Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (69)

Marketing


  • .ezaza

    :D tko si ti i iz koje galaksije dolaziš?? ljubim te.. ;))

    avatar

    26.11.2007. (20:36)    -   -   -   -  

  • NF

    hej, hoćeš još jednu priču, i ja odlazim ;p

    avatar

    26.11.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... nekad bi me određena riječ zaskočila, izgrebla mi lice i odvodila me u čudne hodnike duše, da bi me na kraju toliko izmorila da bih jedva mogla gledati ...

    Čitam, polako, upijam svaku riječ i, zaskočila si me ... . pa to su draga moje misli koje me uhvate češće nego što bi želila !

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    26.11.2007. (20:58)    -   -   -   -  

  • srale

    ___

    "Oda nasumičnoj svraci"

    Jebem ti lonac
    ranglu
    a bome i poklopac
    kad svaki kurac
    minolovac
    kitov moljac
    hrčkov poluotac
    rahli brat
    škrti tast
    plast
    lokot
    hrčkov okot
    drevni mislioc
    praotac
    kurac
    palac
    žalac
    komarac
    profesionalac
    trokurac
    inbus
    plodni sekret
    i ostali suteren
    supizdice
    poledice
    razvratnice
    milosne
    žalosne
    sjetne
    rascvjetane
    nasumično obrijane
    nabrijane
    i tu i tamo britvom
    povrijeđene

    --
    sisa
    drva
    stol
    a moj ujo nema tavan,

    navodno!?
    --

    Plakao sam tusto
    potpuno gol
    skinut nag
    čučeći
    u ogromnome
    cvjetnom loncu
    vireći kroz rupu na dnu
    -
    dobro da su mi noge bile
    okaljane humusom
    jer suze su bile
    i više no nasumične....
    -
    U žardinjeri
    tom betonskom prvokutniku
    maštao sam kako mušaktl
    čeka svoj
    sudnji dan
    taj koban tren
    sekunda
    fragment između 2 mraza
    jedan frame
    umetak u svijest
    nanoamper
    lavor gnoja i
    konjski vonj
    prototip chanela 5B

    Peteljka,
    tučak,
    prašnik i list,
    možda čak i gipsani odljev
    Đurđe Adlešić
    -
    sluz ili neka nova droga
    goblen
    tandem
    škanicl
    il Ibrica Jusić?

    Nije li ježu upravo amputiran libido?

    Njegova smežurana pipeta,
    onaj olinjali pas,
    neugodan i tuljakav glas,
    te ispucana prozorska stakla,
    sve to biješe samo farsa
    svjetla i sjene,
    lobotomija mozga
    vaza od Swarovskog,
    očna mrena,
    multivitaminski panj
    na bazi temeljne boje
    za bukovu gredu.

    Dovraga,
    gdje su mi antifoni,
    ta puka zaštita od prejakog zvuka,
    curi mi srž iz kuka,
    a svraci je opet
    muka.

    Kaže legenda,
    prejela se bijelog luka,
    jer u masti plivaše štuka,
    zagnojila joj se potom ruka,

    a lavor?

    Neznam,
    umire mi otac,
    krv ga ne jebla anemična.

    I tu sam bio kleko
    pred samu Radojku Šverko,
    plašt njezin poljubih tad,
    al neki čudan smrad
    poharao je grad,
    možda kuga,
    strunuta pruga,
    vidno fermentirana duga?

    Nije li sve slomljeno
    i tako zanosno
    pleše?

    Ne,
    nit kuga,
    nit pruga,
    nit duga,
    nit spiralno zavarena pljuga,
    taban
    ma znaš ono
    s čim se hoda po makadamu...

    U kurac,
    zima je,
    kleknuh u saft,
    da se ugrijem,
    dušu si umirim,
    savjest oslobodim.

    U svoj nakani da
    opstanem
    ojačam karakter
    iskalim dosljednost po egu
    te bar jednom u životu ne zažalim
    ipak sam kupio onaj tepih

    Jadan mi usisavač...

    avatar

    26.11.2007. (21:07)    -   -   -   -  

  • NF

    metafore draga, metafore ;)*

    avatar

    26.11.2007. (21:11)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ...zbilja si posebna Daniela

    ...pa ne znam,uvijek imam dojam da mi post nije dovoljno dobar,
    da bi mogao biti bolji,hvala ti na komentaru,izuzetno mi je drago
    da ti se svidio,samo pazi,interes za japan,može postati zarazan,
    širi se kao bolest,neki kažu da je kao čičak,zakači se i ne pušta,
    koliko god bi ti htio/htjela

    avatar

    26.11.2007. (21:31)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Dida mora sam nad sobom napraviti očevid da bi te mogao pratiti i rulati red po red tvoje priče.:-))
    Da li se sjećaš našeg prvog blogosusreta?Ja ne,ali sam te zapamtil!!!

    avatar

    26.11.2007. (22:01)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ne želim bilo kakvim glupim
    komentarom kvariti ovaj trenutak
    koji je u meni učinila tvoja priča,
    kao kad se pred jutro u krevetu
    napravi mjesto, pa šutke stisne
    uz nekoga.

    To je tako i neka bude tako,
    dok se ne ugasi peć, zazvoni sat,
    pozeleni bakar u unutrašnjosti
    zvonika, uznemiri jutro,
    i nesnosnim zvucima ne zaživi ulica.

    Ta je priča jasnije i vrijednije od svega
    što sam ikad pročitao o ljudima.
    Nisam joj dostojan napisati komentar.
    Ne još. Ne danas. Ne ovakav.

    avatar

    26.11.2007. (22:12)    -   -   -   -  

  • Violaine

    hvala ti na prelijepim rijecima! cesto pozelim prestati pisati a onda se sjetim tebe i jos nekih koji cijene ovo sto stvaram i to mi daje snagu da ne odustanem. a umorim se tako cesto. hvala ti beskrajno kos jednom! a tvoj post...procitala sam ga u jednom dahu!!!

    avatar

    26.11.2007. (22:21)    -   -   -   -  

  • Decy

    "Tako sam pomoću profesora dobila, lažne isprave i stan u kojem sam mogla raditi na priči, ali kako raditi na priči koja se ne želi ispisati.".......

    " svaka riječ koju sam napisala prvo mi se nasadila na glavu, ako sam napisala glava, imala sam dojam da mi je narasla još jedna glava, a ako sam napisala krastavac, upravo mi se učinilo da je cijeli vagon krastavaca u mojoj prostoriji."...

    napisano vraški dobro.
    igra riječi, slika i navođenje čitatelja da se uplaši koliko je duboko u
    priči koja ne želi umrijeti i ne želi živjeti.
    najljepše od svega je što se ONA ugledala u zrcalu i vratila k sebi svojoj i najdivnijoj :)

    avatar

    26.11.2007. (22:29)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Zanimljivo, ali ne mogu reći da razumijem. Te boje, zar su zaista boje ludila? Što je to ludilo uopće? Hm...nije problem...da, to je umjetnost! Lijep pozdrav mladoj umjetnici!

    avatar

    26.11.2007. (22:52)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Veseli me da si se izvukla, mada u to i ne sumnjah..
    teško je povući granicu između genijalnosti i ludila, običnosti i neobičnosti, a da nas priče , vlastite, mogu uvući u neke svjetove izgubljene, u neka mračna stanja... i sama tomu prečesto svjedočim..
    Jedan najobičniji , a najtopliji pozdrav :-))

    avatar

    26.11.2007. (23:47)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Zbogom Danii....

    avatar

    27.11.2007. (00:18)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Pisanje dobre priče je slaganje lego kockica. Realnost, mašta, igra, slaganje nemogućih ali logičnih situacija. Skiciranje situacija bez detaljnog opisivanja kako bi se provocirala čitateljeva mašta i dopustilo mu sudjelovanje u priči. S druge strane postoje samo pitanja a kako si dobro primjetila odgovori na pitanja su nova pitanja. I dobro je da je tako jer svijet bi inače bio dosadan.

    avatar

    27.11.2007. (00:22)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    heheh njet....
    ne spavam, ali ću brzo..
    pripremam prezentaciju za roditeljski... bljak bljak bljak ...

    avatar

    27.11.2007. (01:20)    -   -   -   -  

  • clockworkorange

    ... više nikada nećeš moći izaći iz te igre u koju si se dobrovoljno zapleo sam ...

    moj život draga moja D. opisala si moj život ...
    evo me ;)

    pozdravljam te puno i jako ;)

    avatar

    27.11.2007. (01:33)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Pobjeći će ti jednog dana sama sama od sebe

    avatar

    27.11.2007. (02:10)    -   -   -   -  

  • pg

    na granici ludila, kao akrobati na žici, goli stojimo pred praznim cirkusom... i tek tu jesmo - smo 'mi". smo 'ja'. tamnomodra indigo. baš tu.

    avatar

    27.11.2007. (02:27)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Jako dubokoumno :), ali razumljivo. Sad gle, pa nije štos staviti samo tako boju. Ona je i tamo, indogo- plava. Pa kako ko vidi?!? :D

    avatar

    27.11.2007. (07:32)    -   -   -   -  

  • misko

    Dobra je!
    Čitljiva i pisana veoma dobrim stilom, uživao sam čitajući uz kavu i spotičući se o dužinu rečenica, lutajući tamnim hodnicima, nadajući se, strepeći čak, ne krije li se možda i moje pravo ja negdje u ovoj priči i neće li me iznenada zaskočiti, a pisac se nadmoćno nasmijati i reći mi telepatski:
    - Sad te poznajem!
    . Sa uživanjem sam je pročitao...:):):)

    avatar

    27.11.2007. (07:58)    -   -   -   -  

  • Ishin-Shinsi

    Zanimljiv post
    Pozdrav :)

    avatar

    27.11.2007. (08:28)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Meni ti tako često znaju pljusnuti tu crnu i indigo farbu u životu ali ja uvijek u džepu nosim određeni kontrast pa ne uspijevaju uvijek u svojim namislima......Ludila...ona duševna su meni sasvim normalna pojava tako dugo dok ih drugi pokušavaju pobuditi......ali prejaka sam ja za njih. Sredim ja to....kad-tad.....Pusam te spisateljice moja čupavaaaaa.....

    avatar

    27.11.2007. (08:33)    -   -   -   -  

  • borivoj

    zanimljivo i nahnuto...

    lijepi pozdrav, boro

    avatar

    27.11.2007. (08:44)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Danas Vas, dragi moji molim za potporu.
    Mom prijatelju Sewenu, je netko tko se smatra
    vjerojatno svemogućim uništio sve ono što je on
    mjesecima stvarao.
    Oni koji su trebali stajati iza nas, zaštititi nas to nisu
    učinili.
    Danas se to dogodilo njemu, no sutra smo možda meta
    vi ili ja, stoga mislim da ne trebamo prešutjeti.
    Molim vas da budete uz Sewena jer smatram da u ovakvim
    sitacijama svi blogeri moraju i trebaju biti skupa, i od srca vas
    molim da ne dopustite da jedan prekrasan čovjek ode u tišini.

    Vaša Dream.

    R.

    avatar

    27.11.2007. (09:21)    -   -   -   -  

  • playera

    Sretan si mi?
    Tako je.
    Izvlačis iz nas čestice ljubavi, okretno, ni ljudi ti ne zavide jer...
    rođena si s umijećem aranžera bogate trpeze koji je i većinu jela pripremio s lakoćom.
    Prgava indigo, voli te mam.

    avatar

    27.11.2007. (09:22)    -   -   -   -  

učitavam...