Marketing
Bilo je vrijeme za poći dalje., što se može hajdemo dalje
Putovima kojim smo nastavili priča su za sebe. Prvi dio smo se vozili presušilim koritom koje se vjerojatno napuni samo nakon kiše i snjegova koji se otope. Mislim da to ne traje dugo, vjerojatno par dana u godini i onda je sve ponovno ovakovg izgleda.
Vozila kojima smo išli su vjerojatno rijetka koja mogu ovim putem, nemoguće bi bilo ovuda proći i sa nekim boljim terencom bez većih oštećenja.
Lijepi su prizori ovakvog krajolika, no života baš i nema. Tek par neuhranjenih krava smo uspjeli vidjeti i ništa više.
Nakon dosta duge i naporne vožnje, vozili smo se i kroz vodu i nekoliko puta prešli potočić.
Očekivao sam da će možda ova voda donijeti malo života no krajolik se ipak nije mijenjao.
Prvi ljudi koje smo sreli sakupljali su kamenje. Kamion koji sam vidjeo ulio mi je nadu da će mo uskoro imati i normalnog puta jer ovim kojim smo mi došli, ovakvim kamionom zasigurno oni ne bi uspjeli proći, ili možda i bi, sposobni su ovi ljudi, znaju se oni snaći.
Pošli smo uz brdo putem koji se zaista lagano ukazao u samom podnožju na izlasku iz korita rijeke koja trenutno nije živa.
Vožnja je ubrzo postala dosta mirnija no ne i manje uzbudljiva jer prizori koji se ukazaše ostavljali su bez daha. Kao da smo počeli voziti na mjesecu, prizori nisu sa ovoga svijeta.
Kada smo napokon vidjeli ove ljude znao sam da će mo uskoro doći u civilizaciju, put se polako spuštao ka gradu.
Post je objavljen 27.11.2018. u 20:21 sati.