DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

26.11.2018., ponedjeljak

Not Gud

Za vremena koje sam proveo u Africi pitao sam se što smo to dobra donijeli ljudima dolje, a evo sada kada sam na drugom kraju svijeta pitanje je isto, a odgovor jednako tako ne mogu jednostavno naći. U jednu ruku možda i ima nekakve koristi od nas, no s druge strane sve ovo je samo smiješno i žalosno u isto vrijeme. Velike svote novca koje se vrte i koje se potroše na stvari koje donose profit tko zna kome, ljudi zbog kojih smo ovdje, mogli bi iskoristi na puno pametniji način.
Ne usuđujem se ni pokušati istraživati nešto dublje jer znam da bi razočarenje moglo biti samo još veće tako da promatram svijet oko sebe sa prizemne razine pokušavajući shvatiti kako ovi ljudi uopće opstaju i što sve rade da bi živjeli i bili sretni.
Teško je iz situacije u kojoj se nalazim spoznati nešto više jer nemam mogućost boraviti sa ovim ljudima u njihovom svakodnevnom okruženju, na ulici, po trgovinama, na kavi u gostima kod njih ili u sličnim prigodama. U razgovoru sa lokalnim zaposlenicima ne može se tako lako osjetiti sve ono što bi se vidjelo i osjetilo izvan ovih zidina i žice kojom sam okružen, jer mjesečna primanja makar i čistača ovdje unutar naših zidina su daleko iznad prosjeka ovog uličnog prodavača kruha recimo ili njegovog kupca na motociklu koji tko zna što radi.

Ne vjerujem niti da ovaj prodavača tepiha koji u samom središtu grada na svaki mogući nači pokušava prodati kvalitetne tepihe, može imati bolja mjesečna primanja.

Teško je procijeniti ove ljudi zatvoren iza žice al nedavno sam iskoristio mogućnost i napravio izlet od nekih 4-5 sati vožnje po okolici i u samom gradu pa ću vam pokušati opisati kako to izgleda. Imao sam prigodu napraviti par novih fotografija onih nastambi ukopanih u zemlju iz nekog od prošlih postova i ponovno sam ostao bez riječi. Ipak moram priznati da je ovih par kuća u malo modernijoj i kvalitetnijoj izvedbi

Što smo to dobra donijeli ovim ljudima od kada smo došli sa raznih krajeva svijeta da im pomognemo. Nije se puno toga promijenilo u njihovim životima jer se i dalje bore se sa životom i nekako uspijevaju da prežive ovdje gdje zaista nema osnovnih uvjeta za život. Grad nije blizu i jedini način da se ode dolje je višesatno pješačenje ili nešto manje sati vožnje motociklom, na kojemu čini mi se nikada ne bude manje od troje ljudi.
Jedna velika promjena u njihovim životima su strelišta koja su napravljena u njihovoj blizini koja im zasigurno ne smetaju iako zna biti doista bučno. Sa ovim strelištima ukazao se novi način zarade. Nakon što se po ovim pustim brdima ispucaju velike količine streljiva ovi ljudi marljivo pokupe sve čahure koje ostanu tu i zadovoljni su jer se mogu prodati za pristojan novac.
Došao sam do jednog takvog strelišta u jednom od četiri vozila i nakon što smo se zaustavili da malo odmorimo i zapalimo cigaretu u vrlo kratkom vremenu bili smo okruženi ljudima koji žive tu u blizini. Čim su nas vidjeli došli su sa svih strana na desetak metara od nas i nakon što su nas prvo osmotrili neko vrijeme prišli su do mene. Neobično ih je bilo vidjeti kako spretno voze motocikle po ovakvom terenu.

Pitali su na nekakvom engleskom hoćemo li pucati, a nakon što sam im reko da nećemo i nisu bili toliko razočarani a kasnije sam razumio i zašto.
Sljedeće pitanje, odnosno konstatacija, bilo je da ja nisam iz zemlje čijom su zastavom bila označena naša vozila. Znali su koja je to zemlja po zastavi i bilo im je drago da ja nisam odatle, a uskoro sam spoznao zašto je i to tako.
Razgovarali su sa mnom jer su vidjeli da moja odora nije kao kod ovih sa kojima sam došao i po prvi put su je vidjeli.
Ovi sa kojima sam ja došao su prepoznati kao oni koji jedini skupljaju svoje ispucale čahure iza sebe tako da ovim ljudima ne ostaje ništa. Svi ostali osim ovih ne kupe svoje čahure vjerujem i iz razloga što znaju da ovim ljudima vrijede puno više. Ne radi se tu o ekologiji i zaštiti okoliša, budite uvjereni da niti jedna čahura neće ostati nepronađena. Čak i nakon noćnih gađanja već do zore uz baklje ovi ljudi pokupe sve. Ovi sa kojima sam ja došao su "Not Gud" kažu mi iako ne znaju odakle ja dolazim, nikada čuli, neobično im je. Za ove moje kazu da su "Not Gud" i sa njima i ne komuniciraju a niti oni nisu sretni što su se ovi jadnici pojavili tu na svojoj zemlji.
Sa sobom nisam imao ništa osim par boca vode koje sam odmah podijelio na sveopće negodovanje mojih suputnika. Na moje pitanje zašto da ne dajem, odgovor je bio da ih ne naviknemo jer će nas onda poslje stalno zaustavljati i pitati da im damo nešto.
Volio bih vidjeti svoju facu kada su mi to objasnili da je takvo ponašanje jedino „razumno i opravdano“ Nastavio sam dijeliti cigarete što je ostatak moje ekipe natjeralo da se u ljutnji udalje od mene,- kao radi što hoćeš kada ne shvaćam o čemu mi govore.

Znam da oni mene nisu shvatili kada sam im objasnio da je bolje da nas zaustavljaju da im damo neki sendvič ili bilo što drugo nego da nas počnu zaustavljati RPG granatama negdje iza kakvog kamena, a ono što im damo ne znači nam ništa a njima bi to mogao biti jedini obrok taj dan. Čudni smo mi ljudi, zaista čudni.
Kap vode koja je prelila čašu mojim prijateljima bila je kada sam kleknuo i zavezao svezicu ovom dječaku koji je bos u nekakvim kožnim patikama hodao tko zna koliko već dugo sa odvezanom svezicom pola metra dužom nego bi trebala biti.

Bilo je vrijeme za poći dalje., što se može hajdemo dalje.

- 20:46 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.