Danielaland : Svevremenski let

Samo kratak pogled, toliko kratak da sam jedva uspjela prepoznati te.
Malo sam zažmirila, pa naglo otvorila oèi.
Tražila sam tvoje snažne ruke i junaèka prsa.
Tamo sam veæ stotinu puta uronila svoju glavu.
Vjetar mi je razbarušio kosu, koja je još uvijek mirisala poput lubenice, jer sam je tek bila oprala.
Èitavo sam se jutro spremala za tih par sekundi.
Sve se èinilo kao da je treptaj krila ptice u letu. Sad vidiš, sad ne vidiš!
Mahnuo si mi odluèno rukom, nasmijao si me.
No nisi se usudio ništa reæi, ne meni osobno. Kolika je snaga ovog išèekivanja?!
Zadrhtala sam na tren kad sam ti došla sasvim blizu. Dovoljno da ti èujem glas.
Imaš jako ugodan i lijep glas, glas koji mi sada eto ne izlazi iz glave, èak ni u ovom trenutku kad se spremam leæi.
Mozak je nepobjedivo raèunalo, pamti samo ono što mu je najbitnije, najljepše, najpotrebnije.
Tako u njemu ne mogu izgubiti tvoj glas.
Koliko nas godina, ljudi, situacija, dogaðaja dijeli?!
Zašto ne možeš preskoèiti tu prepreku?
Zašto se plašiš biti mi sasvim blizu?
Izgubljena za druge, ali pronaðena za sebe, tako plovim u ovim nanosima dana koji me vodi, jer teèe nezaustavljivo, poput rijeke.
Idem, prepuštam se, odlazim, odlazim, odlazim...
Nisi ni svjestan koliko je malo potrebno da iscurim poput pijeska u pješèanom satu, a onda biti æe kasno,
kasno uhvatiti me za ruku...

Još samo èetiri dana, peti dan ujutro odlazim.
A onda veliki zagriz vremena, moje æe tijelo spavati u drugom krevetu.
Trebati æe mi toèno sat vremena da se prilagodim, da se osjetim kao kod kuæe, ali više od toga na neko vrijeme biti æu sama.
Obožavam tu svoju samoæu, tu ljepotu u kojoj mogu postojati baš èitava ja, samo za sebe.
Ona me uèi kako biti bolja sebi i drugima.
Veæ se vidim u velikom krevetu, dijagonalno, tako naime najradije volim spavati.
Zauzeti èitav prostor.
Lijena duga jutra, žmirkanje dok mi sunce ulazi kroz škure.
Dobro jutro, Daniela! Dobro jutro, Sunce!
I onda dobro jutro More!
Sve ostalo æe se samo prikazati oko nas.
Veæ vrtim kljuèeve po prstima, zamišljam kako æu otkljuèati vrata i kako ulazim.
Ostavljam kovèeg u hodniku, izuvam se, hodam bosa prema krevetu, lagano se bacim na njega,
slobodica, slobodessa !!!
I smijeh zavlada kuæom, kao da nisam nedostajala ovdje, kao da sam èitavo vrijeme tu.
Osim tih par pauka koji æe se naljutiti, kad ih najurim van iz njihove gajbe.
Žao mi je ekipo, sad su druga pravila igre.
Otvoriti æu bocu crnog vina, odrezati tek koji komad sira, sjesti na terasu i promatrati modrinu.
Trenutak æu oduljiti do zore, tek æu onda krenuti spavati.
Tek onda, kad æe se veæina krenuti buditi.
I kroz polusan, šapnut æu ti : ne trebam te, ali doði, doði dok još te zovem svojim snom!

Miris tek skuhane kave propeo se na prste iz crvene šalice, cijela se kuæa razbudila.
Prozori su èvrsto zatvoreni veæ danima, tu i tamo, malo tek rašire svoja krila, da propuste hladan zrak,
proljeæe je, ali kao da je rana jesen, i godišnja doba su se odluèila igrati, pogodi tko sam, pogodi gdje sam, zašto se skrivam?!
I sve bi to imalo nekoga smisla, samo da se malo više prepustimo djeèjoj zaigranosti, da povjerujemo procesu življenja,
da ovladamo vještinom vjerovanja.
Ovako, promatram u daljinu, pozdravljam šumu, brojimo dane do našeg rastanka, vrijeme je, vrijeme je da poðem k moru.
U meni buja uzbuðenje, svakim danom sve snažnije, intenzivnije, èini se, mora da lebdim, mora da više i nisam ovdje,
sve mi je to pomalo u magli, jer u mislima veæ sam tamo, tamo!
Èini se kao da si naslutio da ti se približavam, kao da osjeæaš vibraciju moje radosti.
Zamišljaš li me kako slažem stvari u svoj ružièasti kovèeg?
Možeš li se nasmiješiti na moje dvojbe, što bih sve trebala spremiti za šestomjeseèno izbivanje?!
U naletima elana, pomišljam, on æe stiæi pred mene, doèekati æe me, hoæe, mora, veæ èujem njegove korake.
Mahat æe mi dok æu silaziti s broda, doèekati æe me kao junakinju njegove prièe.
Èvrsto æe me zagrliti pa reæi; stigla si?! Ti si uistinu stigla!
Neæu ništa izustiti, u takvim se trenucima ništa ne govori, rijeèi su tada suvišne, tada ih nadogradi tišina.
U toj se tišini ugnijezde rijeèi koje moraju malo odsanjati.
Rijeèi koje nam plešu tijelima, noæu dok spavamo.
Rijeèi koje vode ljubav s našim dušama.
I tako, tu smo, ti i ja, ja i ti.
Dvoje nepoznatih ljudi, jer ja sam eto stigla!
Obala nas ostavlja same, mi smo postali èitavi otok.
Ovdje u ovom trenutku, sve staje, sve ono što sam ostavila iza sebe, ali istovremeno i sve se tek poèinje raðati.
Imamo grandiozni porod novog, bijelog, èistog trenutka.
A vidi, vidi ruke! Dlanovi postaju poput dva isprepletena bršljana, naše modre žile, kao da srastaju zajedno,
kao da smo na trenutak jedno hodajuæe biæe sazdano od ljubavi.

Tisuæu sam puta danas lagano zaklopila oèi, možda je to bilo i nekoliko puta više, iskreno, nisam brojala, samo sam se prepustila.
Znam, ne možeš ti to baš najbolje razumjeti, ti veæ odavno pripadaš meni, ti si moj, s nijednim tijelom ne možeš pronaæi taj sklad,
jer ja sam tvoja rukavica, stoga te tvoje èežnje i tvoji nagli odlasci, polasci, meni je sve to jasno.
Da se razumijemo, nikada ti još nisi otišao od mene, ali nisi ni stigao, tako da svi ti tvoji porazi, postaju zapravo i moji.
Ja te samo promatram, znaš, to ti je kao kad Matovilka promatra princa koji se vrpolji u podnožju, ona snažna, ali opet nježna,
baca svoje duge kose, da bi taj princ pronašao pravi put do nje, no u mom sluèaju, odrezala sam kosu, sada mi je samo do ramena.
Odluèila sam ti postaviti mnogo barikada i prepreka, za pravu se ljubav muškarac mora boriti.
Ne èekam ja ništa, èak i kad se èini da èekam, èekaju oni koji dopuštaju da im život klizi niz prste.
Gradim svoje dane marljivo kao što mravi grade mravinjak, i veselim se kao što se prvašiæ prvi put obraduje petici u školi.
Snažna sam ja žena, ne molim i ne tražim ljubav, ali ni ne pristajem na ništa manje od nje.
Tu je razlika, dajem samo ono što želim primiti.
I u toj tvojoj želji koja se krije na vrhu tvoje crne trepavice, plamtim kao najsnažniji žar.
Možeš se sakriti od sebe, ali ne i od mene.
Jednom si mi šapnuo, ponekad mi se èini da me poznaješ bolje i od mene samoga.
Ne poznajem ja bolje tebe, veæ poznajem sebe u tebi, stoga ti se mogu privuæi poput zmije oko tvoga vrata,
ti æeš mi dopustiti sve, jer sam tvoja neukrotiva strast.

Gdje ja to spadam?
Zažmirila sam, sjela sam ispod stola, sklupèanih nogu, ja velika djevojèica-žena.
Prisjetila sam se zvukova koji su me okruživali ispod ovog istog stola, godinama unatrag, isti stol, stari stol moje bake,
u bakinom stanu koji je sada prazan i pust, jer niti nje, niti djeda, niti moje majke više nema...
Tu je ona nedjeljom servirala jarko žutu juhu, s domaæim rezancima, koju ja doduše nisam baš voljela,
vjerojatno jer sam vidjela kako se u njoj kuhaju kokošje nogice, bljak, uvijek bih isto uzviknula, bljak, bljak!
Zamišljala sam kako te iste nogice koraèaju po kakici, jer kokoši, to sam veæ jako dobro znala, kakaju posvuda, èak ni ne stanu,
samo ispuste ono što moraju i to je to.
Nisam bila najsretnija što to vidim, ali to je dio života, i zašto o tome šutjeti, to tako je, a ja se s time nisam znala nositi.
Èak se ni sada s time ne znam nositi, i sada kad god vidim da netko jede neèije nogice, svinjske, kokošje, ove one, mene to pomalo ufrazi.
Èudna sam ja biljka, doduše i prezime mi je takvo.
No, vratimo se na temu, ispod stola sam se znala igrati kao dijete, to je bila moja oaza, na podu je bio tepih, ali mi je baka još stavila deku,
debelu deku, sve moje igraèke, i ja sam tako imala neki svoj svijet, znala sam prisluškivati odrasle koji bi prièali, ali ne previše, samo ponekad,
baš kad bi rekli nešto zanimljivo, ruku na srce to baš i nije bilo èesto, koliko pamtim.
Ali ono što je bilo najljepše to su bili njihovi glasovi, voljela sam osluškivati njihove tonove, jaèinu, visinu, boju, pružali su mi neku vrstu sigurnosti,
znala sam njihova titranja, to je bio sav moj svijet, svijet u kojem sam mogla rasti i èuditi se, svijet u kojem sam bila slobodna takva kakva jesam,
ispod stola sam imala sve što mi je trebalo od dva svijeta, izvanjskog i unutarnjeg, bila sam kraljica svog kraljevstva.
Sklupèana i sada znam da je tako, nisam se uopæe promijenila, samo sam malo narasla, mrvicu nadogradila, ali i dalje sam ona ista mala,
plavokosa djevojèica koja vjeruje u dobro u ljudima, ona koja zna da æe njen èovjek : veliki, odrasli, muževan jednom reæi : pokaži mi kako je dole !
Da, ispod tog stola, i povuæi æu ga k sebi èvrsto, zagrliti rukama, smijati æemo se kao dvije dvorske lude.
On, taj moj najdivniji i najèarobniji èarobnjak na ovome svijetu, jer je moj.
Prièati æu mu o kokošjim nogicama i kako æu mu skuhati baš takvu juhu, i kako æu s njim pokušati uzeti zalogaj, zalogaj koji æe me
približiti djetinjstvu i miru...poljubiti æu ga snažno ispod Adamove jabuèice, i reæi mu da mu pripadam pola po pola, kao moja dva svijeta...
U tom polu pronaæi æe sve što mu treba da poželi biti njegova srž, balans, Kapetan Neustrašivi !
I više se zbilja nièega neæemo plašiti, ni smrti odjevene u nas, jer æemo je zajedno ukrotiti.

Dok sam se budio, èuo sam pitanje, došlo mi je kroz um, vjerojatno, nisam ni sam siguran.
Zablistalo je poput zrake sunca na mom licu, naglo sam ustao iz kreveta.
Pola sam sata pokušavao sjetiti se, naslutiti što si mi to odaslala?!
Bezuspješno.
Ispoèetka sam izgubio volju za bilo èime, jer kako sam mogao izgubiti nešto tako važno, nešto
tvoje, jer znam da je to prava rijetkost?!
A onda sam u jednom trenutku osjetio tvoj pogled, iako sam bio sam i nikoga osim mene nije bilo,
znao sam da ta modrina govori, u redu je, pusti to...stiæi æe u pravo vrijeme.
Krenuo sam za radni stol, i napisao ti pjesmu.
Grickao sam komad olovke dok sam pisao, još uvijek ponekad koristim drvene, obiène olovke,
podsjeæaju me na djeèaèko doba, doba u kojem je sve bilo poput lunaparka,
i shvatio sam da se osjeæam slobodno, i da sam ti bliži no ikada.
Uljuljkao sam se u tu zlatno-žutu toplinu i samo sam se prepustio, danu, životu, stoljeæu.
Ovdje, baš ovdje i sada pronašao sam te, nigdje ja ne idem, nigdje, sve dok ne osjetim
tvoj poljubac na mom zapešæu.

Ovo nije stvarno, to se nije dogodilo, ili je ?
Ne mogu niti udisati zrak danas bez da ne provjerim, dišem li to uistinu, ili sam nestao?
Ako sam nestao; gdje sam to kao rukom odnešen?
Ovaj ovdje svijet nakon prošle noæi kao da i nije stvaran.
Dok onaj u kojem sam bio s tobom, taj ga nadjaèava i ne znam ima li smisla sve ovo drugo?
Ima li?!

Danas nisam sposoban prièati, govoriti, nisam sposoban niti pisati, kao da i moje oèi nisu moje oèi,
gledam sve nekim unutarnjim vidom, unutarnjom ljepotom koja izranja prema van.
Nisam mogao naslutiti da bi ikada mogao upoznati ovakvo što?
O tome nas nisu uèili u vrtiæu, školi, na fakultetu, to nisam ni na ulici spoznao, zato sam, valjda sam zato tako osupnut.
Kao da mi je nasaðena druga glava, to može zvuèati sasvim smiješno nekome, ali ja se baš tako osjeæam,
kao da sam sasvim izmijenjen muškarac.
To jesam ja, ali to nisam ja, a sve sam, tko si ti?!
Reci mi, molim te, priznaj mi tko si ti i što si to uèinila da se osjeæam tako svemoæan i nemoæan u istome?
Nisam ni slutio da ovoliko ljubavi postoji u meni, da ovi valovi mogu zapljusnuti našu zajednièku obalu od postojanja.
Zar si ti ikada vjerovala da postoji èovjek nalik meni?
Nema šanse, nema šanse, mislim da nisi, ako ja sam sebe nisam mogao naslutiti ovakvim, kako bi ti mogla?!
Kako bi?! Ili, ipak ?!
Bože, tolike godine sam živio bez ovoga, kako da ovo nazovem, kako da to objasnim, kako da prikažem?!
Može li moj rjeènik ovo iznijeti ?! Uoblièiti ?!
Kako bih volio znati, kako bih volio znati...

Ovo što je tu, što je naneseno poput najdivnijih boja na moje oène duplje i ja ne vidim više isto, to je to, to je sve,
na tren sam pomislio da je ovako stvoritelj zamišljao svijet, sada vidim svu puninu drugih ljudi, ti si mi toplinom suze
kapnula u onu malu, jednu, jedinu toèku na mome tijelu, skrivenu od svijeta, i otkljuèala me...Bože, što se to ovdje sada stvara?!

Kosa ti je raspletena, raspuštena poput mreže, ronim licem u nju, zapetljao sam se kao da sam riba,
tvoja kosa, tvoja kosa, tvoja kosa...
Ponavljam to kao mantru, molitvu, autosugestiju, afirmaciju, kako god bi to mogli danas nazvati.
Bližim se s njom, zamišljam te kao Godivu koja mi prilazi uzvišena, hrabra i plemenita, moja.
Uvukao sam se u toplu vestu, promatram more i nebo, sada nema razlike, sve je tama...
pitam se, koja je od ovih zvijezda na nebu tvoja?
Koju zvijezdu promatraš?
Mora da je to svaki put neka nova zvijezda, takva si ti, ne brineš ako ne vidiš onu istu od juèer,
znam da si logièna, iako je tvoja logika ponekad drugima èudna, no tvoja zvijezda su sve zvijezde,
tako mi nekako eto, upravo sada pada na um, kako bi drugaèije moglo biti?!
Zvjezdastom biæu da samo jedna zvijezda bude njena?!
Nema šanse, u tebi su se sve one rodile, i kao da nosiš haljinu od njih,
znam, pretjerujem, to je normalno, muškarac kad uistinu voli ženu, pretjeruje, nema zadrške, za nju je spreman umrijeti,
to tako patetièno zvuèi, ali to je istina, i sam sam se smijao tome ranije, nisam shvaæao dubinu te obiène, proste izjave.
Umrijeti za nekoga, to je kao šablona iz romana, ali onda, onda kad jednog dana pronaðeš to biæe, tu mrvicu ljubavi,
tu kaplju krvi, od toga si sposoban naèiniti èitav svijet, i za taj svijet si sposoban postati najbolji muškarac koji možeš biti.
Ja se draga moja, uopæe više ne prepoznajem.
No, toj se neprepoznatljivosti radujem, èitav mi se život prikazao drugaèijim, znaš, nekada sam vidio samo osnovne boje,
a sada vidim èitav spektar, nekada sam bio toliko uskraæen, da nisam to ni znao.
Nisam znao koliko èovjek može biti obogaæen, nisam zapravo razumio koliko pravo biæe, kad klikne u mene samoga,
kakva je to savršena puzzla, kako je to savršen kljuè koji odgovara mojoj kljuèanici, ranije sve je bilo lijepo, uistinu je,
drago, toplo, snažno, ali...ali uvijek je nedostajalo nešto, tek mrva kao vlat trave, kao èestica prašine, ali nedostajalo je,
potpunost nije bila potpuna.
Sada èini mi se, s tobom, kao da sam postao èitav svemir postojanja, zato te ljubim u tvom otkucaju srca,
jer ljubavi tu sam, tu sam ti najbliži.

Otisnuo sam se od obale, trebalo mi je biti sam udaljen od sviju, jesam li mislio da mi je trebao odmak i od tebe?!
Blesavo, jedno malo-veliko èudo, kako bi od tebe ikamo mogao otiæi?!
Od tebe se udaljiti?! Zar nisi shvatila, da te nosim u sebi, ti si postala ja, moja dnevna i noæna odjeæa,
24satna odjeæa koju nikada ne trebam svlaèiti, nikad èistiti, niti prati, jer ti si odjeæa moje duše.
S tobom mi nikada nije hladno, niti mi je prevruæe, ti si baš taman po mojoj mjeri naèinjena.
Kao da sam te sam smislio, jer i jesam.
Klesao sam te od djeèje dobi i prve zaljubljenosti, ne, naravno da nisam znao da si to baš ti,
samo sam ti s godinama nadodavao osobine, karakteristike, nadograðivao te, i što sam dalje smišljao,
istina je, sve sam te više otpuštao, nisam vjerovao da æu biti baš te sreæe, da æu svojom ljubavlju zamahnuti,
kao èarobnim štapiæem i da æeš se stvoriti u sada i ovdje.
Ludilo, najslaðe i najljepše ludilo, znaš li zašto?!
Zato što je sve materijalno manje više lako stvoriti, novac, predmeti, pokretnine, nekretnine, sve se to
stvara fizièkim radom, ali ljubav, ona se može dozvati, prizvati, ostvariti samo s unutarnjim vrijednostima,
samo ako unutar sebe stvaraš blago, kraljevstvo naèinjeno od ljubavi, vjere, nadanja i znanja.
Èinio sam i èinim za tebe ljubavnu prostirku, mekšu od najmekšeg oblaka, ljepšu od najljepše bajke.
Zašto? Zato što bojam ove dane svoga života, sebièno i odluèno, znam da te zaslužujem,
princezo i barabo moja, tebe, nesavršenu za druge, veæ iskljuèivo savršeno nesavršenu za mene.
Za ovog ovdje èovjeka, èovjeka koji se spreman predati, pasti na koljena, èovjeka koji je sakupio sve
tantijeme ovoga svijeta, sva priznanja i dostignuæa, a ne vrijede niti koliko ima crnog pod noktima,
jer sve što duša treba je sjaj oka u kojem sagorit æe ka sviæa, za vjeènost, bez toga sve je samo
crno-bijeli svijet svakodnevnice u kojem nema, o, nema smijeha...

Veæ ti dugo nisam pisao, nisam ti pisao jer sam si samo dopuštao misliti o tebi, obraæao sam ti se samo tamo,
udaljio sam se od svih, namjerno i odluèno.
Nekada sve što je suvišno, treba prihvatiti kao takvo i dopustiti si, uzmaknuti od istoga, samog sebe lupiti po prstima
i ne posegnuti za tim, ista je stvar kao i s dijetom, da, recimo da sam ovih dana bio na dijeti od besmisla.
Radije sam se družio s vrijednostima, i usput sam osjetio da ti poveæavaš i moju vlastitu vrijednost.
Jer se dragocjenost tvoje ljubavi ne može s nièim mjeriti.
Zapanjio sam se kad sam shvatio koliko se toga zapravo skriva u meni samome, i što bih sve želio,
mislio sam da više nemam niti snova, niti nadanja, bio sam se prepustio nekoj bujici životarenja,
je, imao sam tu i tamo poneki izlet u neku vrstu hedonizma, ali ništa pretjerano, radije sam se nakon radnog dana
opustio u svome domu, sam ili s ponekim prijateljem ili obitelji, ali ne onako, ne sa ženskim biæem, ne ljubavno.
Nisam osjeæao tu potrebu, iskreno, veæ jako dugo nisam osjeæao tu potrebu.
Ne, nije to da sam bježao od žena, gledao sam ih, šarmirao, družio se, ali nisam imao želju napraviti korak naprijed.
Vedro sam ih oslovljavao, ponašao se više kao znatiželjni djeèak, no kao pubertetlija.
Mislio sam, uistinu jesam da me napustio moj libido.
I u toj nekoj tamnoj noæi, predugoj, kada sam te kroz sva ta crnila naslutio, kad sam vidio žar tih tvojih oèiju,
probudilo se u meni sve, kao što se nakon jeseni i zime budi priroda, i sam sam postao ta ista priroda.
Osjetio sam svu moguæu strast, požudu i želju, osvojiti te, baš tebe.
Ne znam, ni kako, ni zašto, ni zašto, ali da, to je to...
Odjednom imam silnu potrebu privuæi te k sebi, tebe stisnutu malu ježurku, ni tvoje male bodlje ne bi me smetale,
znam kako si ih zaradila, jednu po jednu primit æu ih radosno, jer si me napokon pustila u svoj svijet,
tamo gdje tame svijetle poput reflektora i èine boje dubljima, tako sam i ja dublji s tobom,
tonem ispod svake površine, tamo negdje, gdje æu ti dati ovo malo zraka u pluæima koje imam,
usne na usne i udahnuti se u tebe...

Nekada sam se ovako spremala za tebe, za blagovanje naše ljubavi.
Hranu nisam mogla niti smisliti, kao da sam trudnica, u meni je bila zaèeta ta naša ljubav,
sama sam je nosila sve ove godine, pažljivo èuvala od svega i svih, vjerovala sam u nju, kao što vizionari vjeruju u svoje vizije, ideale.
Ali do poroda, do ploda te ljubavi nije došlo, sada mi je jasno, jer to je bilo samo moje ''dijete'', ti se time nisi želio baviti.
Tako sam postala samohrana majka jedne mrtvoroðene ljubavi i sada, sada kad je to sve svršeno,
moje æe dijete uvijek biti moje, neæu ga se odreæi zbog nikoga, pa èak ni zbog tebe i tvojih kidanja mog živog srca...
Sama sam prisustvovala tom ukopu, bez da si me posljednji put uhvatio za ruku ili pogledao u oèi.
Plavo i Zeleno...
Prava istina èovjeka, njegovog karaktera, njegovog najskrivenijeg ja je u naèinu kako napušta, kako odlazi od onog
što je godinama dijelio s nekim.
Kad netko preko noæi otiðe bez rijeèi, to je kao da te na zebri iznenada pregazi automobil, pa se vrati unatrag i još jednom prijeðe
preko tvoga beživotnog tijela, i nestane s mjesta zloèina...
Samo nestane, bez da se pita, što je uistinu uèinio, kakve su posljedice.?!
To su sebièni ljudi, ljudi koji se ne znaju nositi niti sa životom, niti s onim što su odabrali, to je nezrelost.
Muškarac koji ne zna reæi idem, jer želim otiæi samog sebe poništava, samog sebe vodi u propast.
Dugo sam se opraštala od tebe, i opraštala ti, jer nitko me nikada nije na takav naèin bacio na koljena,
iznenada, grubo, bez ikakvog smisla, da si mi rekao : imam drugu ženu, manje bi boljelo, to je konkretan znak naše nekompatibilnosti,
a ovako iz hira, to je tolika povreda i uvreda svemu što smo bili, da sam morala noæima i noæima uporno, šivati svoje srce,
sve te sitne porezotine, pa da ga nekako ponovno sakupim...
Sada je to srce pomalo poput djeèje igraèke na tavanu, krhko ali živi, daje puls i vjeruje i nada se.
To se srce upravo danas spremalo za njega, pa je pomalo zatreperilo, razveselilo se.
Vidjeti æe ga na tren, njegove oèi, njegov osmijeh, možda i dobar dan u prolazu, ali samo to, samo to, samo to...
Srce je još jako slabašno, nestabilno, još pomalo negdje na šavu vidi se trag sasušene krvi.
Srce nije sasvim spremno, ali mašta i ono o tome da ga neèija dva dlana, urone u toplu kupku ljubavi,
da ga obrišu ruènikom satkanim od nježnosti, namažu mu melemom strpljenja i topline rane, pa da zakuca jaèe i stabilnije, u boji tih novih oèiju,
oèiju koje ga nikada neæe ostaviti kao siroèe kraj kontejnera, kao da je smeæe, smeæe, smeæe...

U jednom jutru, u kojem sam se teško probudila, noæne more su bile poput vodenog kreveta,
ljuljuškale su me èitavu noæ, ali svaki sam put otvorila oèi, pomilovala ih i rekla, ma ne, ne brine me...
nastavila sam spavati, znate, kad vas toliko povrijede oni koje ste voljeli najviše, za koje bi dali zadnju kap krvi,
jednostavno postanete onako, otporni, èak ni noæne more nisu tako strašne.
Nema strašnijeg od onoga kad vas u vašem življenju, ljubav razapne bez rijeèi.
Bez optužbe, bez ljubavnice, bez tragova vaše nevjere.
Sada èini se, uspravila sam se, kao što se biljke umorne, svele, oporave nakon što ih napokon netko zalije,
kad im se da vode, vode koja život znaèi...
Ne brine me, oh, ovo stanje u kojem sam S A M A...lijepo je bez laži, manipulacija koje sam prihvaæala,
onako bezuvjetno kao što u crkvi prihvaæamo hostiju, ne pitamo se, zar je ispravno ili ne, veæ VJERUJEMO...
Jednom si davno postao moja vjera, moj svemir, sunce, os, ali nikada ti nisam dopustila da me preuzmeš cijelu,
da me naèiniš po svojoj volji i svojim zahtjevima...
D je mala, velika, mudrica, èak i kad se èini da æe se utopiti poput nevinog psiæa u nabujaloj rijeci,
izvuèe as iz rukava, i nasmiješi se...baš kao što sam se danas nasmiješila vozaèu autobusa,
i pogledala ga ravno u oèi, nakon što mi je ovlaš dotaknuo dlan...

Voljela bih se probuditi iz ove noæne more, voljela bih zapoèeti dan u haljini istine.
Istine srca, bez maski, bez laskanja, ugaðanja, bez pretpostavki, bez iluzija i obmana, samo radosno bivanje.
Možeš li to zamisliti?

Kako bi se to bilo probuditi kraj žene koja vjeruje u tebe, tvoje snove, ideale, koja te podržava, koja ti ne uzima, ne krade, ne pokušava
manipulirati s tvojom slobodom?
Kako bi bilo osjetiti da ti ta žena želi dati sve, kao što i želi primiti sve, ali ne biti tvoj rob, niti tvoj gospodar, veæ tvoja polovica novèiæa.
Lice i nalièje, èas jedno, èas drugo, jer bez strasti, vreline, vatre ni staklo se ne može puhati, ni èaša nastati.
Obièna, za veæinu ljudi staklena èaša, koju bezbroj puta u danu dodiruju, a da nemaju pojma koliko je za nju potrebno sebe dati.
Kako bi se bilo probuditi pored žene koja te ljubi u lijevi kapak i kaže ti, samo budi, budi svoj.
Kako bi bilo imati ženu poput mene?
Pitaš li se uistinu?!

Sve to govorim tebi, nekome, onome koji ima potencijal stiæi, ali i ne-stiæi.
Znaš, nimalo se ne uzrujavam oko toga, ako te moja duša, moje srce ne mogu privuæi,
možda je, pa realno magnet u meni pokvaren...možda nema oba pola, možda je fizika zakazala, a možda jednostavno
nikome nisam na popisu želja, možda moje osobine pripadaju nekom drugom vremenu, tko zna, tko zna ?!
No, voljela bih se probuditi iz ove noæne more, iz rupe u koju sam upala, jer i Alisa želi iz Zemlje Èuda stiæi kuæi,
uèiti algebru, biti ponekad jednostavna.

Svih sam ovih godina svoja èuda pružala drugima, nagraðivala ih, a zapravo, ako æemo iskreno, nisu oni shvaæali tu nagradu,
jer što je, Aliso moja ?!
Pa istina je da su oni Alisu ostavili samo u knjigama, samo u bajci, samo negdje tamo kao neko strano tijelo,
kao izraslinu, kao nemoguænost, kao anomaliju, da, kao anomaliju...
Zašto se onda sama sebi èudim, djevojèice, djevojko, mlada ženo, zašto si pomislila da bi te mogli, ali uistinu mogli shvatiti?!
Stoga što je tvoj život istkan, tanašnim nitima magije.
Tko još danas vjeruje u magiju, dok su novac, skupe krpice, mobiteli, auti, stanovi nadohvat ruke?!
Danas kad je moguæe imati sve, što znaèi imati èaroliju?
Što znaèi imati moæ ovladavanja poljupcem u kojem se dva para usana
sjedine kao što se preklope dva vala?
Tko još vjeruje u to?!
Tko još shvaæa senzaciju prvog sluèajnog dodira, lagano okrznuto koljeno o koljeno ispod stola?
Tko još shvaæa koliko je lijepo, potrebno i savršeno išèekivati to prvo stapanje dva tijela, tu eksploziju boja, osjetiti miris sladoleda, i
vidjeti milijune iskrica dok su oèi sklopljene u bolnom prvom užitku?!
Tko me još može ovakvom vidjeti, kao što bih voljela da me vidi?!
Jer hostija na jeziku peèati nov život,
život u kojem grijeh je samo korov u vrtu, njega je lako iskorijeniti, kada su srcem usmjerene ruke života,
dvije duše, dva tijela, u jednoj ljubavi htjenja, htjenja...

Napokon kratke hlaèe, toplina današnjeg sunca me izmamila van,
na balkonu sam radosno plesala, i postoji trenutak, obožavam ga, ne dogodi se èesto, uistinu ne,
kad iz slušalica glazba bude dublja, toènija, vrlo precizna, pa se vanjski svijet transformira,
mislim za mene...
U tim trenucima boje su življe, koraci su lakši i svijet, pa, nije baš svijet, ako to tako mogu reæi.
Sve postane neka vibracija i onda me to toliko ispuni, da shvaæam da je sve baš kako treba biti.
Da sam i sama baš takva, dostatna, dovoljna.
Danas nisam mislila o prošlosti, niti buduænosti, veæ sam pronašla tu toèku u kojoj sam ja svoja,
samo svoja i nièija više.
I mogla sam disati punim pluæima, evo i sada dišem punim pluæima, èula sam otkucaje srca,
oslobodila sam se od tereta, prljavštine, loših namjera drugih ljudi, nekako kao da sam samoj sebi rekla:
ma pusti im, nek im to karma upakira kao poklon za roðendan, pa nek se iznenade, jer biti æe im to veliko iznenaðenje.
Sve buja, zeleni se, mislim si, kao da sam u tropima.
Na desnoj ušnoj resici, imam naušnicu s puno morskih školjkica, protežem se lijeno poput maèke,
slijedi moje vrijeme, moje ljeto, opuštenost, vjeèita zagasito žuta boja koju toliko volim, a nasuprot nje duboko modro more.
I idem, idem, idem, nestajem odavde, iz ovoga grada, iz ove težine koju su mi stavili oko gležnja, poput kugle, koju su
nekada, barem u filmovima vukli zatvorenici, sreæom, nikada me nisu privlaèile prugice.
Stoga i taj teret, tu kuglu, ostaviti æu sa strane, nek služi kome mora služiti.
Otvaram svoje srce, kao da imam zatvaraè, pa to tako jednostavno može kliziti-gore-dole, sve po potrebi...

Noæas sam sanjala preko tisuæu pribadaèa zabodenih na prstima, rukama, skroz do zapešæa.
Vadila sam ih jednu po jednu, strpljivo, bez imalo straha, boljelo je, no nije krvarilo.
Èelo mi je bilo znojno, poplun, deka i posteljina sve je bilo pola na krevetu, pola na podu.
Nije baš bilo idilièno jutro.
Bosa sam tapkala po parketu, pa laminatu skroz do ploèica, umila sam se hladnom vodom par puta,
kišilo je po obièaju, svibanj, ah, svibanj je uvijek takav, nepredvidiv, gori od veljaèe, za koju kažu :
veljaèa-prevrtaèa!
Moš mislit!
Niti se maèke više ne pare u veljaèi radi reda, radi starih obièaja, odavno više nema mijaukanja pod
prozorom.
Odavno ne moram otvoriti isti i vikati iššš!
No vratimo se na temu, sanjala sam osim ruku i da sam došla u tvoj grad, i da smo se ljubili, kao što smo se ljubili
one prve jeseni, dok smo slušali jazz u Lisinskom, dok si mi nježno isprepleo prste sa svojima.
Banana.
Koja, šugava BANANA...
Sedam i pol mjeseci od prekida.
Ne, ovo nije trebalo biti sastavni dio mog novog pisanja, ali upravo stoga i je.
Nisam te se sasvim oslobodila.
Dok te ne izbrišem s lica svoga srca, moja ljubav neæe moæi stiæi, jer ti æeš biti samo prepreka, ležeæi policajac,
bodljikava žica, oštetiti æeš, izgrebati moje moguænosti, nade i vjere, sve dok te ne operiram.
Dok ne izrežem skalpelom svaki traèak tvoga postojanja.
Ne, ne volim te nimalo, gadiš mi se, baš onoliko koliko sam te nekada voljela.
Gadiš mi se, jer si me samo jednom, prvi i zadnji put, bacio na pod i zgazio.
Ono što moja naivna duša, nikada neæe moæi shvatiti, kako se ljudi preko noæi mijenjaju,
kako mogu uzeti nož i rasparati neèije srce, rasturiti ga, bez ikakvih predznaka.
Smiješno je, baš sada, dok tonem u svoju pidžamu, da si mislim; hvala ti, baš ti hvala,
jer bez tvog odlaska, nikada ne bih krenula na put prema onome koji æe svaku napuklinu moga srca
ispuniti svojom toplinom, moj netko, taj, tajanstven i još neotkriven, ljubiti æe me kao što se ljubi
posljednji èovjek na svijetu, jer on me veæ traži i pruža mi ruku, èak i dok tonem u besmislu ovog dana,
dok me grli duboka tama i dok mi se plaèe, plaèe, plaèe...

Danas sam se ponadala da æu te sresti, kiša je padala nesuvislo, baš kao da je netko s neba iz velikog vjedra izlijevao vodu.
Odjenula sam crnu haljinu, crni baloner, našminkala se, napravila frizuru, smiješno je, zbilja je, što to uopæe nije bilo zbog tebe,
željela sam sebi biti dovoljna, sebi lijepa i sebi zadovoljavajuæa.
Nimalo se nisam razoèarala što te naposljetku nisam naslutila.
No svidjelo mi se što su mi muškarci pružali pažnju, nisam umišljena, ali to tako obièno i je,
kad otkljuèam svoje ja, svoju karizmu, mnogi bi željeli razgovarati sa mnom, smijati se sa mnom, zabavljati se sa mnom.
Vjerojatno je to jedna od tih mojih osobina, jer ljudi nasluæuju da ih prihvaæam, da uz mene mogu biti svoji, kakvi god da jesu,
jer ih ne osuðujem, jer im ne dahæem za vratom( svi veæ znaju da nisam nikakva rasna ljepotica!).
Ne ispitujem ih : što radiš u životu, koliko zaraðuješ, imaš li auto ?! Bla, bla, bla, pa te su stvari totalno nebitne,
što ja imam od toga, što to meni znaèi ?! Apsolutno ništa!
Oni koji mi pristupe tako, mogu oèekivati da æu im LAGATI, Daniela laže iz dosade, kad mi je dosadno izmišljam,
tek iz zabave, ako drugi mogu postavljati glupa pitanja, mogu i ja koristiti svoju fantaziju.
Jednom sam medicinska sestra, blagajnica, nekad radim u mesnici, najdalje što sam otišla je da sam sobarica !
To je bila velika pogreška, jer skoro pa sam rangirana kao porno glumica, ne znam zašto, ali muškarci misle da su sobarice,
s onom francuskom oblekicom, i da su spremne na njihove igrarije, meni je to slatko, osobno nemam s tim problema,
jer nisam nikakvo nevinašce, volim flert, ali, ali, ali...toèka, toèka, toèkica...
Definitivno nisam curica za jednu noæ, slatki su oni koji na to pomisle, jer dobiju nogom u guzicu, ne doslovce...
Nakon izbjegavanja prepreka, stigla sam ponovno natrag u bus, iako imam vozaèku, ne vozim, to mi je dosadno,
tada ne mogu sretati ljude i imati svoj mali privatni parti, nema ljepšeg osjeæaja, kad mi se muškarci ustanu sa sjedala,
kad mi ustupaju isto, kad bi mi primili vreæice, tada sunce zasjaji kroz tmurne oblake...
Ni vozaè ne želi da platim kartu, pa kaže: samo sjednite, a ja poslušno sjednem i ne brinem se, zašto bih se dovraga trebala brinuti?!
Nakon dvanaest godina koje se sada èini poput najtežeg kamenja oko vrata, ponovno sam slobodna žena.
Slobodna i spremna, ponovno dopustiti da me žele.

Danas sam morao iæi na jedan poslovni ruèak, zapravo samo sam morao svratiti.
Znao sam da æe atmosfera biti ok, sasvim ugodna, jer svi se pokušavaju svidjeti jedni drugima,
na takvim se okupljanjima obièno sklapaju poslovi, stoga nema nekih tenzija, ali su i predvidivi i dosadnjikavi,
no uvijek dajem šansu ljudima, da ih upoznam, njihovu poslovnu strast, to jednostavno tako ide.
No danas, jednostavno nisam bio od volje, onda mi je pala na um zbilja šašva ideja : što ako te tamo sretnem?!
Što ako se tamo teleportiraš, znaš ono: ravno iz mojih misli u stvarnost, znaš ono : doðeš, tražiš me, a mene nema?!
Odmah sam pohitao odjenuti košulju, hlaèe, uskladio sam i okvire naoèala s bojom sakoa.
Tek onako, da me lakše prepoznaš, ah !
Ljudi su ponekad poput puzavaca, uspinju se uz tebe, ne znaju stati.
Tako sam se nekako osjeæao, kao da sam stara vila oko koje se penje bršljan, i to traje i traje,
pomalo me guši, nikad kraja površnim razgovorima.
Tražio sam te uokolo i nisam te vidio, ne, ne onako kako sam se nadao, ali ta nada mora postojati,
jer inaèe jedino što bi mogao, bi bilo diæi ruke od svega ovoga, od našega.
Zato sam te pronalazio svuda, osjeæao dodir tvoje naslonjene glave na mome ramenu,
zamišljao sam da je sunèeva zraka na mom obrazu tvoj obraz, osjetio sam tvoju ruku u svojoj i držao je tako ispod stola.
Svidjela mi se ta ideja da si tu, a da to nitko drugi ne zna, kao da se igramo skrivaèa.
Zamišljao sam kako me u par navrata sramežljivo ljubiš u kutak usana, jedno od tvojih najdražih mjestašca.
Osjeæao sam se slobodnijim no ikad, slobodnijim jer sam u toj žabokreèini, pronašao tebe,
od tada je sve krenulo brže, konkretnije, kao da je èep koji je èvrsto èuvao sadržaj boce, izletio naglo, kao kad
otvaraš šampanjac, i samo je sve postalo zlatna prašina, prašina naèinjena od tvoje ljubavi za mene...

Prošlu sam noæ dobivala poruke od muškarca kojeg sam voljela prije dvadeset godina, bio je pijan, malo je to reæi, ali je,
možeš li to zamisliti, èak dvadeset godina unatrag?!
Kaže mi; kako me ne može zaboraviti i kako je samo mene želio, svih ovih godina, kako su zbog mene
neke njegove žene i ljubavnice završile kod psihijatra?!
Malo manipulacije i bacanja u žrvanj, jer ipak je i on roðen u istome horoskopskom znaku kao što sam i sama : vodenjak!
Bila sam dijete, baš dijete, ludo, nezrelo, sposobno vjerovati u snove, strast, ljude, u beskonaènost.
Razgalio me, rastopio mi srce, shvatila sam koliko me je volio i koliko me i danas pamti.
I ja njega pamtim i èuvam ga u jednoj lijepoj ladici, posebno njemu namijenjenoj, ali moram priznati da sam krenula dalje.
Kad sam proèitala njegovo : ljubavi, bebo, ostala sam zbunjena, godilo mi je, bilo je stvarno, jer je to sada, no
znam da to nije tvoje.
I prièala sam s njim, njegovala ga poput medicinske sestre, poljubila ga u èelo, obgrlila mu glavu, ali
prije no što sam utonula u san, umotala sam se u tvoj zagrljaj.
Kad sam zažmirila, pozvala sam te k sebi, zamolila te da me èuvaš, maziš, da me želiš i tražiš,
da nikada ne zaboraviš koliko nas oboje trebamo.
Tihim sam ti govorom rekla ; kako bi bilo lijepo biti mi, sasvim drugaèiji, novi, èisti.
Priznala sam ti sve svoje nevine grijehe, sve svoje ludosti i gluparije, jer sve me to nekako, kako je i sam Arsen opjevao : vodilo k tebi!
I ništa me više ne može omesti, udaljiti, odvratiti od ove ljubavi.
Od ovog našeg sna u kojem moramo oboje ravnopravno sudjelovati, plivati, držati se jedno za drugo.
Jer ova je ljubav, ljubav koja nema mane, nema pada sistema, nema raspadanja, tegoba, lopatanja.
Ova je ljubav, koja je shvatila ljubav, kako se u njoj je i kakvom ona biva.
Jer inaèe nije, i zato sada upravo, ovoga trena ona otvara svoje naruèje, grli nas u sebi,
kao da smo djeca, kao da nemamo godina, kao da smo vjeèni njeni, i gola nam tijela sjedinjuje u jednu crvenu jabuku!

Usred noæne zavjese, naglo sam se trgnula iz sna.
Morala sam duboko udahnuti par puta, vidjela sam te...sad znam kako izgledaš, a opet nemam pojma.
U mom snu, stajala sam pored mora, promatrala plavetnilo i barke, spremala se nevera,
malo sam bila nervozna, uvijek sam nervozna kad vidim ljude na moru usrid tame, usrid munja, usrid divljanja vitra.
Zapravo, ovo æe zvuèati pretenciozno, ali zavidim im, na neki naèin.
Mene povede potriba, kad je nevera vanka, da se zalipim za onaj moj crveni svjetionik i promatram;
kiša šiba, baš se pridaš, ka èa se hrana pridaje na pladnju.
Opušten si, sve æe se odviti kako se mora odviti, i tu nema nièega, baš nièega strašnog.
Da, valjda sam trebala biti moreplovac, nisu za mene ova kopna, ove stabilnosti, meni treba divlje, uzdignuto more.
Meni trebaju ta luda iznenaðenja, nepredvidivosti.
Meni triba èovik ki æe uvik znati reæi : plovi, idi, živi, pridaj se, ne samo svemu, veæ i meni.
I tako sam sam se noæas pridala u tom snu, priša si mi, zagrlio me s leða, obujmio me rukama ispod grudi.
Obgrlio si me i promatrali smo more, moje su ruke obgrlile tvoje, i sada znam, baš sada, kakve su tvoje ruke,
kakvo je toèno tvoje naruèje, kakva je tvoja toplina, kakav je tvoj dah na mom uhu...
Ne, nisam ti vidila lice, ali sam ositila tvoje tilo, tako stisnuto uz moje, tako sjedinjeno, to je bilo voðenje ljubavi,
bez da smo smakli odjeæu, mi smo vodili ljubav svojim dušama.
Stoga jasno mi je, što sam danas blistala, ne sebi, veæ drugima, ali te moje modre oèi, uistinu su bile poput plavog dijamanta,
kad sam se pogledala u ogledalo, pomislila sam : danas, danas si lijepa...
Lijepa, obojana njegovim zagrljajem, samo njegovim...
Grmljavina!

Paleto, molim te, smiri se!
Osjeæam da ti se plaèe, da si tužna, pomalo, da si, ah, osramoæena?!
Ljubavi, ljubavi, ljubavi...što se dogaða?!
Što je onoj, o kojoj sanjam?

Do mene dopiru neke teške misli, nekakva slova, iskreno,
pomalo sam šašav, ali danas su mi se tri osobe predstavile kao Daniela!
Baš ono, u jednom danu tri ?!

A od kad te nazivam Paletom, jedno je to vrijeme ''klimalo'' no, nekako sam osjetio, da to nije to,
to nije tvoje ime, to nije ime ljubavi koju sanjam...realno, smislio sam taj nadimak, jer sam kao djeèak zavolio umjetnost,
nisam imao previše dara za crtanje, slikanje, ali to me fasciniralo, kao što me ti sjeno moje sjene, fasciniraš!
Možeš li shvatiti?!
Uistinu ?

Ali veæ vidim D a n i e l a...dan i Ela ?
Ti si moj dan...
Nikada nisam vjerovao da æe netko biti moja svjetlost, da æu zbog te svjetlosti željeti ustati,
izroniti iz svoje tame.
Da æu ja, pomalo suzdržan èovjek željeti, imati potrebu utisnuti usnicama na oba kapka, njenih oèiju,
svoj otisak, otisak svog svepostojanja i da tako æe i ona postati svepostojanje moje ljubavi, htjela, ne htjela,
moj zbir zbroja, jedne tajne koju njene usne reæi æe jednom, kada umre svemiru i nikome više.

Jutros sam se probudila dobrog raspoloženja, iako je vani ponovno, ah, kišilo.
Brzo sam se odjenula, odradila rituale i krenula surfati, autobus se odupirao nanosima kiše,
bilo je to baš uzbudljivo, smijala sam se i pomislila: svi ovi ljudi i ja, i naspram svih nas, vozaè.
Kartu sam kao i obièno poništila, no malo teže, morala sam razdvojiti dva vozaèa, jednog slijepljenog za
aparat i drugog iza plastiène zaštite, baš su si malo æakulali, mene to uopæe nije smetalo, jer znam
kako je bitna živa rijeè, aleluja!
Bila sam malo previše simpatièno samouvjerena, nit sam se spetljala o slušalice, niti sam se popipkla
na nevidljive prepreke, koje me hoæe ponekad kad se malèice šepurim ko Paun.
Meni je to baš lako priznati.
Jedan od njih me promatrao baš onako kako se promatra meso u izlogu mesnice, nisam mu zamjerila,
dapaèe prostrijelila sam ga pogledom, pa nek se zna ; možeš, hoæeš, ali ne smiješ!
Malo me vukao poriv da plešem u busu, ali to je èesto tako, kad èujem neku dobru stvar na radiju,
zanesem se.
Ionako u tom trenutku ništa drugo i nema baš nikakvu vrijednost.
Samo se prepustiti i biti.
A onda sam se zarumenila u licu, baš sam to osjetila, pomislila sam: ti bi se valjao po podu da si me promatrao!
Šale, halo, ajmo, ovdje, tu ste, da, baš na moj raèun !!!
Kako šarmiraš, bejbe, a ?!
Makar, skoro sam i zaboravila kako je to nekoga malo fiksirati pogledom.
Lažeš Melita!
Dobro, da, šarm nije napustio Danielu, niti je Daniela napustila šarm, pa æemo do daljnjega oèekivati
razno razne gluparije, jer došla je, napokon je ponovno došla k sebi, do one toèke u kojoj vjeruje da
zaslužuje voljeti i biti voljena.
Svi zaslužujemo.
I hop, iskoèila sam na stanici, èarolija je ostala u busu, neka zabavlja ostale putnike.
Svoju nosim ispod majice, više s lijeve strane, nosi tvoju ljubav, jer ona, jednom kad mi doðe,
kad mi uistinu doðe, potopit æe i bus, i ulicu i ljude, ostat æemo samo mi jedni jedini ljudi na svijetu.

Kiša, kiša, kiša nebo crno, crnje najcrnje.
Kišobran koji je slomljen, raspolovljen, ma rastrgan na dva dijela, odbacujem ga u kantu za smeæe.
Tuga.
Žena plavih oèiju, iza naoèala boje kornjaèevine, hvata moj pogled, fiksira ga i kaže mi : sve ste uèinili kako treba, ništa si ne zamjerajte.
Odlazi, nisam joj se stigla niti zahvaliti, nema veze, vidjela je sve u meni.
Shvatile smo se u tom jednom trenutku, ma sve naše zajednièke istine.
Na grudi sam èvrsto stisnula bijele papire s oznakama, eh, oznaèuju oni mnogo života unazad, no, hajde...
Paleto, to i nije tvoje ime, znaš da nije...
Iskoraèi : ne zovem se Paleta, moje je ime Daniela bez j i ja sam vlasnica ovih rijeèi,
vlasnica sam svih boli, tuga, smrti, kamenja, greda, mora, pokajanja i èega sve ne ?!
Naga sam pred vama, što bi vi zapravo trebali ?!
Što vi to mene pitate?
A onda vatra...
I zamrle su sve gluposti.
Osjetila sam odjednom kako koraèaš samo jedan korak iza mene, tvoj dlan na mojoj trtici,
tu si, napokon, zar si bio zaspao?!
Mala oštra bol na ušnoj resici, kao ugriz, kao odgovor, nisi mi dopustila !!!

My name isn't Alice
But I'll keep looking, I'll keep looking for Wonderland
My name isn't Alice
But I'll keep looking, I'll keep looking for Wonderland, Wonderland








Uvukla sam se u crni kaput, pasalo mi je da me obuzme, kao što me obuzimaju misli o tebi.
Moja sigurna zona.
Zaèahurim se kao što se plod skvrèi u maternici, tako i ja i samo te èekam.
Dok te nema živim sve što sam ikad maštala, samoj sebi ispunjavam djeèje snove.
Kad me pitaju: tko si ti?
Odgovaram : sasvim pogrešno pitanje, zašto me to pitate?
Nije bitno tko sam, bitno je ono što sanjam biti, ono èemu težim, jer u sada nije svršeno ništa,
u sada je tek sve moguæe i sve tek poèinje...ako znamo zapoèeti, naravno!
Kad uvijek vidiš naprijed, ne možeš stajati, ne možeš biti dosadan i star.
Kad uvijek vidiš naprijed, kad imaš taj žar, sjaj, ti niti imaš godina, niti te vrijeme odreðuje,
jer ti si sam vrijeme...ah!
A onda usput, nije li lijepo vidjeti lica nepoznatih ljudi u prolazu?
Baš sam neki dan vidjela dimnjaèara, to me tako duboko taknulo, izmamilo u meni svu sreæu ovoga svijeta,
malo sam se ogledala oko sebe, shvatila da nemam gumb, ajme, Paleto, ti nemaš gumb, nije pošteno!
Ali gumb mogu i zamisliti i etoga...èvrsto sam se primila za fiktivni gumb i zaželjela želju:
da, tebe Ljubavi! Tako dobro pogaðaš, smijeh! Uopæe nisam predvidljiva!!!
Sad uistinu, dimnjaèari su posebni ljudi, uspinju se na visoke krovove, èiste dimnjake izvana,
dobro, dobro, dobro pustite me da sanjarim, o tim prošlim dimnjaèarima, danas to malo drugaèije funkcionira,
ali ovaj kojeg sam vidjela, imao je i crno odijelo i crnu kapu, i mobitel u ruci...
Koja radost, koja radost...
Smijao si se dok sam ti ovo prièala, baš si se od srca smijao, dohvatio me za nos, rekla sam: vraže jedan!
Ne za nos, ne za moju nosinu!
Znaš da imam tu malu grbicu na njemu, s kojom uvijek pomalo vodim rat, nije to baš pravi rat, ali onako
èisto dovoljno da ima dana kad poželim kod estetskog kirurga!
A onda provališ neku glupost u smislu : molim ? Pa ti svog kirurga imaš kuæi, što treba milostiva?!
I onda sve padne u vodu, i zaboravim da sam ikada pomislila korigirati ga, jer ti si rekao, baš ti : milostiva!
Vratio si me u djetinjstvo, pa te tvoja mala Paleta promatra oèima punima nade, vjere, i shvaæa: taj je muškarac
moj èarobnjak! I pomišljam, kako sam ikada mogla živjeti bez njega?
Kako sam ikada mogla sumnjati da on postoji, kako ne bi postojao ovaj moj odraz duše?!
Ovaj koji razumije nerazumljivo, koji plete pletenicu od naših snova u jedinstvo.
Koja ljubav èovjeèe, koja sam ja sretnica Papriko moja !

Jutros sam ustala u polusvijesti, brzo sam shvatila što slijedi, jer kad sam dotakla svjetlost oèima,
stigle su sitne srebrne, titrave èestice, kolaps...
Za svaki sam udah trebala dodatnu snagu, za svaki mali pokret zamišljala sam da sam Wonder Woman,
a onda kad sam skuhala ruèak i uèinila nužno, ni ne sjeæam se kako, pala sam u krevet, baš kao što èunjevi padnu, kad ih poruši kugla.
M I G R E N A...
Tabletu koju sam gurnula niz grlo s ogromnom kolièinom vode, kao da i nije dekontaminirala tijelo.
Nisam osjeæala baš ništa, samo bol, bol, bol...
Vani je preko dvadeset stupnjeva, a ja ležim u mraènoj sobi, pokrivena s poplunom preko glave.
Kao da je svaka misao val koji udara o stijenu, s tim da u mom sluèaju to uistinu boli, stoga mi je palo na um,
zar i valovi osjeæaju bol kad udaraju o kontinent, vjerojatno sam sišla s uma.
I kontrolirala sam se, duboko sam disala, gutljaj po gutljaj vode.
I najèešæe sam se držala za misao o tebi, kad je bol postala toliko nepodnošljiva kao i poriv za povraæanjem,
sjetila sam se tvoje blagosti.
Osjetila sam tvoju kožu na mom obrazu lica, tvoje dlanove koje me èvrsto drže da ne padnem,
da ne potonem, da ne skliznem sa same sebe.
Osjetila sam jaèinu tvoje ljubavi koja je postala oblog na mom èelu.
I èula sam kako mi prièaš, prièaš tihim glasom, sve ono što sam oduvijek željela èuti.
Prièe o ljudima, o životu, o sanjarenjima, o putovanjima, o snovima.
Šaputao si mi ti, moj veliki, odrasli djeèak, o sebi, da me umiriš, da me obgrliš i potopiš u more unutar sebe.
Još nikada do sada nisam plovila u ljudskom moru, koje èudo, koja magija, koje postignuæe.
I odjednom sam malo po malo bila bolje, jer ti si bio moj lijek, to more unutar tebe, shvatila sam, želim dotaknuti
vlastitim rukama, pa se umiti u njemu, i postati sva od tvoga mora, morska!

Ukosnica vremena, to je tvoja plava vlas oko moga uha, oboje znamo da i ja imam tvoju boju kose,
ti baš i nisi neki ljubitelj, rugaš se sebi, ne meni, baš si se u mene zaljubila ?
Smijemo se jer se pretvaraš da udaraš glavom o moja prsa, nije baš primjereno da ih rukom dotakneš u javnosti,
ma, mislim je, da si ti netko drugi, bilo bi ok, al ti, nema šanse, odmah æeš u novine!
Žmirim na jedno oko, i vidim da sunce pada na tvoju lijevu obrvu,
ljubim je dugo tu...
Rastapaš se poput ledenjaka, i ruke su ti na mojim bedrima.
Sasvim si pristojan.
Mislim si; èovjeèe, zašto sam toliko dugo trebala veslati?
A ti me èuvaš, kako me nitko nije èuvao, stežeš me i vjeruješ mi,
sposobna sam napokon plakati...

Danas sam negdje èuo tvoj glas, prepoznao sam ga odmah, bio sam u gužvi, neki ljudi oko mene, znaš i sama, svi su prigušeni s tim maskama,
tim tkaninama koje nemaju ili imaju svrhu, ne ulazi mi se u te diskusije, s tobom da, ali ovako,
odmahnem rukom, pa kažem onako kako kažu moji sugraðani : Ma!
I smiješ mi se zbog toga, znam te, tako te dobro znam, i sam se smijem s tobom, volim te nasmijavati.
Volim kod tebe to što i kad je zbilja teško, ti nekako sa tim svojim uplakanim oèima, digneš ponosno glavu gore, i pronaðeš neki razlog da promatramo ovaj svijet kao dar.
To me je spasilo, to što sam sve ove godine lutao, ali osjeæao duboko u sebi da postojiš, baš takvom kakvom sam te zamislio, i da ti znaš kako biti iznad svega površnoga...maštao sam o tome, ne o fizièkim atributima, niti o nekom posebnom seksipilu, tražio sam svih ovih godina : tebe, na to se sve svodi.
I baš sam zato danas na trenutak zastao opijen usred žamora, ali èuo sam tako jasno tvoj glas, i sunce i more i zelenilo sve je postalo tako dublje,
znaš, to je onaj osjeæaj kad èuješ pjesmu svoje duše i ništa drugo nije bitno, to je kao ogrtaè oko biti, ostalo je prisutno, ali samo grli tu bit, ona je na sigurnom. Tako sam nekako i sam danas shvatio da si ti na sigurnom, ali svakim trenutkom bliža meni, možda, znam, možda ne i fizièki, ali osjeæajem da.
I gubim fokus na nebitno, jer postala si sva moja bit-noæa, ne mršti se, vidim te da se mrštiš, moram to reæi na ovaj naèin.
Veæ vidim kako silaziš s tog trajekta, kosa ti leprša na sve strane, nosiš mi slanoæu i slatkoæu u jednom poljupcu, pa se sve ostalo lako, baš lako
ulijeva u nas, jer naše jedno postaje velika staklenka prihvaæanja novoga života, koji se stvara u nama i èvrsto i krhko u isto vrijeme...

''Inamorana,
uvik je dobro vrime
nekom svome doæ...
Inamorana,
ja srce svoje po tvon
štiman dan i noæ...''







Moj je tv ugašen, u mraku promatram samo malu crvenu toèkicu koja daje znakove života, aha, još uvijek je ispravan,
nije spreman za otpis, kod mene ovih dana neæe biti zaustavljeni Cigani da ih pitam, žele li ga odvesti negdje, nemam ti ja pojma gdje,
na neko odlagalište, otpad, ili u njihov dvor.
Na neka pitanja odgovor i nije onakav kakvim bismo ga mi željeli èuti i vidjeti.
Zato je ponekad najmudrije dobro se pokriti po glavi, samo se ugasiti, kao robot... on/off
Tako jednostavno, to veæ i penziæi znaju, ma mislim to sa znaèenjem tipke...ah, nekad je ljudima sve potrebno objašnjavati!
No eto sada, dok promatram tu toèkicu i sve ovo ispisujem u svom umu, veæ znam da æe me misli odvesti u tvoju nježnost.
Ta mi mala toèkica simbolizira tvoj puls, ne dopušta da ju zanemarim, tu je, vidljiva je, uporna i lijepa je, da zapravo je jako lijepa,
jer je kontrast ovoj tami koja se naselila u moju sobu, dobro, pretjerujem, nije ona samo u mojoj sobi, teško da mogu reæi da je ponoæ
na ovom dijelu naše planete žute ili zelene boje, ili recimo ružièaste...no, da stavimo rijeèi na svoje mjesto, ova je mala toèkica poput
svjetionika umornom mornaru.
Mala toèkica nade.
Zamišljam kako se smiješ, dok ti sve ovo èitam, pitaš se, i sve si ti to zbog mene pisala?
Toliko si èvrsto vjerovala da æeš me stvoriti?
Paleto, pa ti si uistinu èarobnica, moja vila!
I vidim kako se skrivam izmeðu njegovih ruku, kojima pridržava moju glavu, jer me želi pogledati duboko u oèi,
da provjeri, jesu li ta dva oceana još uvijek u svojim olujama ili im je sada došao kraj?!
Ponosno æu i ja tebe pogledati, malo zadrhtati i dopustiti da tvoj sigurnosni pojas, smješten ispod tvoga nosa,
te tvoje dvije usnice, spase mene samu, i da utonem u blaženstvo te mekoæe, mekoæe jedne nove prièe, koju æemo
zajedno ispisati...

''Skrivaj me od zala svih
od zlobe, rata, gluposti
sve sto je dobro
ono sto vrijedi imamo tu

Tek najbolje slijedi
samo zarezi i podigni glas
nek' gomila bjezi
ti ne daj na nas''

( Ne daj na nas, Pavel i Tedi Spalato)




Paleta je spremna za slanje nježnosti.
Nedjelja je poslijepodne, par minuta ranije, promatrala sam divnu, gustu, zelenu Medvednicu,
sretnica, imam taj pogled i tu blizinu, to je tako veliki kontrast moru, ali zbog tog zelenila, još
snažnije èeznem za plavetnilom.
Prisjeæam se.
Smijeh, neki ludi turisti, Poljaci su mi vikali : morska sirena, morska sirena!
Malo ih straši kad netko pliva oko ponoæi u moru, dok oni pecaju!
Mene samo zabrinjava da me ne zakaèe, nije to bilo samo jednom da sam morala èupati udice iz svoga mesa,
al vrlo dobra okolnost je, nisam baš suha ko šljiva!
More je ono u kojem sam potpuna, te dubine, ta modrina, taj tirkiz ponekad, ti divlji valovi kad je jugo,
ta nedoreciva hladnoæa u kostima kad je bura.
Tristotisuæakoraka
Maštam.
U mom malom mjestu, svi me znaju, samo kimnu glavom i nasmiješe se.
Ako æe itko prvi u more, ja æu, ako æe itko zadnji i ja æu !
Više ne pitaju èemu to ili, kako to?! Sad veæ znaju da sam za njih ; njihova, sa mnom su na dijalektu,
i skupa traèamo purgere, haha, oksimoron, jer Paleta je : purgerica...mene to pomalo èini ponosnom,
od svih životnih postignuæa, meni je jedino ovo uistinu ono: bitno..
( Nema dirljivije scene no one kad idem moru, prije nevere, a neki boduli mi kažu: brzo æe, pazi na se, promatram te s terace,
ako...i biži, bižiii...)
I dragi moj, u tim sam ''mrežama'' smjestila tebe, tražim te u tom èinu kad mi oni pokazuju kako preživjeti na otoku,
u svakom pokretu, tražim tvoj, i ti bi tako, bar mi je to jasno.
Stoga kad mi se i ne sluša, kad sam slaba i omamljena od težine gluposti,
podignem glavu visoko, i u tim rukama, oèima, glasovima tražim tvoje tragove.
I kad mi zapjevaju neku pismu, kad mi ukažu na neki obièaj, znam i ti bi tako.
I onda kako je nemoguæe ne voljeti te?
Kad te uvijek ima, pogotovo onda kad te nema.
I samo ti misaonim slikama kažem; doði veæ jednom, doði i budi onaj koji je spreman
boriti se protiv sviju...i èuvaj me, kako me nitko nikada nije èuvao, svojom suzom
koja æe nježno dotaknuti moje lice, onda, jednom, kad budemo sami !

Juèer kad sam pomalo sumanuto, odluèno i konkretno redila kuæu, odjednom mi je palo na um da usišem prašinu ispod kamina,
pa odjednom, kome pravo-kome krivo, pronašla sam :
mali, plastièni, crveni maè i èokoladicu uoblièenu poput zlatnika; na omotu s jedne strane Orao, a s druge Indijanac!
Prvo sam to oprezno odložila na stol, a onda sam se vratila radu.
Èistila sam sve što se moralo oèistiti, ne, to uopæe nije stvar nereda, saèuvaj Bože!!! Adio, Mio!!!
To je stvar oslobaðanja mjesta za nešto novo!
I tako sam misli stavila u stranu, fokus mi je bio na tome kako bi bilo dobro odmoriti se od svih misli,
samo sam pratila dah...udah (1,2,3,4) izdah (1,2,3,4,5,6,7) i to je bilo to...
Kad sam se nakon par sati primirila, nakon vjerojatno èetiri kave, iako sam samu sebe uvjerila da su samo
tri u pitanju, no, ah, tko broji?! Prvo sam samoj sebi iznijela èinjenice: da, èuvala sam svoje kumèe i to
puno godina unazad, to je vjerojatno njegovo gusarsko blago!!!
Ono što moj um nije želio prihvatiti je, da nikada, ali nikada nisam vidjela taj mali, crveni maè, ruku na srce!
Zlatnik da, ali maè?!
Ta nemoguænost je, ono, jako mala...znala sam sve igraèke i još uvijek ih znam, mislim koje posjeduje moj Princ,
ali taj maè nikad nisam vidjela, zbilja ludo, zbilja najluðe, i onda ga otkrijem baš u danu kad...kad moje srce manje vjeruje...
Kad je bajku strpalo na dno škrinjice vjeènosti, koja uistinu postoji ( u njoj èuvam sve memorabilije...pisma,
pera, dnevnike, slike, kljuè starog stana, upaljaè koji sam dobila u omiljenom kafiæu, podmetaè za èaše,
autogram Josipe Lisac, autogram Relje Bašiæa, s posvetama naravno!!! I ostalo, i ostalo...) i onda se ipak poèinje
ono ledeno, hladno srce topiti kao što se topi led u shake-u od jagode, ponovno se uspinje na vrh šlaga besmisla,
i postaje ukusno, nježno i podatno, pa ljubav opet pobijedi, i zacrveni se poput malog, plastiènog maèa...
Maèa ljubavi.

Kao sumanut utipkavam broj na ekranu mobitela, to je broj mog vrlo dobrog prijatelja kardiologa.
Zvoni, zvoni, zvoni!
Ne javlja se, zovem tako bez prestanka neko vrijeme, n i š t a!
Što se ne javljaš, èovjeèe?!
Kažem mu, kad mi se napokon nakon 28 minuta javi.
Što si navalio, gdje gori, što ti je ?!
Uh, zapravo, zapravo istina je grozna, ne znam kako da ti kažem, a da ti to shvatiš, al ono, iskreno shvatiš?!
Daj govori, prika, nemam vremena, upravo završavam dežurstvo koje nije bilo nimalo lako...

Ne osjeæam puls, ne osjeæam osjeæaj, ne osjeæam dah, ne osjeæam kucanje srca...
Ništa, shvaæaš li?!
Ništa...
Nešto se dogodilo, veæ par sati ravna linija.
Gdje se izgubilo, kako se to moglo dogoditi?
Kako da to oživim, od kuda mi adrenalin, kamo da to pošaljem?!

Što?
Što mi to govoriš, o kome prièaš ?!
Tko je umro?!
S tobom prièam, nisam valjda i ja lud?!
Ako su tu osobu oživljavali više od dvadesetak minuta, i ako elektrošokovi nisu pomogli, ni injekcija adrenalina,
nažalost prijatelju, moram ti reæi, pomoæi nema, mrtvozornik je sigurno veæ potpisao smrtni list.
Žao mi je, žao mi je, koga si to izgubio?!

...tu,tu,tu...

Debelo sam zaglibio, što sam to uèinio, zašto sam ga zvao?
Zbog èega uistinu. Što sam mu mogao reæi?!
Kako sam u trenutku delirija zvao, da pitam za onu koju ne osjeæam, onu koju sam osjeæao svo ovo vrijeme,
i odjednom danas veæ više od sedam sati ništa?!
Što joj se dogodilo, zašto više ne kuca u mom srcu?!
Zašto više ne osjeæam njen nemir u mom nemiru?
Zašto ne osjeæam njenu toplinu oko moga tijela ?!
Kako æu ovu noæ preživjeti?!

Za ništa, za ništa, za ništa, danas za ništa ne postoji vrijeme.
Niti za tebe, niti za mene, samo su sumnje uzdignute poput najveæe kule.
Matovilka sam, s dugom, predugom kosom, ali kosa je samo kosa, na nju se nijedan muškarac neæe popenjati,
niti bi ijedna žena dopustila tu bol.
Ni sanjalica u meni ne bi!
Neka ti bolje izrastu krila, ako ti neæe izrasti, naslikaj ih, sašij, zalijepi ili upotrijebi svu svoju moæ.
Zato danas neka je, kažem vam, ljubav na pauzi.
Nauèite se nositi s time!
Tko sam vam ja?
Èovjek sam, samo sam èovjek.
I dišem, promatram oko sebe i brojim svake sekunde, ovaj osjeæaj nedostajanja.
I duboko u sebi znam, onaj koji æe me pronaæi, morati æe na dugi put.
Ne na put od kilometara, gradova, država, kontinenata, to je dok si trepnuo okom.
Onaj koji i ako me želi naæi, morati æe utonuti u najdublje tame, morati æe dotaknuti najdalje zrake sunca,
morati æe me pronaæi onokraj svega što je pojmljivo umu.
A možda, možda me i ne naðe, možda i ne postoji,
onaj koji je naèinjen od pola mene...

Stajala sam uz prozor i prstima pratila s unutarnje strane prozora, vanjske kapljice kiše,
jedna, pa druga, a onda mi je na tren pažnju privukla vijest,
spikerica je vedro objavila :

Splitski cvjeæari povodom Dana Grada Splita i blagdana svetog Dujma okitili su Marmontovu ulicu cvijeæem, brnistrom i gerberima, kako bi graðanima unijeli malo radosti u danima proslave nebeskog zaštitnika!

Na tren sam zadrhtala, pomislila sam koliko nas kilometara dijeli, do trenutka kada æu ti napokon dotaknuti lice,
pa ti se zagledati duboko u oèi?!
Na trenutak, to je bilo ''sada'', osjetila sam tu blizinu, u toplini tog cvijeæa koje je postalo simbol radosti, nade i povjerenja da æe
sve tek stiæi, ipak ugrizla sam se za jezik i samoj sebi rekla; sve ima svoje pravo vrijeme, ne zaboravi to!
A onda sam se uveèer smjestila uz ekran i odgledala Gibonnijev koncert s Vidilice, može li jasniji biti simbol? Može li?!
Vidiš li ti to svijete, ili ga vidim samo ja?
Možda su se i njemu misli ispreplele s mojima, ne bi li to bilo lijepo?
Možda je i on bio ispunjen s glazbom, možda smo sada naèinjeni od njenih nanosa?!
Na dva kraja svijeta, ali u istom snu.
Na dva razlièita puta, ali na istom odredištu.
U dva kreveta, ali u jednom astralnom tijelu ljubavi.

Danas me najbolji prijatelj pitao što se dogaða sa mnom?
Zar sam obolio, možda sam primio AstraZeneca cjepivo, što se to dogaða, zašto tajim, šutim i ponašam se kao, kako je konkretno rekao : debil na kvadrat ?!
Nisam mu to previše zamjerio, no da sam se zapitao o èem on to govori, jesam!
Pa, sasvim sam normalan!
Sasvim!
Budim se, umivam, perem zube, obuèem, popijem kavu, malo žmirkam, promatram more,
pitam se jesam li te noæas sanjao, pokušavam se prisjetiti, prošlu noæ nisam, pa sam pomalo zlovoljan, al ne uistinu,
to se ja zezam sam sa sobom, jer razmišljam, ona moja plavooka bi isto tako...

Da, zamislio sam da imaš plave oèi i svijetlu kosu, ništa mi drugo nije bitno, ma mislim, želim reæi, nekako sam te tako sanjao,
ako budeš imala sto kila, morati æu te prihvatiti, jer kriv sam, nisam u mislima odredio kile, ma joooj, zezam se, naravno,
nikada nisam bio toliko površan, meni je idol Madonna, ali ne pop pjevaèica, pa ako želite proguglajte, ako ne, praznina!

Zašto ovako razmišljam dok sam sam?
Zašto?
Pa nisam valjda tako glup, ovako razmišljam jer je daleko od mene,
jer je tamo negdje sama, vjerojatno joj je i hladno, ušuškana je u deke, poplune, ali misli na mene...
U ovom trenutku nisam baš oduševljen sa sobom, jer rodio sam se kao muškarac, kao onaj koji štiti,
mazi, poštuje drugi spol, kao onaj koji uvijek prepoznaje kvalitete i koji æe biti podrška toj ženi...
Tužan sam jer ta alfa žena koja ima snagu podiæi obitelj na noge, pa i mene samoga, nije tu...
No otvorit æu joj prozore, vrata, svoje srce...a onda znam èvrsto æe stegnuti kljuè, gurnuti ga u bravu, otkljuèati...i
zlato æe postati manje vrijedno od nje...

Upravo sam svukla dnevnu odjeæu, obukla sam svoju najdražu pidžamu i spremam se snovima.
U krevetu imam dva jastuka, jedan je moj i samo moj, malo tvrði, a drugi je tvoj.
Ponekad kad mi nedostaješ kao što suhoj zemlji nedostaje kiša, zagrlim taj jastuk, pa zamislim da si to ti.
Samo zagrlim i prepustim se.
Nema u mojoj glavici-ludici nikakvih drugih misli.
Znam da misle da sam pomalo šašava, ali vidiš divnooki moj, ali vidiš toplodušni moj, da me to samo dobro
nasmije.
Poželim i njima da budu malo više šašavi, jer tada je život šareniji.
Ne bih te željela preplašiti, znam da si negdje u svom krevetu, surfaš na lapu, mobu ili gledaš neku seriju na tv-u.
U svojim si navikama i životnim ciklusima, ali ipak pomislim, ne bi li nam bilo ljepše da smo jedno kraj drugoga?
Znam da te moje prisustvo ne bi smetalo, stoga što ti se samo malo prilijepim uz tijelo, kao da sam pijavica ili priljepak.
I pustim te, pustim, dok žmirim i sanjam, pa ti poljubim sedam centimetara ispod srca, tek toliko, jer volim sedmicu.
Kao što volim èitavog tebe.

Na rubu sam suza, svi ovi stranci koji se nazivaju bliskima nemaju pojma tko sam ja.
Ne, ne krivim ih, ne znaju oni ni sebe, i sav moj trud, taj trud koji se smrvi kao prhko tijesto za pitu od jabuka.
Silno se trudim, izvrsnog je okusa, no pojedu samo pola, i onda sam na rubu suza, jer
jabuke plaèu, pšenica plaèe, kao i sol, šeæer, vanili šeæer, prašak za pecivo i jaja!
Jaja!
I pomalo sam samoj sebi užasna!
Samo bi jako, mnogo, puno, najpunije trebala te tvoje dvije lijepe, savršene usne.
Te dvije usne, samo da se priljube uz moje, ne, ne trebam ni tvoj sladak jezik, iako æu jednom
i njega nazivati svojim, ali sada, u ovom romantiènom, nježnom trenutku tako bih trebala
dvije usne, da donesu cimeta prah i da zapeèate svo ovo tijesto nadanja, o kojem maštam dok se
skrivam meðu plahtama od snova...

Halo, halo, halo !!!
Kuc, kuc, kuc!
Èuje li me netko?
Èuješ li me, ili prièam papiru?!
Oh, oèito da, još uvijek samo kliziš i nastanjuješ se na mom fiktivnom papiru, na mom ekranu.
No dobro, nije to baš tako loše ni sama nisam spremna napisati svoje ime, ne znam ni kako da se nazovem, pitam se,
ako si dam ime, hoæe li moje ime omesti tvoj put prema meni?!
Hoæe li nestati sva ova èarolija kojom smišljam svoje dane?!
Ali nešto mi stalno misli lete na: Paleta, kakva vražja Paleta?
Ruku na srce, nisam baš nikakva slikarica, a nije da mi baš pada na um upustiti se u te nemirne vode,
veæ i u ovim divljim nagutam se vode preko glave.
Tako da, možda je zasada bolje ovako.
Možda i nije.
Kažu da bismo trebali biti odluèni, da bismo trebali imati namjeru, jasnu, èvrstu i konkretnu.
Pa kad malo bolje promislim, od kad sam bila ona mala, odluèna djevojèica, izgrebanih laktova, koljena,
spremna popesti se na najviše drvo, daj mi izazov i idem za tim, upoznata sam s time, kako i što zamisliti i ostvariti.
Jedina djevojèica u kvartu, meðu hrpu djeèaka, smijem se, znala sam im zadavati velike muke.
Borili su se za moju naklonost, èija æu biti ''cuuura'', a mene to baš i nije previše interesiralo,
zato sam im davala zadatke : onaj koji uhvati žabu pa je lizne, onaj koji usred zime skoèi u potok blizu moje kuæe,
onaj koji pojede živu glistu...itd. haha, znala sam jako dobro da to nijedan od njih neæe uèiniti, deèki su šašavi,
ali ja sam šašavija...
Joooj, nemam pojma zašto prièam o mini mi, mislim o mini sebi, ali valjda je lijepo prisjetiti se tih svojih ideala,
pa zapravo osvjestiti koliko smo daleko od onoga što smo željeli i što sada jesmo.
Da, da moram vam reæi, nije da se hvalim, ova tu djevojka-žena, e pa, upravo ona odlièno se snašla,
nije puno trgovala sa sobom i to mi se sviða, toliko mi se to sviða, da sam odluèila da æu joj stvoriti
odliènog tipa!
Baš po njenoj mjeri!
Kakve su te mjere, e pa sad?!
Idemo korak po korak, ne treba biti nestrpljiv, gdje bi nam se u ovo ''oèajno'' doba moglo žuriti?!
Vani su virusi, maske, ogranièenja, bla bla bla...nije li lijepo biti sklupèan ovdje?
Nije li puno bolje dati si vremena i slobode udisati ovu moguænost?!
Moguænost nad svim moguænostima, tko mari za išta drugo?!
Zašto bi mario za išta drugo?
Vani nam svijet kroje drugi, a ovdje, djevojko plave kose, i modrih oèiju, ovdje
ste ti i on, i vaše je sve i u ovom carstvu kraljuje ljubav.
Zašto požurivati stvari?!
Zašto požurivati ljubav?

Zaburilo je, priša san moru, podiga ovratnik kaputa, ledeno je, od kud ovakvo vrime?!
Noæas san ispod jastuka opipa tvoj dlan, drža san ga èvrsto, ka da san ovaj mali èamac ki se drži za vežu, da ga ne odnese
tamo di ga niko više vidit neæe...

Eh, Paleto moja, ne znan nikog sen tebe ki bi uživa u ovom vrimenu, veæ te vidin...ti se smijuljiš, pružaš dlanove i lice ka nebu,
govoriš nešto ka : ''fala lipo, natopi nas kišo, osuši nas buro, zabavi nas lito!''

To je neka tvoja mala, interna zafrkancija od koje se topin ka ono malo èokoladnog sladoleda, na dnu posudice, izvaðenog iz ledenice.

Zašto se uz tebe osjeæam tako dobro?
Zašto se uz tebe osjeæam ka da ništa drugo ni uistinu bitno?
Zašto se uz tebe osjeæam ka da smo samo SADA?

Bura ni lipa, ka èovik ki je ovdi rojen, jako dobro to znan, sve njene prednosti i mane,
sve njene nanose, sve boli, sve duge dane spletene i razasute u nièemu.
Nekad je tu mnogo skrivanja i samo nužnosti odvijanja van doma.
Ali ti ludo jedna, ti purgerico, ne znan od kud ti toliko voje, toliko ludosti i hrabrosti, ti mi nikada ne dopuštaš da
samo tako prespavam buran dan.
Povlaèiš me za ruku, preko glave mi navuèeš toplu veštu , hihoæeš se i izazivaš nas svo troje...
Nekad pomislim da uistinu nemaš straha.
I divim ti se, znaš li da ti se uistinu divim ?!
Mislim da si stvorena za duge plovidbe, ali ni u ludilu ti to jednom neæu reæi, jer
toliko sam te dugo èekao, pa da te otpravim, uputim na prekooceanski brod?!
Ni lud, osakaæen, slijep, ubog, neæu, jer živim za onaj trenutak, za onu milost koju æe mi pružiti
tvoja glatka koža, pružajuæi mi dlan...
Samo tvoj dlan...

Sjedio sam na suncu, pomalo omamljen od svega, od ovoga što mi se u zadnje vrijeme dogaða,
to s tobom, to sa nama.
Uza sve što odraðujem onako u hodu, prihvaæam da je to samo kulisa, èovjek dok ne proðe sve,
dok ne prohoda kilometre, dok ne ispije dovoljno èaša, dok ne pojede dovoljno hrane,
nije baš kadar shvatiti pravu vrijednost.
Dok nevolje ne uhvate za gušu, èovjek ne shvaæa za što èuva onaj najskriveniji dio.
Kao muškarac šarmirao sam žene, neke su mi bile baš drage, volio sam, to uopæe nije upitno,
ali tebi mogu priznati, jedan dio mene je uvijek ostao potajno nièiji, sada znam da nisam bio spreman darivati ga,
ali ne stoga što te žene nisu bile toga vrijedne, ali nisu bile ti Paleto.
Valjda u sebi èovjek zna prepoznati svoju dušu.
Sada kad sam ovako sam i kad su prošli oni najbolji dani, dani ludosti, dani u kojima sam znao biti pun sebe,
mogao sam osvojiti bilo koju ženu, uistinu jesam, ali to me nikada nije željelo primiti, shvaæaš li?!
Ne opravdavam ti se, cijenio sam, poštovao i njegovao svaku od tih žena, ali znaš li osjeæaj kad u
predivnom jelu nedostaje zaèina?
Nedostajalo je njima.
Krasotice, mnoge su bile kao da ih je sam Meštroviæ klesao, sva lirika i dramska ekspresija sažeta u pokretu,
u nježnosti, a opet...nijedna nije imala ono što ti imaš Paleto, moæ da ovladaš mojim srcem !

Danas sam te ugledao, kad sam se probudio, otvorio oèi, na sekundu si bila tu, dovoljno da te prepoznam,
jer sam te baš takvu izmaštao, takvoj tebi sam se nadao.
Samo sam upamtio tvoj pogled, pružio sam ti ruku, nešto toplo promrmljao i nestala si.
Znam da si mi u snu, prije no što si mi se uistinu ukazala, radila Cedevitu, Cedevitu od limuna
i da su ti èaše pucale i padale, ali to je bilo stoga što si mi željela dati savršenu èašu,
jer ti i èaše, ti i šalice, ti i tanjuri i ostalo posuðe?!
Ti i stvari, razumijem to, nije to obijest, ali ti si moj mali estetièar.
I veseli me promatrati dok ovaj èisto bijeli prostor ispunjavaš bojama.
Vjerojatno sam zato èitavog svog života bio suzdržan, èekao sam da stigneš ti, kao
druga polovica mene, i da me nadogradiš, jer pravi muškarci, realno...
Pokušao sam te opet ugledati, èvrsto sam žmirio, ostao sam tako ležati do devet sati,
samo sam se prisjeæao i dozivao tu mentalnu sliku, ali uzalud, ni blizu, ni blizu!
Ipak nastavio sam dan pun dobre volje, jer sve si mi bliža.
Osjeæao sam toplinu svog buðenja, jer me obgrlila poput najdražeg ogrtaèa.
Shvatio sam koliko sam bio prazan bez tvoje ljubavi.
Sve što sam uèio, èinio, sve što sam ostvario, sve je to bilo vrijedno za mene, za moju osobnost,
moju osobu, ali na ovaj svijet ipak sam došao da bih osjetio, da bi upotpunio sebe s drugim biæem
i zato sam napokon osjetio da je to, to !
To je ta Ti, bome mi smo postali Kinezi, štapiæima hvatamo bit...

Noæas sam besramna i ne vjerujem ti
Pola pola
Hoæemo li odigrati partiju šaha ?

Smij se, budi ohol, bezobziran, i ja æu biti i više od toga,
jer sve su me prošle strune zarezale,
duboko i krvavo
I sada dok ljubim,
pljujem nimalo damski, veæ
poput bebe koja se zagrcne,
bljuc
bljuc
bljuc
zagrcnem
tvoju ljepotu i moju
p r e d a j u
jer SVE si svoje
zakopao u neplod
a moje cvjeta, cvjeta...

Noæas ne mogu zaspati, èuo sam, sam sebe i te su me rijeèi toliko pogodile,
da sam imao potrebu zaplakati, poslao sam ti ih veæ, sada znam da si i ti tamo,
kilometrima daleko, obeshrabrena i pitaš se, hoæe li ikad ovo uže koje držiš u dlanu
privuæi me k tebi ?!
Ljubavi moja, zašto nas sve ovo dijeli, a u istome toliko bliži?!
I sam sam se pitao u nanosima bure, juga, kiše, hladnoæe, posustao sam,
ne, neæu ti lagati, jesam ali zadnjim atomom snage, držao sam (ma ne uže,
nisi ti uže, ti si ljubav, ljubavi! Da, držao sam TEBE, tebe kao moje malo klupko
sveživota, tebe kao biæa, tebe, bojo moje boje!) sav pokidan, raskidan, tužan tebe...
I neæeš mi moæi reæi jednom kada te ugledam, da nisam dao sve,
da nisam htio sve, jer ptico moja, ptico raširenih krila, ti si me uvijek stavljala na
velike muke, èas si na nebu, èas si u dubini mora, a èas koraèaš ovom našom zemljom,
dušo, dušo moje duše, za tebe izdržao sam sve...

Pošao sam kupiti kruh, èitavim sam putem fuækao neku melodiju, u jednom sam trenutku zastao,
lagano se udario po èelu, vjerojatno sam izgledao kao zbunjeni profesor, i shvatio,
pa uhvatio sam tvoju pjesmu, smišljam melodiju za tvoju pjesmu.
To me poprilièno razveselio, pa sam se brzinski vratio kuæi, kruh sam zgrabio i ostavio novac,
još mi se ona glupa maska umalo pokidala, èovjek nema pojma koliko je sretan dok mu se ne oduzme barem
malo slobode, ali sva ta sloboda živi u meni, sloboda stvorena od nas dvoje.
Sigurno bi ti bilo drago da sam ovo rekao, gledajuæi te u oèi, ali ovako kako je, kako je ovako je,
gledam u nebo ili more.
Zapažam kako se mijenjaju moji dani, kako se vrijeme transformira, ranije kada sam živio,
kao da se sve odvijalo užurbano, silovito, a sada dok je sve samo na sanjanju tebe,
na uoblièavanju, dani su beskrajno dugi, no, ne, ne smeta mi to nimalo, jer znam da to moje
detaljno kreiranje donosi nevjerojatne rezultate, znam doæi æeš spremna za nas.
Nešto mi sjetno, duboko unutar mene odaje da još u sada, ne možeš biti tu.
Još te boli, još krvariš krvlju koja ne ostavlja vidljiv trag svima, to mogu vidjeti samo ja,
jer sam upravo od te tvoje krvi stvoren, ti si me u toj krvi porodila, samo za sebe.
U toj sam boli, tom kontrastu, toj krajnosti postao èovjekom za tebe, samo za tebe.
Najbolji èovjek i tvoja tajna.
Tajna koju još oboje moramo dešifrirati.
Sada još slušamo dvije razlièite radio stanice, ali bliži se trenutak...
Garantiram ti, maleno, nježno moje...

Kupila si dvije velike èaše za crno vino, u jednu stane èitava butelja, 7.5dcl., uopæe nisam trepnuo,
poznajem te tako dobro, ti sa tim svojim brojem sedam, znaš, to me zapravo kod tebe i fascinira
uvijek u svemu pronaðeš zabavu, nije to dokona zabava, nego pokušavaš u svijetu oko nas pronaæi
dublji smisao.
Veæina sve èini automatski, hrani se, kupa, ide na posao i sve ostalo, a ti, ti svemu daješ neku èaroliju,
neki zaèin, ti u obiène radnje pokušavaš posaditi ljepotu.
A da ne prièamo o tome, kako te promatram dok izmijeniš svaki moguæi recept, ne bi ti dopustila
da ti netko nešto odreðuje, pa makar to bio samo jedan gram, slatka si dok to radiš,
rašèupane kose, ne, nisi savršena, ali si luckasta, odrasla žena-djevojèica.
I u tvojim postupcima nema ništa nezrelo, ništa pakosno, uvijek misliš na druge,
ali radiš to s onom djeèjom iskrenošæu, da èak i kad ti jaje padne na pod, izgledaš uvjerljivo.
Volim to, volim što sve to izgleda kao da si to planirala, jer namjestiš lice kao: da, ok, sve je ok!
Pratim se...pratim sebe...znala sam da æu fulati, iako naravno nisi znala, ali samouvjerena si,
zato bih ti dao da mi operiraš i srce, da kažeš: treba ti operacija srca, da postane bolje, rekao bih :
evo ti ga ! Èini što moraš! Neka kuca glasnije...
To, to je ono što me najviše privlaèi k tebi, to što ti svugdje vidiš više od onoga što je oèima vidljivo.
Znam, jer si mi onu jednu noæ plakala na ramenu i ispovjedila èitav svoj život, sve svoje postupke.
Slušao sam te, iako sam jedva èuo, ali napregnuo sam uši, pretvorio sam se u spužvu koja te upija,
bilo mi je bitno zapamtiti, bilo mi je bitno otkriti, jer veæ sam veæinu toga ionako spoznao, ali ženu-dijete,
ne, nikada na ovakav naèin.
Svidjelo mi se kad nisi uljepšavala golu istinu, nisi se opravdavala, svoje grijehe si navela kao da su tvoj orden,
i tome sam se divio, tome što ne tražiš da te odriješim ja, ili netko drugi.
Ponosna si na svoje crne mrljice, a moram ti priznati, eto upravo sada, da ti te mrljice sjajno nosiš,
nosiš ih kao što more nosi cvjetanje samoga sebe, more postane na trenutak umrljano, ali i te mrlje
daju mu neku èar...tako i tebi, te tvoje male mrljice, èine da tvoje oèi posebno sjaje.
Uz tebe nemam potrebu sebe osuðivati, kako je to velièanstveno Paleto moja ?
Nikada do sada nisam osjeæao uz drugo biæe odsustvo osuðivanja?
Ti, miru moj, kao da kažeš, u redu je, èinio si najbolje što si znao, u redu je, zbilja, mili, pa me zagrliš
i utješiš i osjeæam se posebnim uz tebe. Osjeæam se kao da sam cvijet koji æe procvasti samo jednom u životu,
u tvome naruèju, dok dotakneš svu moju muškost, a djetinjstvo uspavaš bijelim rukama.

Jednog sam dana negdje proèitala da ako želiš pronaæi pravog partnera, da kad odlaziš na spavanje,
da ispred kreveta papuèe složiš u oblik slova T...mene je to samo podsjetilo na Tedija.
S njim sam zapoèela povezivati ovu stvarnost s paralelnom stvarnosti.
To je biæe poput nevinog djeteta, koje stoji u dokoljenkama, crnim kratkim hlaèicama i bijelom košuljicom,
èvrsto stisnutih dlanova u molitvi, tako ga vidim!
Lipi, mali, anðeoski djeèak, taj ni mrava ne bi zgazio! Ne, ne bi !
A zlatna mu kovrèa pada na èelo !

Veæ smo dragi moji èitatelji otkrili da u ovim redcima uvijek netko nekoga gleda i uvijek netko pretpostavlja
da netko nekoga gleda, ako ništa drugo vi gledate mene i te moje likove, a moji likovi i ja, tko smo mi?!
Pa...recimo to tako, da baš vi morate skužiti tu foru.
Ako bih vas izbacila iz svega ovoga, hmmm, što biste vi zapravo bili onda?
Sluèajnost?
Ma ne, ne budite ludi ! Ne, nimalo poput mene!

Vi ste taj trag svemoguænosti ovdje, zato je vrijeme da vas postavim na vaše mjesto,
zavežite pojas, stisnite pesnice i idemo...nitko ovdje nije nedužan, ne baš sasvim, i ako bi mi i opalili neku pljusku,
mene to baš i i ne bi pretjerano uznemirilo, bome bi me to vraški nasmijalo!

U ovom divnom tekstu, ne što ga ja pišem, veæ jer je divan jer posjeduje slobodu,
prihvaæamo sve vaše reakcije, osim onih nekih koje bi vas mogle strpati u buksu, al, alooo, hej !
Ne želim da kvarite ovu rapsodiju rijeèi.
Pst! Ne žvaèite tako glasno kokice, èips ili èokoladu, èuvajmo plombe, danas su zubari jako skupi!
D O O O S T A !

Dakle bolje da nastavimo : ostali vide nekog šarmantnog tipa u zrelim godinama, posljednjeg romantièara i...
tu æu stati, pa nisam normalna, nisam mislim, ovaj luda, što veæ jesam, da otkrijem našu tajnu, njegovu i moju.
Vi, vi pobogu niste normalni, ja njega slatko, nježno, volim, to vam je ona nevina djeèja ljubav, da smo se ikada ranije sreli,
on i ja, da smo u isto vrijeme izašli iz majèinih utroba, nas dvoje, da nas dvoje bi bili najbolji frendovi.
On bi me povlaèio za moje duge pletenice, a ja bi njega štipala za bedra, jer sam malo više nestašnija.
Uglavnom da skratim prièu, sve me to danas odvodi Tediju.

I slušam neprestance, slušam njega i mislim si, zašto su znakovi utemeljeni na njegovoj glazbi?
Moglo je to biti drugaèije.
Mogao je Thompson zasvirati svoje divlje note, opalim si fiktivni šamar i nasmijem se, e jesi prava budala!
Ne šali se s time !!!
Plavušo !!!

Zašto daješ nepotrebnu reklamu?


Pogledam kroz prozor, vani pada kiša i smijem se i smijem i smijem.
Kakva reklama, kakve bakanalije?
Pobogu, jedinu ljubav šaljem èovjeku koji me tako divno umiruje...
Tedi, Tedi, Tedi...bez ièeg sam...

šezdeset


Sve je poèelo s jednim stranim èovjekom, njegove su neobiène crte lica dolazile iz oluja, iz nekih prošlih bivanja, a ipak nalazio se tu.
Njegova skromnost, mirnoæa i samozatajnost uèinile su da se osjeæam dovoljno prisutnom.
Naime, mene uvijek pomalo plaše nagli ljudi, ljudi koji su predvidivi, predirektni, koji odmah i sve zahtijevaju.
Pomalo mi se gadi tuða halapljivost, kad poput Tatara navale na objekt svojih fiksacija.
No s ovim sam èovjekom, mogla reæi tako malo, a opet tako mnogo, najèešæe u par reèenica, ali to su uvijek bile promišljene delikatese, zašto?
Zato što smo mi oboje uživali u razgovorima koji su na rubu naših biæa, mi nismo mogli samo reæi : dobar dan, krasno vrijeme!
Krasno, krasno! I kimanje glavom, ne, to je bilo sasvim odvojeno od nas.
Mi smo jedno drugom darivali izazove, tko æe koga snažnije dotaknuti u centar njegovog biæa, a da se ništa zapravo nije reklo, ništa se nije dogodilo,
nije bilo poljupca, nije bilo izjava, nije bilo ni spomena o ljubavi, o odnosu, o ièem što bi odvelo s one strane pristojnosti.
Tim je bilo zanimljivije, uvijek se moglo nakon tih par reèenica zaklopiti oèi i ploviti, smišljati što je to zapravo bilo reèeno i kamo bi to sve moglo
odvesti?! Hmmm, samo da to dopustimo, da to otkoèimo, da prikažemo tajne mape naših duša.
I potrajalo je godinama, naši rijetki susreti, na sredini ili na kraju ulièice, u polumraku ili ranom zorom.
Sve dok jednom nisam poželjela poljubiti njegove grudi, spustiti glavu na njegovo srce i baciti se u vrtlog izmeðu njegovih ruku.
Od tada izmeðu nas razgovora više nije bilo.
Jedva sam uspjela sakriti uzbuðenje kada bih ga ugledala da dolazi, prilazi izdaleka.
Pitala sam se vidi li on odjednom moju žudnju, èinilo se da je i on osjeæa, ali nikada ni jedan jedini znak.
Ništa.
Osim, osim što je i on postao zbunjen, kao da su i njemu nestale reèenice?
Tko nam je oduzeo reèenice i zašto?

Na platnu subote, tek pokoja sunèeva zraka prolazi kroz tamne oblake,
nema veze, protegnuo sam se poput maèke, pucnuo prstima, zadovoljno i mirno.
Dogodilo se, još uvijek ne mogu vjerovati, ali uspio sam ti uæi u san,
dopustila si mi to, odaslala si mi tragove poput Marice iz bajke za djecu, samo što to nisu bile
mrvice kruha, slijedio sam tvoje misli uoblièene u metafizièke oblutke i skoèio.
Osjeæam da si svakodnevno postavljaš pitanje; što se dogaða sa mnom, gdje sam to utonula,
kako da živim paralelni život, hoæe li ljudi oko mene uhvatiti moje misli? Vide li oni da je pored mene?!
Pusti te strahove, prvo se živi u glavi.
Sumnjaš li još uvijek nakon jutrošnjeg trika, da sam stvaran?
Najstvarniji sam na svijetu, tvom i mom svijetu.

Od kad si moja, nemam volje leæi u postelju, kad uðem u nju, hladno je,
kad se veæ pokrijem, onda je lakše, kao nekom magijom stigneš.
Postaneš moje utoèište, i ne želim se više buditi, jer kad stigne zora, kad otvorim svoje fizièke oèi,
shvatim da još nisi potpuno ovdje.
Ipak bih te radije gledao Paleto, sve tvoje boje.
Sve tvoje ljutnje, i slušao bih tvoj glas, sve tvoje tonalitete, možda od boje tvoga glasa postanem pjesnik.
Upravo sam legao, nikako se ne mogu namjestiti, prošla je i ponoæ, jedan dio mene želio bi samo potonuti,
samo ne misliti, biti u nekom vakuumu od svijeta, to je jer sam i sam ponekad slab,
ponekad ne mogu više izdržati što nisi tu, ponekad dovoljno dobro ne vidim, tu, bojim se ne bi pomogle ni
naoèale, ni leæe, te dioptrije nema.
Moj vid je jasan, èist kad pustim da me vodi ono po sredini mojih grudiju, taj organ koji kao da je stvoren
za tebe, tu si ti doma.
Poèistio sam ga temeljito kako bi ti vladala svojim kraljevstvom, sada, sada me samo èeka èekanje.
Zaspati æu ipak s tobom u naruèju, zagurati æu nos ispod tvoje kose, na potiljak, i slušati tvoje disanje,
to je moja molitva, tvoj dah.
Dah moje Palete.