DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

26.05.2004., srijeda

skorpion

Evo samo jedan skorpion koji mi je bio kucni ljubimac dva dana, Nisam siguran da li zbog temparature u tegli il zbog toga sto nisam znao cime da ga hranim, Macke mu se obradovase vrlo brzo. Inace jedan od dva koje sam vidjeo ovdje od kada sam dosao
Nakon toga sljedi zavrsetak price o vjencanjima, ima se nesto za dodati, sinoc sam gledao kazetu sa vjencanja Tigrinja plemena, tako da ima novosti i o njima

- 21:31 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

24.05.2004., ponedjeljak

kamila

Evo jedna interesantna fotografija, a onda prica o vjencanjima i tim obicajima, Danas sam sam sakupio informacija o tome, interesantno,Fotografija nista al bit ce vjencanja jos.

- 21:40 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

Tornado,svakodnevna pojava

Pjescane oluje su tako ceste
i pravi su problem jer ako
nemas srece, (uglavnom
nemas) onda ti je soba i
sve u njoj pokrivena debelim
slojem prasine. Samo da se
docara sto moze da preleti preko
sobe u hotelu sa tisucu zvjezdica
-Toliko ih se moze vidjeti kroz
rupe na krovu kroz valoviti lim.

- 02:07 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

23.05.2004., nedjelja

Duzan sam indjeru sa eritrejcima

Duzan sam indjeru sa eritrejcima
ovo je na njihovim polozajima
Zao mi je da se sandale ne vide

- 15:33 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

22.05.2004., subota

sandale ponos Eritreje

Sandale, ponos Eritreje i simbol njihove tridesetogodisnje borbe za neovisnost.
SPOMENIK U ASMARI

- 22:10 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

COFFEE CEREMONY

- 21:09 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

20.05.2004., četvrtak

INDJERA

Ovako izgleda Indjera, tradicionalno jelo u Eritrei i Etiopiji o kom sam vec pisao.

- 23:15 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

JOS MALO O ASMARI I LJUDIMA OVDJE

Gradom se moze normalno setati (barem centrom), cak i nocu. Ljudi su uglavnom dobrocudni i posteni. Kriminala ima vrlo malo. Policija je organizirana tako da po cijelom gradu setaju: naruzani ljudi u odorama i najvise mi slice vojsci (kakvoj takvoj), policajci na biciklima (cujem da su oni najveci strah za lokalne ljude), te “starci sa stapovima” ( koji su posebna prica).
Bio sam u prilici da sjedim i pijem soku u nekom restoranu i osjetim da se nesto cudno desava. Okrenem se i vidim kako momak, oko dvadesetipet godina star, lezi na sredini restorana ispruzenih ruka. Nista mi nije bilo jasno, dok nisam vidjeo da starac sa drvenim stapom u ruci jednim pokretom zapovjedi da ovaj, oslanajuci se na ruke i noge bez ustajanja odskakuce van iz restorana. Ne znam zbog kojih grijeha je natjeran da to uradi no ubrzo je momak, poslusno kao psic, iskakutao van na ulicu iz prepunog restorana. To je lokalnim ljudima bila najnormalnija stvar.
Nitko se nije ni okrenuo da vidi sta se desava.
Svugdje moze osjetiti miris ponosa na svoje oslobodjenje od Etiopije.
Predsjednik Issayas Afewerki je ovu drzavu ucinio pravom policijskom drzavom.
Ljudi zive u strahu, i to velikom strahu od svoje vlade. Nacionalna sluzba (vojna obaveza) je na snazi cini mi se oduvjek, a kako sam saznao od 1994 je odredjeno da traje 18 mjeseci, no to ne znaci nista jer kada jednom odes tko zna kada ces se vratiti.

Zene koje imaju dijete ne moraju da sluze vojsku, pa mi se cini da sve zene imaju djecu sa 17 godina, a za oca nije bitno (on bi vjerojatno i onako bio u nacionalnoj sluzbi ko zna koliko vremena,- glavno je naci nacina da se izvuce iz toga pa je obicaj da se rodi djete sa sedamnaesti i to je spas od sluzenja vojske.)
Inace glavni izvor informacija mi je bio "NAS TAXISTA", koji je, kako sam kaze, imao srece da nas je upoznao. Imamo njegov broj telefona i mozemo ga zovnuti u bilo koje doba dana poslje rucka. Ako kaze u 13 00 stia doci ce u 14 00 al' doci ce. Nekada treba samo da mu damo popis stvari koje treba da nam uradi i ne brini se sve je tu sa popisa vrlo brzo. Ako treba da se vozimo bilo gdje nije problem. Cijena taksija je normalna, Moze se reci da je jeftino. Iako posteni kao ljudi za usporedbu cijene voznje od nekih tri km do grada, lokalni ljudi placaju 4-5 za nas 40-50 nakfi. To je jos uvijek razumna cijena.

Trebalo mi je da kupim nesto obuce, jer mi je jedna torba nestala odmah kada sam dosao, Mislim da sam je zaboravio u taksiju kada sam selio iz hotela u stan koji smo iznajmili u Asmari. Kada sam nasem taksisti Germaju rekao da su mi stvari ostale u nekom od taksija digao je pola grada na noge da se nadje taj taksista, no sa zaljenjem je ustvrdio da je to bio neki "los covjek". To je najveca uvreda koja se moze reci nekome ovdje. Ako nekome kazes da nije dobar covjek ocekuj da bi moglo biti i suza. Sve se moze samo im to nemoj reci ( trude se da ne budu losi zaista.)
Tako smo obisli stotine prodavnica da kupim patike i svugdje su mi se smijali kada bih trazio broj 45-46, do 43 se moze razgovarati a sve preko je smjesno. Nema toga.
Uspio sam nakon dosta potrage no te su u stvari broj 48 iako to nema veze ni sa cim. 45 bi bilo sasvim dovoljno, ne znam zasto je na njima broj 48 ne moze biti tocno.
Predlozio mi je da nadjemo nekoga tko ce mi napraviti po narudzbi, kozne sandale ili papuce. Kada sam vidjeo kakva je ta koza i kakvi su modeli odlucio sam da pokusamo, Za cijenu od 350 nakfi sam dobio papuce i sandale od odlicne koze a to bi kod nas bilo bar puta 3 skuplje. Prica je o taxisti a ne o mojim papucama, malo mi mozak luta.

Danas mi je bio naporan dan. Opet VIP osobe da ih vodim po nekim zabitima, i opet iste vrste ljudi od kojih mi je tlak 300 cim ih vidim a ne kada se provede pola dana sa njima. Ovi danasnji ne samo da su mnogo vazne osobe, neg su bili mnogo vaznije osobe od onih od jucer, sto znaci da su mi mnogo vise isli na jetru. Prezivilo se i jos jedan dan manje, to je najbitnije. Samo 19 dana pa cu sletjeti u Split a onda kuci na dva tjedna. Tina i bebaci. Tako se radujem, kao da ih nisam vidjeo cijelu vjecnost,- Kao da i nije bila cijela vjecnost.

- 22:44 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

19.05.2004., srijeda

HRANA

Glup je ovo osjecaj morate priznati. Tipkam dosta dugo i na kraju post ne moze da se objavi. Stvarno glup osjecaj, no bit ce bolje.
Pisao sam o hrani. Moram skratiti ovaj put ne moze se dugo veceras sam umoran. Dan je bio prilicito naporan bio, duga patrola, opet 43.7 vidjeno na termometru.
Vodio sam neke VIP na polozaje koji su u posljednje vrijeme vrlo aktualni i o kojima se raspravlja na najvecim razinama. To je bilo lagano peglanje sa ljudima sa visokih polozaja koji u stvari glume da nesto rade i da ih nesto interesira, a kradu Bogu dane kao i svi ovdje. Nista pametno osim dobrog rucka kod Kenijaca i to me nagnalo da malo pisem o hrani.
Moram skratiti pa cu sam o INDJERI nacionalno jelo, I jednih i drugih. Kako ga opisati. Uzas. Velika palacinka koja je umjesto vodom zakuvana octom. Umjesto da se pece kao da se ostavila na suncu nekoilko dana ili bar sati da se dobije jos bljutaviji i kiseliji okus.
Inace probao sam iz radoznalosti jednom, i to je bila greska jer me nitko nije tjerao, Drugi put sam morao probati je. Dosli smo kod Eritrejaca na polozaje i ( odatle ova fotografija). Kao da si dosao kod nekoga na Bozic i neces da probas sarmu, il nesto slicno.
Pokusao sam, "kao vec sam doruckovao", kiselina me muci, Vadio GASTAL iz dzepa da ih tako uvjerim da nije bas pravi momenat za mene. No morao sam da otkinem komadic (kao kocka secera) i umalo nisam ispovracao sve po njihovim prljavim rukama koje su sa takvim zanosom kidale ovo tjesto umacuci ga u neki ogavni saft i nosile ustima koja su se smjekala cekajuci da im se klimne glavom i kaze kako je ukusno. Mislim nisam bas od onih koje je lako zgaditi zaista nisam, no ovo je bilo stvarno jedan od tezih momenata ovdje.
Pogledajte samo footgrafiju sta se jelo i bit ce vam jasnije.
Imam jos jednu fotografiju kada sam nakon toga morao ponoviti sa Etiopljanima cijelu pricu sa INDJEROM i nadam se da ce te obje vidjeti.
NASTAVAK O HRANI SUTRA
Nik hvala za Blog stranicu, Blog je prava stvari. Donjeo mi je toliko ugodne promjene da sam postao ovisan. Ljudi volio bih da sam u stanju naci rijeci da opisem sve ovo ovdje no znam da nisam, no kako vidim ima vas sto im je i ovo dovoljno pa cu nastaviti vjerojatno. Ljudi pogledajte blog Nikola siguran sam da ce Nik srediti da bude za svakog po nesto interesantno.

- 22:51 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

18.05.2004., utorak

NE VOLIM OVE TELEFONE

Ovo mi se vec svidja, sve ide dosta brze i lakse sa ovom stranicom, Sada sam zadovoljan sa blogom,
Ipak nisam u najboljem raspolozenju, Cijeli dan ne mogu dobiti kuci. Telefoni jednostavno zakazu po nekoliko dana i nemoguce je dobiti kuci, a onda to tako ide, imam jos vecu zelju da se cujem sa Tinom i bebacima. Danas je vec ne znam koji dan da se nismo culi, Blizi se moj odmor a radi toga i vrijeme sve sporije prolazi. Danas sam sluzbujuci i to je isto tako razlog vise da dan traje bar 50 sati. Kada se ode u patrolu ubije se dan i promjeni okruzenje, ovako sjedis cijeli dan i ubija cekanje da se nesto desi, da padne noc i da promjenis datum da kazes jedan dan manje. Ne moze se reci da nam nesto nedostaje. Sve je puno bolje od onog sto sam zamisljao jer sam bio spreman da se nece imati nista ni jesti ni piti. Dosao sam ovamo sa preko pedesetak kilograma raznih konzervi i hrane, izmedju ostalog.
Sve bi bilo dobro da se nije najdrazih koji se ostave 4200 km daleko od ovog mjesta. Kako ih ne bih pozelio, najljepsi su na svijetu i voli ih se najvise. Najvise

- 19:24 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

Hvala za ovaj program za skidanje fotografija

Moram ti se zahvaliti za ovaj program koji je odlican i preporuciti ga svima i preporuciti tvoj blog svima Odlican je osobito ono o Hajduku cestitke nama Hajdukovcima
Jesus Quintana Evo za sve koji imaju probleme sa fotografijama za blog http://meesoft.logicnet.dk

- 18:50 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

UOBICAJENA SLIKA

AFAR djeca su svugdje pored ceste i sto god dobiju zadovoljni su, no ipak je voda najbitnija i cini mi se najdraza im je. Posebna prica o tome ce bit kasnije

- 18:48 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

OBITELJ AFAR

Afari su pleme koje je najbrojnije u ovom kraju, Ovo je danasnja fotografija, bili su tako sretni dobivsi nekoliko paketa corn flakes a

- 18:46 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

PLAZA ASSAB

OVDJE SE KUPAMO

- 18:01 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

FOTOGRAFIJE PO MOGUCNOSTI

DJECA

- 17:59 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

ASMARA GLAVNI GRAD ERITREJE

ASMARA

Prije rata je imala oko 400.000 st. Zgrade su uglanom ne vise od 4-5 katova,
prevladavaju niske kuce i trenutno ima svega oko 150-200.000 stanovnika (procijenjeno, ne zna se tocna brojka).
Glavne ulice su dosta siroke, sa drvoredima palmi sa strane.. Kao i kod nas, jasno se razlikuje centar grada od periferije. Centar grada (glavnu ulica) izgleda otprilike kao najnormalnija ulica u bilo kom europskom gradu recimo osamdesetih godina. Inace, zlatno doba ovog grada, kad je vjerojatno sjajio,vjerojatno je bilo krajem tridesetih godina proslog stoljeca, za vrijeme Italijanske okupacije. Iz tog vremena potjece vecina kuca u centru, a i vecina fasada i cesta je zadnji put tada napravljeno (obnovljeno). Promet i vozila su posebna prica. To je mjesavina svega i svacega, od starih fiata 1300 i slicnih olupanih modela, pa do relativno novih japanskih automobila, uglavnom toyota. Ipak, u prosjeku vozni park je bolji nego sto bi to covijek ocekivao s obzirom na stanje u zemlji. Uprkos dvije trake u svakom smjeru (u vecini glavnih ulica), voze sredinom ceste. Ako zelis preteci auto ispred sebe moras mu trubiti, i onda se mozda makne, malo, polako. Cesto uopce ne reagira, pa moras skrenuti na traku iz suprotnog smjera. Zmigavci se upotrebljavaju samo povremeno, i uglavnom se daju krivi. Retrovizori ovdje gotovo i ne trebaju, nitko ih ne upotrebljava. Zato je apsolutno najkorisniji i najbitniji dio opreme auta sirena - toliko nisam u zivotu trubio koliko ovdje u nekoliko dana, a ja sam jos i umjeren. Ovdje je to uobicajeno i preporucljivo, svi trube jedni drugima, pjesacima i stoci (kojekakvim domacim zivotinjama koje se niotkuda pojavljuju na cesti). Dobra stvar u svemu tome (i sreca za njih) je to sto jako sporo voze, uglavnom do 50 km/h (mi bi po tim cestama vozili 100), pa nema sudara i gazenja. Javni prijevoz je africki stereotip - 200 ljudi se ukrca u stari bus koji stenje, dimi, ali ne crkava. Ima i novih autobusa koji se trenutn pustaju u promet i vjerojatno ce slika po ulicama biti drugacija.
Asmara je inace relativno dobro opskrbljena, mislim da se moze kupiti vecina bitnih stvari kao i kod nas, samo je izbor malo manji. Pokraj centra postoji splet uskih ulicica prepunih privatnih trgovina i razlicitih radnji.
Nevjerojatno je kako su nakrcate kojekakvom robom. Sve u svemu, raj za zene cini mi se, a najvise sam se iznenadio cipelama one su prilicno kvalitetne (imam osijecaj da su u prosijeku kvalitetnije od onoga sto se nudi kod nas), iznenadujuce moderne i smijesno jeftine. Cijene su vecinom od 300 do 600 nakfi (sto je za ovdasnje ljude puno - prosjecna placa je ispod 1000 nakfi), podijeli to sa priblizno 3,2 i dobit ces cijenu u kunama il sa 10 i to je u KM ovima. Sa odijecom je situacija slicna, osim sto je ponuda nesto manje ekskluzivna.
Klima je jako dobra, nije prevruce zbog visine (2450 m). Danju su prosjecne temp od 25 (hladnije doba godine), do 30st. C (toplije doba godine) preko podneva. Cim sunce zade, temperatura brzo padne za desetak stupnjeva. Nocu moze biti cak i prohladno. Glavni problem za mene je bilo to st ose uzasno tesko disalo na toj nadmorskoj visini. Zapovjednistvo UNMEE je u “Green Building” ,a nasi odjeli ( UNMO) su na 6 katu. Kada se popenje gore i proseta do krova (gdje je mjesto za pusenje), potrebno je deset minuta da se dodje do daha ako se imalo brze penje uz stepenice samo taj jedan kat. Normalno u zgradi ima lift i mislim da bi bilo zaista nemoguce raditi u toj zgradi da nema lifta. Kisika nedostaje ako se samo malo glasnije pokusava pricati a ne nesto brze prosetati ili potrcati.

MISLIM DA JE DOVOLJNO ZA OVAJ PUT BOJIM SE DA NE POSTANEM DOSADAN

- 17:50 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

U NOCI PUNOG MJESECA

Sjedim ispred naseg kontejnera i nesto sa Amerom razglabam o situaciji ovdje (nase relacije sa etiopljanskom vojskom su malo u krizi al teska prica nije bas za ove stranice)
Uglavnom, debelo prosla polnoc a mi razgovaramo o temi koja i nije bas vesela. Misli su nam u nekakvim planiranjima koja su vise nego ozbiljna no ne treba se brinuti za mene, (siguran sam da ce se sve rijesiti na najbolji nacin).
Odjednom, trci malezijac k'o bez duse. Izgubljenog pogleda, sav u strahu pita; "Je ste li culi ono, je ste li culi ono,- Sta je ono bilo?"
Pojma nemamo, nista nismo culi. Pravimo sale da je lose sanjao, da se treba malo umiti, a on samo ponavlja Anouncment, Anouncment that was Anouncment " Gledamo ga izgubljeno i pitamo se sta mu se desava, je su li to zaista bili neki ruzni snovi pa se jednostavno pogubio. Engleski mu nije jaca strana, no i ne pokusava nista objasniti a izgleda izbezumljen i vise nego ozbiljan.
Eto i naseg Berhanija, ( lokalni covjek koji radi za nas sitne poslove) trci kao bez duse i kaze da se mora upaliti svjetlo na crkvi.
( Do crkve u blizini zbog Uskrsa na moju inicijativu razvukli smo kabal sa jednom sijalicom. UN pravila ne odobravaju to, no dali smo im malo struje i svjetla da imaju za vecernje molitve a nasa firma nece propasti zbog toga, mrzim glupa pravila. Nismo htjeli maknuti taj kabal ni poslje Uskrsa, pa onako sa vremena na vrijeme kada se tko sjeti prikopca ih na struju nekoliko sati po noci da malo osvjetli crkvu. Crkva ne izgleda tako lose, u stvari najljepsi je objekat u cijelom selu a i o njoj nekad drugi put)
Opet odlutah sa pricom,.. " Nema problema upali svjetlo, al sta se desava".
Napokon smo i nas dvoica mogli cuti neku neobicnu buku koja se ne da opisati. Zaista cudno.
Pitamo naseg Berhanija sta se desava, kaze on "Bog je veoma ljut na nas, nikad do sada nije bio tako ljut. Muslim pray, orthodox pray, no sleep all night. Bog je ljut ". A da vidte te face nije normalno, nikada ga nisam vidjeo tako izbezumljenog. Zgledavamo se zbunjeniji neg smo prije bili no nisam u strahu i pored te neobicne buke koja postaje sve jaca i vjerujte ne zvuci tako ugodno u sred noci u tom kutku svijeta.
Berhani opet prica istu pricu, "God is angry".
Prepoznajemo da netko u stvari galami preko razglasa i taj zvuk dolazi sve blize nama. Uspjevamo malo smiriti Berhanija i pitamo sta to govore preko razglasa jer je sada bilo ocito da je to zaista razglas.
Upravo to govore, Bog je ljut na nas svi na molitvu odmah objasnjavaju nam Liya i Maria, (nasa lokalna prevoditeljica i kuharica). Liya, takodjer vidno uznemirena na puno boljem engleskom od Berhanijevog ponavlja nam vec sve sto smo uspjeli razumjeti od izbezumljenog Berhanija, i to me jos vise zbunjuje. "Bog je ljut, dobro al zasto". Kako ne uspjevamo shvatiti, zove nas da izadjemo na mjesto odakle mozemo vidjeti mjesec.
O, najljepsa pomrcina mjeseca koju sam do sada vidjeo. Glupan sam nije mi palo na pamet da napravim fotografju.
Vise od pola mjeseca je mracno, a druga pola se nekako zlatno crveni, zaista lijep prizor.
"To je razlog za uzbunu da netko sa megafonom seta i budi cijelo selo na molitvu jer Bogu jer je ljut kao nikada do sada. Svi u selu trebaju da vide mjesec i vidjet ce koliko je Bog ljut na nas."
Nevjerojatno mi je da niti Liya koja je ipak puno drugacija od svih lokalnih nikada u zivotu nije cula niti vidjela pomrcinu mjeseca. Tesko joj je objasniti "eclipse",( moram priznati da ni ja nisam znao kako se na engleskom kaze pomrcina), no tu je Amer sa svojim engleskim koji pokusava uzaludno objasniti joj sto je to u stvari i odustaje nakon nekog vremena.
Boze moj, tesko mi je bilo za shvatiti, no sto se moze ipak sam u Bureu.
Pao mi je na pamet pukovnik Etiopske vojske Muhamed, (sa kojim smo danas pregovarali vrlo mukotrpno cijeli dan pokusavajuci rijestiti neke probleme), i pitao sam se klanja li i on sada u obliznjoj dzamiji jer je Alah ljut i na njega. Bilo mi je puno lakse shvatiti zasto se nismo mogli dogovoriti oko tako lagane stvari koja nam sada pravi velike probleme i cini nas zivot ovdje puno kompliciranijim.
Kako mi se razbio san zapovjedio sam svima da se idemo pridruziti u molitvi, sada vec velikoj skupini ljudi ispred crkve. Malezijcu i Tunizaninu kazem da idu do dzamije da mogu uzeti auto, no nije im se dalo. Previse lijeni su.
Prosetao sam se do crkve sa krunicom u ruci i zamolio Boga da pogleda na ove ljude i olaksa im zivot jer to zaista zasluzuju. Tako su mi dragi. Ova neplanirana, kasno vecernja molitva mi je zaista godila u noci koja je tako ugodna, prava proljetna puna nekog lijepog mirisa koji nisam osjetio do sada.

- 10:41 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

Pokusaj za koju fotografiju

Ljudi prodje nesto teksta evo pokusaj za koju fotografiju,

- 09:53 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

moje selo

Ne ide i gotovo, ne moze se nista raditi na ovoj stranici. Ovo je stoti pokusaj da nesto novoga ubacim i nemam nade da ce proci no eto pokusat cu pa ako ode ode svjedno nemam nitsa pametnije raditi sada.
Moje selo i moj teem site
TEAM SITE BURE
Smjesten je na rubu sela, pokraj crkve. Sastoji se 3 klimatizirana kontejnera ( kuhinja – blagavaona, skladiste i operativna soba), tu su jos i agregati, rezervar za vodu, velika satelitska antena na prikolici (sve ide preko nje), jos jedan kontejner s tusem i wc-om i jos svasta. Spavamo u nekoj vrsti “hotela” odmah do TS-a. To je malo veca koliba napravljena od drveta i valovitog lima. Svatko ima svoju sobu, otprilike 2x3m. Pod je betoniran, ali zato ima 1000 rupa i rupica na sve strane. Ovdje cesto puse vjetar koji nosi dosta pjeska i prasine, i to je nesto na sto se moras naviknuti, borba s njom je unaprijed izgubljena. Nema komaraca, kada nije kisna sezona, objasnjenje je ne mogu opstati od temperatura. Nisam vidijeo ni nesto narocito puno drugih kukaca, ali ipak mi ne pada na pamet spavati bez mreze za komarce. Bez nje uopce ne bih mogao zaspati, od straha da se ne probudim u mraku s necim sto gmize po meni.
Na TS-u smo trenutno Amerikanac, Nigerija, Malezijac, Indijac, Urugvajac, Rumun,Tunizanin, Hrvat a to stanje se mijenja svako malo. Ustajemo oko 7, higijena, kava, pa u patrole. Obicno su dvije dnevno, ponekad tri. Patrole su u ovom podrucju dosta kratke, uglavnom je sve u krugu od 30 km. Vecinom je sve gotovo do 13 ili 14 sati. Ima nesto papirologije nakon patrola i to je to. Svatko je zaduzen za nesto. Mene je dopao operativni dio, svi koji su bili u vojsci znaju sto su operacije. Jednom tjedno si Duty officer, sjedis u kontejneru, na vezi si i imas nesto izvjesca za poslati kad se sve patrole vrate.
Rucak nam sprema Marija, lokalna cura, placamo je 100 dolara mjesecno. Fenomenalno kuha, imas uvijek 5-6 vrsta kojekakvih jela. Sva su odlicna, tesko ih je opisati. Ona i pere prljavu robu, uredno je i slozi. Stvarno, zena radi kao (rijetko koji) crnac.
Okolica se sastoji od nekoliko tipova tla, cesto je granica izmedu jedne i druge vrste kao nozem odrezana. Od klasicnog zutog pustinjskog pijeska, pa do gotovo crnog, rupicastog, hrapavog vulkanskog kamenja. Ima dosta deva, zive slobodno u pustinji. Prvi dan, u dolasku, naletjeli smo na hijenu. Na TS-u sve vrvi od macaka, ima ih preko 15. To je dobro, jer tamane glodavce i skorpione koji su ovdje velicine dlana.
Ovih dana je preko podneva (vrhunac je oko 14 sat) do 45 st C. Dobro je sto gotovo stalno puse vjetar, pa se to lakse podnosi. Nocu je dobro, negdje iza 22 sata temperatura naglo padne, tijekom noci nije vise od 25 st C. Cudno, ali tih 45 st C preko dana uopce nije strasno kako sam to zamisljao – mislio sam da cu biti mokar od glave do pete no nema vlage pa je podnosljivo. Osjecas da iz tebe isparava, ali suh zrak i vjetar te odmah suse.
Sto jos reci? Ne znam, trnutno nemam bas previse inspiracije. Ovdje ti sve zacas postane nekako normalno, kao da si tu godinama. Puno toga sam vjerojatno propustio spomenuti, ali sad se ne mogu sjetiti. Neka ostane za nastavak. :) Tome ce i posluziti ovaj blog.

- 09:39 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

14.05.2004., petak

A S M A R A

LOKALNA DJECA

- 22:09 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

Stanovnistvo Eritreje

Pregled stanovnistva Eritreje

- 21:22 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

Moji dojmovi o Eritreji:

16.02.2004. sam doletjeo u Asmaru ( Eritreja) i od tog prvog trenutka kada sam krocio na zemlju sam vidjeo da je sve ovo nesto totalno drugacije od svega sto sam vidjeo prije. Afrika je zaista nesto drugo. Normalno i ocekivao sam da ce tako biti.
Unatoc toga imam neki tako stran osjecaj koji bas i ne mogu opisati. Osjecam se kao da sam sve ovo vidjeo nekada ranije.
Mnogo toga cudnog se moze vidjeti i samo u prvi tren kada registriram, te stvari su zaista i cudne, a onda tako brzo sve mi se ucini kao nesto normalno, nesto sto me i ne cudi toliko nesto sto bi vjerojatno trebalo izazvati malo duze cudjenje. Razmisljao sam o ovom osjecaju i drago mi je sto je to sve tako, izgleda mi kao da se sve ovo samo sanja i mozda mi je zbog toga ovaj osjecaj toliko drag. Sve sto se zamisljalo i cega se pribojavalo jednostavno je negdje u drugom dijelu mozga a jedini osjecaj koji imam je da se sve ovo sanja i taj san ce da prodje kao svaki san koji traje trenutak i onda cu opet biti sa mojom Tinom i mojim bebacim.
Doletjeli smo oko na aerodrom u Asmaru oko pola noci.
Nakon tako dugackog leta ( iz Frankfurta smo poletjeli oko 13 00 sati, a napravili smo pauzu samo u JEDAH u Saudiskoj Arabiji na oko sat vremena da se opskrbimo sa gorivom) sam jedva docekao da se moze zapaliti cigareta no pitao sam UNMO-a ( Juzno Afrikanac) koji nas je docekao smije li se pusiti tu dok smo cekali vize.
To pitanje mu je bilo smijesno i objasnio je da nisam dosao nigdje drugo neg u Asmaru a tko o tome vodi racuna ovdje. Uskoro mi je bilo jasno sta to znaci. Nakon druge cigarete su napokon uzeli nase putovnice da nam izdaju vize za boravak u zemlji. Sletjeo je avion iz koga je izasla skupina od 50 tak ljudi. Zene su bile prekrivenih lica, a muskarci ( uglavnom starci) su imali iste haljine i dugacke drvene stapove sa nekim sveznjevima na njima, (vjerojatno odjeca ili hrana). Svi su bili bosi. Kao pingvini su se poredali ispred salterea na drugom dijelu cekaone i polegli na pod. Polovica njih je onako sklupcana zaspala nevjerojatno brzino, dok su ostali jednostavno sjedili i gledali u prazno te pili vodu iz nekih posuda koje su najvise licile na termos boce od nekoliko litara, ( sve su bile jednake velicine i izgleda). Zlatna boja je bila tako sjajna da nije nicim mogla pokazati da nisu napravljene od pravoga zlata, al je cjelokupni dojam o tim ljudima bio takav da nije moguce da je to stvarno zlato. (Tezile bi sigurno nekoliko kg.) Bose noge tih ljudi su se na prvi pogled cinile kao obuca jer je boja tih tabana i okorjela koza izgledala tako neprirodno da je vise nalikovala na drvo koje se isusili i ispucalo. Tko zna kuda su sve ta bosa stopala u svome vijeku isla.
Vjerojatno najstariji od svih tih staraca, iz lezeceg polozaja u kom je bio, naslonio je glavu na zid uzdignuvsi se malo, i poceo iskasljavati i pljuvati na pod tako zestoko da sam pomislio da ce umrijeti i da nema sanse da ce doci do daha. Nitko oko njega se nije obazirao, a taj prizor je zaista bio odvratan. Ispljunuo je desetak puta i jednostavno se zavalio natrag na isto mjesto na podu sa koga se uspravio i vjerojatno je nakon kraceg vremena sve to sto je ispljuvao obrisao svojim haljinama. Tada sam shvatio da je moje pitanje da li se smije pusiti na aerodromu bilo zaista smjesno. Kasalj je bio takav da su male sanse da je taj isti starac jos uvijek ziv, no nitko nije obracao paznju sta se sa njim desava.
Jedan od beduina je pokusao izaci vani na pistu odakle su dosli, no ustavsi iz invaldiskih kolica parkiranih pored vrata, nekakav vojnik u prljavoj jakni maskirnih boja i farmericama zamahnuvsi drvenim stapom otjerao jadnog starca od tih vrata.
Konacno dobismo putovnice, potrajalo je vise od pola sata. Dobili smo vize, a sada se mozemo preseliti na drugi salter i cekati novih pola sat da prodjemo tu kontrolu. Napokon smo prosli i tu kontrolu, no to nije bio kraj jer smo morali pokazati svoju putovnicu jos nekom vojniku na sljedecem prolazu i kada smo se dokopali svojih stvari samo jos jedan provjera i bili smo gotovi. Nemam pojma koliko je sve to trajalo, al sigurno smo tek nakon dva sata cekanja dosli do hotela u kome smo prenocili. Hotel je bio solidan, Ala Scalla Hotel u blizini zapovjednistva UNMEE. “ Green Building.” Nastavak slijedi

- 21:08 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

12.05.2004., srijeda

Danas

Sati je 10 39,- Temparatura 42.6.

Kako bi moglo biti. Prije desetak minuta gledam kako se djeca bezbrizno igraju nogometa sa necim sto je slicno nogometnoj lopti, no ne znam od cega je uopce napravljena. Mislim da na tom njihovom igralistu ima + 80 ako nema vise. Oni sretni i zadovoljni.
I ja sam bio zadovoljan jer sam pio svoju drugu jutarnju kavu u hladovini.

Za sada samo jos nekoliko fotografija sela u kome sa vec duze vrijeme.
Zamislite da spavate u ovakvim kucama no ne zaboravite temparaturu.
Mjesto se zove Bure, sto na Tigrinja jeziku koji nije sluzbeni jezik ne znaci nista, odnosno znaci Nista.
Dok na Amhariku koji se inace koristi kao sluzbeni jezik u Etiopiji Bure takodjer znaci isto tako Nista.
Sad me interesira kako u stvari izgleda ovaj blog pa sam nestrpljiv da vidim i nastavak sljedi.

- 10:38 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

Sljedeći mjesec >>

	svibanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.