Ne ide i gotovo, ne moze se nista raditi na ovoj stranici. Ovo je stoti pokusaj da nesto novoga ubacim i nemam nade da ce proci no eto pokusat cu pa ako ode ode svjedno nemam nitsa pametnije raditi sada.
Moje selo i moj teem site
TEAM SITE BURE
Smjesten je na rubu sela, pokraj crkve. Sastoji se 3 klimatizirana kontejnera ( kuhinja – blagavaona, skladiste i operativna soba), tu su jos i agregati, rezervar za vodu, velika satelitska antena na prikolici (sve ide preko nje), jos jedan kontejner s tusem i wc-om i jos svasta. Spavamo u nekoj vrsti “hotela” odmah do TS-a. To je malo veca koliba napravljena od drveta i valovitog lima. Svatko ima svoju sobu, otprilike 2x3m. Pod je betoniran, ali zato ima 1000 rupa i rupica na sve strane. Ovdje cesto puse vjetar koji nosi dosta pjeska i prasine, i to je nesto na sto se moras naviknuti, borba s njom je unaprijed izgubljena. Nema komaraca, kada nije kisna sezona, objasnjenje je ne mogu opstati od temperatura. Nisam vidijeo ni nesto narocito puno drugih kukaca, ali ipak mi ne pada na pamet spavati bez mreze za komarce. Bez nje uopce ne bih mogao zaspati, od straha da se ne probudim u mraku s necim sto gmize po meni.
Na TS-u smo trenutno Amerikanac, Nigerija, Malezijac, Indijac, Urugvajac, Rumun,Tunizanin, Hrvat a to stanje se mijenja svako malo. Ustajemo oko 7, higijena, kava, pa u patrole. Obicno su dvije dnevno, ponekad tri. Patrole su u ovom podrucju dosta kratke, uglavnom je sve u krugu od 30 km. Vecinom je sve gotovo do 13 ili 14 sati. Ima nesto papirologije nakon patrola i to je to. Svatko je zaduzen za nesto. Mene je dopao operativni dio, svi koji su bili u vojsci znaju sto su operacije. Jednom tjedno si Duty officer, sjedis u kontejneru, na vezi si i imas nesto izvjesca za poslati kad se sve patrole vrate.
Rucak nam sprema Marija, lokalna cura, placamo je 100 dolara mjesecno. Fenomenalno kuha, imas uvijek 5-6 vrsta kojekakvih jela. Sva su odlicna, tesko ih je opisati. Ona i pere prljavu robu, uredno je i slozi. Stvarno, zena radi kao (rijetko koji) crnac.
Okolica se sastoji od nekoliko tipova tla, cesto je granica izmedu jedne i druge vrste kao nozem odrezana. Od klasicnog zutog pustinjskog pijeska, pa do gotovo crnog, rupicastog, hrapavog vulkanskog kamenja. Ima dosta deva, zive slobodno u pustinji. Prvi dan, u dolasku, naletjeli smo na hijenu. Na TS-u sve vrvi od macaka, ima ih preko 15. To je dobro, jer tamane glodavce i skorpione koji su ovdje velicine dlana.
Ovih dana je preko podneva (vrhunac je oko 14 sat) do 45 st C. Dobro je sto gotovo stalno puse vjetar, pa se to lakse podnosi. Nocu je dobro, negdje iza 22 sata temperatura naglo padne, tijekom noci nije vise od 25 st C. Cudno, ali tih 45 st C preko dana uopce nije strasno kako sam to zamisljao – mislio sam da cu biti mokar od glave do pete no nema vlage pa je podnosljivo. Osjecas da iz tebe isparava, ali suh zrak i vjetar te odmah suse.
Sto jos reci? Ne znam, trnutno nemam bas previse inspiracije. Ovdje ti sve zacas postane nekako normalno, kao da si tu godinama. Puno toga sam vjerojatno propustio spomenuti, ali sad se ne mogu sjetiti. Neka ostane za nastavak. :) Tome ce i posluziti ovaj blog.
Post je objavljen 18.05.2004. u 09:39 sati.