Marketing
Gdje je sreća?
Kuće koje su dokaz nerazmjernog bogatstva ljudi u ovoj državi, izazivaju ljutnju i žalost u isto vrijeme. Kako nemam puno doticaja sa lokalnim ljudima slobodno vrijeme koje imam najdraže mi je provesti sa čovjekom kojemu je posao da većinu radnog dana provede u gradu među lokalnim vlastodršcima tako da iz njegovih priča polako slažem sliku o načinu kako stvari funkcioniraju. Lokalni moćnici i ratni profiteri su se obogatili na svakojake načine i uplivali u politiku da bi mogli od svega gdje se novac vrti imati procent za sebe. Ništa novo reklo bi se, ta danas svugdje na svijetu stvari funkcioniraju na takav način. Djeca se školuju u inozemstvu, na prestižnim školama, a jede se zlatnim priborom za jelo iz zlatnog posuđa. Čisto zlato, uvjerava me. Iako nemam želje za nekim avanturama ovo bih volio vidjeti svojim očima. Siguran sam da je to istina jer čovjek od koga slušam ove priče zasigurno ne bi lagao, nema razloga. Njegovo doktorsko zvanje i njemački odgoj ne bi mu trebali dozvoliti da ovakve stvari izmišlja samo da bi priče bile interesantnije. Iz načina na koji priča osjećam da je to pošteni stari čovjek koji suosjeća sa ovim jadnim ljudima i svojski se zalaže da pomogne koliko god može da se stanje promijeni na bolje. Već dugo vremena je ovdje i toliko toga se već nagledao da sat vremena njegovih priča jednostavno proleti kao da je pričao pet minuta.
Ne spominjem ime ove zemlje ili grada da se na web pretraživačima ne bi našlo bilo što da privuče nekoga koga ne bih želio vidjeti na ovom blogu. Čudna su vremena i ova današnja tehnologija, tako da ću sve ono što pišem pisati na ovakav način da biram riječi i ne dozvolim da se sve ovo što ostavim ovdje poveže sa zemljom u kojoj jesam. Fotografije nisu problem, nadam se.
Pisao sam o kućama i razlikama koje su tako velike. Pitao sam se što li se dešava iza zidina koje su opasale ova lijepa zdanja? Kako li se osjećaju ovi ljudi u njima? Gdje li je više ljubavi i sreće, u ovim trošnim jadnim kućama ili u ovima gdje se objeduje zlatnim priborom za jelo ?
Pitao sam se gdje je sreća, a onda se pojaviše i ovakve nastambe.
Fotografije nisu baš najbolje ali mislim da se može vidjeti u kakvim uvjetima živi ovi ljudi. Planina na kojoj su nanosi pijeska takvi da cijela planina izgleda kao pustinja u kojoj pješčane dine nemaju kraja, u sebi krije pećine iskopane prije puno vremena.
Tko zna koliko je naraštaja do sada cijeli svoj život provelo u ovakvim uvjetima. Kada sam ovo vidio znao sam da su ovi ljudi pobjednici, siguran sam da je u njihovim životima najviše radosti. Ovi ne znaju za ogromne kućetine i ne zamaraju se kriminalcima i ratnim profiterima, njihova jedina briga je kako prehraniti ono malo stoke koje imaju i kako od ovako škrte i jalove zemlje izvući poneki plod koji će prehraniti njihove obitelji.
Želim im puno sretnih dana, u nadi da oni koji svakodnevno siju smrt po ovoj zemlji neće naići putovima koji će ih dovesti do ovih sirotih ljudi koji žive u ovakvim uvjetima al zasigurno puno sretnije od mnogih na ovoj kugli zemaljskoj ne samo u ovoj zemlji.
Post je objavljen 05.11.2018. u 21:41 sati.