|
Četvrtak!Dan u tjednu,četvrti dan u zadnjem tjednu mjeseca lipnja.
Samo četvrtak,samo dan.
I samo jedna pjesma što mi se vrti po glavi od jutra:
Jutro je sumorno bilo,sinoć je otišla Ana,promijenila je lice i svoja osjećanja,promijenila je lice i svoja osjećanja...sinoć je bilo tako,kraj je došao svemu,a jutros me ljudi zovu i traže me novu temu...
Shvatio sam sve je prošlo...(on)
Ne želim te vidjeti!(ona)
U isto vrijeme na različitim mjestima slična razmišljanja,a opet sasvim drugačija.
Kao bijela i crna kava.
Sol i papar.
Danielaaaa (zovem je)
Tmurno popodne,odjednom totalno očekivano kiša.
Stoga što sam cijelo popodne zurila u nebo i očekivala taj tren,kada će ona pasti.
I zbilja kiša je počela padati ubrzanim tempom,pa joj se pridružila i tuča...
Čaroban osjećaj,koji me potaknuo da sjednem za računalo i da pišem,mene kiša uvijek potiče.
Volim taj njen miris...nekako je poprilično realan i kao da budi i druge mirise,pa čak i mirise truleži.
Čak i dok se smoći kosa,i onda onaj njen specifičan miris.
(Nikad nećeš shvatiti,rekla sam ti!)
Ugodno popodne.
Iako sam danas čula i ono : ''Obećaj da me više nikada nećeš nazvati,da mi više nikada nećeš slati poruke.Briga me ako si pripita,ili ako ti je loše,briga me''
...samo je kazala tiho od noćas nisam tvoja i dlan je leden bio i osmijeha nije bilo i dlan je leden bio i osmijeha nije bilo...ja nisam kazao ništa,samo zatvorih oči,Ana je otišla sinoć i ljubav pade u noći,Ana je otišla sinoć i ljubav pade u noći...
Svijet je tako divan draga,govorim samoj sebi,pa se smijem na njegove zadnje riječi meni,''ali ja ti želim sreću,želim ti da budeš sretna'' (zaustavila sam ga)to zvuči patetično,to mi se niti ne sluša...
Stisnula sam crvenu malenu slušalicu nacrtanu na običnoj tipki na mobitelu...
Ti daj, ja neću,rekla sam neću,nikako neću govoriti slično!
I ne dodiruj me riječima,ne dam,ne dam!
Priznajem egoizam današnji.
Rastanak u tonu koji se ne može opisati,ili može,ali nema smisla?
Bio je to jedan od onih tonova sivih,baš to,a sivo je ni sim,ni tam,ne volim sivo,sivo je neodlučno!
Što reći na kraju?
Nema se ništa za reći,praznina.
Nikada nisam voljela rastanke,ma kakvi god oni bili,ako se moraju desiti voljela sam da je to bez riječi.
Da ja sam tako željela,meni tako odgovara,možda je tu ključ moje sebičnosti?!
No ja imam pravo na to,jer što bi mi točno trebalo značiti trebat će ti sreća?
Sjećam se da mi je i rekao da se samnom ništa ne može...
Zamisli kišo samnom se ništa ne može...mora da je to nešto zbilja ozbiljno rečeno.
Ovo je stranica moga dnevnika...
Slušam radio... I još jedan tamnosivi grad,nova prazna boca uz skut,i još jedan hotel ko had i još jedna žena pred put...a kraj tebe lik nov,novi izgovor za zlu kob,da'l ti treba šešir il krov,da't ti treba gazda il rob?...
Hahahah smijem se,ima nešto u toj pjesmi,valjda znaju neki likovi iz neke priče...
Jesen će skoro,iako je još nitko ne naslućuje ja je osjećam u sebi,osjećam svoju nadolazeću zreliju dob.
Naučila sam mnogo toga iz njegovih ustiju...samo jedno mi nikako nije išlo!Voljeti,priznajem nisam to znala,ili nisam mogla?Ili nisam htjela.
Jer u meni je postojala želja,ali ne i realizacija.
U meni se budila zora,ali nije imala nikakve veze s danom.
Ili sam ja od onih vječitih samotnih ljudi koji nikada ne pripadaju nikome,možda zbog straha ili je nešto drugo u pitanju,jedno je sigurno zbrisala sam...željela sam,pa nisam željela...a to tako neide...i ja to znam...
No dan je kao stvoren za umotati se u pokrivač i spavati,sada ja to mogu,ne nisam uopće lažljiva,ja sada govorim ono što osjećam i mislim,pa kako mi dođe sutra,pa dan kasnije itd.
Ne skrivam tugu,nema je...sjeta je u pitanju.
Samo za taj osjećaj...samo za taj osjećaj se borilo ovaj put,na kraju samo za taj osjećaj.
Koje li divote,kada si na kraju puta,jednog puta i onda ugledaš krajnji cilj,dolaziš i sada shvaćaš što ti je ostalo,što još imaš da daš i kome, i da li uopće želiš?
Nitko ne živi sam,ja živim,ja jesam,ja se tako osjećam,sama,sama,sama!
Sama u sebi.
Ugasite svijetlo,ja volim mrak...da sam čudna žena,svi će da ti kažu...
Samo ti ćeš znati...
Da sam i ja nekada imala 22 godine.
|