Danielaland : Svevremenski let

Nauèimo, nauèimo veæ jednom da nitko nema ništa od našeg sna i naše potrebe, od naše ljubavi i naše topline,
sve on ima od sebe, od svojih nadanja i htjenja, maštanja i žudnja.
Sve što mi dajemo, èesto bude samo flaster na ranu, a sve ono za èim oni izgaraju,
to je od njihovog srca i od njihovog mesa.
Zato se, zato se ponekad sudaramo, zato se gledamo puni ljubavi i strasti, a ipak ostanemo žedni i gladni,
to je stoga što naša srca nemaju isti ritam.
Rijetko se dogodi, rijetko se naðe, isti puls, pa se iz njega izrodi sve što se mora.
Ništa ti ne zamjeram, a još manje sebi, ti i ja smo samo bili vrlo slièna boja,
no nas je ipak razdvojila nijansa.
Ništa zato, shvaæaš li, tebi æe stiæi tvoja.
Ona je veæ krenula na tvoj put.
Meni ostaje moje more, jednom si rekao; ostati æeš sama, mislim da si bio prorok.
No to je najljepši dar koji èovjek može primiti, biti sam, a imati sve.
Dugo æe se još pohaðati škole, koje æe otkriti tu tajnu.
Tajnu koju ja veæ znam.

Danas sam se prisjetila divne knjige koju sam èitala par puta : Bonjour Tristesse ( Dobar dan, Tugo ), ne nisam se poistovjetila,
to je samo omiljena ljetna knjiga, s dovoljnom dozom srži življenja.
Ima u toj knjizi lakomislenosti, strasti, požude i hirovitosti, obièno sam i sama takva, upravo ljeti.
Mene je najbolje upoznati krajem jeseni, pa me otpustiti poèetkom proljeæa.
Nisam cjelogodišnja biljka.
Zanimljivo je kako mi njene slike dolaze upravo sada, kad su turisti poèeli dolaziti i kad se kuæe ispunjavaju glasovima.
I sama pomalo živnem, imala sam dovoljno vremena pripremiti se za taj val ljudi i energije, za val energije koja je sasvim drugaèija no kad smo samo mi,
mi koji jesmo, polugodišnji stanovnici i oni cjelogodišnji tu.
Sada su i zrikavci pripremili simfoniju, pa me bude ranim jutrom, iako im odmahnem rukom i smjestim jastuk na glavu.
Lijena sam, zasada sam još lijena, mene lijenost napušta sredinom kolovoza, tada znam, mora se ustati ranije, tada kad turisti krenu odlaziti,
kad u zraku više nije naglašen miris krema za sunèanje.
Kad otok ponovno dobije svoj teritorij samo za sebe, tada, tada je najèarobnije doživljavati ljeto, moje ljeto poèinje u rujnu...
Sve ja to pobrkam, izmiješam, naèinim za sebe, po svojim zamislima i željama, i najljepše je što mi to nitko ne može ukrasti.
Još jedan ljetni dan, žega, sve je pojaèano, naglašeno, knjiga kojoj sam proèitala samo par stranica, pola šalice popijene kave od jutros,
pojela sam komad lubenice i malo sira, èitav, èitavi dan...
A eto, ponovno me zove more, pa zaroniti duboko, duboko, najdublje, i ne misliti na ništa, nego na ljeto koje je, koje je tek poèelo,
ljeto u kojem se moram ponovno izgubiti...

Uz trubu u pjesmi, vratila sam se u onu noæ u Umagu, sjedila sam kraj mora na zidiæu,
mjesec je bio velik i žut kao sir.
Bila sam bosa, sandale su bile odbaèene sa strane.
Nogama sam doticala vlažan i vreo zrak.
Od nekud je te noæi dopirala truba, to nije bio koncert, to je bio neèiji tugaljiv solo.
Mnogi su veæ spavali, i moje prijateljice su otišle kuæi.
Izlazak koji nisam željela samo tako završiti, ne onako površno, tek tako se uvuæi u krevet.
Meni se nije išlo baš nigdje, kako to po obièaju i bude, kad me neki odreðeni trenutak èuva u zagrljaju.
Imala sam divnu sljezovski zelenu haljinu koja mi je dopirala do koljena, blistala je u noæi, voljela sam je nositi
jer sam se u njoj osjeæala kao sirup.
Da, to je bila boja nekog sirupa iz nekog drugog vremena.
I ja sama sam bila neka druga ja, ali opet apsurdno ista ova ja.
I notne varijacije su bile slobodne i nosile su na puèinu, bila je to samo muzika, bilo je to lebdeæe postojanje.
I istina je, sve ostalo išèezne osim nota, one nas vjerno prate, ne izlaze nam iz glave i iz srca.
I ova otoèka nedjelja, tako je bliska toj noæi, jer mi ju je nanijela ispod kapaka, moj mali film samo je tako izronio ponovno,
pa sam ponovno, ponovno, ponovno i ja otplovila negdje drugdje...

Diži sidro, Kapetane ! Što se èeka?

Ne dopuštam ti da od mene naèiniš vilu, princezu, niti kraljicu,
ne dopuštam, jer onda kad rušiš, kad zakotrljaš kuglu prema pijunima, sve pokosiš,
ti gaðaš u sredinu,
pa se sve isprevræe na sve strane
iznutra prema van
Jao si ga onome koji se ne zna namjestiti i ublažiti pad,
lomove
jer tvoje su ruke i od zlata i od malja
ti ili gladiš ili ubijaš
Zadržavam dah
to nije pitanje ljubavi,
to je pitanje štete koja je veæ ranije nanijeta
i koju smo i ti i ja odjenuli poput pidžama
pa hodamo svijetom, u potrazi za svetim Gralom

Dok jutro raznosi mrve noæi, ostatke ostataka jedne neobjašnjive predaje, uspravljam se kao djevojèica koja je postala ženom.
Vidjela sam ti komadiæ sumnje na trepavici.
Nije ti to od mene, to je samo od mog vulkana.
Objašnjavam crtajuæi ti prstom po dlanu, kako sam živa u tvom toplomjeru, lako æu ti se rasprsnuti,
kao kad ti zariješ nemir u smiraj, pa ga poklopiš, odrediš mu smjer i smisao, barem na pulsiranje u sada.
Iskoèila sam iz orahove ljuske, ti si me tu njihao, u malenom brodu od brižnosti.
Smiješio si se dok sam trljala oèi.
Prisjetila sam se gdje me je sve nosilo more, bila sam usred oceana.

(Hoæeš li me voljeti?
Imaš li djece?
Zašto ne mogu osvojiti tvoju Majku?
Misliš li da uistinu ne mogu?
Hoæeš li biti otac mojih blizanaca?
Hoæemo li živjeti na otoku?
Jesam li ti dovoljna?
Zašto bi sve imalo smisao?
Smijem li te zamišljati?
Smijem li te željeti, postoji li to pravo na ovome svijetu?
Hoæemo li se sresti, potrajati, trajati?
Zašto sam ti ona koja jesam?
Može li sutra biti drugaèije?
Tko te je poslao i zašto?
Od kada i do kada je ovo SVE?
Misliš li da sam bezobrazna i besramna?
Hoæu li te ikada nazivati svojim?
Hoæemo li sjesti u koèiju kojom upravljaju divlji konji?)

Srebrni, tako te nazivam dok tonem u dan, dan se rastvara kao kad kirurg skalpelom razreže meso,
tu ima od strasti, znanja, vjere i moje krvi koja kaplje niz kožu...ništa to nije, ništa to nije!
Ništa se nije promijenilo, a opet sve se doima drugaèije.
Punije.
Žega je, nanosim je kao trag tebe na sebe.

Sakrila sam te meðu dlanove, znaš, kao kad pokušavaš zadržati krijesnicu, a onda je pustiš, a ona
ne izmièe, znatiželjna je, mirna, nosi fluorescentno zeleno svjetlo, kao da se napila iz vještièjeg kotla,
zašto bi onda ona bježala?
Ima nadnaravnu snagu, kao Asterix i Obelix, jedan pijucka, dok je drugi upao u baèvu.
I promatram te u dubinu i širinu tvog dodira, pomislim, kao da je torba naèinjena od svemira,
pa iz nje izvlaèiš enciklopedije, planete, kamenje, kruške, vilice, pilu, ružiènjak, automobilske tablice,
olovke, monokl, kosilicu trave, srp, èitav jedan bicikl, perje, knjige, šalice, tvornicu milosrða, i tako to,
dvije tone obiènih kockica, ne zaboravimo sir, kruh i paštetu od tune!
Beskonaèna zaliha za život spojen koncem od bliskosti.
I dok ti sanjaš, spavaš, ili se umivaš s novim mislima, dobro ti jutro Gospodine, laku noæ, zbogom i dobro mi došao!
Sve je to natisnuto u jednu malu brazdu moje svjesnosti, u kojoj te oživljavam, samo za sebe.
To nije tajna, to je javno obznanjena molitva.
Isplivao si ispod mora od reèenica, i sada se èudiš, èudim se i ja.
Dok ustaješ, vidim kako s tebe padaju slova, poravnavaš si odjeæu, koraci su èujni,
nitko te osim mene ne vidi, ne vidiš se ni ti sam.

Plivanje pa veslanje, pa plivanje, pa veslanje.
Iscrpljujem se do samoga kraja.
Ne želim osjeæati ništa osim boli u mišiæima.
Ispod mene more, kristalno, vidim pokoju morsku travu, alge, kamenje, pa pijesak.
Malo jato ribica, pa malo veæe, neke prelijeæu, jurimo i one i ja.
Nitko, ništa, tišina, dubina.
Razvoj nièega.

Na boku sam dana osunèana, i imam suzu u oku, to je stoga što sam razoèarana.
Ne shvaæaju oni koji ispruže prst, da je i to dovoljno za ozlijediti.
Stisla sam se u sebe.
Još više vjerujem kako ne vjerujem u nikoga.
I nije to bitno, nije bitna ta ludorija, jer žene poput mene su poput morskih zvijezda.
Izvadiš li ih, osuše se, postanu mrtve, malo pomalo, s vremenom.
Možeš ih, da, o, da staviti kao ukras.
Al pitam se što bi ti taj ukras mogao dati?
Što zbilja, osim skupljati prašinu i pauèinu.

Ranjavali su me, istinu za volju dopuštala sam im to.
Bila sam im magnet za bol.
Žudila sam za time, sebe sam stavljala u stranu.
Nekad dok su mlade, neiskusne pjesnikinje trebaju bol, bol ih hrani.
Da, od nje one èine gnijezda pjesmama.
Smijurija, smijem se samoj sebi, dajem si pljusku!
Djevojèice, koja si sad veæ žena, zar je samo bol središte nacrta života?!
Ne, nema u tome prava, to je hladna voda, kockice leda, mozak na odsustvu.
U ljubavi je mrav konj.
U ljubavi je trn greda.
U ljubavi je kamen planina.
I ovaj èovjek kojem sam se dala u srijedu, i koji me dobio u strasti, požudi, golu, bosu, jadnu i žestoku.
On me je mogao šibati po goloj stražnjici.
On je dobio moj glas i razglas.
On me je slomio i utjelovio.
On je moj Krist i Vrag.
Koliko ga mogu voljeti, toliko ga mogu prezirati.
Ne brinite, i on je takav.
Gol i svadljiv.
I on bi me, on bi me, samo htio jer sam mu materijal za zbir.
Zbir koji æe izglancati njegov um.
Sveum, kojim æe vladati ispred, u sada i naspram sada mene i njega, njega i mene
u sve!

Kao vješta domaæica pospremila sam svoja tri mušketira u krevet.
Jedan je moj otac, moja krv.
Drugi je djeèak roðen iz mojih snova, ali u tuðoj maternici zaèet.
Treæi je djeèakova krv, njegov djed, toèno toliko.
Izmeðu ruèka i veèere, izmeðu èaša, tanjura, vilica i noževa, mnoštvo paketa i paketiæa odredila sam vrijeme za tebe.
Još si mi drag.
Još želim provjeriti dišeš li, ne, ne zbog mene, od mene ti neæe biti ništa.
Moje je prezime lijek, od njega zacjeljuju rane, od njega se èini sirup, možeš me popiti, izgristi, pokušati ugušiti,
i dalje æe ostati trag moje dobrote na tvojoj koži.
Blistaš, znam da blistaš, da se osjeæaš nenadmašno, jer ti si zagrabio u moju unutrašnjost.
Nisi ostao praznih ruku, ponio si malo, bar jedan mali dragulj, vidim kako si ga sakrio u njedrima.
Nikome ti neæeš prièati o tome.
Ti si onaj kojemu je dovoljno imati.
Znaš ti dobro da ono što si odgrizao svojim zubima, otkinuo svojim rukama, poèupao svojim prstima,
da ti je ostalo za popuniti jastuk.
Jastuk na koji æeš nasloniti svoju glavu.
Jastuk koji æeš ako želiš obgrliti rukama.
Jastuk koji æeš stegnuti šakama.
Ali jastuk, jastuk moga imena.

Ljudi su poèeli dolaziti, poèeli su se skupljati kao rakova djeca, na plaži smo zasada Margaret i ja, te pokoji sluèajni prolaznik koji doðe, okupa se i ode.
Nas dvije smo uhvatile svoje mjesto, naše mjesto je naše mjesto veæ godinama, svi koji dolaze znaju da su naša, ne trebamo nièime obilježiti, niti ostaviti ruènike, ljudi su ljubazni pa naša mjesta ne zauzmu, doduše, da je stvarno neka gužva Margaret može u bilo koje doba dana samo lagano siæi niz stepenice, napraviti otprilike dvadeset koraka i ostaviti ležaljku, no to uistinu nije potrebno.
Od kad sam stigla dani su mi obojani boravkom kod Margaret, naš dom je i tvoj dom, znaš to...da, Magi, znam, hvala i cijenim to, ali imam ja svoju kuæu,
no ne možeš se previše natezati s tvrdoglavom jarèicom, posvojili su me i gotovo, sve dok se ne udaš, tako æe biti, pa tako i bude, uostalom tko ne bi htio da se netko brine za njega?
Divno je tako biti okružen s ljudima koji te vole, cijene, poštuju, kojima si bitan.
Popodneva su nam lijena i dugaèka, kava, sunce, šum mora, vrijeme se rasteže poput žvakaèe gume, tu i tamo malo vježbam hodanje po šljunku i po oštrom kamenju, skoèim u more, bacam oblutke, èitam knjigu, nešto sa strane piskaram i maštam, plovim, veselim se.
Shvaæam li koju slobodu i sreæu imam? O, da! O, da! Nimalo to ne uzimam zdravo za gotovo, što je najbolje od svega, što sam više zahvalna sve mi toga više dolazi, iznenaðuje me, to je izvor koji nikada ne može presušiti, i u to ne sumnjam, nemam dvojbi oko toga, samo sam na tom valu. Surfam, da, ja surfam.
Razmatram svoj život prije i sada i shvaæam da sam toliko teških dana preživjela upravo stoga što sam iznad svega vidjela svjetlost, nadu, nisam se predala ni kad nisam znala što i kako, i sa svim tim silnim napadima panike, kad sam se plašila da æu umrijeti, i onda odjednom sve ovo.
Život uistinu pruža sve, samo što to sve nije ono što mi mislimo da je. Lice i nalièje a jedan je novèiæ!
Lako je i misliti, a i ne misliti kad si na suncu, kad žmirkaš, kad se igraš sa samom sobom, mislima je lako doletjeti kao i odletjeti.
U jednoj sam tako misli pomislila kako æeš me jednog dana pitati : i kako je bilo na moru?
A ja æu odgovoriti toèno ovako : bilo je divno, uvijek je divno na moru, no nedostajala je jedna sitnica.
Ušutjeti æu. Ako me upitaš : koja? Nasmiješiti æu se vragolasto i izjaviti : nisam imala nikoga da me namaže kremom za sunèanje!
Reæi æu toèno tako.
Zar je to istina, ili ipak nije, to je tek manje bitno.
Možda je tek prava istina da je rijeè o tome da ti nisi bio tu.

Puž se uporno uèahurio na moju bijelu škuru i ne mrda niti milimetar veæ danima, mislim si jel živ il mrtav?! Ali nekako nemam volje priæi mu,
pa ga pokušati provjeriti i eventualno odstraniti, neka stoji.
Pukla je i jedna ploèica, podna, nije bila zalijepljena kako treba, nije bilo dovoljno lijepila, i sad se motam oko te krhotine, pa promatram, što uèiniti,
što ne uèiniti?
U jednom trenutku skoro sam zamolila Sv. Antu da mi stigne u pomoæ, ali ništa od toga, danas je njegov dan, sigurno ima pametnijeg posla
nego se baviti mojim ploèicama, pa sam odustala od zazivanja, što je fer, fer je!
Takva je bila nedjelja u svom startu, no nisam se kao obièno stresirala oko toga, u zadnje vrijeme na sve imam odgovor : laaagano!
Malo kasnije èula sam od jedne astrologinje, da mi preci šalju signale preko pokidanih stvari, aha, dakle logièno objašnjenje vs. paranormalno!
Ionako ne mogu stiæi u vrijeme prije tog dogaðaja, pa ga sprijeèiti...no da nastavim, dugo sam vremena radila na sebi, ali zbilja kopala rudnik, da bi došla do ovoga stanja u kojem se prepuštam toku, struji, puštam da me nosi, ne planiram, samo ono minimalno, ustani, odjeni se, operi zube, poèešljaj kosu, skuhaj si kavu, napiši dnevnik zahvalnosti, pa k moru, ostalo æe sve doæi samo od sebe, biti æu voðena, privuèena k tome, život u svoj svojoj jednostavnosti.
Ubrzo sam se našla u kasno poslije podne s Margaret u pentranju uz brdo, sunce je veæ bilo lagano u silasku, ali kapljice znoja su krasile moje èelo, inaèe bih se uznemiravala i oko toga, te prirodne pojave, jer žene bi kao trebale biti apsolutno savršene i nedodirljive lutke, danas mi je to bilo baš okej, sasvim normalno, malo sam se èudila samoj sebi, odakle ta silna opuštenost?
Ponovno sam surfala istim policama kao i juèer s Jasnom, koja razlika, pomislila sam, danas mi je Margaret pokazala još kraæi put.
Kraæi put, razmak polaska od sat vremena, dva slièna, a toliko razlièita dana.
Ali deset minuta je deset minuta u tom jednom danu. U deset minuta se mogu istuširati, ili si spremiti obrok.
Dobro je imati deset minuta više, da, to je dobra stvar.
Kako mogu u dva dana doživjeti inaèe sedam dana u tjednu, kako sam uspjela uæi u tu dimenziju?
Esencija, kao da sam na speed-up!
I opet sam spucala par sati, na teraci. Na tv-u je iznenada zatutnjalo tvoje ime, to me skroz zbunilo, nisam o tebi pomišljala od trenutka,
kad sam u duæanu promatrala ponudu crnih vina.
Pitala sam se koje ti preferiraš i piješ li uopæe vino?
Osjeæala sam kako mi netko steže dlan, ponadala sam se da je to tvoja energija s tvoga kraja svijeta, no nisam bila sigurna,
èovjek nikada ne može biti siguran u neèije telepatske sposobnosti, jesu li, nisu li?
Pretpostavljam da me se niti ne sjetiš, tako to biva s ljudima, èim te nema neko vrijeme, zaborave te,
koga nema, bez njega se može, ne kažu to stari uzalud.

Tiho na prstima, skoro neprimjetno zakucalo je ljeto na vrata, radosno sam mu otvorila, moje omiljeno godišnje doba.
Oduvijek sam živjela u svome umu u ljetu, kad bi maštala, zamišljala, to bi uvijek bilo u ljetnoj pozadini.
Miris pokošene trave, miris rascvjetalih lipa, miris borova i mora, može li nešto na ovome svijetu biti ljepše za mene?
Za mene ne.
Ranije no obièno hodam bosa pustim kaletama, volim kad se unutar njih usadi hlad, a visoko, visoko iznad sija sunce, žuto i okruglo,
podsjeæa me na komad sira, a moja duša veselo grli èitavi svijet, nemam pojma ni tko sam, ni što sam, koliko imam godina, samo se predajem
tom osjeæaju, tom divnom, bezgraniènom osjeæaju svesmisla i ništa, ništa drugo mi ne uzima pažnju, jer sam preduboko u trenutku.
Mrvicu pomalo i zažmirim i usporavam hod, pomišljam kako bi bilo dobro ostati zamrznuta u ovom trenutku, baš u ovom, a onda ipak, sa samom se sobom raspravljam, ima ih još nekoliko, mislim trenutaka jel, koji bi bili jednako važni i bitni, npr. stapanje s morem, kako onda možeš zaželjeti ovo?!
A nije li onda i divan osjeæaj voðenja ljubavi, prvi poljubac, radost i trema prvog dejta?
Da, da, jako bi se teško mogla zamrznuti u samo jednom trenutku, ali bilo bi lijepo kad bi mogla nanizati te najèarobnije trenutke, pa ih staviti poput kolajne oko vrata, i po potrebi samo uæi u taj jedan trenutak, kao što je mala Palèica ulazila u svoj krevet od ljuske oraha, wow! Ne bi li zbilja bilo lijepo?
I tako u tim sanjarijama i razmatranjima proðe mi sat, pa dva i etoga poslije podne je.
More je veæ sve tamnije, i sunce reflektira drugu nijansu žute, raduje me uoèavati kako se svakog dana sve transformira, sve se sprema prema žetvi.
Tu sam i tebe povela, ponekad mi se èini da razgovaram s tobom o svemu ovome, vrlo dobro znam, ti bi pomislio da sam poprilièno šašava,
ne znam bi li me htio držati za ruku? Kad sam takva, pomalo ni na nebu, ni na zemlji! Ali voljela bi imati nekoga tko me zna uhvatiti pri slijetanju s Urana.
Èovjeka koji bi sa mnom stvarao trenutke za koje vrijedi živjeti, ponekad zbog kojih vrijedi plakati, a ponekad za koje se vrijedi smijati.
Ponekad, da.

Noæas sam sanjala dijete i vjenèanje, muškarca nisam mogla prepoznati, sve je to bilo moje, tako stvarno, trgnula sam se naglo iz sna, otišla sam se dobro umiti i pogledati se u ogledalo.
Zašto me to tako jako uznemirilo?
Možda jer sam osjetila da to nisi bio ti, bio je to neki drugi muškarac, s nekim drugim rukama, koje nisu bile moje, naime nisam ih osjeæala svojima.
Noæna mora.
Više nisam mogla zaspati, a onda èitav dan o tebi uopæe nisu stizale vijesti.
Nitko te nije sreo, nitko te nije vidio, nitko te nije èuo...nitko.
Jedino što sam mogla uèiniti da spasim ovaj dan je otiæi po namirnice u duæan, pitala sam Jasnu, hoæemo li pojti?
I krenule smo prema brdu, kod škole se otvori veliki Tomy...bilo mi je ugodno s njom prièati, njene su reèenice pomalo pjevne i umirujuæe,
ona se nije plašila virusa, te me je èvrsto zagrlila, nedostajala sam joj, ka šta je i ona meni.
S nekim ljudima jednostavno pronaðeš zajednièki jezik, jer kao da ste od istog materijala naèinjeni.
Smijale smo se dok smo putovale izmeðu polica, to me šarenilo pomalo omamilo, nisam imala nikakvu potrebu za nièim, jedva sam se prisilila kupiti osnovno, kad je èovjek sam, nema potrebu niti jesti, niti piti, nekako sve se umanji, pa kao da imaš kljun, i samo pokoju mrvicu potrošiš, sve ostalo je suvišno...
Na povratku kuæi, dok sam se veæ sasvim opustila, uistinu mi se i poèelo vrtjeti, bilo je veæ šest uri, a ja ništa èitav dan nisam jela,
umalo sam joj poèela prièati o tebi, o tvom pogledu, o tvom prisustvu u mom životu,
ali i o tvom momentalnom odsustvu, a onda sam shvatila da nemam puno toga za reæi, sve su to samo sitnice.
Baš kako Tedi piva : ''sad mi fale najviše sitnice''...

Teglila je veliku modru vreæu punu papira, vukla je niz ulicu, sunce se igralo s krošnjama drveæa.
Dobro jeee, rekla sam, mogu sama, dobro je!!!
Èudno je kako sam se osjetio pomalo posramljen, ja njoj ponudim pomoæ, a ona je tako odluèno odbije, toliko da me još i posrami, što sam je uopæe pitao?
Osjeæam se kao budala.
I onda kažu da više nema kavalira, i da kakvi smo mi to muškarci! Glupost!
Žene su postale previše divlje, da, nije samo krivnja na nama, kako s takvim èudakinjama izaæi na kraj?
Muèilo me to, eto i sada me muèi, muèi me dok sjedim u fotelji i na koljenima držim novine, nikako izaæi na kraj s koncentracijom.
Stvarno ne znam gdje sam to odlutao, a dešava se sve èešæe.
Nedostaju mi tvoji koraci i tvoj prodoran pogled, prepao sam samog sebe kad sam se zapitao kakva si ti zapravo?!
Ti, ne bi nikada ponizila jednog muškarca, to mi je sasvim jasno.
Vjerojatno si pomalo tvrdoglava i odluèna, ali vidio sam ono jutro kad si pomogla nekoj starici pri izlasku iz autobusa,
primila si joj vreæice, i zatim joj ih vratila, zahvaljivala ti je, tvoj vedri ton glasa i ljubaznost, ta slika, eto tu mi je, grije me.
Nekako u ovom sveopæem kaosu ponašaš se kao dobra vila.
Koliko æu te dugo morati èekati? Ha?
Kad æu ponovno vidjeti tvoju zaigranost?
Nedostaješ mi, pitam se, jesi li bar jednom izustila moje ime, pa možda i dok si se spremala leæi u krevet?
Barem jednom. Volio bi, jako bi to volio.

p.s. zamisli da smo ti i ja na onim papirima koje je ona žena tako mukotrpno teglila, zamisli da je tamo ispisana èitava tvoja i moja prièa,
zamisli da nas je zapravo ona stvorila, i da bez nje ne postojimo!
Dovraga, trebao sam joj ipak uzeti tu vreæu s papirima i spremiti je na sigurno.

Noæas mogu napisati sve prljavo i ružno, sjetite se tepiha i zagorjelih obroka.
Sve je to lijepo, ne kontate ?
O, mrtva tavica, pa koga bi ona mogla uvrijediti, domaæicu? Ma, joj !
Ona se samo nagne i baci je u kut...znaaam, nije to tako, sve su naše bake i majke èine suprotno, ribale.
Bile su pomalo oèajne, jer su željele biti glavne glumice u roli svog života.
A sada glavna je rola, nježno svoje usnice, zamazati bijelim umakom od žestine uda!

Plovim izmeðu upitnika, takvo je more, ispustila sam suze u njega, jednake su mu, sve je slano.
Sol, tu smo.
Nije nas briga tko nas to gleda i što komentiraju.
Ljudi uvijek komentiraju površno, ne zagrebu dubinu, ne potrude se uæi u srž.
Zašto bi itko mislio da onda to što oni vide, da je SLIKA ? Pa to je samo okvir.
A ja sam slika, previše me ljudi dotaklo, plakala sam na pogrebu osobe koja mi nije bliska,
jer sam takva, plaèem na pogrebima, uvijek me pogodi onaj trenutak kad ubace lijes/urnu u grob, pa, pa, nema te više!
Tko normalan može biti radostan?
Sjedila sam u sredini izmeðu Margaret i njenog supruga, osjetila sam se zaštiæeno, Margaret mi je izjavila : želim da se vesele na mom pogrebu!
Uzdigla sam se poput goropadnice i rekla : Magi, zar misliš da onog dana kad æeš umrijeti, da æu biti sretna?
Ti si luðakinja, nema šanse! Ne zezaj me, plakati æu kao kišna godina!
Njen mi je suprug rekao, i ja uvijek plaèem na pogrebima, ne mogu si pomoæi.
A ja sam ih snažno zagrlila...

Lijeno jutro, prvo sam po obièaju njihala lijevu nogu, pustila je da visi s kreveta, tako se nekako volim razbuditi, ljuljuškajuæi se, zatim sam protrljala oèi, kao da želim provjeriti u kojoj sam to stvarnosti danas, i ustala sam prvo na tu lijevu, pa desnu nogu i obukla se u dan.
Šalica crne, jake, gorke kave, dakle bez šeæera, bez trunke šeæera.
Bosa sam izašla na teracu, i rekla : dobro jutro More! Još ka dite nauèila san je napamet, bila je to jedna od domaæih zadaæa, jedna od dražih, nauèiti je recitirati, barem s tim nikad nisam imala problema, eto, upravo sada vidim, èujem, doživljavam ispoèetka scenu : uèitelj me proziva, lagano ustajem sa stolca, nekako sveèano, jer za mene je to i bila sveèanost, imam kosu stegnutu u visok rep, i s ponosom recitiram...možda, možda zato što sam veæ i tada znala da je upravo more moja sudbina.
More je koljevka moje duše i tu æu stati. Stati, stati, stati...
I hop, dan se nakon toga uvijek uèini bogatijim, pozdravimo se more i ja, danas nema vitra, niti kiše, pa mu mogu otiæi, otiæi se voljeti s njime, stopiti se, u svakom zamahu zaboraviti na sve drugo, prepustiti se.
Govore li drugi moru, hvala ti?!
Nemam pojma, možda i jesam malo uvrnuta, jer kad uðem i izaðem iz mora šapnem mu, hvala ti, volim te.
Stvar ljubavi, èiste ljubavi.
A onda mali lokalni duæan, svi me znaju, a došla si? Ae, jesan !
Kad, a prošli tjedan ! Jedva san doèekala, bilo mi više dosta gori!
( nisam išla u mali duæan, jer se nisam spremila na razgovor od po ure...nema šanse da to izbjegnete, nabavila sam namirnice za par dana u trajektnoj luci)
Znam, znam, znam, ispada pomalo èudno, ali kad se vratim ovdje, poprimam taj govor, nije to namjerno, ulagivaèki, to doðe spontano, jer me moji boduli uvijek uèe, a meni nekad bude pomalo i neugodno, ali shvatim da im bude drago, što im se pokušavam prilagoditi, kao da im dajem svoje malo priznanje, na vašem sam terenu, slušam vas, poštujem, ne nameæem ništa svoje, ovdje sam jer volim ovaj vaš škoj i to je to, nema tu filozofije, zato me i vole.
Prihvatili su me ka svoju, vesele mi se, vesele se æakulati i zezati se sa mnom...znam, vidim kakvi su prema onima koji drže svoj gard...uvijek im kažem; možete li zamisliti, svi vaši mladi biže gori, a ja doli? Smijemo se tome, i onda nekako doðe do balansa, znaju da dolazim èistoga srca.
Nakon butige, možete se fino, lipo iæ odmorit, ruèak æe kasnit i tako to, no meni vrijeme ionako ne igra nikakvu ulogu.
Skuhala sam si juhu od rajèice.
Crvenilo na bijelom tanjuru, kontrast.
Sada se spremam na jedan pogreb. Društveni dogaðaj, da, dobro ste me èuli, to je društveni dogaðaj na otoku.
Ne odem li, to bi bilo èisto izdaji, iako nimalo ne volim pogrebe, ali susjed je ovdje više od brata.
Idem isprati sol iz kose, jer sva sam kovrèava ka ovca, pa se prepustiti tom valu od dana, koji je takav kakav je.
Èak i u tome svemu, maštati æu i o tebi. Neæu to zaboraviti.
Ti nisi savršen èovjek, nisam ni ja, ali zar sam ja ona koja æe naglašavati ièije mane? Koja æe ih stvarati u pisanju namjerno?
Zašto bih ja ikada trebala muškarca razgolititi do kraja? Ne èini li on to sam svojim namjerama, dijelima, postupcima?
Ne èinimo li to svi mi sami sebi?
Kava je to ljubav, ako uopæe je koja ne idealizira ?
Ljubav umire, kad u voljenom biæu ne zavolimo njegove mane, to i je bit ljubavi.
Prihvaæanje drugoga do samoga kraja, do dna njegovog biæa.
Tragedija ili komedija ili tragikomedija?!
Što znaèi pisati o propalim, teškim, turobnim ljubavima? Mislimo li tada da smo bolji od drugih, jer uzdižemo svoju bol?
Jer naglašavamo koliko smo mi osobno propatili?
Èovjek je nesavršeno biæe, i baš stoga bitnije je pisati o njegovim dobrim stranama, no o onim niskim, podlim, tamnim.
Ljepota trenutka je tako rijetka, tako èesto je ljudi ne vide, pa èesto ostanu zarobljeni u sivilu, a ovo modro more, plavo nebo s bijelim oblacima, sunce žarko i blještavo, kako bih ga mogla potopiti crnom? Kako?
To bi bilo iz hira, ma samo da udovoljim drugima, to ne bi bila ja, prava ja, žao mi je...žao mi je...

Veæ je drugo jutro od kad te nisam sreo, kao i juèer i danas sam ponovno osjetio sitan ubod oko srca, a znao sam da neæeš doæi, vidio sam kad si otputovala, vukla si svoj kovèeg i na leðima nosila ruksak ( jedan dio mene htio je ubrzati za tobom i pomoæi ti oko prtljage, a drugi je znao da te moram pustiti, ti si samouvjerena i suverena djevojka, iako znam da bi mi dopustila da ti darujem poklon i platim veèeru, ali tek kad bi se uvjerila da to èinim bez ikakvih kalkulacija i oèekivanja, toliko sam te ipak upoznao...) na sebi si imala malu crnu haljinu i prozirne tenisice.
Zapazio sam veæ prije mjesec dana, da uvijek imaš svoje kombinacije, pomalo sam bio i zbunjen kad sam te upoznao, jer jedan si dan odjevena kao da ideš na glamuroznu veèeru, a drugi dan kao da si trap pjevaèica, i sve nosiš ponosno, transparentno, sve ti to pristaje, svakog sam se dana potajno pitao što æeš danas odjenuti ?
Iskreno, nikada ali baš nikada ne bih pogodio, prvo sam pomišljao da postoji neki redoslijed, sad si dama, sad boem, malo princeza, pa lutkica, nekad na granici s ekscentriènošæu, to me istovremeno zabavljalo i privlaèilo, što nisi uvijek ista, nisi predvidiva, ali ubrzo sam shvatio da to mora biti neki tvoj unutarnji slijed stvarnosti. Jer to tvoje odijevanje, kao da je svaki put sraslo s tobom, to nisu bile samo obiène krpice nabacane da se nekome svidiš, ne, to što bi toga dana odjenula, kao da je dolazilo iz tajnih ormara tvoje duše, pa se pretakalo u svijet i èinilo ga zanimljivijim.
Èinila si sve te naše susrete pomalo mistiènim i uzbudljivim.
Teško se nakon toga ponovno vratiti na stari, uobièajen život, susretati ljude koji su sasvim normalni, koji su možda ponekad i nalik jedni drugima, pomalo uniformirani, možda su samo umorni od života, pa su izgubili tu svoju šarolikost, èini se da sam je i ja sam pomalo izgubio, a možda, vjerojatno to samo nije njihov naèin življenja sebe. Ovo je tvoj naèin, a ja nikada nisam mogao ni zamisliti da bi ja sam, osobno ja, mogao obraæati pažnju na to, jer ranije i nisam, odjeæa je za mene bila samo nužnost. Potrebno je da bude udobna i da u tome izgledam solidno i to je to, ništa posebno.
A sada tek vidim kako pomoæu odjeæe možemo prièati o sebi, ti prièaš o sebi kroz nju, to i je jedan od razloga zašto sam se zaljubio u tebe, jedan od mnogih. Od kad te nema, tek sam sad poèeo uèiti o samome sebi, dotakla si me dovoljno da se poèinjem pitati o tome što ja zapravo želim, gdje sam sada toèno, kamo idem, zar æu ostati tapkati na mjestu?! Jesam li uèinio dovoljno za sebe i svoj život?!
Zar sam se zaljubio? Jesam li uistinu ?
Ponekad je potrebno da nam netko samo uðe u dane, da nas obasja poput sunca, pa da shvatimo kako ništa više ne može biti isto.
Bez poljupca, bez dodira, bez popijene kave, bez ièega osim usputnih, kratkotrajnih susreta i bezbroj uhvaæenih pogleda.
Jedino što mi je sada preostalo, dok brojim dane, dok se ne pojaviš kao sunèana zraka, kao oaza u pustinji, samo je nada, nada da nisi fatamorgana, nada da æu ti jednom okrznuti dlan i reæi ti : èekao sam te !

Danas sam se odluèila suoèiti s visokom travom, tko je lud, tko pametan, a tko je Daniela?
Zakoraèila sam bosa, u kratkim hlaèama i dugaèkoj majici, s nekakvim èudnovatim plastiènim zaštitnim naoèalama, te crvenom elektriènom kosilicom,
prije toga, dobro sam se ohrabrila govoreæi si : to je samo obièna košnja trave, ti to možeš, nije to kvantna fizika, a èak i da je, tko kaže da u tome ne možeš ostvariti najbolje rezultate, ha?
I išlo je dobro, bila sam baš ponosna, zadovoljna i sretna što mi je to pošlo za rukom, inaèe to obavlja moj otac, no s obzirom da sam sada sama na otoku,
hoæeš neæeš, djeluj, jer susjedi ne žele prolaziti pored dvorišne džungle, apsolutno razumljivo.
Mislim da sam naljutila kukce, bube, poneku malu zmiju i to bi bilo otprilike to, no zbrisali su oni veæ u obližnje skrovište, ništa nije zauvijek.
Svidjela mi se tišina nastala nakon toga, te slatki umor u rukama, èovjeèe, nisam mogla primiti ni èašu.
Sjela sam na sredinu dvorišta, pa sam zatim samo nježno legla, sunce se skrivalo u polutamnim oblacima, osjeæao se dolazak kiše.
Èekala sam tako neko vrijeme, sve dok nisam osjetila sitne kapi, tek je jedan omanji oblak odluèio ispustiti pokoju suzicu.
Utrèala sam u kuæu, svukla svu odjeæu i otišla pod tuš, odzvanjao je kupaonom moj šašavi smijeh.
Bože, kako sam sretna, pomislila sam, stvarno sam sretna!

Danas sam kuhala marmeladu od marelica u kuæi moje prijateljice Amerikanke, zapravo ona uopæe nije Amerikanka, veæ je Armenka, volim tu svoju Margaret sa svom njenom nevjerojatnom prošlošæu.
Primarno sam u podne morala biti na ruèku koji je prilagodila meni, jer zna da sam izbirljiva, sekundarno je bio dogovor da æemo možda raditi marmeladu,
ovisi o trenutku i tako to. Uvijek bude tako to...
Nisam znala da æe biti i tercijarna veèera, koju nisam mogla odbiti, pa sam nakon te iste, samoinicijativno oèistila pola vreæice graška, odnosno kako oni kažu : biži! ( koju sam joj na jedvite jade otela iz ruku i rekla, ja æu! ) Par zrna su iskoèila na pod-totalni harakiri, malci su si dodijelili uloge Samuraja pa sam se poèela hihotati i rekoh samoj sebi na glas, a zatooo ih oni zovu : biži, jer biže æa!
Kad se Margaret vratila na balkon, veselo sam joj objasnila svoju šašavu spoznaju, i ona se poèela smijati ; imaš pravo, imaš pravo! u meðuvremenu sam se išla baciti u more, s obzirom da joj je kuæa kraj mora, manje od sedam metara, otprilike, a onda se na satu pojavila brojka 22:15, Magi, moram doma!
Nikad nam ne dosadi biti zajedno, i vrijeme nikad nije vrijeme.
U njenom sam domu kao kod sebe, otvaram frižider, pomažem joj oko sitnica, sreðujem joj stvari koje ponekad jezièna barijera prijeèi; èitaj-telefoniram za nju! Margaret ima sedamdeset i kusur godina, no to u tom našem sluèaju, ponovno dokazuje da su godine samo brojevi.
Lako je onda sanjariti u tuðem domu, dok s krovnog prozora prolazi zraka sunca na dio štednjaka, nisam to zamijetila ranije, rekoh joj.
Smijala se, ona se uvijek smije, èak i kad je pomalo ljuta.
Njena trpeza je uvijek bogata, ponekad mi se èini da ne postoji trenutak u danu kad nije spremna ponuditi neku od svojih delicija,
stalno se žalim i govorim joj; ne znam kako su svi tvoji toliko mršavi, a ti ih stalno nutkaš, da živim s tobom vjerojatno bih postala Pandica.
To je dio njene kulture objašnjava mi, iako to znam, puštam je da prièa, volim njen engleski, koji nije savršen, jer joj nije materinski, kao ni meni,
zato mi je lakše kad u razgovoru griješim s tim engleskim, najèešæe prièamo upravo na njemu, za vježbu, za mene, nekad kad me uhvati migrena ili lijenost, ili kad su i drugi ljudi oko nas, prièamo na našem, kojim ona u principu dosta dobro barata.
Nekad joj iskreno kažem da joj se divim, otisnula se u svijet kao vrlo mlada djevojka, snašla se, pronašla dobrog muža, rodila dvoje djece i nauèila dva dijametralno suprotna jezika.
Smijale smo se dok smo ubirale marelice s drveta, tko ovo radi nedjeljom popodne, bere marelice s Armenkom u njenom vrtu na otoku Ugljanu?!
Ludilo, pomislila sam!
Kaže ona na to : can you imagine ?
Èesto dok sam s njom, zastanem u trenutku i pitam se, zar je ovo stvarno?
Ne znam toèno tko je upao u èiju Zemlju Èudesa ili smo zapravo naše primarne sjedinile u zajednièku?!
Prepuštam se tim valovima njene energije, sviða mi se osjeæaj da pripadam njenoj obitelji, sviða mi se kako se brine o meni, onako kako to bake i majke obièno èine, ono što sam ja prijevremeno izgubila kroz svoju krvnu obitelj, dobila sam u drugom obliku, s ovom divnom ženom.
Svemir ima sjajan smisao za humor, kad mi je poslao tako posebnu i drugaèiju osobu, nije to mogla biti neka naša žena, morala je biti ekscentrièna, avangardna, svjetska žena koja spada u moje šarolike likove koje sam si inaèe sama stvarala, kao da je ispala iz moje bajke, tako nekako, pa da!
Najviše od svega obožavam nit vremena kad se uhvatim kako samoj sebi govorim, za ovakav trenutak sam èitav život živjela, za ovakve punine, za ovakve odnose koji se stvaraju meðu ljudima, moguæi su, samo treba otvoriti srce, obitelj su ljudi kojima je stalo.
Teško je to rijeèima tako precizno i jasno uprizoriti, ali nema ništa ljepšeg, pomislila sam, nego sada, u ovom trenutku: stajati kraj štednjaka, kuhaèom miješati marmeladu, pa podignuti pogled i kroz kuhinjski prozor oèima milovati more, u pozadini nogometna utakmica koju gleda na sportskom kanalu, njen suprug, a Margaret pjevuši dok pere suðe...poznata melodija, mrmljanje dvaju jezika, glazba za moje uši!
U tim trenucima, razmišljala sam kako bi bilo lijepo, da ti i ja jednom, nekome budemo Margaret i njen suprug, nekoj djevojci koja bi nam mogla biti kæi.
Veæ sam te zamislila kako s ponosom peèeš roštilj, pa puštaš nas ženske da se bavimo svojim æakulama, nekad nam se pridružiš, najèešæe poput njenog supruga izvodiš male ''svinjarije'' uštipneš me za stražnjicu, ili me pridigneš oko struka, kao što to on èini...da, kad sam u tom tobolcu od ljubavi i topline,
znam da sam ti bliže no ikada, prvi su koraci veæ napravljeni, prema nama.

Probudila sam se ranije no obièno, sunce mi je dodirnulo rame, na tren sam pomislila...
Protrljala sam oèi, kao dijete pred poklonom ispod jelke.
Nikada nije drugaèije, ni kad imate malo više od sedam godina. Smijeh.
Bože, koja divota življenja, koje su svemoguænosti prosute, ah ! Bože, hvala ti!
Po obièaju moja plava kosa, postala je kovrèava, uvijek, uvijek, kad je blizu mora!
Namrštila sam se, ma samo malo, pa je kuæa postala puna smijeha, prvo se ona meni nasmijala, pa ja njoj i tako je èitav dan postao
žut, sunèan i s neba i iz utrobe doma.
Škure su se rastvorile, grle nebo, grle zrak, sve je otvoreno, sve je spremno za ono što nam dolazi.
Pauci i ja smo se jako dobro razumjeli, deèki-cure, morate vanka, pa onda ponovno, krajem jeseni, vratite se slobodno.
Èini mi se da mi je jedan namignuo dok sam ga na dlanu nosila van, mislim da je mislio da baš i nisam normalna, ali to je istina,
nemam se razloga ljutiti.
Smijeh, ponovno smijeh.
Oko podneva more, samo sam skoèila i uronila, nema tu priprema, naša je ljubav divlja i slobodoumna.
Neki su nas s obale promatrali, èini mi se da su nešto i dobacili, èesto to tako bude, sirena i bla, bla, bla...
Ponovno sam bosa. Ponovno u visokoj travi dvorišta u kojem nikog nije bilo.
Moje zelene vrtlarske rukavice i èupanje.
Umorila sam se, preskoèila sam i doruèak i ruèak, pa sve do veèere, za veèeru sam pojela komad sira.
Popila kavu, otišla napokon do duæana, tamo srela djevojku Luciju, ali je nisam prepoznala jer je sada plavuša kao i ja,
a ranije je imala crnu kosu. No ona je mene odmah uoèila i pitala : došla si?!
Jesam, jesam, kasnim al...nema veze bitno da si stigla, ae!
Ae!
Nakon ae, nema se tu više što reæi, kontate ili ?!
Moram li reæi da sam nakupovala više sira no ièega drugoga, jesam blitvu, luk, èešnjak, vrhnje, sir trapist, krastavac, feta sir, parmezan, svježi sir, mozzarelu...sir, previše sira ili zapravo premalo sira?! Koga briga, pa sad kuham samo za sebe!
Sir.
Iskreno nemam pojma što sam drugo kupila, jer uvijek mislim samo na sir, eh, ljuti ajvar, da, da, da ajvar !
Pa kako æeš ti to draga živjeti?!
Sirasto da, upravo tako.
I onda, dok sam se vraæala kuæi, sjetila sam te se, tvog obrijanog lica, obraza, tih lijepih obraza.
No daleko smo, jako daleko, jedno od drugoga.
Ako si uistinu taj, pobijediti æeš daljinu i sve što je izmeðu nas, ako nisi, što æu?!
Osim nastaviti, kao što sam i veèeras, pa recimo ponovno utonuti u mrak mora ili u more mraka, nema tu prevelike razlike,
sve se to sljubi i proguta me, i za nikog drugog me nema, nitko me se ne bi ni usudio pratiti.
U tome je moja ludost i hrabrost, tonuti u tamu i prepustiti da tama utone u mene.

U jednom jutru stotinu jutara, u stotinu jutara na tisuæe prièa, na tisuæe varijacija, a ova moja, tako si utvaram, jedna je od èudesnijih,
jer je moja, jer je moja.
Rano ustajanje, dovršavanje poslova, pa onda namjeran, ali ''sluèajan'' susret, znala sam ja dobro kada i gdje.
Ne, ovaj put nije samo sudbina odluèila, sama sam ju uzela u svoje ruke i prekrojila po svojim željama.
Stigla mi je poruka, tvoje ime, razgalila me, zacrvenjela sam se, osjeæala sam kako mi srce lupa, u tom sam trenutku shvatila,
više se nièemu ne mogu opirati, samo se svemu mogu prepustiti.
Brojala sam od sedam do jedanaest i trideset sedam.
Onda je brojanje stalo, svršilo se.
Kad sam te ugledala, pomislila sam kako si i ti krojio svoje želje.
Ponovio si mi ime, veæ treæi put èujem kako ga izgovaraš, umom mi je prošla tamna misao kako ga neki, meni možda puno bliži,
godinama nisu izgovarali, zašto? ne bi se znalo ! A više me, osmijeh na lice, nije ni briga.
Obrijao si se, malo sam se zbunila time, jer si mi namjerno pokazao svoje obraze, razgolitio si se, a ja sam uèinila što svaka žena mora uèiniti,
zadržala sam dio tajne, samo sam te promatrala i èekala što æeš mi novo reæi ?
Èime æeš mi pobuditi maštu ?
I pitao si me gdje živim, kamo putujem, jesi li dobro upamtio moje ime?!
Odgovorila sam na sve pomalo rastreseno, ali ton glasa mi je postao odviše mazan, kad sam rekla da putujem na otok,
nisam te željela baš toliko udaljiti od sebe, no istovremeno željela sam ti reæi da do mene nema mosta,
do mene se mora ploviti, i po buri, jugu, bonaci.
Ali plovidba je kljuè.
Veselo si mi govorio o tome, kako æemo se sresti ponovno, mahao si mi! Èovjeèe od krvi i mesa, mahao si mi toliko,
da mi se uèinilo da æe ti dlan odvojiti od zgloba, koja bi to scena bila !
Osjetila sam kako mi želiš biti baš jako blizu, i kako mi odjednom, baš danas govoriš vi !
Znala sam da si me prihvatio, i veæ si me u svome umu oblikovao u tvoju heroinu, vidjela sam to jer si kraj mene postao
zaigran, šarmantan i znatiželjan muškarac, samouvjeren i svjestan sebe...bilo mi je drago.
Morala sam krenuti, tada, u tom trenutku, vrlo si jasno i glasno izjavio : fino mirišite...
Zastala sam na tren, i rekla hvala.
Tako intimna izjava, izmeðu dvoje ljudi koji se uopæe i ne poznaju, rekla je malo više no što bi trebala reæi.
Jedva sam se pokrenula, othrvala sam se potrebi da ti šapnem nešto, da postanem hazarder trenutka,
jer vidjela sam taj plam u tebi koji nisam željela ugasiti, pustiti æu ga da traje...jer rekao si : lijepo se provedite, vidimo se, vidimo se,
zvuèalo je kao mantra, kao uvjerenje...

Duga vožnja busom, pa kratka trajektom, u podlozi juèerašnja pjesma, njegovo lice i milijardu želja.
Satima.
Pristali smo na otok, zaèula se tutnjava.
Udahnula sam more. Ružièasti kovèeg pomilovao je tlo.
Požurila sam korak, automobili su nervozno trubili jedni drugima.
Odjednom sam ugledala draga lica prijatelja, stigli su pred mene.
Zagrlili smo se.
Pokušala sam te zamisliti kraj sebe, sada i ovdje tu.
Svidio bi im se, znam.
Osjetila sam silno zadovoljstvo što imam svoju tajnu samo za sebe.

Iza podneva, toèno 28 minuta iza, zabljesnula je mala oznaka, nova pjesma, nova pjesma!
Veselo sam uzdahnula i od tada, do eto još i sada, dok ovo pišem, preslušavam je neprestano.
Uvukla sam se u nju, kao što se uvlaèimo u udobnu odjeæu, onu koja nas grli, grije i tješi.
Iako je danas bilo dosta sunca, sve se nekako brzo poèelo odvijati, nisam bila prisutna u danu, ne onako kako to obièno jesam,
mislila sam, previše sam akrobirala u tim mislima, danas je zadnji dan na kopnu, sutra, sutra veæ, u ovo æu doba spavati u drugome domu.
Jesam li spremna, pitam samu sebe?
Ne znam na to pitanje odgovoriti, veæ dugo ne znam, dopuštam si samo slijediti ono što mi unutarnji vodiè kaže.
Hvatam se za majušnu nadu, da æu te možda još samo sutra sresti.
Možda te pogledati ravno u oèi i na tren izgubiti dah.
To æe morati biti dovoljno za zauvijek.
U slušalicama æu imati ovu pjesmu kao podlogu, tako da svaki put kad je èujem, vezati æe me uz taj naš zadnji susret.
No pitanje se postavlja, što ako te ne sretnem?! Uzalud moji planovi, moje sanje, moja maštanja.
Ali ništa nije sluèajno, kao što ništa nije jednostrano. Èak i bjelina papira ne može to sakriti.
Uvijek mogu okrenuti se, pogledati još jednom na sve što je nekad bilo poprište susreta, i nasmiješiti se, kao
oni koji nemaju ništa za izgubiti...

Po ivici, danas smo hodali po ivici.
Na par trenutaka èokolada je postala dokaz bivanja.
S police na policu. Zašto je to tako realno, a zašto to tako èudno zvuèi?!
Tajanstveno?
Smijem se.
Ne razmišljam što je trebalo biti, jer trebalo je biti baš kako je.
Prst, pssst spušten na masku ?
Kakva je to realnost? Gdje smo to zapeli?
Maska koja štiti od virusa, postala je sredstvo zavoðenja?!
Dva imena, tvoje i moje.
Odjednom sam ti dala sve, širom otvorila vrata, a istovremeno sam ti to i oduzela, zalupila ti pred nosom.
Ovu moguænost ne možemo živjeti, to je sasvim jasno.
Upao si u zeèju rupu, a nisi Alisa.
Možda si tek Šeširdžija.
Znam da ne shvaæaš, da je sve u startu gotovo.
Zlato se sjaji poput sunca na nebu, a jedino što imam je moja modrina koja me zove, jer ja naposljetku vidim,
vidim više no što ti želiš reæi, vidim dublje no što ti možeš roniti, vidim, vidim, vidim !
Mala paleta emocionalnih šamaranja.
Molim te, D duboko diši, jako duboko, sve æe ovo jednom proæi, nestati, biti zaboravljeno.
Naprijed, nazad.

To tako ide, jednostavno klizi, dogodi se, kao kad razdvojiš usnice, na donju usnicu nasloniš rub èaše, pa se prepustiš automatskim kretnjama, tekuæina sklizne niz èašu, njen rub, tvojim jezikom, pa niz grlo, dogodi se, to se dogodi, i nemaš vremena o tome posebno misliti, to jednostavno je.
Upravo si me tako jutros iznenadio, pitao si me : gdje ideš ? Tko si ? Zašto te neprestano viðam?
Tiho sam rekla, nema to veze, ionako uskoro odlazim.
Vidjela sam ti sumnju na licu, uhvatila te panika, pa si me silom želio zadržati uza se.
Nisam ti to dopustila, prijekorno sam ti rekla : ako budeš zloèest, pretvoriti æu te u lik u svojoj knjizi!
E, baš to nisi oèekivao. Ma nisam ni ja, palo mi je to na um, iako nikada neæu napisati knjigu, niti æeš ti ikada biti dio nje, no slatke, male laži, uvijek dobro doðu, obojaju naše svjetove, kao što bojamo zidove naših domova, nijansiramo ovo što se nijansirati da.
I odjednom, nastupila je sreæa, srce mi je zakucalo jaèe, ti postojiš!
Kad sam se odvojila od tebe, mahnuo si mi, pomislila sam, još jedan djeèak, još jedan djeèak,
dopustiti æu mu da uz mene malo sanja.