Dijalektičko-bihevioralna terapija,

srijeda, 29.04.2015.

DISTRESS TOLERANCE – 2. sat

DISTRESS TOLERANCE – 2. sat

Napomena: Ovo su bilješke uživo sa sata koji vodi Američka tearputkinja DBT-a tako da je pomalo nabacano...

Na današnjem satu govorit ćemo malo o dvjema stvarima RADICAL ACCEPTANCE (radikalno/potpuno prihvaćanje) o čemu možemo mnogo naći na Internetu i Youtube-u, ali ćemo malo reći što ono znači u sklopu DBT-a i kako ga možemo primjeniti i koje koristi možemo izvući iz njega te teškoće i izazove s ovim jer to nije laka vještina za primjeniti ni vježbati te o DISTRESS TOLERANCE vještinama (WISE MIND ACCEPTS). Prošli put smo govorili o osnovnom DBT konceptu odnosu između prihvaćanja i promjene. Ponekad nam ljudi govore „Ti se moraš promjenit“ i zahtjevaju to od nas. Marsha Linehan kaže da je to pogrešno. Iscjeljenje i rast moraju balans prihvaćanja i promjena. To je prihvaćanje nas, drugih ljudi te naših iskustava. To je zove koncept: „Promjeni što možeš, prihvati što možeš“.

Zatim smo govorili što je distress tolerance tj.ova grupa vještina i zašto nam služi. Evo nekih odgovora:

- Ona nam pomaže da se snađemo u trenutku
- Ona nam pomaže da se pobrinemo za sebe u krizi
- Sposobnost da se sam smirim umjesto potreba da budem utješen od strane drugih
- Da smanjim samosabotirajuća ili sabotirajuća ponašanja
- Da se mogu snaći kad se nešto stresno desi
- Da me prizemlji
- Da preživim trenutak
- Da smanjim intenzitet okidača

Znam da sam ja imala potrebu da me netko spasi. Pomoglo mi je kad mi je netko rekao da postoje stvari kojima mogu pomoći sama sebi. Ova grupa vještina nam pomaže da poboljšamo trenutak i poboljšamo budućnost. Poboljšati svoju budućnost mogu i ako toleriram neki trenutak bez da stvari napravim gorima. Rekli smo da je ponekad SADA trenutak za rješavanje problema, a nekad je za par sati. Ako sam recimo na visini intenziteta emocija 9 od 10 te sam sposobna to smanjiti na 7,5 od 10 to je već odlično. Kada sam uznemiren imam nezdrave impulse i potrebe. Onda i te misli „Ovo će trajati vječno“ „Uvijek ću se osjećat ovako“ „Ovaj put neće biti nimalo drukčije“. Da, to nam kaže naš mozak. A onda poslije spoznaja – „Ovo ipak nije potrajalo vječno“... Tako da možemo koristiti ove vještine da preusmjerimo te misli, da dođemo do pametnog uma (WISE MIND) koji nam kaže „Bit će ok“, „Ti se možeš pobrinit za sebe“. Kako nas te loše misli obuzmu i vjerujemo tim mislima. A zatim i ta hitnost da odmah moram tu reagirati odmah sve rješiti...Npr. čekam da me taj momak nazove cijelu večer, nešto što je drugima bilo u srednjoj školi, meni je to bilo kroz cijele 30-te, čekanje na taj poziv, nisam znala da nemam kontrolu nad tim što rade drugi ljudi, ali distress tolerance vještine mi je pomogla kad sam se mislila „Nisam mu trebala to reći ili ono...šta se događa ovdje...šta se ne javlja..“. Za mene je najteže bilo spoznati da ne mogu kontrolirati ništa osim samu sebe. Ne mogu rješiti tu stresnu situaciju i nemam kontrolu nad njom. Nije to lako prihvatiti. Ali nad svojim postupcima mogu imati kontrolu. I za sebe se mogu pobrinuti. Jedan primjer situacije kada nemam kontrolu nad situacijom i kad mogu koristiti loše metode. Ako čekam da netko nazove mogu ga zatrpati sms-ovima „Šta je tebi?“ „Jel se ljutiš?“ „Odgovori mi“ i učiniti lošu situaciju gorom...da, ove vještine nam mogu pomoći da ne ozlijedimo sebe i ne uništimo odnos. Također nam pomažu da nemamo onaj osjećaj sve se raspada. Nisu to bila zabavna vremena za mene kad sam radila te nezdrave stvari. Zovem to ponašanja „vrata tame“, ulazim kroz „vrata tame“.

Rekli smo i što je kriza. To je neprijatan osjećaj, nešto što nam daje dojam da nećemo preživjeti. Neki imaju dojam da im je život jedna velika kriza. U prošlosti kad sam napravila scenu to mi je definitvno pomoglo da brže rješim problem ali ne nužno i učinkovitije. Mi već znamo da je kriza stresan ili traumatičan trenutak obično popraćen s mnogo stresa. Ona je kratkoročna. Znate kako mislimo da je ona dugoročna, a onda otkriće da je ipak bila kratkoročna. Sve je hitno i mora se popraviti odmah, a onda učinim gore. Dva pravila krize znate i sami: Ili rješiti problem ako možeš ili preživi krizu. Nekad to znači i nazvati svog liječnika, nazvati prijatelja. Jer te loše strategije nošenja s krizom nisu nam donijele ništa dobrog. One imaju cijenu bili trošak stvari koje sam razbila u ljutnji ili druge mnogo skuplji „troškovi“ koji će nam kasnije otežati život. Koliki je moj „trošak“ bio kad razmislim što često nisam bila sposobna na bolje izbore niti sam znala ijednu od ovih vještina..
.
ŠTO RADIKALNO PRIHVAĆANJE NIJE?

Što radikalno/potpuno prihvaćanje nije? Neki misle da je to prihvaćanje tipa „Šta je tu je“ „Šta god bude prihvaćam“ „To je život“ i sl. Ali to ne znači da popuštam ili odustajem. Neki misle da je to biti otirač drugima, prihvaćam sve i neću se buniti. To nije ni takva bespomoćnost. Iako se možda nekad mogu tako osjećati ako sam odustao ili popustio. U DBT cilj je naučiti potpuno prihvatiti stvarnost kakva jeste, to ne znači da nam se sviđa, odobravamo ili se slažemo s tim što se događa ovog trenutka. Samo iskreno procjenjujem što se događa da mogu ići dalje. Ako nam stvarnost nije ugodna sigurno nam nije lako prihvatiti ono što se događa. Paradoks je taj da da nešto promjenit moram znati gledati stvarnost kakva je. Da li vam je netko nekad rekao „Znam da sam napravio krivo i trudim se naučiti ove vještine i vježbat ću to“ to baš nije isto kao i stav „Nije problem u meni, naravo da se ne mislim mijenjati...“. Evo jedan primjer (čita iz knjige) : „Ako nešto radikalno prihvatim znači da dižem ruke od toga- misle mnogi „npr. Lisa je frustrirana s tim što njena emocionalno nestabilna kćerka prolazi“. Kad sam joj spomenuo radikalno prihvaćanje da smanji napetost koja je osjećala Lisa se prepala da joj govorim da mora dignuti ruke od svoje kćeri i nije ju bila spremna pustiti. Rekla je: „Ako ne brinem stalno o njoj nešto loše će se desiti“. Ali, to nije radikalno prihvaćanje. Radikalno prihvaćanje znači da odustajem od negativnih emocija jer više se ne borim protiv realnosti te situacije, ali ne znači da moramo odustati truditi se rješiti tu situaciju. Tanjin brat je ovisnik o kokainu. Ona je mislila da radikalno prihvaćanje znači da prihvati stvarnost da je brat ovisnik i ostavi ga na miru. Ali radikalno prihvaćanje nije odobravanje toga. To je samo prestanak borbe sa stvarnošću, prestanimo trošit energiju na to da se borimo protiv situacije. Za Tanju je to značilo: „Prihvaćam realnost da mi je brat ovisnik. Šta sad mogu napraviti da pomognem?“. To nije isto kao dramatiziranje „On odbacuje svoj život? Šta ću s njim? On se uvijek upetlja u to,,,“, a rođaci govore drugu krajnost „Ma on će se već sredit, nemoj brinuti blabla“ i trošit energiju stalno na to....

WISE MIND ACCEPTS

Ponovimo još jednom što je akronim ACCEPTS zbog domaćeg rada (u knjizi strane od 10-14 stranice će biti skenirane u slijedećem upisu na blogu). Kako je raditi ove aktivnosti drugačije od izbjegavanja? Ako ne mogu rješiti problem sada, onda to što ću se izmaknuti i vratiti se poslije tome nije izbjegavanje. Znači da koristim ove distress tolerance vještine po cijeli dan i tako prolazim kroz dan nije baš DBT. Ako se ne vratim nikad rješavanju rješivog problema onda ga izbjegavam. Znači spomenuli smo: Activities, Contributing, Comparison, (Opposite) Emotions, Pushing Away, Thoughts, Sensations.

29.04.2015. u 20:24 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 28.04.2015.

Distress tolerance skills - općenito

DISTRESS TOLERANCE SKILLS - pod njih spadaju:

A) DISTRACTION
B) SELF-SOOTHING
C) IMPROVE THE MOMENT
D) PROS & CONS

Kriza je trenutak kad imam ozbiljan problem i NE MOGU ga rješiti, barem ne ZA SADA. U krizi je pritisak da rješim problem velik,a teško je prestati pokušavati rješiti problem. Povišene emocije otežava tu situaciju. Kriza je kriza samo ako je kratkoročna. Ako se kriza stalno dešava to nije kriza, to je moj život. Dakle ako možeš rješiti krizu RJEŠI JE. Ako ne možeš rješiti krizu (sada) onda koristimo ove vještine. Znači ovo su vještine samo kada NE MOGU rješiti krizu. Tada treba prestati POKUŠAVATI rješiti problem. Ove vještine nisu za rješavanje problema neko za distrakciju od problema kojeg ne mogu SADA rješiti. Npr. gazda mi je najavio da će me izbaciti iz stana u ponedjeljak. Do ponedjeljka ima još tri dana i mislim se što ću hoću li ga nazvati sada i napraviti scenu preko telefona, hoću li se natrpati hranom da mi bude lakše(binge), hoću li zvati prijatelja i ugnjavit ga s ovim problemom... . Ove vještine su da preživim do ponedjeljka i ne napravim nešto da si do ponedjeljka otežam situaciju. Tu su slijedeće četiri vještine:

A) DISTRACTION (vještine za distrakciju od problema) - Ne mogu napraviti ništa u toj krizi i mičem um s te situacije. Pamti se pomoću akronima ACCEPTS ("wise mind ACCEPTS").

DISTRACTING by ACTIVITIES – distraktiram se nekom aktivnošću, to mora biti nešto što nas odmah zaokupi....video igra, vježba, hobby, družiti se s nekim, ali ne pričati o tom problemu, gledati film...

DISTRACTING by CONTRIBUTING – uraditi nešto za druge npr. pomoći drugima koji imaju problem....

DISTRACTING by COMPARISONS – razmišljanje o ljudima kojima je teže nego nama. To ne znači da naša bol nije vrijedna. Ovo se može učiniti i tako da razmišljamo o situaciji kad nam je bilo gore nego sada (a preživjeli smo), u smislu gdje sam sada,a gdje sam tada bio ...sada možda nije sve savršeno, ali ide na bolje.....

DISTRACTING by OPPOSITE EMOTIONS– pokušavamo učiniti nešto što će probuditi emociju drugačiju od naše trenutne (tužan sam – gledam komediju)...

DISTRACTING by PUSSHING AWAY – stavljamo u kutiju ili na policu problem i otvorit ćemo tek sutra ili u ponedjeljak, ovo radimo samo na kratko vrijeme i vizualiziramo zanimljivo mjesto gdje nam je ugodno ostaviti taj problem, možemo i smanjiti volumen problemu kao na radiju, u daljini ga još čujem ali mi ne smeta...

DISTRACTING by TOUGHTS – ispunim um drugim mislima (pjevati riječi pjesme koje ne znam, pogađati kojom se profesijom bave ljudi koji prolaze....)

DISTRACTING by SENSATIONS – hladom vodom na lice, trčanje po skalama...ovo je sasvim kratkoročno ali pomakne nas sa mrtve točke. Ovo je početak da krenemo u drugom smjeru kod nekih kriza, a iza ovoga slijedi druga vještina npr. teško ustajem iz kreveta, ali kada sam se pokrenuo (npr. umio hladnom vodom) neću se ponovno vratiti u krevet nego koristim neku drugu vještinu da ostanem na nogama (tipa idem sada pomoći prijatelju)...

B) SELF-SOOTHING (samosmirivanje) - vještine kojima se smirujemo (npr. osim okusa, mirisa, vizualnog, taktilnog.... nečiji glas na telefon može nas smiriti, neki miris iz kuhinje, kad obućemo udobniju odjeću, promjenimo posteljinu....). Ovdje treba npr. izbjegavati uživanje u hrani recimo ako imamo problem sa ovisnosti o hrani...Pretjerani self-soothing je loš kao i ne znati se sam smiriti. Nekim ljudima opretjerano samo- smirivanje stvara problem u životu...Pod ovo spada i SELF-SOOTHING KIT (kutijica sa lijepim i smirujućim stvarima koje mogu držati gledati kada se trebam smiriti...).

C) IMPROVE THE MOMENT (vještine da smanjimo patnju):

IMAGERY - zamisliti mjesto koje nas čini sretnim ili sigurnim, može biti i neobično (tvrđava na planini, plaža, kuća na Mjesecu)

MEANING – zapitati se - Kako da ova kriza ne bude potpuna katastrofa? Mogu li ikakvo značenje izvući iz svega ovoga?

PRAYER – ukoliko nismo povezani s nikakvom vjerom može se koristiti i npr. Bože, daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti, daj mi snage da prihvatim ono što se ne može promijeniti,. ..Ako je velika kriza možemo si postaviti pitanje „Kome može naštetiti moje ponašanje?“ (djeci, voljenima)....

RELAXATION – fizičko opuštanje, smanjivanje stresa u samom tijelu...

ONE THING AT THE TIME – npr. hodanje ili pranje suđa, ali korak po korak bez gledanje tv-a, gledanje van kroz prozor uz komentiranje onog čega vidim: samo jedno drvo, drveće na njemu opada...vraćanje pažnje na ovaj trenutak...

VACATION – npr. jedan sat ne pričam s nikim, naručiti hranu ne kuhati, ali moram imati povratnu kartu, inače je to bježanje od problema...ovdje odmor mora biti sukladan vremenu koliko imamo
na raspolaganju (ne tri dana spavati ako sutra imam poslovni razgovor)

ENCOURAGMENT – pozitivnim izjavama koje mogu objektivno prihvatiti: To mogu biti poticajne rečenice tipa „Mogu to učiniti i činim“ „Prošao sam i gore i ovo ću“ i sl...

PRO & CONS - tablica ZA i PROTIV neke odluke...

O svim ovim vještinama pisat ćemo detaljinije u daljnjim postovima...

28.04.2015. u 20:19 • 0 Komentara • Print • #

DBT - Distress tolerance - 1. sat

DBT ima 4 dijela:

1. MINDFULNESS
2. DISTRESS TOLERANCE
3. EMOTION REGULATION
4. INTERPERSONAL EFFECTIVENESS

Ja sam krenula na tečaj DBT-a drugi dio - DISTRESS TOLERANCE vještine!
Ove vještine ćemo obrađivati 3 mjeseca.

2. DISTRESS TOLERANCE

Sažetak : DBT ukratko znači dijalektično, a to je odnos PRIHVAĆANJA (ACCEPTANCE) i PROMJENE (CHANGE). To znači ne samo pronalaženje osoba koje nas prihvaćaju, već i prihvaćanje samog sebe. Prihvaćanje samog sebe je jako važno, važnije nego se toliko uhvatiti za samu promjenu. Samo kombinacija prihvaćanja sebe i kretanja prema promjeni stvara balans. Znači kada nas netko u ljubavi potiče na promjenu (terapeut, član obitelji) je bolje nego kada nas pritišću na velike promjene u kratko vrijeme, Kada nas pritišću čovjek osjeća da ne može napraviti tako veliku promjenu tako brzo, možda bi mogao da ima više vremena, ali ne odmah, zato je važno balansirati put ka promjeni i prihvaćanje sebe...

Kada nas emocije preplave onda ljudi nalaze načine da se s njima nose (alkohol, droge). To nam trenutno može pomoći, ali dugoročno ne. Postoje bolji načini da se izdrži taj trenutni pritisak.Kad ne možemo više ni trenutak ostati sa tom emocijom vrijeme je da se koristi jedna od DISTRESS TOLERANCE vještina. Ovdje moramo zapamtiti da za nas (borderlajne) neki mali događaj može izazvati veliku krizu (auto mi se pokvario + nisam naspavan i reagiram burno....). Zato se distress tolerance vještine zovu i VJEŠTINE PREŽIVLJAVANJE KRIZE. Ove vještine nam pomažu da NE napravimo nešto što će nas ugroziti i da nekako dođemo gdje mjesta gdje moramo biti. Ove vještine naravno nakon što naučimo moramo i vježbati, a prva je stvar da želimo sebi da više ne budemo bespomoćni, da nam uvijek treba netko da za nas spašava stvar. Jedno je pitati za pomoć, a drugo stalno biti u krizi. Ove vještine omogućuju da se osnažimo za nošenje sa životom.

Dva su načina u nošenju s krizom: ILI RJEŠITI KRIZU ILI PREŽIVJETI!

ŠTO JE KRIZA – Marsha Linehan je definirala krizu kao stresan ili traumatičan trenutak (npr. netko je odbio naš poziv, večera zagorjela, auto se pokvario....). Dok bi netko samo rekao: "Večera je zagorjela, naručit ću pizzu..." za nas taj događaj može biti katastrofa. Taj način razmišljanja naziva se: zagorena večera= dva slijedeća dana sam u depresiji u krevetu.
Druga stvar koja se javlja u krizi je osjećaj HITNOSTI ("Ne mogu ovo podnjeti, želim da se ovo odmah riješi, moram odmah van" i sl..), Osjećaj da ne možemo tolerirati ni jedan trenutak dulje tu situaciju. Tada se često desi da drugi ljudi protumače naše ponašanje kao ponašanje razmaženog derišta ili dramatični ispad. Iako je to traumatičan trenutak za nas, drugi to neće razumjeti, te njima izgledamo kao dvogodišnjaci. Često se u tim situacijama desi da ponekad i jesmo sposobni rješiti tu situaciju, ali mi to ne učinimo (nego počnemo plakati, govoriti uvijek mi je loše i sl....). Npr. pokvarilo se auto ja plačem pokraj ceste umjesto da krenem s rešavanjem problema. Druga je stvar kad se problem NE MOŽE rješiti (kiši, a moram na posao), tada moram PREŽIVJETI (sam sebe ohrabriti, radikalno prihvatiti situaciju, npr. neki glume da su u muzičkom spotu na kiši kad moraju izići van kuće i sl..) . većinu problema možemo samo PREŽIVJETI, ali neki se mogu i RJEŠITI...Stav "samo ću stati tu i plakati" nije koristan - ili preživjeti ili rješiti problem, a to je moguće uz ove vještine...

LOŠE VJEŠTINE PREŽIVLJAVANJA/BAD COPING SKILLS– koristimo ih jer ih već koristimo godinama i za nešto su nam služile. Ima jedna izreka "WHEN YOU KNOW BETTER YOU DO BETTER" (kad znaš bolje, radiš bolej), ne možemo raditi nešto što ne znamo i nismo naučili. Npr. Kad ljudi od nas traže da se oporavimo odmah, moramo znati da nije kratko trebalo ni da se nauče ta ponašanja, tako da treba vrijeme i da se nauče nova (korisnija)ponašanja..Čak i ako znamo dobro ove vještine 100% vremena ih nećemo uspjeti koristiti. Prvo trebamo oprostiti sebi za stara ponašanja jer nismo znali drugačije. Ovdje je važan suosjećaj prema samom sebi...drugi naziv za ova ponašanja je MALADAPTIVE BEHAVIOURS. Njih koristimo da smanjimo patnju i ta ponašanja to i čine, ali su i štetna dugoročno (a i kratkoročno). Ipak, da nam bar malo ne pomažu ne bi to koristili. Bolji naziv za ova ponašanja je SELF-DISTRACTING COPING STRATEGIES (o tome više u drugim predavanjima). Kada osjeaćamo da ćemo primjeniti neko od ovih ponašanja zaista treba vremena za smiriti se i primjeniti nešto drugo. Ova ponašanja znatno utječu na mnoge sfere života: naš odnos s drugima (roditelj, supružnik, kolega...), školu/posao, fizičko stanje, mentalno stanje.....

28.04.2015. u 20:09 • 0 Komentara • Print • #

Počnimo od početka....Dijalektička bihevioralna terapija....

Samo ukratko jer suhoparna teorija nije bit ovog bloga..... smijeh

Dijalektička bihevioralna terapija je kognitivno-bihevioralni pristup liječenju koji su Masha L. Linehan i njezine kolege razvili posebno za liječenje graničnog poremećaja ličnosti. U ovom pristupu, kombinira se kognitivno-bihevioralna perspektiva s konceptima koji su proizišli iz dijalektičkog materijalizma i budizma. Rezultat je složeni teorijski model i suvremeni kognitivno-bihevioralni pristup liječenju usmjeren na rješavanje problema. On uključuje naglasak na suradnji, uvježbavanju vještina i razjašnjavanju slučajnosti i upravljanju, uz velik broj obilježja osmišljenih za rješavanje pitanja za koja se drži da su važna u liječenju osoba s graničnim poremećajem ličnosti (za detaljniji prikaz ovog pristupa liječenju vidjeti Linehan, 1993). U nizu radova (Linehan i sur., 1991; Linehan, Heard i Armstrong, 1993; Linehan, Tutek i Heard, 1991) Linehanova i njezini suradnici izvijestili su o kontroliranoj usporedbi učinaka dijalektičke bihevioralne terapije s učincima “uobičajenog liječenja” u zdravstvenom sustavu u zajednici na uzorku kronično parasuicidalnih graničnih bolesnika. Nakon jedne godine liječenja, bolesnici u dijalektičkoj bihevioralnoj terapiji imali su značajno nižu stopu odustajanja i značajno manje samoozljeđujućeg ponašanja od ispitanika na “uobičajenom liječenju” (Linehan i sur., 1991). Ispitanici u dijalektičkoj bihevioralnoj terapiji također su imali značajno bolje rezultate na mjerama interpersonalne i socijalne prilagodbe, srdžbe, radnog uspjeha i anksioznih ruminacija (Linehan i sur., 1992). Međutim, ove dvije skupine pokazale su tek umjereno ukupno poboljšanje u depresivnosti i drugim simptomima i nisu se u tim područjima značajno razlikovale (Linehan i sur., 1991). Tijekom jednogodišnjeg praćenja, ispitanici u dijalektičkoj bihevioralnoj terapiji imali su značajno bolje opće funkcioniranje. Tijekom početnih šest mjeseci pokazivali su manje parasuicidalnog ponašanja, manje srdžbe i bolju socijalnu prilagodbu (samoocjenski).
Tijekom drugih šest mjeseci, imali su manje dana hospitalizacije i bolju socijalnu prilagodbu (ocjena ispitivača). Ovi rezultati su dosta ohrabrujući ako se uzme u obzir da ovi bolesnici ne samo da su zadovoljavali dijagnostičke kriterije za granični poremećaj ličnosti, već su bili i kronično parasuicidalni, imali su anamnezu višestrukih hospitalizacija na psihijatriji i nisu bili sposobni održati posao zbog svojih psihijatrijskih simptoma. Ovi su ispitanici bili jasno više oštećeni od mnogih osoba koje zadovoljavaju dijagnostičke kriterije za poremećaje ličnosti, ali nisu parasuicidalni, rijetko ih se hospitalizira i sposobni su uspješno zadržati zaposlenje.

Izvor: http://www.nakladaslap.com/public/docs/knjige/kog_licnost_1.pdf

28.04.2015. u 19:39 • 0 Komentara • Print • #

DBT početak

Pozdrav svima,

nakon dugog traženja i čitanja raznih DBT materijala (te gledanja videa na netu) napokon sam dospjela u DBT online grupu. Ovdje ću opisati moja DBT iskustva i neke osobne spoznaje....
Inače od stranica vezano za DBT (Dijalektičko-bihevioralna terapija) posebno preporučam:

http://www.dbtselfhelp.com/
https://www.youtube.com/channel/UC4FyoaiD2KCHUFm7NEt8iaQ

Obadvije su predivne stranice za proučavanje DBT-a.

Da naši psihijatri malo (ništa) ne znaju o ovoj predivnoj terapiji malo je reći, a tolika je potreba na našim prostorima za njom, posebno što dokazano pomaže i u nošenju sa PTSP.

Želim vam da izvučete neku korist od ovog bloga te možda i sami krenete na istraživanje DBT-a. sretan