Marketing
DISTRESS TOLERANCE – 2. sat
DISTRESS TOLERANCE – 2. sat
Napomena: Ovo su bilješke uživo sa sata koji vodi Američka tearputkinja DBT-a tako da je pomalo nabacano...
Na današnjem satu govorit ćemo malo o dvjema stvarima RADICAL ACCEPTANCE (radikalno/potpuno prihvaćanje) o čemu možemo mnogo naći na Internetu i Youtube-u, ali ćemo malo reći što ono znači u sklopu DBT-a i kako ga možemo primjeniti i koje koristi možemo izvući iz njega te teškoće i izazove s ovim jer to nije laka vještina za primjeniti ni vježbati te o DISTRESS TOLERANCE vještinama (WISE MIND ACCEPTS). Prošli put smo govorili o osnovnom DBT konceptu odnosu između prihvaćanja i promjene. Ponekad nam ljudi govore „Ti se moraš promjenit“ i zahtjevaju to od nas. Marsha Linehan kaže da je to pogrešno. Iscjeljenje i rast moraju balans prihvaćanja i promjena. To je prihvaćanje nas, drugih ljudi te naših iskustava. To je zove koncept: „Promjeni što možeš, prihvati što možeš“.
Zatim smo govorili što je distress tolerance tj.ova grupa vještina i zašto nam služi. Evo nekih odgovora:
- Ona nam pomaže da se snađemo u trenutku
- Ona nam pomaže da se pobrinemo za sebe u krizi
- Sposobnost da se sam smirim umjesto potreba da budem utješen od strane drugih
- Da smanjim samosabotirajuća ili sabotirajuća ponašanja
- Da se mogu snaći kad se nešto stresno desi
- Da me prizemlji
- Da preživim trenutak
- Da smanjim intenzitet okidača
Znam da sam ja imala potrebu da me netko spasi. Pomoglo mi je kad mi je netko rekao da postoje stvari kojima mogu pomoći sama sebi. Ova grupa vještina nam pomaže da poboljšamo trenutak i poboljšamo budućnost. Poboljšati svoju budućnost mogu i ako toleriram neki trenutak bez da stvari napravim gorima. Rekli smo da je ponekad SADA trenutak za rješavanje problema, a nekad je za par sati. Ako sam recimo na visini intenziteta emocija 9 od 10 te sam sposobna to smanjiti na 7,5 od 10 to je već odlično. Kada sam uznemiren imam nezdrave impulse i potrebe. Onda i te misli „Ovo će trajati vječno“ „Uvijek ću se osjećat ovako“ „Ovaj put neće biti nimalo drukčije“. Da, to nam kaže naš mozak. A onda poslije spoznaja – „Ovo ipak nije potrajalo vječno“... Tako da možemo koristiti ove vještine da preusmjerimo te misli, da dođemo do pametnog uma (WISE MIND) koji nam kaže „Bit će ok“, „Ti se možeš pobrinit za sebe“. Kako nas te loše misli obuzmu i vjerujemo tim mislima. A zatim i ta hitnost da odmah moram tu reagirati odmah sve rješiti...Npr. čekam da me taj momak nazove cijelu večer, nešto što je drugima bilo u srednjoj školi, meni je to bilo kroz cijele 30-te, čekanje na taj poziv, nisam znala da nemam kontrolu nad tim što rade drugi ljudi, ali distress tolerance vještine mi je pomogla kad sam se mislila „Nisam mu trebala to reći ili ono...šta se događa ovdje...šta se ne javlja..“. Za mene je najteže bilo spoznati da ne mogu kontrolirati ništa osim samu sebe. Ne mogu rješiti tu stresnu situaciju i nemam kontrolu nad njom. Nije to lako prihvatiti. Ali nad svojim postupcima mogu imati kontrolu. I za sebe se mogu pobrinuti. Jedan primjer situacije kada nemam kontrolu nad situacijom i kad mogu koristiti loše metode. Ako čekam da netko nazove mogu ga zatrpati sms-ovima „Šta je tebi?“ „Jel se ljutiš?“ „Odgovori mi“ i učiniti lošu situaciju gorom...da, ove vještine nam mogu pomoći da ne ozlijedimo sebe i ne uništimo odnos. Također nam pomažu da nemamo onaj osjećaj sve se raspada. Nisu to bila zabavna vremena za mene kad sam radila te nezdrave stvari. Zovem to ponašanja „vrata tame“, ulazim kroz „vrata tame“.
Rekli smo i što je kriza. To je neprijatan osjećaj, nešto što nam daje dojam da nećemo preživjeti. Neki imaju dojam da im je život jedna velika kriza. U prošlosti kad sam napravila scenu to mi je definitvno pomoglo da brže rješim problem ali ne nužno i učinkovitije. Mi već znamo da je kriza stresan ili traumatičan trenutak obično popraćen s mnogo stresa. Ona je kratkoročna. Znate kako mislimo da je ona dugoročna, a onda otkriće da je ipak bila kratkoročna. Sve je hitno i mora se popraviti odmah, a onda učinim gore. Dva pravila krize znate i sami: Ili rješiti problem ako možeš ili preživi krizu. Nekad to znači i nazvati svog liječnika, nazvati prijatelja. Jer te loše strategije nošenja s krizom nisu nam donijele ništa dobrog. One imaju cijenu bili trošak stvari koje sam razbila u ljutnji ili druge mnogo skuplji „troškovi“ koji će nam kasnije otežati život. Koliki je moj „trošak“ bio kad razmislim što često nisam bila sposobna na bolje izbore niti sam znala ijednu od ovih vještina..
.
ŠTO RADIKALNO PRIHVAĆANJE NIJE?
Što radikalno/potpuno prihvaćanje nije? Neki misle da je to prihvaćanje tipa „Šta je tu je“ „Šta god bude prihvaćam“ „To je život“ i sl. Ali to ne znači da popuštam ili odustajem. Neki misle da je to biti otirač drugima, prihvaćam sve i neću se buniti. To nije ni takva bespomoćnost. Iako se možda nekad mogu tako osjećati ako sam odustao ili popustio. U DBT cilj je naučiti potpuno prihvatiti stvarnost kakva jeste, to ne znači da nam se sviđa, odobravamo ili se slažemo s tim što se događa ovog trenutka. Samo iskreno procjenjujem što se događa da mogu ići dalje. Ako nam stvarnost nije ugodna sigurno nam nije lako prihvatiti ono što se događa. Paradoks je taj da da nešto promjenit moram znati gledati stvarnost kakva je. Da li vam je netko nekad rekao „Znam da sam napravio krivo i trudim se naučiti ove vještine i vježbat ću to“ to baš nije isto kao i stav „Nije problem u meni, naravo da se ne mislim mijenjati...“. Evo jedan primjer (čita iz knjige) : „Ako nešto radikalno prihvatim znači da dižem ruke od toga- misle mnogi „npr. Lisa je frustrirana s tim što njena emocionalno nestabilna kćerka prolazi“. Kad sam joj spomenuo radikalno prihvaćanje da smanji napetost koja je osjećala Lisa se prepala da joj govorim da mora dignuti ruke od svoje kćeri i nije ju bila spremna pustiti. Rekla je: „Ako ne brinem stalno o njoj nešto loše će se desiti“. Ali, to nije radikalno prihvaćanje. Radikalno prihvaćanje znači da odustajem od negativnih emocija jer više se ne borim protiv realnosti te situacije, ali ne znači da moramo odustati truditi se rješiti tu situaciju. Tanjin brat je ovisnik o kokainu. Ona je mislila da radikalno prihvaćanje znači da prihvati stvarnost da je brat ovisnik i ostavi ga na miru. Ali radikalno prihvaćanje nije odobravanje toga. To je samo prestanak borbe sa stvarnošću, prestanimo trošit energiju na to da se borimo protiv situacije. Za Tanju je to značilo: „Prihvaćam realnost da mi je brat ovisnik. Šta sad mogu napraviti da pomognem?“. To nije isto kao dramatiziranje „On odbacuje svoj život? Šta ću s njim? On se uvijek upetlja u to,,,“, a rođaci govore drugu krajnost „Ma on će se već sredit, nemoj brinuti blabla“ i trošit energiju stalno na to....
WISE MIND ACCEPTS
Ponovimo još jednom što je akronim ACCEPTS zbog domaćeg rada (u knjizi strane od 10-14 stranice će biti skenirane u slijedećem upisu na blogu). Kako je raditi ove aktivnosti drugačije od izbjegavanja? Ako ne mogu rješiti problem sada, onda to što ću se izmaknuti i vratiti se poslije tome nije izbjegavanje. Znači da koristim ove distress tolerance vještine po cijeli dan i tako prolazim kroz dan nije baš DBT. Ako se ne vratim nikad rješavanju rješivog problema onda ga izbjegavam. Znači spomenuli smo: Activities, Contributing, Comparison, (Opposite) Emotions, Pushing Away, Thoughts, Sensations.
Post je objavljen 29.04.2015. u 20:24 sati.