|
Trebamo neku toplu priču za ovu noć, za ovu jezovitu i napasnu noć, rekla sam mu i sjela do njega. Istovremeno sam znala da me ne shvaća, da ne razumije što zapravo želim reći, ali bilo je svejedno, uvijek je svejedno kad je pored nas, netko, netko tko nas hvata za ruku i sluša.
S godinama sam shvatila da mi je bitno samo to, da me netko ponekad sluša, zbilja sluša i da se trudi biti sa mnom u tom trenutku živ.
Kupili smo bocu vina u malom dućanu u blizini divlje plaže, nije to bila želja za opijanjem, već da se ugrijemo, ili da zabavljamo usne dok pada kiša, ili dok teče vrijeme, jer vrijeme kao da je padalo s neba, zajedno s kapima.
More je bilo mirno samo se ljuljuškalo poput ulja u tavi, pružalo je nove tajne koje sam mogla zamišljati, govorila sam na glas, euforično i divlje, smijao mi se, i rekao da bih tako mogla pričati i o žigicama, i da bi to sve ljude u prostoriji zavelo, kao što je i njega zavelo, jednom prije, i od tada se godinama srećemo, jednom ili dva puta ljeti.
Znao je laskati, uistinu je birao riječi na čudan način, govorio je malo, ali pravilno, sviđao mi se jer sam se uz njega osjećala poput djevojčice.
Znao me povesti za ruku noću gradom, dok bi svi spavali, i ničeg me nije bilo strah, bezgranično sam mu vjerovala.
Zasigurno nikad nisam ni pomislila da bi me mogao ukrasti, i odvesti nekom nadriliječniku koji bi mi izvadio organ i poslao ga na tržnicu ljudskim dijelovima. Ne, dapače, uz njega sam bila tako smirena, da sam ponekad činila različite nepodopštine, kako bi me on mogao spasiti.
Slaba u svojoj jakosti, svidio mi se taj osjećaj.
Voljela sam mu davati svemirska platna, koja sam sama oslikvala, njega je to radovalo, vidjela sam mu u očima, govorio je kako sa mnom ima još jednu šansu, šansu koju će ovaj put njegovati. Znala sam o čemu on to govori, njega je samo trebalo podupirati u njegovom snu, meni je to bila najljepša stvar na svijetu.
Te večeri, sjedili smo u kafiću na plaži, tako malenom i tijesnom, na njegovoj polunatkrivenoj terasi i slušali kišu, pijuckali vino i ljubili se, iako smo oboje imali previše godina za obična ljubakanja, to je bilo jedino što smo mogli dati jedno drugom iz poštovanja.
Samo seks bi bio potkopavanje ovog razumijevanja, jer nakon njega svatko bi krenuo drugim putem, nakon njega, više ne bi bilo bliskosti, jer ni on, ni ja nismo voljeli jedno drugo, bili smo poput dva borca za isti cilj, povezani u noći koja je bila hladna i samotna, i sama sam bila malodušna, a to je pravi trenutak, kad muškarac može pridobiti ženu.
Činilo se kao da predugo pada kiša, u njegovom zagrljaju mirisao je svijet, činilo se kao da ne postoji tiši trenutak od tog, i nije, sve do prestanka kiše, on je skoro zaspao naslonjen na zid, a ja sam se ponovno osjetila tako sama,i ta me samoća tako čvrsto stegla za vrat, da mi je suza zastala u oku.
Probudila sam ga poput nježne majke i rekla da je vrijeme da krenemo kući, šutke smo koračali do zgrade, tamo sam ga poljubila u obraz, a on tako visok odjednom se činio poput boga iz mitologije, smijuljeći mahnula sam mu i jedna velika vrata su me progutala za doručak, jutro je zakucalo sa mnom.
|