Kako je ovo ipak moj internetski dnevnik, a ne kolumna, iako ponekad objavljujem i tekstove koje sam izvorno namijenio nekom drugom mediju, moram ipak reći nešto i o tome što radim ovih dana. Dakle, vikend je prošao u zaista iscrpljujućem odlasku na Korčulu, gdje smo u dva dana odradili čak četiri tribine, a nedjelju proveli u napornom putovanju kroz buru i snježne nanose u ne baš udobnom kombiju. Putovali smo sa dva kraća stajanja preko 12 sati. Ali bilo je korisno susresti se sa članovima stranke i iz prve ruke čuti što nam sve zamjeraju, što ih brine, kako se pripremaju za izbore, njihove ocjene stanja u zemlji i njihovu kraju.
U subotu ujutro smo čak imali priliku u gradu Korčuli, gdje je na vlasti SDP obaviti i ugodnu šetnju gradom, te posjetiti muzej i izvanredno zanimljivu biskupsku riznicu. Doista je očaravajuća baština koju imamo, kako ona graditeljska, tako i sve ostalo što su um i ruke naših ljudi stvarali stoljećima. Koliko umirujućeg sklada i ljepote u svemu! Pred tom baštinom čovjek ne može, a da se ne zapita što ćemo mi ostaviti kao trajnu vrijednost budućim naraštajima. Devastiranu obalu nakaradnim kućama nasuprot skladu i ljepoti onih koji niti izdaleka nisu imali naše mogućnosti, ali su imali odgovornost spram tla na kome su obitavali. Ma kako da je putovanje Pelješcem bilo dugo i neudobno, zbog uske i loše ceste, ma kako da smeta granica koje prekida kontinuitet države, još jednom sam potvrdio samome sebi svu nepotrebnost izgradnje Pelješkog mosta. On bi doista, ne samo zbog svoje skupoće, narušio svojim megalomanskim proporcijama sklad prirode, koji je tamo tako fascinantno očigledan.Podržavam razvoj i napredak i nism nikakvi ekološki fundamentalista, ali moramo se, mi, naša generacija, zamisliti što možemo i moramo napraviti, a što ne smijemo.
Sinoć pak tribina u Bjelovaru. Veseli mlado, novo rukovodstvo stranke u gradu i njihov entuzijazam. Vjerujem da sa samo kvalitetnom obnovom stranke, koja mora biti kontinuirana i nekampanjska, može kvalitetno spajati, kako se to kaže, mladost i iskustvo. Iako bi bolje ponegdje bilo napraviti diskontinuitet. U Bjelovaru je to baš bilo potrebno, jer su pojedinci zbog svojih osobnih interesa i frustracija, stranku tamo godinama učinili politički irelevantnom. Novim mladim ljudima se mora pomoći. I ovdje u Sisku, imamo mnoštvo mladih i obrazovanih ljudi, koji samo zajedno, ujedinjenim naporom i mudro potpomognuti nama strijima mogu učiniti nove iskorake.
Protekla dva mjeseca su eto prošla u intenzivnom stranačkom radu, gdje sam zajedno sa Nenadom Stazićem obišao 25 sredina i održao isto toliko tribina. Ostaju još Požega i Velika Gorica i ovaj ciklus završavamo. Uz to Sabor je gotovo cijelovrijeme zasjedao, tako da su trpjeli vikendi i slobodno vrijeme.Gorčina zbog političkog nasilja u gardu Sisku, na sreću me nije demotivirala za rad. Naprotiv, uvjeren sam da se samo upornim i kvalitetnim radom mogu činiti iskoraci i da pri tome svatko od nas mora učiniti ono što može i zna. Možda to i nije puno, ali bez sudjelovanja, sami sebe isključujemo i prostor otvaramo onima koji svoju energiju usmjeravaju prema ciljevima koji su suprotni našima, a onda nam ostaje samo kuknjava. I kao što jednom reče Mišo Kovač:»Kad se vratim s nekog mog koncerta, obično slušam najvrsnije operne pjevače i potvrdim si koliko sam loš pjevač i koliko je boljih od mene, ali ja znam da pjevam najbolje što mogu i što znam. I to me čini mirnim.» Zato pjevajmo i mi najbolje što znamo. Tuđe su pjesme ipak tuđe, čak i kada zvuče mnogo bolje od naših.