DAV&D
nedjelja, 09.04.2017.
Prolivena tinta
Što je to rat?
Mnogi od nas kažu rat je kad čovjek ubije čovjeka, ne to nije rat to je ubojstvo.
Rat je nešto još gore. Mislite si što ima gore od ubojstva čovjeka?
Ima, a to je rat.
Reći ću vam da sam ja još uvijek dijete, i nisam prošao kroz rat, a niti ga doživio na svojoj vlastitoj koži, ne bih to ni želio, ali vam želim reći što je to zapravo rat, i da se kroz priče starijih i onih osoba kojima je rat obilježio život na bolan i tužan način može zapravo zamisliti ta slika, i vidjeti kao je to sve izgledalo. Za ljude koji su bili u ratu moglo bi se reći kao da im se razlila crna tinta po papiru kada su pisali i planirali svoj život.
Ta razlivena prokleta crna tinta bio je rat, koji je došao niotkud, iznenada i počeo mijenjati život mnogim ljudima.
Muškarci su bili prisiljeni da odlaze u rat, svu bol koju su podnijeli duboko u duši kad su morali napustiti svoj dom i ostaviti svoju obitelj, ženu i djecu, a ni ne znajući dali će ih više ikad vidjeti. Ta bol je ista bol kada čovjeka pogodi metak i bude ranjen.
Mnoge žene u ratu morale su se boriti same, bez muške ruke, nisu imale ničiju pomoć ali uz se su imale nadu, nadu koja je ženu pretvorila u muškarca i koja se borila za život do zadnje kapi znoj i krvi.
Ulice, gradovi i sela za vrijeme rata su kao stari crijep koji je pao s krova i razbio se na tisuću komadića.
Sve je mračno, pusto, uništeno i puno krvavih tragova. Jedino što se je moglo čuti bile su granate i pucnjevi iz daljine koji su se širili na sve strane.
Ljudi koji nisu bili prisiljeni učestvovati u ratu, ali ipak su bili u njemu, to su bile kolone i kolone ljudi koji su morali bježati, bježati u nepoznato sa samo jednom torbom u koju su stavili sve od svog života kojeg su gradili do tada.
Neki od njih nisu stigli ponovo otvoriti svoje torbe, bili su ubijeni.
No neki su ih ipak otvorili i sve počeli ispočetka.
Život nakon rata nije bio lak.
Krenuti pisati novu stranicu svog života uistinu nije bilo lako, strah od toga da se crna tinta ponovo ne prolije bio je velik, i još uvijek je velik.
Nadam se da vam je ovo što sam rekao probudilo još jedan dio one nade, nade za bolji život, život bez rata, život s ljubavlju, dobrotom i prijateljstvom.
Život kojeg ne može slomiti niti jedan metak.
David Međurečan
