DAV&D
utorak, 30.04.2019.
Kako je divno pričati s Julijanom
Jučer 29.travnja u Strukovnu školu Đurđevac na književni susret stigla je Julijana Matanović.
To je za mene bio vrlo uzbudljiv i pomalo napet dan.
Imao sam doista zahtjevnu ulog odraditi ispred tako moćne i posebne književnice.
Za nekog je književni susret bez veze, iskreno ni ja nisam nikad sudjelovao u tome do sad, ali moram priznati jako je ugodno, pogotovo ako si ti taj koji vodiš cijelu priču.
Julijana Matanović je naša poznata književnica, možda netko od vas i nije čuo za nju, ali zapravo kad je upoznate uvjerit ćete se da je uistinu posebna.
Kada se je pojavila ispred mene pruživši mi ruku, odmah sam vidio da je suprotno onome što sam očekivao. Pisce i ostale javne ličnosti smatrao uzvišenim, možda pomalo i bezosjećajnim prema publici koja nije toliko bitna. Međutim taj opis kod Julijana pada u vodu, ona je žena koja je spremna odgovoriti na svako tvoje pitanje, pozdraviti svakog tko joj uputi pozdrav. Pristupačna je, komunikativna, jednostavna i vrlo ugodna osoba za razgovor.
Kao dio susreta, pripremili smo joj iznenađenje koje sam izveo ispred publike. Naime radi se o monologu iz djela same autorice pod nazivom „Tko se boji lika još?“. Uživio sam se u ulogu grofa Vronskog, te riječima i svojom pojavom opisao događaj tog monologa.
Prije nego što je Julijana došla u našu školu, ovaj sam monolog izveo na natjecanju LiDraNo, gdje sam došao do županjske razine. Pohvale od ostalih mentora i članova žirija, tada su mi značile mnogo, znače mi i sada.
Budući da je najavljen susret Julijane Matanović u našoj školi, dobio sam zadatak izvesti taj monolog ispred same autorice.
Bila je ugodno iznenađena i vrlo zadovoljna.
Nakon toga Julijana i ja sjeli smo za stol, te ispred publike koja je bila u knjižnici krenuli u razgovor.
Prvo što je iznijela bile su pohvale i zahvalnost na iznenađenju kojeg smo joj priredili, njezine riječi u meni su stvarale veliku radost, zato što mi to govori sama autorica.
Moj zadatak bio je još i voditi cijeli književni susret i razgovor s Julijanom. Bilo je to nešto predivno, za mene posve novo iskustvo. Treme tijekom razgovora nije bilo, jednostavno Julijana i ja pričali smo kao novi poznanici, ja sam postavljao pitanja, a ona bi na svatko odgovarala pravim, poučnim rečenicama.
Susret je prošao božanstveno, da sada ne piše točno o čemu smo pričali stavit ću vam link na kraju ovog teksta, gdje možete pročitati više o tome kako je sve prošlo.
Završetkom susreta, na kraju Julijana mi je ponovo pružila ruku i zagrljaj, poklonila mi je svoju knjigu s potpisom i zahvalnošću.
Bila je vrlo sretna i zadovoljna, baš kao i ja.
Link objavljenog članka: Članak
