Serija znakova nastavila se po povratku iz Trogira. Jednog dana na internet forumu osvanula je nova članica čiji je profil sadržavao malu sliku ying-yanga. Podsjetilo me to na znakove koje stalno viđam i tako je krenula naša komunikacija. Ubrzo je uslijedio i naš fizički susret. Dok sam pokušavao sakriti nervozu, ljudi na Jelačićevom trgu odjednom su nestali. Taj tren vidio sam samo jednu osobu. Mlada djevojka Kleopatrine ljepote koračala je prema meni. To je bila crna ljepotica s Andromede. Umjesto pozdrava začuo sam samog sebe kako izgovaram- "nisam ni sumnjao". Odmah sam je prepoznao.
Iva se zbunila jer nije mogla shvatiti na što mislim. Na njen prijedlog otišli smo u kafić čiji su zidovi, gotovo nevjerojatno, vrvjeli mojim misterioznim otvorenim ying-yang znakovima. Ispričao sam joj sve o tim znakovima, kako me slijede već mjesecima. Ostalo se razvijalo samo po sebi.
Naš ljubavni odnos imao je nekoliko interesantnih situacija. Isprobavali bismo našu telepatsku povezanost na način da bi svatko bio u svojoj kući. Iva bi nešto zamišljala, a ja sam trebao dešifrirati o čemu se radi. Primjerice, na mentalnom planu bih jasno vidio kako šeće ispred mene i sjeda mi u krilo. Njena energija je za mene bila doslovce opipljiva. Poslao bih joj zatim sms s opisom doživljaja i Iva bi potvrdila da je zamišljala kako hoda ispred mene i zatim mi sjeda u krilo.
No ne treba ti vidovitost ili nadnaravne sposobnosti da skužiš da te netko zavlači ili ne govori istinu. Imao sam jak osjećaj da s nama nešto ne štima. Ja sam bio u nezavidnijoj poziciji jer, uz činjenicu da sam znatno stariji, jasnije sam vidio naše prošle živote i shodno tome su i moje emocije, a i moja očekivanja, bile veće. Meni je ovo bio logički nastavak nečeg davno započetog.
Može biti da sam ove predosjećaje skrivao sam od sebe, jer nisam si mogao dozvoliti da ova veza ne upali, pa me serija snova počela upozoravati da nešto definitivno nije u redu.
Kad mi se jake poruke u vezi partnerice utiskuju putem snova, uvijek obratim pažnju. To sam već i prije proživljavao u prethodnim vezama i vodstvo se pokazalo ispravnim. Ukratko, u tim trenucima sanjam "pravi karakter" osobe. Ovdje znaju biti uključeni i neki simboli, poput odjeće koju ta osoba inače ne nosi u stvarnosti, ali koji mi kasnijom analizom nešto otkriju o njoj samoj.
Ovdje postoji mali problem, jer nije lako razaznati što je prava poruka, a što samo podsvjesni strahovi ili "smeće". No vrijeme ionako sve pokaže.
Naši neredoviti susreti, popraćeni Ivinim bezbrojnim izgovorima, počeli su potvrđivati taj osjećaj. Doslovno sam se skrivao od njenih roditelja, kao da sam srednjoškolac, i u nekoliko navrata sam to pokušao s njom raspraviti.
Našao sam se u stupici. Sretneš nekoga koga tako dugo čekaš, javi ti se nevjerojatno prepoznavanje iz prošlih života, a čemu sve to?
Što mi znače svi ti silni prošli životi i uvidi u njih, ako sada stvari ne funkcioniraju? Nešto što bi, zbog tog duhovnog prepoznavanja, trebalo biti sveto u biti je ispalo poput najobičnije dječje igre.
U svakom razgovoru na ovu temu Iva me uporno razuvjeravala i tvrdila da ona vidi kako ja mislim da nije dovoljno zrela, ali da to nije istina i da samo kod kuće ima nekih problema i da mora tajiti naš odnos. Uvjeravala me u našu svijetlu budućnost.
Htio sam vjerovati u ovu priču i tako sam odlučio "pogurati" stvari. Otišao sam u labirint na zagrebačkom Jarunu. Kao što i sami već znate, labirinti su moćni višedimenzionalni alati koji višestruko povećavaju našu osobnu energiju i moć vizualizacije. Meditirao sam u centru labirinta i vizualizirao kako upoznajem Ivine roditelje i kako kroz nekoliko godina živimo zajedno. Uz pomoć energetske spirale poslao sam tu misaonu energiju u svemir s ciljem materijalizacije željenih događaja.
I tada se dogodilo nešto neočekivano. Poslana energija mi se trenutno vratila u solarni pleksus i naglo mi je pozlilo. Žut u licu, prostenjao sam u smjeru prijateljice Sanje koja mi je radila društvo - "Iva me laže!".
Jasno sam unutarnjim okom vidio što Iva zapravo misli, osjeća i kamo sve ovo vodi. Vidio sam da Svemir ne podržava moju vizualizaciju, jer nema realnog temelja, a to je u ovom slučaju trebala biti Ivina iskrena želja za odnosom.
Iako sam bio bolno svjestan razvoja budućih događaja, htio sam to odraditi "školski". Inzistirao sam da iskreno popričamo i ispričao joj za moje snove i događaj u labirintu. Napokon mi je priznala da su se njeni osjećaji promijenili. Zapravo, nije ni sama sigurna što je od početka i osjećala.
Bem ti život! Nakon filmske uvertire i najave samih nebesa, konačnog susreta i obostrane objave ljubavi, ona se što... predomislila? Srce me stezalo, a nad moj život nadvio se tamni oblak beskrajne patnje. Moja ljepotica s Andromede nije se zapravo puno promijenila. I tada davno nije me duboko voljela i taj se odnos doslovno preslikao i u ovom životu. Karma jednog odnosa preživjela je nekoliko desetaka tisuća godina, kako bi se u ovom životu napokon razriješila. No čemu svi ti silni znakovi, to vođenje? Ili je sve bila naštimaljka Više svijesti? Koja je onda poruka, što se to dovraga događa?
Interesantno je da sam Ivin dolazak u svoj život prvi put predosjetio desetak godina prije stvarnog susreta. U vrijeme dok je ona bila tek djevojčica napisao sam nekoliko pjesama za koje sam tek za vrijeme našeg odnosa shvatio da su posvećene upravo njoj. U potpunosti su prikazivale neke naše buduće razgovore i njene emocije i misli o životu. Nekoliko dana prije samog susreta, sanjali smo jedno drugo. No sada sve to više ionako nije bilo važno. Morao sam sebi objasniti neke stvari i vidjeti što i kako dalje.
Onaj moj prvotni osjećaj kod Erike ipak je bio ispravan. A sjetio sam se još jedne moje davno napisane pjesme. Opisivala je upravo ovu situaciju.
Kopao sam histerično po toj mojoj neobjavljenoj zbirci pjesama/tekstova jer sam shvatio da se u njoj nalaze i neke proročke stvari.
Ima li u njoj nešto što ukazuje na moju buduću sreću, neko znanje ili utjeha? Ako je srodna duša samo jedna, i to ne upali, što biva zatim?
Post je objavljen 10.07.2014. u 17:31 sati.