A F R I K A

29.11.2018., četvrtak

Sve ce doci na.svoje

- 21:55 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

Pokoj ti vjecni generale

Ne znam tko je upalio svijece u sjecanje na ovog velikog covijeka, i je li i danas sve jos uvijek tu na trgu, al nigdje nisam niti na jednom portalu procitao iti slova da smo na danasnji dan izgubili ovakvog generala, i covjeka. Oni koji ga osobno nisu poznavali mogu reci bilo sto, adjite bilo kakav primjer da ovaj čovijek nije bio humanista koji je iznad svega volio ljude. Takvih kao on se odricemo i zaboravljamo ih tako lako i brzo da bi smo ocistili svoju savijest, zasto bi drugo. Da nam ne kazu zasto nisi posten, nesebican, human i obziran kakav je on bio, da ne kazu zasto niis Hrvat kakav je on bio. Nasa krakta pamet ce nas daleko dovesti. Pisem u ljutnji al sa pitanjem da mi potrazite bilo kakav link da se netko sjetio, nemam bas vremena al bih volio znati. Jos bih volio znati je su li na trgu idalje svijece i slika ili smo i njih sklonili cim je doslo jutro. 'Pa da opišem ulogu Göringa, s kojim likom bih, po tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan. Taj je Göring smjestio svoje Židove (Muslimani) u svoju vikendicu i brinuo se o njima. Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio i liječio. Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja. Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali pripadnici HOS-a - pretežito Muslimani. Izvlačio ranjene Židove - Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Ne sam. Organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15 tisuća Židova – Muslimana iz Stoca i Dubravske Visoravni splavi preko Neretve. Prevezao ranjenu Muslimanku - Židovku helikopterom iz istočnog Mostara u Split. Ne sam. Židovsku (muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi na teret hrvatskog proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam', nabrajao je Praljak 2011. Svi ratni zlocinci ovako rade,

- 10:08 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

27.11.2018., utorak

Bilo je vrijeme za poći dalje., što se može hajdemo dalje

Putovima kojim smo nastavili priča su za sebe. Prvi dio smo se vozili presušilim koritom koje se vjerojatno napuni samo nakon kiše i snjegova koji se otope. Mislim da to ne traje dugo, vjerojatno par dana u godini i onda je sve ponovno ovakovg izgleda. Vozila kojima smo išli su vjerojatno rijetka koja mogu ovim putem, nemoguće bi bilo ovuda proći i sa nekim boljim terencom bez većih oštećenja. Lijepi su prizori ovakvog krajolika, no života baš i nema. Tek par neuhranjenih krava smo uspjeli vidjeti i ništa više. Nakon dosta duge i naporne vožnje, vozili smo se i kroz vodu i nekoliko puta prešli potočić. Očekivao sam da će možda ova voda donijeti malo života no krajolik se ipak nije mijenjao. Prvi ljudi koje smo sreli sakupljali su kamenje. Kamion koji sam vidjeo ulio mi je nadu da će mo uskoro imati i normalnog puta jer ovim kojim smo mi došli, ovakvim kamionom zasigurno oni ne bi uspjeli proći, ili možda i bi, sposobni su ovi ljudi, znaju se oni snaći. Pošli smo uz brdo putem koji se zaista lagano ukazao u samom podnožju na izlasku iz korita rijeke koja trenutno nije živa. Vožnja je ubrzo postala dosta mirnija no ne i manje uzbudljiva jer prizori koji se ukazaše ostavljali su bez daha. Kao da smo počeli voziti na mjesecu, prizori nisu sa ovoga svijeta. Kada smo napokon vidjeli ove ljude znao sam da će mo uskoro doći u civilizaciju, put se polako spuštao ka gradu.

- 20:21 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

26.11.2018., ponedjeljak

Not Gud

Za vremena koje sam proveo u Africi pitao sam se što smo to dobra donijeli ljudima dolje, a evo sada kada sam na drugom kraju svijeta pitanje je isto, a odgovor jednako tako ne mogu jednostavno naći. U jednu ruku možda i ima nekakve koristi od nas, no s druge strane sve ovo je samo smiješno i žalosno u isto vrijeme. Velike svote novca koje se vrte i koje se potroše na stvari koje donose profit tko zna kome, ljudi zbog kojih smo ovdje, mogli bi iskoristi na puno pametniji način. Ne usuđujem se ni pokušati istraživati nešto dublje jer znam da bi razočarenje moglo biti samo još veće tako da promatram svijet oko sebe sa prizemne razine pokušavajući shvatiti kako ovi ljudi uopće opstaju i što sve rade da bi živjeli i bili sretni. Teško je iz situacije u kojoj se nalazim spoznati nešto više jer nemam mogućost boraviti sa ovim ljudima u njihovom svakodnevnom okruženju, na ulici, po trgovinama, na kavi u gostima kod njih ili u sličnim prigodama. U razgovoru sa lokalnim zaposlenicima ne može se tako lako osjetiti sve ono što bi se vidjelo i osjetilo izvan ovih zidina i žice kojom sam okružen, jer mjesečna primanja makar i čistača ovdje unutar naših zidina su daleko iznad prosjeka ovog uličnog prodavača kruha recimo ili njegovog kupca na motociklu koji tko zna što radi. Ne vjerujem niti da ovaj prodavača tepiha koji u samom središtu grada na svaki mogući nači pokušava prodati kvalitetne tepihe, može imati bolja mjesečna primanja. Teško je procijeniti ove ljudi zatvoren iza žice al nedavno sam iskoristio mogućnost i napravio izlet od nekih 4-5 sati vožnje po okolici i u samom gradu pa ću vam pokušati opisati kako to izgleda. Imao sam prigodu napraviti par novih fotografija onih nastambi ukopanih u zemlju iz nekog od prošlih postova i ponovno sam ostao bez riječi. Ipak moram priznati da je ovih par kuća u malo modernijoj i kvalitetnijoj izvedbi Što smo to dobra donijeli ovim ljudima od kada smo došli sa raznih krajeva svijeta da im pomognemo. Nije se puno toga promijenilo u njihovim životima jer se i dalje bore se sa životom i nekako uspijevaju da prežive ovdje gdje zaista nema osnovnih uvjeta za život. Grad nije blizu i jedini način da se ode dolje je višesatno pješačenje ili nešto manje sati vožnje motociklom, na kojemu čini mi se nikada ne bude manje od troje ljudi. Jedna velika promjena u njihovim životima su strelišta koja su napravljena u njihovoj blizini koja im zasigurno ne smetaju iako zna biti doista bučno. Sa ovim strelištima ukazao se novi način zarade. Nakon što se po ovim pustim brdima ispucaju velike količine streljiva ovi ljudi marljivo pokupe sve čahure koje ostanu tu i zadovoljni su jer se mogu prodati za pristojan novac. Došao sam do jednog takvog strelišta u jednom od četiri vozila i nakon što smo se zaustavili da malo odmorimo i zapalimo cigaretu u vrlo kratkom vremenu bili smo okruženi ljudima koji žive tu u blizini. Čim su nas vidjeli došli su sa svih strana na desetak metara od nas i nakon što su nas prvo osmotrili neko vrijeme prišli su do mene. Neobično ih je bilo vidjeti kako spretno voze motocikle po ovakvom terenu. Pitali su na nekakvom engleskom hoćemo li pucati, a nakon što sam im reko da nećemo i nisu bili toliko razočarani a kasnije sam razumio i zašto. Sljedeće pitanje, odnosno konstatacija, bilo je da ja nisam iz zemlje čijom su zastavom bila označena naša vozila. Znali su koja je to zemlja po zastavi i bilo im je drago da ja nisam odatle, a uskoro sam spoznao zašto je i to tako. Razgovarali su sa mnom jer su vidjeli da moja odora nije kao kod ovih sa kojima sam došao i po prvi put su je vidjeli. Ovi sa kojima sam ja došao su prepoznati kao oni koji jedini skupljaju svoje ispucale čahure iza sebe tako da ovim ljudima ne ostaje ništa. Svi ostali osim ovih ne kupe svoje čahure vjerujem i iz razloga što znaju da ovim ljudima vrijede puno više. Ne radi se tu o ekologiji i zaštiti okoliša, budite uvjereni da niti jedna čahura neće ostati nepronađena. Čak i nakon noćnih gađanja već do zore uz baklje ovi ljudi pokupe sve. Ovi sa kojima sam ja došao su "Not Gud" kažu mi iako ne znaju odakle ja dolazim, nikada čuli, neobično im je. Za ove moje kazu da su "Not Gud" i sa njima i ne komuniciraju a niti oni nisu sretni što su se ovi jadnici pojavili tu na svojoj zemlji. Sa sobom nisam imao ništa osim par boca vode koje sam odmah podijelio na sveopće negodovanje mojih suputnika. Na moje pitanje zašto da ne dajem, odgovor je bio da ih ne naviknemo jer će nas onda poslje stalno zaustavljati i pitati da im damo nešto. Volio bih vidjeti svoju facu kada su mi to objasnili da je takvo ponašanje jedino „razumno i opravdano“ Nastavio sam dijeliti cigarete što je ostatak moje ekipe natjeralo da se u ljutnji udalje od mene,- kao radi što hoćeš kada ne shvaćam o čemu mi govore. Znam da oni mene nisu shvatili kada sam im objasnio da je bolje da nas zaustavljaju da im damo neki sendvič ili bilo što drugo nego da nas počnu zaustavljati RPG granatama negdje iza kakvog kamena, a ono što im damo ne znači nam ništa a njima bi to mogao biti jedini obrok taj dan. Čudni smo mi ljudi, zaista čudni. Kap vode koja je prelila čašu mojim prijateljima bila je kada sam kleknuo i zavezao svezicu ovom dječaku koji je bos u nekakvim kožnim patikama hodao tko zna koliko već dugo sa odvezanom svezicom pola metra dužom nego bi trebala biti. Bilo je vrijeme za poći dalje., što se može hajdemo dalje.

- 20:46 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

25.11.2018., nedjelja

Djeca

Samo par fotografija, ponovno djeca. Njih je zaista teško gledati u ovakvom okruženju.

- 21:34 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

18.11.2018., nedjelja

Nezaborav

Pobjeda, ne mitska prica kojom se od poraza pravi pobjeda da bi se povijest okrenula na svoju stranu. Pobjeda dobra nad Zlom, kojeg nije bilo u nama. Bila je to istinska pobjeda. Sve je vec receno, i sve se zna al boli kada se procita sto znaju studenti Filozofskog fakulteta koji zasigurno nisu losiji od onih na drugim fakultetima, Gdje li idemo, cemu li se nadamo?

- 20:40 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

13.11.2018., utorak

Sv. Mihael

- 18:08 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

08.11.2018., četvrtak

Trokolice

Bez trokolica nema života, bar tako izgleda.

- 17:25 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

05.11.2018., ponedjeljak

Gdje je sreća?

Kuće koje su dokaz nerazmjernog bogatstva ljudi u ovoj državi, izazivaju ljutnju i žalost u isto vrijeme. Kako nemam puno doticaja sa lokalnim ljudima slobodno vrijeme koje imam najdraže mi je provesti sa čovjekom kojemu je posao da većinu radnog dana provede u gradu među lokalnim vlastodršcima tako da iz njegovih priča polako slažem sliku o načinu kako stvari funkcioniraju. Lokalni moćnici i ratni profiteri su se obogatili na svakojake načine i uplivali u politiku da bi mogli od svega gdje se novac vrti imati procent za sebe. Ništa novo reklo bi se, ta danas svugdje na svijetu stvari funkcioniraju na takav način. Djeca se školuju u inozemstvu, na prestižnim školama, a jede se zlatnim priborom za jelo iz zlatnog posuđa. Čisto zlato, uvjerava me. Iako nemam želje za nekim avanturama ovo bih volio vidjeti svojim očima. Siguran sam da je to istina jer čovjek od koga slušam ove priče zasigurno ne bi lagao, nema razloga. Njegovo doktorsko zvanje i njemački odgoj ne bi mu trebali dozvoliti da ovakve stvari izmišlja samo da bi priče bile interesantnije. Iz načina na koji priča osjećam da je to pošteni stari čovjek koji suosjeća sa ovim jadnim ljudima i svojski se zalaže da pomogne koliko god može da se stanje promijeni na bolje. Već dugo vremena je ovdje i toliko toga se već nagledao da sat vremena njegovih priča jednostavno proleti kao da je pričao pet minuta. Ne spominjem ime ove zemlje ili grada da se na web pretraživačima ne bi našlo bilo što da privuče nekoga koga ne bih želio vidjeti na ovom blogu. Čudna su vremena i ova današnja tehnologija, tako da ću sve ono što pišem pisati na ovakav način da biram riječi i ne dozvolim da se sve ovo što ostavim ovdje poveže sa zemljom u kojoj jesam. Fotografije nisu problem, nadam se. Pisao sam o kućama i razlikama koje su tako velike. Pitao sam se što li se dešava iza zidina koje su opasale ova lijepa zdanja? Kako li se osjećaju ovi ljudi u njima? Gdje li je više ljubavi i sreće, u ovim trošnim jadnim kućama ili u ovima gdje se objeduje zlatnim priborom za jelo ? Pitao sam se gdje je sreća, a onda se pojaviše i ovakve nastambe. Fotografije nisu baš najbolje ali mislim da se može vidjeti u kakvim uvjetima živi ovi ljudi. Planina na kojoj su nanosi pijeska takvi da cijela planina izgleda kao pustinja u kojoj pješčane dine nemaju kraja, u sebi krije pećine iskopane prije puno vremena. Tko zna koliko je naraštaja do sada cijeli svoj život provelo u ovakvim uvjetima. Kada sam ovo vidio znao sam da su ovi ljudi pobjednici, siguran sam da je u njihovim životima najviše radosti. Ovi ne znaju za ogromne kućetine i ne zamaraju se kriminalcima i ratnim profiterima, njihova jedina briga je kako prehraniti ono malo stoke koje imaju i kako od ovako škrte i jalove zemlje izvući poneki plod koji će prehraniti njihove obitelji. Želim im puno sretnih dana, u nadi da oni koji svakodnevno siju smrt po ovoj zemlji neće naići putovima koji će ih dovesti do ovih sirotih ljudi koji žive u ovakvim uvjetima al zasigurno puno sretnije od mnogih na ovoj kugli zemaljskoj ne samo u ovoj zemlji.

- 21:41 - Pitaj i predlazi (10) - Isprintaj ako zelis - #

03.11.2018., subota

Treba izaći pred Tvorca

Neslužbeni rezultati biti će objavljeni za desetak dana, a službeni tek sredinom prosinca pa ću izbore ponovno prokomentirati ako bude išta zanimljivo. Sumnjam da će puno toga biti drugačije nego je sada, al eto nada u ovih ljudi nije nestala, još uvijek pokušavaju promijeniti nešto na bolje, a konačna cifra onih koji su izgubili svoj život zbog izbora se vjerojatno neće nikada niti zbrojiti a sada se govori o 200 poginulih a ranjenih je oko tisuću. 1396 godina je po solarnom kalendaru koji se ovdje koristi. Onih 8 godina razlike u Etiopiji je bilo neobično, a što za ovo reći. Život teče onako kako teče, nekima bolje nekima lošije. Na bijedi i neimaštini mnogih manjina sebi uspijeva sagraditi vile kojih se ni bi postidjeli niti da su u nekim svjetskim metropolama. Tješi me pravda koja će nas sve stići, pa se pitam što će ovi koji imaju svoje privatne vojske da sačuvaju svoje dvorce u tom trenutku reći kako ovi stihovi lijepo kažu. Lako je poslije rata pred cara, Ali treba izaći pred majku i Tvorca

- 17:11 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #