Danielaland : Svevremenski let

petak, 30.11.2007.

Ne zaboravimo u sebi ono dijete koje mo�e, koje ho�e

Update 23 :19 javila mi blogerica Vitae, da je jo� jedan medij prenio vijest, no ovaj put je prenio moju osobnu poruku uredni�tvu rofl

to je link :

Blog zajednica Croo blogeri

Ha nemrem vjerovat o�ito me moja intuicija nikad ne vara, probudila sam se zadovoljna i sretna, i znate �to, isplatilo se!

Iako sam �tampala ne blogu hr, to sam zamolila sve vas blogere, ve� medijskim ku�ama, ispalo je da je samo jedan, ali vrijedan medij prenio vijest.

pa pogledajte, jer to zna�i da ipak nije sve uzalud, nije se uzalud boriti za ono �to nam pripada, ponekad treba biti malo lud, ponekad se treba upustiti u izazov, pa kud puklo da puklo, i ne dopu�tati da nas gaze, nas obi�ne ljude!
belj

Nova tv ne trza

Ajmo svi na pobunu u magli, jer mi nismo GUSKE smijeh

Pobuna u magli

HIMNA ZADRUGARA

Kad se mnogo malih slo�i,
Tad se snaga stoput mno�i.
A to zna�i da smo ja�i
Kad se skupimo u zbor.

Mala iskra po�ar skriva,
Kap do kapi rijeka biva,
Hajde zato svi u jato
Kao vrapci �iv, �iv, �iv ( kao MIHELA HADRIAN vrap�i� iz trnskog tralallaala )

Kad se male ruke slo�e
Sve se mo�e, sve se mo�e!

12:22 Komentari (150)

�etvrtak, 29.11.2007.

Odluka!

Ne biste vjerovali, ako poku�ate kliknuti na link pobunjeni�kog bloga, ne mo�ete, jer su ga srezali, do tog bloga mogu�e je u�i samo upisivanjem adrese, a ne preko linkova koje ostavljamo! Gamad! Fujjjjjjjjjjjjj!

Mo�emo se i mi igrati, ajmo onda ovako http://pobunaumagli.blog.hr

I dalje molim dajte svoj glas :

Pobuna u magli

Jako sam ponosna �to nam se pridru�ili jo� neki :

Legendaran Slave Nacionale
Heidegger

Da razjasnim jednu stvar, nisam ja prvenstveno za selidbu nikakvu, jer da ne volim ovaj server ne bih se niti borila za njeg!
Onda dalje, kao prvo kako reagirati na ovo, nakon svega �to su u�inili drugi sa mnom, na pobuna blogu, do�e ''faca bloger'' i napi�e logo vam je sranje, niti podr�ka, niti i�ta, samo logo vam je sranje!
Znate �to sam ja napravila, oti�la sam kod njega i rekla mu -onda nam ti na�ini novi, kontate o �em ja pri�am?!
Jo� �e nas se vrije�at, jer �elimo da svima nama bude bolje? Jel to normalno?

Ako je takva podr�ka koju dobivamo od blogera, za�to bi se administratori bloga uop�e trudili objasniti. Ljudi kojima je svejedno su oko nas.
Zamislite samo ovo, na�i blog prijatelji koji su s cool liste ili almost cool, koliko njih nam je pomoglo da barem u naslove stave Manifest blogera???

Pa Hvala njima na podr�ci blogerima, oni nas ne do�ivljavaju jer mi ostali koji nismo tamo smo nitko ni ni�ta u njihovim o�ima? Jel to mo�da, nismo dovoljno dobri?
Pa ako nas ti navodni cool blogovi ne podr�avaju, ve� ignoriraju, pa �to da ka�em? Za kog se mi to borimo, nitko nas nije tjerao to�no!Dakle ko vas jebe!
Sam se vi �alite, brundajte sebi u bradu!
Koliko vas �e biti iskreno sa mnom u �trajku do nedjelje?
Ha? Da vas vidim, onda mi pri�ajte o nekom odustajanju ili nedoustajanju.
Ja sam tu, borim se, pa onda pridru�ite se!

I dalje molim vas copy paste manifest i slanje na �to vi�e adresa !

BLOGERSKI MANIFEST

1. Ako ste vlasnici, vodite ra�una o svom vlasni�tvu i onima koji tom vlasni�tvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uve�ava va�u imovinu i va�u dobit.

2. Kada �eli� ne�to, dovoljno je da to i zatra�i�, �elimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez pla�e, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, �elimo na njega �uti i odgovor. Ne �elimo vikati u gluhu ti�inu.

4. Kada zamolimo informaciju, �elimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tra�imo pomo�, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslu�ujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ni�ta stra�no. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, �ak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pi�u svaki dan, na�ite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko �ivi od tebe. Predla�em �trajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od na�eg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer na� rad nije nikakav dokaz na�e ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i rije�i, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi �e odustati, mnogi ve� jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao �ak �etiri, zar ne zaslu�uje pomo�?

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada ima� problem, prirodno je zamoliti za pomo� i prirodno je o�ekivati odgovor i rje�enje. Ne tra�imo sa�aljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ni�ta �to se mo�e dvojako tuma�iti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga odr�ati i jo� uve�avati.

17. Mi blogeri o�ito volimo pisati i biti �itani, kao �to vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas ne�to pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog svi�a! Kada ne bi bilo tako, ve�ina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako �elite i da ostanemo tu i privu�emo jo� blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slu�aju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o �emu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rje�enje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest po�aljite na �to je god mogu�e vi�e blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!

12:45 Komentari (72)

srijeda, 28.11.2007.

Prijateljima, kako mo�ete pomo�i sebi i meni? Samo jedan mail!

Dragi moji prijatelji i svi oni koji me �itate
danas sam odlu�ila zaustaviti objavljivanje svojih pjesama i pri�a
sve dok blog uredni�tvo ne odlu�i javno se ispri�ati za ignoriranje koje je ve�
predugo!
Ne mogu od vas tra�iti da u�inite ni�ta, osim eto da me podr�ite, �to kroz kometnare na mom blogu, ali jo� bolje na mom blogu koji sam stvorila iz protesta jer ja nikad nisam bila ona koja �e �utjeti, niti podnositi trpnje :

Pobuna u magli

Smeta me to ignoriranje, jer nakon �to smo ju�er skupili vi�e od sto komentara, danas eto skoro pa dvije stotine, uredni�tvo uop�e ne �eli reagirati, a komentare su potpisali sve redom blogeri koji ve� godinama koriste servis!
Nadam se da �e ova borba �to prije okon�ati, za dobrobit ne samo mene, ve� svih nas!

Svi koji mi �ELE pomo�i, iskopirajte ovaj manifest i po�aljite kao i ja
( u�inila sam to ve� par puta ) i jo� mnogi drugi na :

blog@blog.hr

BLOGERSKI MANIFEST

1. Ako ste vlasnici, vodite ra�una o svom vlasni�tvu i onima koji tom vlasni�tvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uve�ava va�u imovinu i va�u dobit.

2. Kada �eli� ne�to, dovoljno je da to i zatra�i�, �elimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez pla�e, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, �elimo na njega �uti i odgovor. Ne �elimo vikati u gluhu ti�inu.

4. Kada zamolimo informaciju, �elimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tra�imo pomo�, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslu�ujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ni�ta stra�no. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, �ak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pi�u svaki dan, na�ite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko �ivi od tebe. Predla�em �trajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od na�eg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer na� rad nije nikakav dokaz na�e ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i rije�i, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi �e odustati, mnogi ve� jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao �ak �etiri, zar ne zaslu�uje pomo�?

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada ima� problem, prirodno je zamoliti za pomo� i prirodno je o�ekivati odgovor i rje�enje. Ne tra�imo sa�aljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ni�ta �to se mo�e dvojako tuma�iti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga odr�ati i jo� uve�avati.

17. Mi blogeri o�ito volimo pisati i biti �itani, kao �to vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas ne�to pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog svi�a! Kada ne bi bilo tako, ve�ina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako �elite i da ostanemo tu i privu�emo jo� blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slu�aju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o �emu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rje�enje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest po�aljite na �to je god mogu�e vi�e blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!

Volim Vas Sve!

Iskreno Va�a Daniela!

13:00 Komentari (70)

ponedjeljak, 26.11.2007.

Sudaranje susvjetova

Napomena : kliknite na link za prava blogera Hvala unaprijed!

Pravo na o�uvanje bloga

Ispri�aj pri�u, bilo koju pri�u, daj joj likove, emocije i ona �e o�ivjeti, zaplest �e ti se oko srca, obuzet �e te, i ti vi�e ne�e� biti sam, postati �e� dvojna osoba, dvojna pri�a, dva paralelna svijeta, ako se usudi� vi�e nikada ne�e� mo�i iza�i iz te igre u koju si se dobrovoljno zapleo sam.

Tog jutra, ranog jutra ispri�ao mi je ba� taj uvod moj profesor iz knji�evnosti, on je bio vrlo nizak, sjajnih modrih o�iju, bijele brade, ali ostavljao je dojam osobe koja uvijek nestaje ba� kad o�ekuje� neki odgovor.
Bila sam sigurna da se on samo sa svima nama poigrava, da ga zanima samo koliko smo mentalno jaki, da li �emo uspjeti presko�iti granice ma�te.
No tog jutra kada sam po prvi puta sjela u njegov kabinet, shvatila sam koliko sam pogrije�ila u stvaranju slike o njemu.
On sam nije imao previ�e ma�te, ona ga je napustila kada je to najvi�e trebao, stoga me i pozvao.

-Gospo�ice, vidite nakon svih ovih godina u kojima sam tra�io supartnera da moju pri�u dovede sa mnom do kraja, nisam je prona�ao, a onda ste se iz vedra neba stvorili vi, uvijek gladni, postavljali ste pitanja na koja ponekad i sam nisam znao odgovor, a kada bih vas pitao za�to vas to zanima, u tom odgovoru se krio odgovor na va�e prvobitno pitanje, u po�etku me to zbunjivalo, kasnije sam shvatio da ste upravo vi savr�eni za stvaranje moje nedovr�ene pri�e. Ja doista vi�e ne mogu i ne smijem �ekati!

Tako je otprilike nekako zapo�elo moje stanje.
Moja je pri�a postala �iva, i sudara se s svima koje susre�em, ponekad se pitam ho�e li ona uistinu ikada dobiti svoj kraj, ili �u je morati prenijeti na nekog drugog, kao �to je moj profesor prenio na mene.

Pro�itala sam samo dvadesetak stranica kada sam po�ela osje�ati snagu, neprocjenjivu snagu, vi�e ni�ta nije bilo kako je bilo, odjednom sam znala odgovore na sva postavljena pitanja, i smrt mi se �inila kao popodnevno drijemanje, ni�ta zbog �eg bih se trebala pla�iti.

Dobila sam novo ime, i lice mi se izmijenilo, uskoro vi�e u ogledalu nisam vidjela sebe, morala sam promijeniti i identitet, vlastita obitelj me vi�e nije mogla prepoznati kada sam jednog dana do�la po svoje stvari, �eljeli su pozvati murju, ba� to mi je najte�e palo.
U jednom trenutku sam legla na klupu i po�ela gr�evito plakati, �to mi je to u�injeno i za�to? Odgovor nisam mogla dobiti, jedino u �to sam vjerovala je da ako zavr�im pri�u, da �e sve ponovno ispasti kako treba.

Tako sam pomo�u profesora dobila, la�ne isprave i stan u kojem sam mogla raditi na pri�i, ali kako raditi na pri�i koja se ne �eli ispisati.
Ispo�etka sam pisala, ali slova su se sama brisala, udarala sam glavom u zid jer sam vjerovala da je to nemogu�e, osoba sa zdravim razumom tako ne bi mogla funkcionirati, nikada no ja sam se doista trudila.
Nakon godine dana uspjela sam je ukrotiti, vi�e se papiri nisu derali sami od sebe, vi�e se rije�i nisu izle�avale i spoticale jedna o drugu i nisu izlazile iz svojih redova da bi mi prkosile, sada su dobile novu dimenziju, svaka rije� koju sam napisala prvo mi se nasadila na glavu, ako sam napisala glava, imala sam dojam da mi je narasla jo� jedna glava, a ako sam napisala krastavac, upravo mi se u�inilo da je cijeli vagon krastavaca u mojoj prostoriji.

Doslovce sam poludjela, izmorena tako vlastitim rije�ima, prestala sam komunicirati sa drugim ljudima, a i profesor je nakon nekoliko mjeseci umro, ali on se spasio, pri�u je prepustio meni, i zadnje mjesece je bio sretan, kada bi me pitao da li mu �elim vratiti pri�u, rekla sam da je odgovornost sada na meni i da je pri�a sada moja, jer sam je prigrlila sa srcem iz ljubavi.

Svakim novim danom postavljala sam si pitanje, da li bih i ja mogla tako, prona�i nekoga i dati mu da on poku�a zavr�iti pri�u, da okon�am ve� jednom, no duboko u sebi sam razumjela, ta pri�a ne �eli biti zavr�ena, ta pri�a �eli �ivjeti.

Po�ela sam s preodgajanjem pri�e, uskoro sam vodila duele s njom, pa bismo se ma�evale, valjale u blatu, i pri�a mi je bila od koristi, dopu�tala mi je da u�em u nju, da se bolje razumijem i izrazim svoje �elje, ali ona nikako nije �eljela meni dati do znanja �to ona zapravo �eli, osim prkositi svome kraju.
Ostala sam nemo�na nad pri�om, sve do trenutka koji mi je jednog jutra postao sasvim jasan, iako je bio prili�no nelogi�an.

Pri�a ne �eli uop�e postojati, pri�a izbjegava svoj kraj, jer ne �eli uop�e biti.
Sjela sam za radni stol i svaku sam rije� po rije� od kraja prema po�etku izbrisala, pa�ljivo, jer nekad bi me odre�ena rije� zasko�ila, izgrebla mi lice i odvodila me u �udne hodnike du�e, da bi me na kraju toliko izmorila da bih jedva mogla gledati, stoga nisam mogla biti sigurna da li je to prava istina, ali sam nastavila po svom naumu.

Jednog sam dana bila pri zadnjoj, odnosno prvoj rije�i te nekada zapo�ete pri�e, tada sam ugledala preko puta u ogledalu svoj lik, imala sam ponovno svoje o�i, usne, boju kose, bila sam to ja. Ostala je jo� samo jedna jedina rije� koju sam trebala izbrisati i otarasiti je se, i dobiti ponovno natrag svoj stari �ivot.

U svakoj je boli odre�ena boja, samo u jednoj se skriva dubinski crna koja je predvo�ena indigo plavom bojom, to su boje koje diktiraju paranoju i oduzimaju razum, te su boli za�etnice ludila i one vode u stanja koja se vi�e razumom ne mogu razlu�iti, tu zavr�ava sasvim obi�na djevojka s kojom ste ve�erali, gledali tv, s kojom ste se ljubili...

20:27 Komentari (69)

subota, 24.11.2007.

Talionica snova

''prevara izdaja odricanje izlaganje
rastvaranje obila�enje pomicanje''

Nekada sam vjerovala u tebe zna�?
Vjerovala sam u silu koja je hodala tvojim rukama, onda dok si oblikovao glinu u hladnoj i prljavoj sobi, obi�na prozai�na soba, bez nekih neobi�nih detalja, nimalo ma�tovita i neobi�na, takvu sam naime oduvijek sama vodila, ve� tu smo se razlikovali.
Po boji parketa, moji ofarbani plavim lakom, a tvoji obi�ni sme�i, ve� vidno izlizani parketi.

Uvijek te iritiralo kada bih ti postavljala nao�igled obi�na pitanja, kao ona �to voli� jesti, da li te uzbu�uje jelo koje nalikuje na vaginu ili na penis, nisi mi uspio odgovoriti, rekao si da se zajebavam.
Pa dobro, ako je tvoja umjetnost bila zajebancija onda je mo�da moglo i svako moje pitanje biti odgovor na tu tvoju zajebanciju s kojom si se su�ivio.

Mu�karci ne osje�aju bubrenje srca, eksploziju koja razara plu�a i drhtanje glasnica u trenutku blizine bi�a koje mu je spremno dati sve.
Vjerojatno to nisi razumio, stoga sam te mogla dr�ati u �aci, jer u rije�i nisi vjerovao, one su bile moj instrument koji ti nisi �uo, mogla sam s njima manipulirati ili biti iskrena, tebe to nije diralo, ali kada sam ti uputila onaj tamni pogled, ili kada bih te ugrizla onda, e onda si ti vidio koliko smo udaljeni jedno od drugog.

Dva planeta koja se privla�e silovito kao �to zemlja privla�i ki�u kako bi se napojila, a onda je otjera svojim suncem koje se naglo pojavi u dosluhu.

Tvoje su plahte bile raznje�ene kada bih ih oprala u perilici, jer bi ih za�inila s malo omek�iva�a i sve je poprimalo neku tako obi�nu toplinu, kao onu kada izletimo iz maternice nespremni na sve �to �e se odvijati pod na�im malenim no�icama, jo� nespremni ru�icama udariti ne�ije lice, bez zna�aja, ali upravo ti slu�ajni instinkti iskazuju pravu prirodu koja raste u nama, male krvolo�ne zvijeri, mirisne po mlijeku koje zahtijevamo.

Nismo se slagali ba� u ni�emu, osim kad su nam jezici bili isprepleteni, u trenucima kada se nije moglo do�i do daha.
Nisi znao vjerovati koliko mi se u tim trenucima gadi�, odbijao si u to vjerovati, jer za tebe je to bila potreba koju tijelo name�e, a meni potreba za kojom srce napu�ta stani�te moga bi�a i sti��e se uz tvoje tako nemo�no to vidjeti.

Nisi razumio kako ljubav tvori odbojnost i gadljivost koja se �irila poput zlo�udnog tumora.
No nisam se �udila �to ne razumije� ba� ni�ta osim zadanog i eto dohvatnog...ti si jednostavno stalno hvatao moje sise, bedra i stra�njicu kao da hvata� samu bit postojanja...a u meni se polako skupljao revolt, dan po dan, iz trenutka u trenutak, sve dok nisam uzela svoje knjige, papire, vazu s fri�idera u kuhinji.
Nekako osje�am, duboko u sebi znam da nisi primijetio da me nema, da su ostali samo zadnji snovi �to teku krevetom kao krvave mrlje mojih ciklusa koji �e biti isprani vremenom.

04:47 Komentari (64)

petak, 23.11.2007.

Dokument u wordu

Su�elje na kojem se izvode bezbrojne operacije
moj dnevni boravak slo�en od vakuuma

mami me tvoj binarni lik
milijardu sitnih �estica nabijenih u imaginarnom prostoru
osje�am kako se gubim u novom svemiru
ovdje se nemam o �to osloniti
ni�ta nije tvrdo ni meko
sve je ni�ta i sve je sve
enter delete copy paste

ovdje nema sudara planeta
niti zvijezda koje bi pale na zemlju
red sa stilom bez pra�ine i bakterija

tvoje se lice smije�i kako moj um nare�uje
ne osje�a� promjene koje ti zadajem ma�tom koja ljubuje
s photoshopom
on mijenja tvoje nesavr�enosti
postajem tvoj osobni frizer �minker i stilist

kakav ti je pogled danas
posjeduje� cijelo skladi�te o�iju
ne mogu se odlu�iti �to ti najbolje pristaje

one bijele iz vampirskih knjiga
upravo me te najvi�e pla�e

nagovije�tam kraj ove realnosti jer ne osje�am tvoje usne
na svojima

srce ti udara tako nepravilno
ne pla�im se
izlije�it �u te po�etnom memorijom

ja sam tvoj stvoritelj
bog
tvoja smrt
pla�i me ta konstantna reprodukcija

gutam slinu ne osje�am je
pitam se zar je i ona
unesena formulom iz periodnog sustava elemenata

rastreseno smi�ljam kako razbiti prokleti ekran
da te osjetim golog nagog nabijenog
moja ruka ne osje�a prepreku
ne pomi�u se prsti

�to sam

03:57 Komentari (26)

�etvrtak, 22.11.2007.

23:41 Komentari (0)

Prljava reala klapa jedan

Napomena : du�ebri�nicima ulaz zabranjen!!!

Osje�a� se kao da te pregazio kamion, dobro mogu to shvatiti, kako da ne?
Djevojka koja ti je dala vi�e no �to je mogla, to je u redu za tebe ne?
No ako �emo sada okrenuti stvar, ti si taj koji je beski�menjak, ajde priznaj da svr�imo s tim, ja sam bila bolja, pametnija, da �ak sam i zgodnija od tebe.
Nisi nikad bio neka faca, neki men, neki frajer u trapericama.
Jebale te te tvoje nao�ale.
Prije bi se reklo da si bio kvazi umjetnik, dobro imao si par izlo�ba, ah da dobro, dobro ti si uspje�an, a ja?
Pametnija sam, to ve� znamo i nisam pateti�na to bi ve� trebalo biti dovoljno da shvati� da nisam za bacanje, ali tebi neke stvari ne idu u glavu.

Tra�i� od mene da se odreknem svojeg ja, pa da postanem malo vi�e podatnija, ono soft, pa da oglupavim, i da te jebem, dok se tebi neda?

Kak da ne luzeru. Odjebi!
I kaj sad?! Koristim lijepe vulgarizme na�eg rje�nika, ajde, ajde krvavice u prvim redovima, pomolite se i za mene gre�nu du�u ovoga prljavog svijeta.
Tek da znate, s menom se nemrete nadmetat, ve� sam zavela i sotonu i vraga i sve kog se dalo zavest, a nisam sad neka vje�alica sa silikonima, dapa�e
hodam skladno ovim svijetom u visini 1,75 s punih 67 kg, ma kakva manekenka �ovje�e, imam ja mesine na sebi.

I kad zbrojim sve, sad bih trebala prespavat svoje najbolje godine, plakat za umjetni�kom du�om, svim onim pjesmama, i ah da, ne zaboravimo veli�inom od �ovjeka, je kak da ne...sori stari, wrong number!

Imam neki plan, oti�la bum van, napila se kak ve� dugo nisam, na�la si nekog hercig tipa, ljubila se u polumraku i otplesala stiskavac u kuglani, �ivjela Kusto�ija i zaspala bum ko top...

A ti umjetni�e samo ganjaj svoje visoke ideale, zdrkaj ujutro, popodne, nave�er il kak ti ve� bioritam �ezne, a i nategni onu svoju s kojom spava� svaku ve�er, kaj ti stalno vi�e, Da, Da, Da!

Zna� ti dobo di si fulal, i nemoj mi s tim svojim nje�nim i sentimentalnim pri�ama opet dolazit, da sam kao ja ta �ije lice uvijek vidi�, da ja sam ta koju sanja� no�ima i koja te proganja, da ti si taj koji me ne zaslu�uje i bla bla bla, ko �e tebe uop�e slu�at?...nemoj samo opet s tim da �eli� da ja budem sretna.
ha ha ha

Koja si ti budala. Fakat jesi.
To�ka, zbogom, jesi, ovo je realan �ivot, a ja nisam nikakva rola, nikakva �enska puna milosr�a koja bu pu�ila pri�e...

02:27 Komentari (54)

utorak, 20.11.2007.

Izgubljena modrost

Uronila je u more s jasnom vizijom stapanja.
Vi�e ni�ta oko nje nije postojalo, sve i svi su izgubili va�nost.
Prijetvorno toplo more na povr�ini odjednom je postalo tamno, hladno i strano u dubini.
To joj se svidjelo jer ju je podsje�ao na nju samu.
Klizila je povr�inom munjevitom brzinom kao da joj �ivot ovisi o tome, isklju�ivo o tome.
Odjednom je zastala, na dnu mora ugledala je u�e, �vrsto stegnuto za kamen, zaronila je duboko i uhvatila kraj, zanimala ju je du�ina�

Du�ina!
Nju zanima du�ina svega, du�ina �ivota, du�ina ru�nika, du�ina ispravnih misli, du�ina srca, du�ina jedne ljubavi, du�ina doti�nog u�eta!

Po�eljela je u�e u�vrstiti za ruku kako bi se prisilila ostati ovdje zauvijek, no u�e je bilo predebelo, a njena ruka savitljiva, neuhvatljiva i skliska, njena ruka uvijek izmi�e.
Zavr�ila je s naglim pokretima i ujedna�ila je disanje, odlu�ila je pobje�i na drugo mjesto, razlog nepoznat!

Svemu je razlog nepoznat, mislila je ona ( u to je bilo tako lako vjerovati).
Smjestila se ispod starog bora, sunce je prodiralo kroz guste grane i Ona je bila zadovoljna.
Opet je pomislila na du�inu, ovaj put na du�inu ostanka ovdje.
Tada ga je ugledala.
On onako mokar, izdr�ljiv, tamnoput, no prije svega uhvatila mu je pogled.

Mra�an, opasan, sna�an, prepotentan, nabijen erotikom�pogled.
Njegove sme�e o�i, do�ivljavala je modrima.
Voljela je modre o�i, podsje�ale su je na more i na ostanak ondje gdje se uvijek mo�e ostati bez straha.

Ima modre o�i, smatrala je, no to mu nije pomoglo da se ure�e u njeno srce, dakako nije ju zanimalo niti njegovo ime.
Zvala ga je On�to joj je davalo dozu sigurnosti u njenoj glavi, On ili Ono�stvar�ne�to �to se nje same zapravo i ne ti�e.

Ponekad su se i sreli, mo�da su im se i pogledi spojili, mo�da ju je po�elio zamoliti za novine koje je svejedno gu�vala iako ih uvijek i nije stigla pro�itati dok bi On do�ao, ali nije mu �eljela dati ni jednu jedinu �ansu koju bi mogao iskoristiti i obratiti joj se.
Ionako je On u njenoj glavi bio samo jedan od onih koji oduzimaju sve, a ne daju sebe�

Zapravo mislila je, ako je i On takav, onda su previ�e sli�ni�morala je priznati samoj sebi da sebe �uva samo za sebe�srce joj je po�elo sna�nije kucati kada se suo�ila s tom �injenicom.
No kretalo se dalje, ispo�etka�

�etaju�i onim dijelom grada koji je uvijek nekako nedoku�ivo tajanstven, �etaju�i no�u dok nikog nema, osje�ala se tako �ivom.
�ivjela je no�u i pla�ila se dana, no�u se �ivi, a danju se sanjari�nedokazana teorija koju je samoj sebi nametnula�iz opet tko zna kojeg razloga�

Rekla sam, niste zapazili?! Ona vjeruje da je razlog uvijek nepoznat!
Strah! Ona se stra�ila njih mu�karaca poput njega vidjela ih je na svakom koraku, nikada joj nisu dali mira, iako joj se ve�ina njih nije niti poku�ala pribli�iti. Vidjela ih je samo danju.
Gu�ila se od njih, �eljeli su lutku za jedan dan, a Ona ako je i �eljela biti lutka, onda je �eljela biti lutka za cijeli �ivot�nikako se to nije poklapalo�nikako.
A njene sjene pro�losti, samo su je �inile nervoznijom no ikada ranije.
Kada bi ih srela vjerovala je da su svi identi�ni�samo s razli�itim maskama na licu�a to je izazivalo mu�ninu kod nje!

Ona se ponavljala, uvijek monoton hod i ista razmi�ljanja, ista mjesta,no razli�ite banalnosti!
Voljela je iste vizije, a krhkost njene du�e najbolje bi se mogla usporediti s krhko��u najobi�nijeg stakla, otporna na male udarce, no jedan ja�i odvodi u totalni kaos.
�etala je jo� uvijek, nije se znao ni dan, ni sat, ni godina. Njoj to ionako nije predstavljalo ni�ta, �ivi i to je jedino va�no, mislila je�
I dok je kora�ala spremna na razli�ite mogu�nosti doga�anja, ipak nije bila dovoljno spremna na susret s njim�no� je pobogu!
Jak udarac-kaos!

Sutradan�bilo je rano jutro.
U�la je u more s jasnom vizijom stapanja, jasnijom no ikada prije!
Kretnje su joj bile profinjene, meke, doimala se poput kakove bo�ice.
Odabrala je rano jutro, jer tada je bila mu�na ti�ina i nitko je nije mogao vidjeti.
Ribari su se odavno vratili iz ulova�nije bilo prijetnje njenoj trenuta�nosti.
Zaplivala je laganim, smirenim, ujedna�enim zamasima, bila je dovoljno daleko i zastala je�plutala je po povr�ini, opustila se i zurila u prekrasno modro nebo, shvatila je u tom trenutku da na ovome svijetu ima najvi�e modre boje.
Modro nebo, modro more, sve su to samo nijanse, modro more, modro nebo, modre o�i�nekoliko je puta ponovila modre o�i...

I odjednom ovaj se put stvarno vi�e nije imala razloga stra�iti nikoga.
Ovaj put za nju vi�e ni�ta nije postojalo�ni�ta nije bilo�za nju!

Sutradan su ribari, u njenom zaljevu izvjesili crne zastave ( za nju modre).
I nebo je bilo nekako tmurnije modro, a more?
A modro ju je more posljednje obgrlilo i spojilo se s njom, sve do onog trenutka dok jedan dobrovoljac ronilac nije otpetljao u�e s njenog dugog vrata (prona�la je na�in, vrat nije izmicao) i posljednji put izronio njeno be�ivotno tijelo, modro tijelo�
Be�ivotno tijelo s smije�kom na licu.
I le�ala je tako dok nisu stigla mrtva�ka kola, neki prolaznik je primijetio njene modre o�i.
I sve je u njenim o�ima imalo sjaj, sve dok se netko nije sjetio zaklopiti joj o�i�

Vi�e nije bilo modre boje!

23:59 Komentari (48)

ponedjeljak, 19.11.2007.

Na trapezu

mi ne�emo
�ivjeti ljubavni roman
kupovati prstenje
vjen�anicu
pa disati u stanu
za dvoje

sama

sama
svojevoljno
nikada tu�a
sama

sama
definiranih potreba
sama
u razmaku sati
sama

sama
na putu
sama

sama
se svla�im
sama

sama
pla�em
sama

sama
postajem �ivotinja koja se ra�a
sama

sama
sam
svoja
sama

sama
u snu
sama

sama
se ne pla�im biti
sama

sama
sam
sama

21:59 Komentari (47)

nedjelja, 18.11.2007.

Nastup bez sumnje

kada dobije� ime i postane� vidljiv u ogledalu
kada sam postala vidljiva u ogledalu
i rije� kada te uhvati za grlo
pa ti pri�a� ono �to je drugima
neva�no nebitno nejasno i proturje�no
a u sebi misli� koliko je toga jo� ostalo ovdje svugdje
u tvojoj glavi najvi�e u tvojoj glavi
u�ini� i taj korak
iskora�i�
pa se skine�
bijel si
ponovno
malen
gol
slab
nemo�an
drhti�
pljuju te
ne to ne mo�e biti �ivo bi�e ne to nisi ti
nisi dobar drag smije�an duhovit dobronameran naivan
i tako gol sam pokisao
odbija� ih vi�e gledati
davati
na svoju glavu stavi� �e�ir
i hoda� gradom
hoda� dugo i polako
bez zamisli bez sjene bez pitanja jer odgovor je ve�
odavno na tvome jeziku
u tvojim o�ima u onom ogledalu u kojem si vidio svoje ime
i svoju kaznu jo� prije trena kada si se uputio
da ka�e� onim obi�nim jezikom
razumljivim jezikom djetinjim i nevinim
ono u �to si vjerovao da je najlak�e na svijetu

15:13 Komentari (45)

petak, 16.11.2007.

�to SAM

�to sam
ako si otkinem lice
�to �ete vidjeti iza mene u meni na meni
komad mesa izbuljene o�i
tanke �ilice i mi�i�e
ho�u li smrdjeti dok �u trunuti
ho�e li mi kosti biti bijele i lijepe
ako se probodem ho�e li se krv slijevati crna i gusta ili crvena
da li biste �eljeli gledati
ili ljude samo zanimaju
pljuske
lemanje
jebanje golo sirovo �ivotinjsko jebanje
puno sperme
uriniranje
zadah iz utrobe
ako me sa�iju u bolnici
�to �ete vidjeti na meni
trag konca crvenilo i bljedilo na plafonu
ho�e li mi kosa biti ra��upana a krv sasu�ena po plahtama
ho�e li mi nastati krasta
�eli� li dodirnuti tamo gdje me boli
duboko zariti nokat pa cijeli prst duboko
pa promatrati u�as na mome licu
ne�e li ti se gaditi krv
�to �e� iskopati u meni duboko
ho�u li ja to prepoznati
ako me samelju smrve i spakiraju u crnu vre�u
u jedan obi�an hladnjak
pa objese jedno obi�no kao moje ime isto moje ime
ho�u li se prepoznati novonastala u svijetu bez abecede
i takti�nog pona�anja
ho�u li izgledati kao u vrijeme dok sam
mirno snivala na mekim jastucima
ho�e li me itko znati uputiti u ono �to sam

15:47 Komentari (44)

�etvrtak, 15.11.2007.

�enske misli

Iskopala sam rupu kroz koju prolazi zrak
di�em kao �to sam se do ju�er gu�ila
kroz �elo se slijeva
svako moje slovo

ostavljam nevidljive tragove
dok klizim supermarketom
pa se okrenem
evo vidi K

K kao kru�ke ili kao krastavci
t kao tamponi
il da kupim ulo�ke

ova bol u utrobi postaje neizdr�iva
tablete na povratku u ljekarni obavezno

napaljena sam
hormoni prkose
povalila bih tipa iz busa
tako je sladak ima
�vrstu guzu

brzinski tu� pa oprat su�e
i napisat
napisat
iskoristit svako ono slovo s poda

13:00 Komentari (38)

srijeda, 14.11.2007.

Nakon ljubavi

Sve�ani 400-ti post! ha

Ako se ne vratim
opit �e� se poslije posla na kojem te nadrkani �ef
prca u mozak
a ti vje�to koristi� svoj jezik i li�e� do iznemoglosti
njegovo masno dupe

sjurit �e� se u lokalni bar i pit na american
sve dok ti konobar ne ka�e
kartica odba�ena
jebat �e� mu mater i onom tipu koji sjedi do tebe
koji te gadno gleda
jebat �e� mater cijelom svijetu u svojim prljavim boksericama
i podrapanim �arapama

ako me ne prona�e� u na�em jeftinom
stanu s tankim zidovima kroz koje �ujemo
kad se susjedi �amaraju i �eve pa zahr�u ko
sva radni�ka klasa

jedno je sigurno
u crnoj kronici
ne�e� pro�itati
izabrala je katastrofu
pa sad negdje tamo na nebu
plete jutra dane i no�i
da bi ih ti mogao vidjeti svojim
zemaljskim o�ima

19:42 Komentari (41)

utorak, 13.11.2007.

Ugra�ena maternica

Image Hosted by ImageShack.us

lagala sam
ni u jednom trenutku nisam zadrhtala
odustala
prestala

( osje�aj da znam )

zasjekla sam ti lubanju
i vlastitom rukom
oblikovala mozak

sad si �vrst
nisi li ?

umetnula sam
jajnike
maternicu
hormone
i
jaja�ca

ti si tra�io
jo�

(tvojasvojani�ija
svojasvojasvojanetvojane)

rastrgat �u ti um
i rasti u njemu kao zametak

ti si tvornica
�to ra�a na traci svakodnevno
moje novo ja

13:27 Komentari (46)

ponedjeljak, 12.11.2007.

Sudaranje krvih zrnaca

Danas je toplo
i li��e je mirno
sljubljeno na podu

nema te�kih koraka
niti ludila koje bi pomra�ilo
jo� prili�no sirov um

tvrda sam danas

odbijam se o ljude s kojima
govorim brzim i nerazumljivim skra�enicama

toplina iz radijatora me ��epala
prodire u moje nosnice
sudara se s crnim krvnim zrncima

samo su mi �ile isko�ile iznad blijede ko�e
i �ire se poput br�ljana mojim o�ima

04:04 Komentari (49)

nedjelja, 11.11.2007.

Odlazak

'' u hodniku stoje dvije plave zdjelice
i jo� veliki neotvoreni paket pse�je hrane ''

Sve umire sve ima kraj
disanje se ne osje�a
srce odjednom samo stane ta velika pumpa koja pokre�e �ivote
ljudi i �ivotinja

17:26 upravo sam saznala da je uginuo moj Don
moj vjerni divni Don
svaki me put ispratio u bilo koje doba dana na autobusnu stanicu
uvijek bi me i do�ekao kad bih se vra�ala svome domu
pro�ivio je 10 ljudskih godina moja mala lutalica

Prije dva tjedna je dobio novu predivnu ogrlicu
a sada mu ona vi�e nije potrebna
Nedostajat �e mi te tople sme�e o�i
i sigurnost koju mi je pru�ao dok smo i�li u �etnju
razumijeli smo se
suosje�ao je na svaku moju bol
vjerovali smo si me�usobno
Od trenutka kada sam ga prije 10 godina
izvukla po ki�i i blatu iz sanduka kraj kontejnera
kada ga je neko okrutno ljudsko srce odbacilo kao da je obi�no sme�e
a ne �ivot kojim nas je svijet podario da bi u njemu bilo divne razli�itosti
i da bi mi ljudi imali vjerne pratitelje do trenutka kad je uginuo
nikada me nije ugrizao nikada ogrebao
obi�an mje�anac rekli bi poznavatelji pasmina
Meni je on bio vi�e od nepoznate pasmine, nepoznatog porijekla
on je meni bio moj Don koji je sa mnom u�io piti mlijeko na dudu
koji je jeo �ak i ribice iz konzerve sa mnom

Don
hvala ti �to si bio pored mene jer si mi stavljao osmijeh na lice s svojim nepodop�tinama

pobjegao bi dok sam te kupala i kotrljao se po podu
ma kud bi no ravno u pra�inu
a onda bi se naslonio na na�a ulazna bijela vrata i ostavljao tragove
i bila sam ljuta ali nikada nisi dobio manje od zagrljaja
ti koji si bio ni�e bi�e od nas
ali koji si imao suosje�ajnost ponekad ve�u i od ljudi

Najvi�e �e mi nedostajati tvoj ponosni lave�
i tvoje mahanje repom

Prisje�am se kako sam ti dala ime
cin-don
po zvonu jer si neo�ekivano u�ao u na�e �ivote

priznajem i sad pla�em dok pi�em post
moj me mali Don vi�e nikad ne�e ispratiti na stanicu
nikad vi�e neo�ekivano si i oti�ao...

cin-Don!

17:44 Komentari (32)

petak, 09.11.2007.

Hulja

Zara�en mojim kultom
nosi� moju sliku u nov�aniku
moje ime ispisuje� do svog prezimena

ugurao bi moju slobodu u bocu
i odnio na obradu u talionicu

jednu vlas moje kose
ukrao si s �etke ba�ene u sme�e

skriva� se u samome sebi
razdiru�i svoje lice
gu�vaju�i moral do neprepoznatljivosti

tvoj ton je
nadmo�an i plah kad
pro�em pored tebe

hodaju�a lutka
bijelih sisa i svijetlih dla�ica
�eli� me takvu

dio koji bi zadr�ao samo
za sebe

ali ja trebam
nove cipele

i mo�da
ne znam

gledati tvoju krlju�t
kako se rasipa putem

16:41 Komentari (55)

utorak, 06.11.2007.

Ogledala

20:55 fri�ki update : imam visoku temperaturu i nemam snage bit za kompom! javim se �im �u bit bolje!

Ugradila sam ogledala u srce
pa sad blije�ti na sve strane

duboko
u krvavom
toplom
nabubrenom
�ivom

rastapaju se krivo usmjerene usne
�to lije�u na moje tijelo

ne prepoznaju se
moji gosti

17:59 Komentari (63)

<< Prethodni mjesec | Sljede�i mjesec >>

Blog pi�e :
Daniela Trputec
Copyright �

<	studeni, 2007					>
P	U	S	�	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)

Ako netko svrati, upravo je 2021god
po�etak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom �ivotu
da pi�em isklju�ivo za samu sebe,
jer i pi�em samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve �to mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me biv�e ljubavi,
biv�i neuspjesi, ne obra�am se nikome
osim �ovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i ho�e li sti�i
saznati �emo na kraju ovog puta!

Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se mo�e, a i
putem interneta:

Glasovi ispod povr�ine
A.Majeti� & D. Trputec

Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe

knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...

Tamna strana