30
srijeda
srpanj
2014
RASTANAK – LEKCIJA CJELOVITOSTI
Po stoti put u mislima prolazim seansu kod Erike. Da li su crna djevojka s Andromede i plava ljepotica iz srednjovjekovnog dvorca uopće ista osoba? S Ivom sam kroz nekoliko energetskih seansi bio otvorio nekoliko naših prošlih života, ali život u srednjem vijeku se nikad nije pokazao.
Osim Egipta, vidio sam jedan život na hladnom sjeveru u kojem smo živjeli u šatoru i u kojem je Iva bila teško bolesna, a ja sam joj uspio spasiti život. U tom smo životu imali muško dijete.
Bio je tu i život u kojem sam bio ratnik, Ivu sam povremeno sretao uz strasne trenutke bez čvrstog vezivanja. A koja sam samo nestašna pojava bio u tom životu! Jahao konja stojeći, baratao tehnikom borbe s dva kratka zaobljena mača, a moja ljubav nije bila upućena samo jednoj ženi, već svim ženama svijeta, ako me razumijete na što ciljam.
"Neproživljena ljubav koja će se u ovom životu realizirati".
Odnos s Ivom definitivno se ne može nazvati realiziranom ljubavlju. Realizirana ljubav za mene (u ovom životu) znači obostrana, uzvraćena ljubav, zajednički život, dom, slična duhovna i životna putanja, slični ciljevi, djeca.
Da li to znači da još uvijek postoji nada da ću sresti onu pravu?
Težak i neugodan rad na sebi počeo je polako rađati plodovima. Osim jakog čišćenja emocionalnog tijela pristizale su mentalne poruke mojih vodiča i zanimljivi snovi koji su mi pokazivali "prirodu stvari" po pitanju ljubavnih odnosa.
Odigrala se i zajednička meditacija sa starom prijateljicom u kojoj smo, potpuno nenadano, energetski otvorili jedan zajednički prošli život u kojem smo bili ljubavni par i gdje je naš intenzivan odnos bio upravo odnos srodnih duša. Ovo je bio veliki preokret za mene, jer sam napokon dobio direktnu potvrdu da postoji više nego jedna srodna duša.
Odmah se potegnulo nekoliko unutarnjih pitanja- kako to da toga nisam bio svjestan u tih desetak godina prijateljstva i zašto u ovom životu više ne gajim tako duboke osjećaje prema njoj?
Odgovor se nalazi u našem ovoživotnom karakteru, fizičkom izgledu i svim onim sitnicama i segmentima koji nas čine ljudima (ego osobnost). Jer to je nešto što se kroz živote mijenja. Da bi dvoje ljudi "kliknulo" mnogo toga treba biti usklađeno ili se privlačiti po nekoj osnovi.
Iskreno, nekoliko sam dana bio duboko potišten. Bez obzira na uvide u te naše prošloživotne emocije jednostavno nisam mogao nanovo isforsirati tu vrstu ljubavne naklonosti. Ta strast ovdje i sada na žalost više nije postojala, ali činilo se kao da taj naš zajednički život još uvijek egzistira u nekoj paralelnoj dimenziji. Kao da je i prijateljici i meni bilo žao što se svjesno i trajno ne možemo prebaciti u tu dimenziju i rekreirati to što smo nekoć davno imali.
Bilo mi je mučno od svega no nije bilo druge nego nastaviti svoj život ohrabren spoznajom "kako to može i treba izgledati".
A i sama poruka odnosa s Ivom postala mi je daleko jasnija. Cjelovitost se ne smije tražiti van sebe. Pravu i trajnu puninu ne može nam dati druga osoba već samo spoznaja onog vječnog u nama samima.
To ne znači da nestaje želja ili potreba za odnosom ALI NESTAJE VEZANOST KOJA TE ČINI BOLESNIM.
Rupa u tebi zacjeljuje, smanjuje se taj trajni nemir koji traži ispunjenje u drugoj osobi. Ti se približavaš samorealizaciji, stanju u kojem postaješ svjestan da si sam svoj svjetionik u ovome životu.
Ovo može, ali i ne mora, biti trenutna spoznaja. Najčešće se stvari odigravaju postepeno, kroz više pokušaja polako se izgrađuješ i dižeš ljestvicu uspjeha.
Nesretni odnosi su zapravo nužno cjepivo spoznaje da se ostvarenje (ispunjenje, mir, spokoj, radost) prvenstveno nalazi unutar nas samih. Očekivati da me nešto ili netko izvana usreći i ispuni nužno vodi u slijepu ulicu. Jer sve što želim već postoji unutar mene. Ja već jesam to. A ono što još želim jest s nekime podijeliti taj osjećaj. Letjeti k Bogu možeš i sam, no udvoje je to daleko zabavnije, a perspektiva je znatno drugačija!
Kad se dvije samorealizirane srodne duše namijenjene jedna drugoj susretnu, kakav bi drugačiji odnos i mogao biti osim savršen?
Duhovni vodiči su mi jednom prilikom prišapnuli da je takav odnos najdublji odnos kojeg su dva ljudska bića uopće sposobna ostvariti. Iznad toga postoji samo naš odnos s Bogom. Eto, tolika je vrijednost susreta dviju pravih srodnih duša!
Nisam ni slutio da ću ubrzo sresti još jednu srodnu dušu i time dobiti priliku za polaganje novih ispita na temu neovisnosti i osobne snage.
komentiraj (0) * ispiši * #
10
četvrtak
srpanj
2014
SUDBONOSNI SUSRET
Serija znakova nastavila se po povratku iz Trogira. Jednog dana na internet forumu osvanula je nova članica čiji je profil sadržavao malu sliku ying-yanga. Podsjetilo me to na znakove koje stalno viđam i tako je krenula naša komunikacija. Ubrzo je uslijedio i naš fizički susret. Dok sam pokušavao sakriti nervozu, ljudi na Jelačićevom trgu odjednom su nestali. Taj tren vidio sam samo jednu osobu. Mlada djevojka Kleopatrine ljepote koračala je prema meni. To je bila crna ljepotica s Andromede. Umjesto pozdrava začuo sam samog sebe kako izgovaram- "nisam ni sumnjao". Odmah sam je prepoznao.
Iva se zbunila jer nije mogla shvatiti na što mislim. Na njen prijedlog otišli smo u kafić čiji su zidovi, gotovo nevjerojatno, vrvjeli mojim misterioznim otvorenim ying-yang znakovima. Ispričao sam joj sve o tim znakovima, kako me slijede već mjesecima. Ostalo se razvijalo samo po sebi.
Naš ljubavni odnos imao je nekoliko interesantnih situacija. Isprobavali bismo našu telepatsku povezanost na način da bi svatko bio u svojoj kući. Iva bi nešto zamišljala, a ja sam trebao dešifrirati o čemu se radi. Primjerice, na mentalnom planu bih jasno vidio kako šeće ispred mene i sjeda mi u krilo. Njena energija je za mene bila doslovce opipljiva. Poslao bih joj zatim sms s opisom doživljaja i Iva bi potvrdila da je zamišljala kako hoda ispred mene i zatim mi sjeda u krilo.
No ne treba ti vidovitost ili nadnaravne sposobnosti da skužiš da te netko zavlači ili ne govori istinu. Imao sam jak osjećaj da s nama nešto ne štima. Ja sam bio u nezavidnijoj poziciji jer, uz činjenicu da sam znatno stariji, jasnije sam vidio naše prošle živote i shodno tome su i moje emocije, a i moja očekivanja, bile veće. Meni je ovo bio logički nastavak nečeg davno započetog.
Može biti da sam ove predosjećaje skrivao sam od sebe, jer nisam si mogao dozvoliti da ova veza ne upali, pa me serija snova počela upozoravati da nešto definitivno nije u redu.
Kad mi se jake poruke u vezi partnerice utiskuju putem snova, uvijek obratim pažnju. To sam već i prije proživljavao u prethodnim vezama i vodstvo se pokazalo ispravnim. Ukratko, u tim trenucima sanjam "pravi karakter" osobe. Ovdje znaju biti uključeni i neki simboli, poput odjeće koju ta osoba inače ne nosi u stvarnosti, ali koji mi kasnijom analizom nešto otkriju o njoj samoj.
Ovdje postoji mali problem, jer nije lako razaznati što je prava poruka, a što samo podsvjesni strahovi ili "smeće". No vrijeme ionako sve pokaže.
Naši neredoviti susreti, popraćeni Ivinim bezbrojnim izgovorima, počeli su potvrđivati taj osjećaj. Doslovno sam se skrivao od njenih roditelja, kao da sam srednjoškolac, i u nekoliko navrata sam to pokušao s njom raspraviti.
Našao sam se u stupici. Sretneš nekoga koga tako dugo čekaš, javi ti se nevjerojatno prepoznavanje iz prošlih života, a čemu sve to?
Što mi znače svi ti silni prošli životi i uvidi u njih, ako sada stvari ne funkcioniraju? Nešto što bi, zbog tog duhovnog prepoznavanja, trebalo biti sveto u biti je ispalo poput najobičnije dječje igre.
U svakom razgovoru na ovu temu Iva me uporno razuvjeravala i tvrdila da ona vidi kako ja mislim da nije dovoljno zrela, ali da to nije istina i da samo kod kuće ima nekih problema i da mora tajiti naš odnos. Uvjeravala me u našu svijetlu budućnost.
Htio sam vjerovati u ovu priču i tako sam odlučio "pogurati" stvari. Otišao sam u labirint na zagrebačkom Jarunu. Kao što i sami već znate, labirinti su moćni višedimenzionalni alati koji višestruko povećavaju našu osobnu energiju i moć vizualizacije. Meditirao sam u centru labirinta i vizualizirao kako upoznajem Ivine roditelje i kako kroz nekoliko godina živimo zajedno. Uz pomoć energetske spirale poslao sam tu misaonu energiju u svemir s ciljem materijalizacije željenih događaja.
I tada se dogodilo nešto neočekivano. Poslana energija mi se trenutno vratila u solarni pleksus i naglo mi je pozlilo. Žut u licu, prostenjao sam u smjeru prijateljice Sanje koja mi je radila društvo - "Iva me laže!".
Jasno sam unutarnjim okom vidio što Iva zapravo misli, osjeća i kamo sve ovo vodi. Vidio sam da Svemir ne podržava moju vizualizaciju, jer nema realnog temelja, a to je u ovom slučaju trebala biti Ivina iskrena želja za odnosom.
Iako sam bio bolno svjestan razvoja budućih događaja, htio sam to odraditi "školski". Inzistirao sam da iskreno popričamo i ispričao joj za moje snove i događaj u labirintu. Napokon mi je priznala da su se njeni osjećaji promijenili. Zapravo, nije ni sama sigurna što je od početka i osjećala.
Bem ti život! Nakon filmske uvertire i najave samih nebesa, konačnog susreta i obostrane objave ljubavi, ona se što... predomislila? Srce me stezalo, a nad moj život nadvio se tamni oblak beskrajne patnje. Moja ljepotica s Andromede nije se zapravo puno promijenila. I tada davno nije me duboko voljela i taj se odnos doslovno preslikao i u ovom životu. Karma jednog odnosa preživjela je nekoliko desetaka tisuća godina, kako bi se u ovom životu napokon razriješila. No čemu svi ti silni znakovi, to vođenje? Ili je sve bila naštimaljka Više svijesti? Koja je onda poruka, što se to dovraga događa?
Interesantno je da sam Ivin dolazak u svoj život prvi put predosjetio desetak godina prije stvarnog susreta. U vrijeme dok je ona bila tek djevojčica napisao sam nekoliko pjesama za koje sam tek za vrijeme našeg odnosa shvatio da su posvećene upravo njoj. U potpunosti su prikazivale neke naše buduće razgovore i njene emocije i misli o životu. Nekoliko dana prije samog susreta, sanjali smo jedno drugo. No sada sve to više ionako nije bilo važno. Morao sam sebi objasniti neke stvari i vidjeti što i kako dalje.
Onaj moj prvotni osjećaj kod Erike ipak je bio ispravan. A sjetio sam se još jedne moje davno napisane pjesme. Opisivala je upravo ovu situaciju.
Kopao sam histerično po toj mojoj neobjavljenoj zbirci pjesama/tekstova jer sam shvatio da se u njoj nalaze i neke proročke stvari.
Ima li u njoj nešto što ukazuje na moju buduću sreću, neko znanje ili utjeha? Ako je srodna duša samo jedna, i to ne upali, što biva zatim?
komentiraj (0) * ispiši * #
07
ponedjeljak
srpanj
2014
ANDROMEDA–ZEMLJA ILI ŠTO SE TU VEČER DESILO KOD ERIKE?
Erika i ja sjedimo u sobici. Okružuju nas svete slike i ostali predmeti. Atmosfera odiše Bogom. Da, kod Erike Bog je odista živ i stvaran, gotovo opipljiv. Ovaj put našu seansu upotpunjuje Kristova kruna koju je Erika nedavno dobila na poklon. Ručne je izrade, napravljena od pruća. Nisam se ni snašao, a Erika je već uzima u ruke i pretvara u spiritualnu alatku. S prvim zamahom njome čini krug po zraku uslijed čega me energija u potpunosti obavija i otvara energetski prolaz. Po tko zna koji puta, Erika i ja putujemo u prošle živote.
I ovog puta ja sam aktivni sudionik seanse pa dopuštam da mi se ruke kreću same od sebe. Jedan izdvojeni dio mene promatra kako su mi šake stisnute kao da u svakoj ruci držim upravljačku palicu. Nekoliko slika brzo se izmjenjuje na mom unutarnjem planu. Jasno vidim sebe kako upravljam svemirskom sondom/brodom. Spuštam se na planetu Zemlju rutinski upravljajući tim malim vozilom. Ulazak u atmosferu doveo sam do savršenstva. Primjećujem da mi je u tom životu lakše bilo upravljati letjelicom negoli u ovom parkirati običan auto. Na tlu me već čeka skupina istraživača, mojih odanih prijatelja. Naša skupina broji stotinjak članova. Vrijeme je da postavimo istraživački centar. Eh skupino moja... Koja radost mi se javlja zbog vašeg postojanja, jer toliko ste mi slični. Mi nemamo stalni dom. U vječnom smo kretanju. Kretanje je naš cilj, naša misija, naša zadaća. Kretanjem služimo Gospodina i idemo gdje god je to potrebno. A ovaj put naše odredište je bila planeta koju danas zovemo Zemlja.
Energija se naglo mijenja i moja svijest putuje van sunčevog sustava, u vrijeme prije mog prvog spuštanja na planetu Zemlju. Uz malu logorsku vatru sjedi ona. Moje srce počinje brže kucati. To je uistinu ona. Prekrasna je. Ogrnuta je plavim plaštem. Osjećam da je ova večer posebna. Mi znamo da ćemo se uskoro rastati jer ja uskoro putujem prema jednoj dalekoj planeti. Povratka nema, jer tamo ću se nanovo rađati, sve dok misija naše grupe ne bude postignuta. No ona će mi se pridružiti u nekom od narednih života. Ponovni sastanak će biti uređen. Međutim, nešto nije u redu. Obuzima me osjećaj da me ona ne voli. Barem ne onako duboko i istinski kao ja nju. Imam osjećaj kao da se poigrava s mojim emocijama, no ona mi prilazi, polaže svoje ruke na moja prsa i neugodna slutnja u trenu se raspršuje.
Kao uvijek do sada, sasvim nenadano i bez naše svjesne kontrole, zavrtio se novi energetski krug. Sliku logorske vatre zamjenjuje srednjovjekovni dvorac. Kao iz filmova, ja sam mladi vitez, a preda mnom se nalazi prekrasna plavokosa dama čije se privatne odaje nalaze na vrhu dvorca. Vidim scenu u kojoj šećemo oko dvorca. To su bili posebni trenuci puni poštovanja, naša ljubav i naklonost su obostrani. Međutim, iz nejasnog razloga, mi nismo zajedno. Svoju ljubav ne iskazujemo na glas, ne priznajemo je otvoreno jedno drugome i ne živimo je fizički. No taj tren dobijam snažnu mentalnu poruku- "To je neproživljena ljubav koja će se fizički realizirati u ovom životu".
Nakon toga uslijedila je još jedna scena iz tog istog života. Moji prijatelji suborci i ja upali smo u stupicu. Dok neprijatelj navaljuje shvaćamo da nas je netko iz naše skupine izdao i odao našu rutu kretanja. Od te mučne spoznaje nemam snage niti izvući mač iz korica. Ogromno razočaranje veće je od straha za vlastiti život. Stoga ne pružam otpor. Izdaja i nelojalnost mi je zadala jaču bol nego neprijateljska oštrica. Scena borbe se zamagljuje i više ništa ne vidim. Erika mi govori kako sam tog dana bio mučen i na kraju ubijen.
U tom životu više nisam vidio svoju ljubav. Također, ostaje mi nejasno da li su ove slike iz današnje seanse povezane? Da li se radi o istoj ženi u njene dvije inkarnacije ili o dvije potpuno različite žene? Naprezanjem nisam ništa uspio dokučiti. Kad se kanal po božjoj volji zatvori ne može se više puno toga učiniti. Također ne možeš ni naslutiti gdje će te energija slijedeći put odvesti.
Nekoliko trenutaka Erika i ja provodimo u potpunoj tišini. "Ona je stvarna"- napokon progovaram. Erika klima glavom, svjesna mojeg unutarnjeg stanja. Cijeli ovaj život pitao sam da li je sve to samo bila moja uobrazilja. Duša mi je neizmjerno patila, jer nisam mogao objasniti niti ispuniti tu prazninu u sebi za koju se činilo kao postoji oduvijek. Uporno sam tražio tu jednu posebnu osobu.
- Jel' ona... također rođena? Da li se nalazi u Hrvatskoj?
- Da. Tu je. I osjeća se jednako kao i ti. Pati kao i ti. Uskoro će vam biti dano da se sretnete - slijedi Erikin odgovor.
Moja se izmučena duša počela oslobađati kroz jecaje.
komentiraj (0) * ispiši * #
