A F R I K A

19.07.2013., petak

Odbrojavanje završilo

- 14:11 - Pitaj i predlazi (13) - Isprintaj ako zelis - #

18.07.2013., četvrtak

Tuga za Etiopiju

- 14:37 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

17.07.2013., srijeda

Ja bih bio negdje kraj vode

Ja bih na more, makar ono bilo i Crveno. Makar ekipa na kupanju bila ista kao i uvijek, makar hotelski smještaj ne bio baš sa puno zvjezdica (cola je svugdje ista), makar plaža bila malo ograđena i kretanje na njoj ograničeno, nije me briga ja bih na more. U stvari ne mora to biti ni more, ja bih negdje gdje ima bar malo vode. Lijep vam dan.

- 10:31 - Pitaj i predlazi (17) - Isprintaj ako zelis - #

16.07.2013., utorak

Carpe diem

- 20:47 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

11.07.2013., četvrtak

Ponos

Ukoliko budete u prigodi prošetati ulicama Asmare sigurno će te vidjeti ovaj spomenik na koji su ponosni svi Eritrejci. Sandale, su simbol njihove tridesetogodišnje borbe za neovisnost i slobodu. Ne mogu zamisliti kako je bilo voditi rat u ovakvoj obući, no uspjeli su. Ovaj simboli njihove borbe, i ponos na svoj oslobodilački rat osjeti se i vidi na svakom koraku. Još uvijek ponosna na svoje sandale, vojska Eritreje nije ih promijenila do današnjeg dana. Ovaj spomenik je najveći no vidjeo sam ih još nekoliko no moram se potruditi i pronaći te fotografije. Da, taj narod je još uvijek ponosan na svoju borbu a što je sa nama. Moj predhodni post me tjera da napišem par riječi o hrvatskim braniteljima, mislim da to neće biti suvišno. Mada ne volim pisati o sebi,- ja sam hrvatski branitelj dragovoljac, koji je prošao cijeli rat sa puškom u ruci. Kako mnogi misle da nije bilo isto biti na prvoj crti bojišnice i spremati hranu negdje u nekakvom neborbenom sektoru zbog toga hoću naglasiti da sam bio na prvoj crti i sve što govorim je moje iskustvo koje sam stekao gledajući iz tog kuta. Prva crta bojišnice jeste ružnije mjesto za biti u ratu, no isto tako znam da se nije moglo bez logistike, ljudi koji su radili te poslove dali su svoj doprinos na svoj način tako da se ne može reći da je nečiji doprinos manje ili više vrijedan. Ukoliko se radilo srcem, kako se to od nas očekivalo i kako je velika većina nas to i radila, naš život se trošio strahovito brzo. Od dječaka smo se, nakon napola prespavane noći, budili ujutro znatno stariji. Noći su bile mjeseci, mjeseci godine, godine cijeli životi. Trošili smo se, zaista smo se trošili tako brzo. Sve što smo proživljavali izgledalo je kao da gledamo neki film, a uključena je tipka za brzo premotavanje naprijed. Fast forward. To je bio film u kome smo bili glavni glumci no vjerujte nismo uživali u njemu, velika većina nas nije uživala. Za vrijeme rata branitelju, vojniku, svatko želi biti prijatelj, platiti vam kavu, potapšati vas po ramenu, htjeti se i fotografirati sa vama, pogledati vas sa zahvalom u očima. Nakon rata pogled koji vam je upućen odjednom je drugačiji, nema više onog sjaja zahvalnosti u očima, a potom vas se uopće ne gleda, ne vidi, gleda se nekako kroz vas. Onda dolazi prezir, da kažem gađenje možda bih bio čak i bliže opisu tog pogleda kojim se gleda prljavi istrošeni vojnik. Branitelj, dragovoljac, vojnik postaje neinteresantan. Sve se to dešava opet preko noći na isti način i jednako brzo kako je i ostario. Postaje smetnja svima. Kada su me nakon trećeg „krpljenja“ otpuštali sa Jordanovca iz bolnice, gledali su me drugačije i tada sam bio siguran da je naša žrtva nešto što se nikada nitko ne će usuditi dirnuti. Ona tipka sa početka priče „brzo naprijed“ ostala je uključena i uskoro domoljublje nije više nešto što je svetinja. Domovinski rat postade građanski, hrvatski branitelj postadoše privilegirani nasilnici, kriminalci, alkoholičari, narkomani, otkačeni manijaci koji u strah drže i svoje obitelji,tuku djecu, maltretiraju žene i ne rade ništa osim što troše basnoslovne nezaslužene mirovine. Skupina iz „dana ponosa i slave“ postade „osjetljiva skupina“ Kao se zarazišmo kugom preko noći. Postadoh svjestan da to nije film, postade nekakva izokrenuta stvarnost. Glavni glumci postadoše svakojaki ološ, od tajkuna sumnjive prošlosti, plastificiranih ljepotica, polupismenih i nepismenih političara do nekakvih lažnih proroka i svih vrsta jadnih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih mogućih prevaranata i prodanih duša. Likovi sa Farmi i Big Brothera ispuniše naslovnice i ne samo to neg se pojaviše po ulicama u provincijama gdje ih se najmanje moglo očekivati. Sa radijskih i TV postaja ne može se više čuti „Dajem ti život,zemljo moja i bi' ću s tobom u dobru i u zlu Podijelit s tobom sreću i tugu Bog neka čuva moju HRVATSKU“, neki novi glazbenici bez sluha pjevaju sasvim drugačije pjesme. Razne vrste LGBT osoba uče nas što su to život, dostojanstvo, ponos, čast ugled, obitelj. Moraju nas učiti, jer mi branitelji smo u stvari seljačine, nepismeni tipovi puni nacionalizma (koji nužno mora biti nešto negativno) i glavna smo prepreka sreći i blagostanju u Lijepoj našoj. Gotovo svatko od nas došao je do zaključka da se nije borio za ovakvu državu. Oni koji su si postavili pitanje o smislu svega i zaključili da nema smisla živjeti napravili su strašni korak u jamu samoubojstva. Nikada nisu bili kukavice, a onima koji ovaj čin okarakteriziraju kukavičlukom pitam, ta što im je preostalo. Siguran sam da su ovom svojom posljednjom zadaćom mnogi od njih htjeli otvoriti oči i probuditi savjest ljudima koji nam kroje sudbine. Znam da je to bila greška i ne odobravam ovakav čin jer sam svjestan da su bili su u zabludi. Ti kojima je upućen ovaj posljednji udarac na savjest, savjesti uopće nemaju. Njima smo teška muka i teret tako da njima svaki umrli predstavlja samo problem manje, što god oni rekli siguran sam da to misle. Strašne brojke samoubojstava branitelja nitko niti zna niti se prebrojati mogu. Spominjane su nekakve tisuće i tisuće no i jedan je puno. Neki od njih nisu digli ruku na sebe ali su ubijeni raznim porocima, a nekima je srce koje je nekada bilo ispunjeno ponosom jednostavno stalo jer nije moglo ispumpati svu tugu koja se nakupila. Oni su smaknuti, ubijeni,- a ubojice debelokožci i karijeristi koji su zgazili njihovu žrtvu da sebi prigrabe moć, novac, vlast i dalje pljuju po svemu što je sveto. Bezvrijedni likovi, kukavice, lopovi, dezerteri muljatori svih vrsta gaze preko leševa i sebi stvaraju državu nekog novog lica. Hrvatski branitelji ne pišu knjige, ne bavi se znanošću, ne slikaju, ne govore strane jezike, ne bave se sportom niti se bave bilo čim lijepim. Hrvatski branitelji su niko i ništa, što oni znaju o bilo čemu. Najbolje bi bilo da ih i nema mnogima bi bilo lakše i ljepše, mnogi bi to voljeli. I ja bih možda mogao i znao napisati sve ono što sam poželio reći da mi je Index, kog sa žaljenjem pogledam s vremena na vrijeme, pored naziva Studija Hrvatski jezik i književnost ima upisano i nešto više ocjena o položenim ispitima, no ovako nabacio sam samo gomilu slova tek tako za svoju dušu. To vrijeme koje sam proveo na faxu bilo je zaustavljeno i onda je netko pritisnuo onu tipku "fast forward", Premotano brzo naprijed, ne može se vratiti.. I zbog toga evo samo gomila nabacanih slova al svejedno bude nekako lakše. Sjetite se branitelja, nije im lako. Bogu hvala, ovdje se ne mogu identificirati sa ostalima, u mene mozak malo drugačije funkcionira. Ja imam svoju obitelj koja mi mijenja Domovinu, Lijepa naša je u granicama moje obitelji ništa šire i više mi i ne treba. Mnogo toga bi se moglo još napisati, no ovdje ću stati, dosta je lakše mi je. Sutra na misi gdje će mo se sjetiti 24-vorice naše braće po oružju očekujem da nas bude barem toliko, no neću se iznenaditi ni ako nas bude i manje, Ništa me više iznenaditi ne može, ništa više.- "Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga, iz naroda moga. Skini lažne maske. Maranatha dođi Gospodine, u zemlju Hrvata''

- 15:13 - Pitaj i predlazi (14) - Isprintaj ako zelis - #

09.07.2013., utorak

Ne zaboravljajmo

- 13:07 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

04.07.2013., četvrtak

Tako to radi policija.

Policija u Bureu,- Šef postaje ćelava faca koja glumi šefa policije u N.Y. Starac Afar „šef kriminala“. Fotografija "sefa kriminala" napravljena krišom u jednoj prigodi. Jedini pismen medju njima je lik, iz filmova, kome ništa ne ide u životu i svako jutro dolazi na posao među svoje papire sve dok se ne desi da se ne pojavi na poslu a onda ga nađu obješenog zbog svega što se u njemu nakupilo. Mršav, ćelav čovjek kome pod hitno trebaju naočale. Četri obična policajca je ekipa koju sam ranije upoznao, policajci sa štapovima ništa posebno o njima. Policijska postaja je napravljena od valovitog lima kao i sve građevine u Bureu. Čekamo prevoditeljica i ja dvadesetak minuta rečeno namje da dodjemo u pola devet, a kako još uvijek nema šefa moramo čekati. Izlazimo iz „ureda“ jer je u autu puno ugodnije, vani je već poprilično vruće. Dolazi šef u pratnji dva policajca. Neuhranjeni policajci u svojim afarskim suknjicama sa štapovima koji su znatno deblji neg oni koje nose obični seljani izgledaju više nego smješno. Ne treba se nikome objašnjavati da su to „oni“, po držanju se odmah može vidjeti tko je vlast u selu. Ne možemo ući, moramo još čekati dok dok nas ne pozovu. U prostoriji u kojoj su svi našli mjesto a zovu je ured, vruće je kao u paklu. Otvorena su vrata i oba prozora tako da je propuh malo spašavao situaciju da se ne osjećamo kao u pećnici. Ulazim sa prevoditeljicom koja me predstavlja kao šefa naše „organizacije“ u Bureu, naglašava to jer ne razgovaraju ni sa kim tko nije njima ravan pa eto moja pozicija bi trebala zadovoljiti i to. Ipak su oni policija i vlast u gradu treba se držati do neke razine. Svi su me se udostojali pogledati osim šefa koji je bio u poslu prevrćući u rukama nekakav stari izgužvani papir. Stojimo metar od njegovog stola koji dijeli sa pisarom koji nas sada gleda ispod oka prevrćući po masnim knjigama punim savršeno uredno ispisanih slova. Divim se knjizi pravom remek djelu, zalutalom u ovu prostoriju. Sv izgleda tako smješno jer se kao nešto važno mora pročitati upravo sada, posla preko glave,- razumio bih da nisu ušli u prostoriju na par minuta ranije. Šef sada prevrće nekakve papire a vjetar mu ih sa gomile odnosi sa stola. Pisar skače i hvata ih po čitavom uredu ,no nitko ne obraća pozornost na to niti se trudi da mu pomogne pokupiti ih, ta to je valjda posao pisara. Nakon nekoliko serija tih hvatanja papira “šef kriminala” počinje objašnjavati šta su uradili. Nisam vidjeo, no siguran sam da mu je glavni šef dao znak da počne jer je do tada šutio kao da čeka zapovijed da počne sa pričom. Evo što su uradili i kojim metodama. Nakon naše prijave o krađi, koja je ovaj put zaista prevršila svaku mjeru, (o tome sam ranije pisao), pohvatali su svu djeca Burea na koju se sumnja da se motaju oko našeg “hotela” i strpali u zatvor. Najmanji od njih je “propjevao” pa ih je u zatvoru ostalo petero cijelu noć zajedno sa njihovim roditeljima, sve što su trebali je reći gdje su novci i ukradene stvari. Sutra dan se istraga nastavila a zatvor se punio trgovcima koji su razmijenili novce toj djeci. Djece mi je žao al ovi trgovci su više nego glupavi, dođu ti neka djeca u Bureu i traže da im razmjeniš stotine dolara. Trojica trgovaca su završili u zatvoru. Zapovjeđeno je svim mještanima Burea da izađu na ulicu a ovi “lopovi” su provedeni kroz grad da bi ih se pokazalo svima, da svi znaju tko su prevaranti. Koje su kazne za na pojavljivanje na ulici ne znam no znam da je vrlo malo ljudi ostalo da nije vidjelo i čulo ovu povorku kroz selo. Istraga je potrajala četri dana i u tom vremenu su vraćene gomile stvari koje nam se sada trebaju predati nazad, skupljena je neka količina novaca koja je recimo 70% od ukradenog. (nisam mogao vjerovati da su to bili u stanju uraditi.) Procedura oko vraćanja stvari je potrajala jer im je trebalo objasniti da nije moguće da se svi mi pojavimo tu i vidimo što je naše sa što ne. Napokon su shvatili da bih ja mogao uzeti sve stvari pa će mo vratiti sve što nije naše i pravimo takav dogovor iako mi se čini da im se to baš i ne sviđa. Zahvaljujem se što su tako uspješno napravili istragu i sipam pohvale na učinkovitost i metode rada. Svu su ponosni na sebe osim šefa koji još uvijek za svih tih pola sata nije u stanju podici glave da vidim kako mu oči izgledaju. Nije vrijedno ništa od toga što su ta djeca ukrala, a djeca su djeca i svugdje na svijetu su ista. Ovo smo morali uraditi jer je to bila već tko zna koja krađa, a bojao sam se de ne pređe u nešto gore. Naš "hotel" i stvari i nije bilo tako teško opljačkati. Zbog uvijeta u kojima smo živjeli došli smo na ideju da kažemo svima kakav smo tim. Kada mi odemo teško će biti da se odviknu od krađa pa će krasti i vama, pokazujem na ‘šefa”, kome jos uvijek nije ništa interesantno i nije ga briga što se priča. Sve razumiju i ispričavaju se, te mole da se ne pomisli da je citava Etiopija takva. Nema lopova, ovo su samo djeca al i njih će se dovesti u red. Pozdravljam se i rukujem sa svim osima sa “šefom” pravit ću se da ni ja njega ne vidim. Kako samo povrjeđeni ego proradi u sekundi. Izlazi za nama i zaustavlja me ispred našeg auta i ponavlja istu priču koju sam čuo od starog šefa kriminala. Novih pola sata druženja sa policijom. Živio “šefe” drago mi je da smo se upoznali, žao mi je ostalih policajaca nema ništa gore neg kada ti je šef „bezobrazni konj“. Sve roditelje sela su natjerali da potpišu papir da će platiti prilčito veliku svotu ako im dijete bude uhvaćeno oko naših soba, a ovi trgovci su platili dosta visoke globe jer su razmijenili novce. Zadnje što sam tražio od šefa je da ne brani dijeci dolaziti kod nas, neka djece, za trgovce me nije briga al ja garantiram za djecu lekcija im je bila dovoljno dobra i siguran sam da neće više nikada uraditi išta slično. Tko bi im zamjerio. Ni to mu nije bilo po volji no obećao je da će me poslušati. Eto tako funkcionira policija u Bureu, metode mi se sviđaju no čini mi se da se i kod nas primjenjuju iste metode u procesiji bi bilo više onih koji hodaju u koloni od onih koji promatraju povorku. Mali dodatak kako to vlasti rade kod nas.

- 10:58 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

03.07.2013., srijeda

Kap po kap

- 18:17 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

01.07.2013., ponedjeljak

Najveća ljubav ikad

- 15:45 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #