ASMARA
Prije rata je imala oko 400.000 st. Zgrade su uglanom ne vise od 4-5 katova,
prevladavaju niske kuce i trenutno ima svega oko 150-200.000 stanovnika (procijenjeno, ne zna se tocna brojka).
Glavne ulice su dosta siroke, sa drvoredima palmi sa strane.. Kao i kod nas, jasno se razlikuje centar grada od periferije. Centar grada (glavnu ulica) izgleda otprilike kao najnormalnija ulica u bilo kom europskom gradu recimo osamdesetih godina. Inace, zlatno doba ovog grada, kad je vjerojatno sjajio,vjerojatno je bilo krajem tridesetih godina proslog stoljeca, za vrijeme Italijanske okupacije. Iz tog vremena potjece vecina kuca u centru, a i vecina fasada i cesta je zadnji put tada napravljeno (obnovljeno). Promet i vozila su posebna prica. To je mjesavina svega i svacega, od starih fiata 1300 i slicnih olupanih modela, pa do relativno novih japanskih automobila, uglavnom toyota. Ipak, u prosjeku vozni park je bolji nego sto bi to covijek ocekivao s obzirom na stanje u zemlji. Uprkos dvije trake u svakom smjeru (u vecini glavnih ulica), voze sredinom ceste. Ako zelis preteci auto ispred sebe moras mu trubiti, i onda se mozda makne, malo, polako. Cesto uopce ne reagira, pa moras skrenuti na traku iz suprotnog smjera. Zmigavci se upotrebljavaju samo povremeno, i uglavnom se daju krivi. Retrovizori ovdje gotovo i ne trebaju, nitko ih ne upotrebljava. Zato je apsolutno najkorisniji i najbitniji dio opreme auta sirena - toliko nisam u zivotu trubio koliko ovdje u nekoliko dana, a ja sam jos i umjeren. Ovdje je to uobicajeno i preporucljivo, svi trube jedni drugima, pjesacima i stoci (kojekakvim domacim zivotinjama koje se niotkuda pojavljuju na cesti). Dobra stvar u svemu tome (i sreca za njih) je to sto jako sporo voze, uglavnom do 50 km/h (mi bi po tim cestama vozili 100), pa nema sudara i gazenja. Javni prijevoz je africki stereotip - 200 ljudi se ukrca u stari bus koji stenje, dimi, ali ne crkava. Ima i novih autobusa koji se trenutn pustaju u promet i vjerojatno ce slika po ulicama biti drugacija.
Asmara je inace relativno dobro opskrbljena, mislim da se moze kupiti vecina bitnih stvari kao i kod nas, samo je izbor malo manji. Pokraj centra postoji splet uskih ulicica prepunih privatnih trgovina i razlicitih radnji.
Nevjerojatno je kako su nakrcate kojekakvom robom. Sve u svemu, raj za zene cini mi se, a najvise sam se iznenadio cipelama one su prilicno kvalitetne (imam osijecaj da su u prosijeku kvalitetnije od onoga sto se nudi kod nas), iznenadujuce moderne i smijesno jeftine. Cijene su vecinom od 300 do 600 nakfi (sto je za ovdasnje ljude puno - prosjecna placa je ispod 1000 nakfi), podijeli to sa priblizno 3,2 i dobit ces cijenu u kunama il sa 10 i to je u KM ovima. Sa odijecom je situacija slicna, osim sto je ponuda nesto manje ekskluzivna.
Klima je jako dobra, nije prevruce zbog visine (2450 m). Danju su prosjecne temp od 25 (hladnije doba godine), do 30st. C (toplije doba godine) preko podneva. Cim sunce zade, temperatura brzo padne za desetak stupnjeva. Nocu moze biti cak i prohladno. Glavni problem za mene je bilo to st ose uzasno tesko disalo na toj nadmorskoj visini. Zapovjednistvo UNMEE je u “Green Building” ,a nasi odjeli ( UNMO) su na 6 katu. Kada se popenje gore i proseta do krova (gdje je mjesto za pusenje), potrebno je deset minuta da se dodje do daha ako se imalo brze penje uz stepenice samo taj jedan kat. Normalno u zgradi ima lift i mislim da bi bilo zaista nemoguce raditi u toj zgradi da nema lifta. Kisika nedostaje ako se samo malo glasnije pokusava pricati a ne nesto brze prosetati ili potrcati.
MISLIM DA JE DOVOLJNO ZA OVAJ PUT BOJIM SE DA NE POSTANEM DOSADAN
Post je objavljen 18.05.2004. u 17:50 sati.