaha
ddadd: da se ne ostvari :D
ureknut ćeš me...LOOOL :)
spaljena blogerica: budim se i pokušavam se sjetit koji je post bia pa si dospia tamo jer je bia neki mega kul al ne mogu :D
ddadd: ili si mi produžila život? :D
spaljena blogerica: mislim da to nije za produžavanje :D
ddadd: hahahahaha
vidiš...odi u Veliku Sanjaricu pa pogledaj što taj san znači....
LOOOOL
Hahahahahahahahaaha
spaljena blogerica: da, šta znači kad sanjate ddadda na kul listi :D
hahahahahaha
a nemam sanjaricu :D
ddadd: što znači kad sanjate NEKOG na kul listi :DDD
spaljena blogerica: mada bi trebala s ovim retardiranim snovima :D
hahahahahaha, blog sanjarica :D
ddadd: hahahahaha
odlična fora....bum to na post :D
LOOL :)
spaljena blogerica: jednom sam sanjala lika s blogom umjesto lica :D
ddadd: Tebe je tako dobro srest :D
spaljena blogerica: xxxxxx(censored) :D
ddadd: HSAHAAHAHAHAAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAAHAHAHA
spaljena blogerica: jer smo stalno chatali :D
daaaaa
:D
ddadd: nemrem ni tipkat :P
hohhahahahah
pa kako je izgledao s blogom umjesto lica :SDDDDDDDDDDDDDDD
ddadd: JOJ, izdušit ću se :D
ddadd: hahahhahahahaaahahah
spaljena blogerica: ima je onaj crni blog mjesto lica :D
ddadd: ajoooooj :)
koji crni blog? :DDDD
spaljena blogerica: a ja sam znala kako on izgleda al eto :D
xxxxx-ov crni blog (censored) :D
**** vaš DdaaaaaAAaaDD :D ****
|
19.09.2006., utorak
Ništa ništa, samo se ne šalim :D
Ajde da vam još jednu crticu iz Jabuke ispričam :)
Sjedio sam u društvu dviju ljupkih dama - Drage i jedne moje frendice, Maje.
"Jesi srela koga poznatog?" upita Draga frendicu.
"Zapravo jesam, jednog čovjeka" odgovori Maja.
"Ja baš nikoga, to je čudno - prošli put kad sam bila tu u Jabuci srela sam milijun poznatih!" začuđeno će Draga.
Na to sam se osjetio obvezan uletjeti - okrenuo sam se prema Dragoj širokog osmijeha, zaokružio teatralno rukom i položio joj je na rame:
"A tek da ti znaš kog sam sreo dok sam čagao!" valjao sam otegnuto, lagano joj se unoseći u facu, ali s osmijehom od uha do uha.
"Koga?" Draga će pitanjem za koje sam znao da zna odgovor.
"Darija!"
Draga se nasmijala i odmahnula rukom: "Znala sam, hahahahahaha...."
"Tko je taj?" upita frendica.
"Ma zeza me, Dario je moj bivši dečko koji sad živi u Švedskoj."
"Ma sreo sam ga, ozbiljno!" - posve nacereno ću ja: "Evo, tamo smo prošli jedan kraj drugog i nekako mi je grozno smrdio!"
Moj cerek je izdržao njihovu salvu smijeha, Maja je čak povikala: "Buhaahahaha...jooj, kako je Ddadd meni super...stalno se zeza!", pa su se zatim Draga i ona još neko vrijeme smijale u duetu sve dok po njih nije došla treća frendica i povukla ih na ples.
Nije prošlo ni pet minuta, taman sam ugodno ćaskao sa frendom kad li se odjednom pojavi Draga:
"Ddadd?" bojažljivo će ona.
"Da?" nacereno ću ja.
"Ti si stvarno vidio Darija!?"
"Pa, da!" - nonšalanto ću ja.
"On nam je došao u krug, nije me prepoznao i krenuo je plesat s nama!"
"HAHAHAHAHAHA!" zaurlam ja...a Draga izbezumljeno upita:
"Ali kako si znao da je to on?!"
"Vidio sam ga na slikama!"
"Ne mogu vjerovati da si ga prepoznao! Trebao si to vidjeti! Maja i ja smo se skamenile, ona me pitala jel to on a ja sam samo klimnula glavom!"
Tada me upitala cendravo:
"Zašto mi nisi rekao!?" upita ona
"Rekao sam ti!"
"Ali nisi mi rekao da se ne šališ!"
"Pa rekao sam da sam ozbiljan...tko ti je kriv što mi niš ne vjeruješ...BUHAHAHAHAHAHA"
"Ali nisi mi rekao da si ozbiljan i da se ne šališ!"
"Ali sam ti ipak rekao!" - ne dam se ja pa upitam: "I? Kako ti je bilo kad si ga skužila?"
"Bio mi je šok! Pa sam ga dodirnula kad sam došla k sebi i viknula: Dario!"
"A onda? Što je on?" - bio sam znatiželjniji no što sam to samom sebi htio priznati...
"Čim me je skužio pobjegao je!"
Nisam se više mogao suzdržavati nikako najdraži moji...na te njene riječi rekao sam samo:
BUHAHAHAHAHAHAHAHAHA
:D
Vaš Ddadd :-)
|
18.09.2006., ponedjeljak
Ništa ništa, samo se hvalim :D
Hej, najdraži, ajmo popričat hipotetički.
Dođeš u disko, Jabuku da budem precizan. Otkačiš totalno, tulum je do zore, rođendani su svuda oko tebe, bogme imaš i razloga biti sretan...plešeš ko da nisi matori novopečeni ujo...
Dok čagajući kliziš prema svojoj grupi primi te za ruku stara frendica, ugodno prozborite dvije riječi, a onda ona najednom bubne: "Mmm, najjebozovniji si ovdje...pojela bih te da nisam sa dečkom...idem k njemu!".
Zavrti ti se u glavi, dobar je to osjećaj pa dok se vrtiš gledaš di ti je grupa, ljuljaš se, smiješ i skužiš da se jedna mlada dama ljulja s tobom...osmijeh joj je zanosan, srećom, Draga nije u blizini, ona za šankom vodi ozbiljne razgovore o tome kako je žalosno da na filmske festivale u zadnje vrijeme ljudi najmanje dolaze zbog filma...
"Hej, frajeru..." - šapće ti u uho - "...vi programeri..."
"Otkud znaš da sam programer?" upitaš.
"Rekla mi je frendica!" zagonetno će ona.
"Koja?" upitaš.
"Ona tamo!" pokaže ona prstom.
"Ne poznajem je!" zabezeknuto ćeš ti...
Smijući se odčagaš prema svojoj škvadri, a tamo dama što je s vama u grupi vikne u tvoje uho:
"Vi programeri obožavate Pet Shop Boyse!"
Počneš se smijati iz sveg glasa...
"Obožavamo!" vikneš pa dodaš: "Ali ja nisam pravi programer - to mi svi kažu! Kad me upoznaju kažu: Ti nisi tipičan programer!"
A tulum je tek počeo...
Kad nakon svega voziš Dragu kući, ona ti kaže:
"Prišla mi je frendica i rekla da si joj najjebozovniji tamo. Rekla je da nisi moj da ne bi odgovarala za svoje postupke!"
A sad, najdraži moji, nagradno pitanje:
Što bi Ddadd pomisio nakon što mu Draga kaže nešto takvo:
a) Fala bogu da je u Jabuci bio mrak
b) Žene napokon imaju ukusa
c) Uvijek isto sa ženama
d) Ništa :D
Toliko od mene zasad najdraži moji,
Voli vas Ddadd :)
:-D
|
14.09.2006., četvrtak
Ujo
Radilo se krvavo, najkrvavije dosad, mislim da sam preforsirao, već sam mislio da neću uspjeti.
Uspjelo je...ali nisam vam to htio reći, iako sam vam dužan ispriku...
Htio sam vam zapravo reći najdraži moji što se dasilo danas, morao sam to podjeliti s vama:
POSTAO SAM UJO
Jupiiiiiiiiiiiii!!!!!
:))))
Lud sam od sreće, prije 10 minuta sam završio golem posao i tek sam sad osvijestio sve to u punom svom značenju...nekako mi se vrti :)
Zanimljivo...predivno, znate...mali moj nećak rođen je na isti dan kad i jedan divni čovjek, jedna od meni najvažnijih osoba u životu - danas je i mom prijatelju Djevici rođendan!
Sretan ti rođendan mali Ben
Sretan ti rođendan veliki Stojko...
Lud sam...sretan sam...idem slaviti, volim vas...weeee :DDD
Vaš Ddadd :)
|
05.09.2006., utorak
Natruhe prošlosti
Došli su mi na par dana u goste moji mali rođaci, bratić, dragi SMS King i sestrična. Nisu oni više mali, odrasli su to ljudi, i vrlo mi dragi, ali ja ih pamtim kakvi su bili kad su bili mali i vjerujem da će oni zauvijek ostati 'moji mali rođaci'.
Bio sam na bilijaru s njima. Nisam mogao odoljeti svojoj rodici, činilo se kao da je živjela za to da kad dođe u Zagreb ode sa svojim bratićem na bilijar i da igra s njim. Željala je da joj pokažem neke stvari koje joj u bilijaru nisu jasne pa smo otišli u BBS, noćni klub sa nekoliko bilijarskih stolova.
Išli su s nama još i moja Draga, te moj prijatelj Djevica i njegova ljubav, lijepa slikarica.
Bilo je divno. Igrali smo, zezali se, pokazivao sam rodici kako se igra i to naše druženje je trajalo neko vrijeme, sve dok nisam Dragu morao odvesti kući. Nije čudno da je poželjela otići prije nas - umorna je i iscrpljena, ipak je baklava učinila svoje, muha je umrla a Draga je imala sreće pa je samo dobila temperaturu....
Odveo sam je prije povratka kući u McDonald's na Mc Roll. Lijepo je bilo vidjeti da je moja ljubav opet ona stara, ona koja jednostavno ne može odoljeti Mc Rollu, dakle zdravog apetita ali umorna. Nakon što je odvedoh pred njena ulazna vrata i nakon što je cmoknuh za laku noć vratio sam se društvu u BBS. Dok sam se penjao stubama u magličast ambijent noćnog kluba nisam ni sanjao da će se te večeri roditi jedna priča...priča o mojoj strasti!
Uživajte mi sad najdraži moji...
NATRUHE PROŠLOSTI
"Imamo jednog trećeg" reče mi SMS King čim me spazio.
"Ne kužim." zbunjeno ću ja ali je rođak krenuo igrati pa sam stao za stol gledati igru. U taj je čas do nas došao neki mladić i prišao ravno meni:
"Ti si sigurno maher." ispali on smiješeći mi se, a meni su te njegove riječi čudno zazvučale jer sam tek došao, nisam još ni primio štap u ruke...
"Zašto to misliš?" upitam ga.
"Kad sam došao pitati ih bi li igrali" - govorio je mladić pokazujući rukom na mog prijatelja djevicu i SMS Kinga - "oni su mi rekli da pričekam dok dođe treći. Govorili su to tako da sam shvatio da si majstor!"
"Ma da..." nekako mu neodređeno mrmljam ja, a on nastavi: "Da. Pitao sam ih dal igraju za lovu a oni su rekli da pričekam dok ti ne dođeš."
Pažljivo sam proučio momka. Jako sam sumnjao da je bolji od mene iako zbilja dugo nisam igrao.
Nisam želio igrati po novce, prestao sam s tim davno, ali sam bio stravično znatiželjan:
"Igraš po novce?"
"Ne." nasmije se tip vrteći glavom. Na moj (valjda) začuđeni pogled on se našao pozvan da se brani:
"Kao prvo, ne znam s kim igram. Možaš biti bilo ko!"
Široko sam se nasmiješio na te riječi, izgledao sam kao zadovoljni lovac koji je upravo opazio plijen. Ta moja taktika bila je podsvijesna, totalni relikt prošlosti - koristio sam činjenicu da u ljudima postoji nešto što ih tjera na otpor kad osjete da ih malo, zaista malo podcjenjuješ...osjećaju strah ali i znatiželju, osjećaju da misliš da igraju lošije od tebe (i igraju ali oni tako ne misle) i žele se dokazati, osjećaju da nemaju što izgubiti ako krenu u kocku po malo...jer, misle oni tako, uvijek mogu odustati!
"Ajmo odigrati po piće!" ispali on.
"Ajmo!" ko iz topa se oduševim!
Kad je momak vidio kako sam brzo prihvatio zabacio je glavu unazad i počeo se grohotom smijati. Svega je bilo u tom tutnjavom smijehu, euforije i adrenalina prije bitke, zadovoljstva zbog dobre procjene da sam ja kockar, laganog osjećaja nadmoći jer sam pročitan - onog kobnog osjećaja nadmoći koji je lažan ko snijeg koji danima stoji na božićnoj jelki u ugodnom domu olinjalog kockara, onog osjećaja nadmoći koji sam znao upotrebljavati jednako rutinski kao što upotrebljavam otirač na vratima svoje kuće...
Spremio sam se da krenemo igrati ali u taj čas na moje iznenađenje momak je veselo mahnuo nekoj lijepoj djevojci koja je sjedila nedaleko od nas i koja se vrlo očito dosađivala.
"Ti si s njom?" - upitam pa nastavim bez da sam dočekao odgovor: "Pozovi je da nam se pridruži."
On joj je tada počeo mahati da nam dođe ali ona je niječno zavrtila glavom, radije će samovati. Odmah nakon toga spustila je laktove na koljena, sagnula se i podbočila lice rukama - tako je još više izgledala kao vrlo zapostavljeno stvorenje.
Pogledao sam mladića ravno u oči. Natruhe prošlosti projurile su mi iznenada mozgom i zaprijetile kaosom. Želja da se vratim bila je jaka, prejaka. Lovina je bila jako blizu, miris krvi draškao mi je nosnice, bio je to zavodljiv osjećaj kojem je teško odoljeti, ali sam ipak sve vrijeme nekako znao da više nisam onaj stari...
Moj udah bio je miran, nigdje u meni nije bilo ni traga mladićeve ustreptalosti i iščekivanja...
Izdah je bio polagan, dug, a oči su moje potražile njegove, na što se prošlost pokupila iz moje glave polako i dostojantveno - odlazila je od mene onako kako odlazi zastor u kazalištu...
"Možda bi trebao biti s njom?"
Na te moje riječi mladac se uzvrpoljio. Neočekivano sam mu razbio jednu romantičnu iluziju - iluziju o njemu kao velikom kockaru koji će osvojenim novcima impresionirati bajnu djevu. Tu iluziju razbio bih mu i da smo igrali, puno previše sam takvih fatamorgana u životu razotkrio, ali način na koji sam to učinio te večeri bio mi je najdraži ikad. Kao hipnotiziran, momak se polako odmaknuo od mene i krenuo prema njoj...a meni te večeri osmijeh više nije silazio s lica!
Kad su izlazili iz BBSa, zagrljeni, mojoj prošlosti više nigdje, baš nigdje nije bilo ni traga....
Vaš Ddadd :)
|
01.09.2006., petak
Totalno nevjerojatno III :)
Eh, najdraži moji, shvatite ovaj post kao malo razbijanje teških birokratskih tema nečim što sam jednostavno morao podijeliti s vama!
Sinoć smo Draga i ja bili u malo većem društvu, bili smo u jednoj poznatoj slastičarnici.
Spojili smo dva stola, klopali su se kolači, pile se kavice, uživalo se...a onda je došao onaj čas koji se neumitno dogodi u svakoj slastičarnici! Pojeli smo!
Daklem, nastavili smo pričati a ispred nas bili su prazni tanjuri...ali ne posve prazni...kužite...postoje bića, crna bića kojima su mrvice na tim praznim tanjurima prebogata trpeza!
Ta bića postoje na Zemlji od pradavnina, o njima su ispričane legende, o njima su snimani filmovi strave...ona su...
MUHE!
Da ne duljim najdraži moji, mi vam tako ugodno časkamo u toj slastičarnici kad li odjednom jedna omanja muha drsko sleti među nas, upikirala je točno tamo gdje je bila Dragina baklava. Na njenu žalost!
Nećete vjerovati sljedeće retke dragi moji, jer, upravo je ona sudba kleta koja je zadesila tu jadnu muhu ono što je Totalno nevjerojatno III !
Znači: Muha je pojela u miru božjem malo Dragine baklave. Tad je zaključila da joj je dosta i poletjela je kakvih dvedesetak centimetara u smjeru moje Drage....
...a onda se srušila na stol i umrla!
A Draga je počela vrištati....
PS: Dragu još nisam uspio dobiti danas....hahahahahahaha :)
Vaš Ddadd
|
|
