|

Dodir kazaljki na satu se poklopio
uskačeš u moj dan
ja gledam unatrag pa unaprijed
stvoren si samo po mojim fabulama
sanjala sam te
kako me uvlačiš u nas
nisam pružala otpor
bila sam jedna od onih romantičarki
koje čine sve za svoje muškarce
no realnost se uvijek naruga
nama običnim ženama
pjesnikinjama iz zagrebačkih kvartova
nama koje smo još nespremne
suočiti se sa svijetom unutar želudca
i zbilja
dok sam te tako gledala
među policama s voćem
i gađala te crnim grahom
tvoj smijeh
slamao je plafone svjetova
pentrala sam se na vrh prstiju
da vidim što se događa
iznad današnjeg dana
|