|
Posljednji dan mjeseca lipnja. |
|
Četvrtak!Dan u tjednu,četvrti dan u zadnjem tjednu mjeseca lipnja. |
|
Draga Daniela,eto jutro je odavno začeto,a ti još uvijek budna ha?Eto samu sebe preispitujem što mi se to događa,eto pogled bacam u donji desni kutak na ekranu i piše momentalno 05:38...oh kako mi ne gode te brojčice,upravo su one odgovorne što ću se uskoro morati ustati iz kreveta,što ustati kada sam već ustala? |
|
Sada kada odlaziš |
|
Pobjegoh na sjever,jedne mračne noći,ništa se nije naziralo,osim puta. |
|
Sabrat ću se,pogriješila sam! |
|
Ti ne znaš slušati i ne vidiš moje karte |
|
Stranica mog dnevnika |
|
Danas kada sam odjenuo osmijeh na tren |
|
Ja ili ne razumijem ili nisam u stvarnosti! |
|
Bus,14:53,vrućina,sparina,guši me prašina iz zraka,kašljem,pored mene tip koji doslovce zaudara,pomislim SAPUN,ali šutim,iako mi je na vrh jezika,trpim,okrečem glavu u lijevo,malen prozorčić na busu što je otvoren,ali kroz njega ne prolazi zrak,bar ne u dovoljnoj količini.Oči mi suze,nemam pojma od kud mi sad pa upala očiju,jedva čekam da izađem iz busa,ali ne to je skoro pa ne moguče,gužva,čep.Stojimo,ne krećemo se.Želim umrijeti,zaista.U tom trenutku me vodi divlja želja da molim vozača da nek otovori jebena vrata da mogu izletjeti van,ali oko mene ljudi,previše nas je,kao sardine.Jedni smo na drugima,opet sam osjetila nečiju ruku na svojoj stražnjici,pokušavam raspoznati čija bi to ruka mogla biti,ali ne mogu presuditi toj ruci,jer ju moja leđa gledaju,iritira me sve to skupa,lagano mi se živci pentraju i igraju kolo,eksplodirat ću,pomislih...Pomakla sam se malo ulijevo,da ovaj čija je ruka na mojoj stražnjici shvati,da ja osjećam da mi dodiruje stražnjicu,pa to je moja stražnjica,ako niste znali!Na moju nesreću ruka se makla,sada se taj lik skroz prilijepio o mene,i osjećam njegovu stvar na svojoj stražnjici,u nekoj drugoj situaciji to bi me privlačilo,sada sam ljuta...odlučujem se na onaj krajnji jedini mogući očajnički zaokret i opsala sada se izokrenem i gledam ga ravno u facu,tipu je neugodno,djeluje sasvim pristojno,nije odbojan,ali!Sada ja njime upravljam piljeći neprestance u njegove oči,on gleda dolje,pa malo vrati pogled,vidim neće izdržati dugo.Vrućina,bus se ipak kreće najsporijom mogućom brzinom.Zaklapam oči, ne ja to više ne mogu podnjeti.Samo malo zraka,odjednom udahnem,ponovno smrad od onog tipa koji se nalazio do mene i odjednom mi se želudac diže,povraćala bih.Ali ritmično gutam vlastitu slinu,taj postupak je tako čest i svladavam se nekako.Odjednom ne vidim ništa više,samo žmirim i govorim u sebi,još malo,još samo malo,još mrvicu...točno 20 tak minuta kasnije došli smo na odredište,a ja sam udahnula sparinu ali bar ne kiseli,ustajali znoj.Hvala Ti Bože! |
|
U tek novonastaloj noći,sjedili smo i pušili svoje prve cigarilose,teške i miomirisne,davale su nam svojevrsnu lakoću postojanja,crveno vino uz to,pili smo iz finih ćaša na stalku,a meni je cijelo vrijeme po pameti plesala misao da sada činimo grijeh,kao da s prljavim rukama dodirujemo svileno rublje,no ubrzo je sve to nestalo,kada je vino uzelo maha,opustila sam se. |
|
Danas ću vam pisati o lijepim stvarima,o vedrim stvarima,zapravo o mojim sekama,koje mi nisu krvno srodstvo,one su Umažanke,a ja u Umagu ljetujem od 1 godine,znači eto sada već 21 godinu. |
|
Mrzim ultimatume,ja zaista mrzim ultimatume,ako ćeš to,ako ćeš tako,onda ću ti dati,onda ću ja... |
|
Sve je započelo u nedjelju ujutro,bila sam solo doma,starci na moru i trebaju se vratit navečer...probudio me neki čudni šum u 11h i ja pregledam cijelu kuću nigdje ništa, no kako sam već bila razbuđena,odoh ja u kupaonu oprat zube itd...kad otvorim vrata i ono POPLAVA...ajme meni to nikad neću zaboravit,što sad?kako sad?gdje je glavni ventil?Zovem starog na mob,srećom se odmah javio,on kaže gdje je,a to je izvan kuće,i šooook,ja u piđami,ovo i ono,a za milo čudo nigdje nikoga,nijednog jedninog susjeda da ga tražim pomoć...a voda šiklja ko luda...oke nije bilo tako strašno jer ispod umivaonika postoji jedan ormarić gdje se nalate sredstva za čišćenje i ujedno sakriva te dotične cijevi od umivaonika,ali kad sam to otovrila i kad je to šajbnulo van...ja sam se skoro od muke rasplakala(oni koji me znaju u živo,znaju da ja zbilja rijetko kad plačem,nije da ne želim,jednostavno nisam takav tip)i kad sam zatvorila vodu na glavnom ventilu voda je naravno prestala šikati,ali sada je trebalo svu onu vodu s poda maknuti...srećom postoji sifon,ali i on se začepio...i tako da sam morala 2 sata muku mučiti da bih to sredila...ljudi moji,ljudi moji kad sam to gledala u filmovima,meni je to bilo smiješno,ali nakon tog dana,nakon nedjelje više mi nije smiješno!A pazite koje sreće imam,da nisam otišla dan prije na svadbu,jer da jesam,mene nebi bilo doma do navečer spavala bih kod frendice i jebiga cijela kuća bi mi postala bazen,doslovce bazen...ali to nije sve,kad sam se umirila,onda ne mogu nit na blog...bila sam ljuta i nervozna,jer ni blog ne mogu napisat u takvim trenucima...ali dobro preživjela sam...i tako fino oni poprave blog,ali se meni nije ispočetka dalo opisivat taj pakleni dan,misleći da će sve biti u redu,najboljem redu,ali eto jučer je započelo,da bi danas kulminiralo BOL,toliko jaka da mi nijedna tableta nije pomogla sama,pa sam napravila glupost i popila duplu dozu tableta koje se piju jedna na dan,pa baš me briga,nek mi se dogodi što se mora dogoditi,ja nisam cijelu prošlu noć spavala,popila sam 2 praxitena i ništa,oke lažem 4 sata sam spavala,sveukupno,s buđenjima...grozota...a jutros još gore, ko za inat uhvatilo me uho,ali ne samo to,još k tome mi je počeo rast umnjak s desne strane,prošle godine s lijeve,ove s desne,ali jebiga to boli,imam i temeraturu...tako da se sve poklopilo,molila sam Boga,Alaha,Budhu,Jahvea,kako god se on zvao nek mi pomogne,jer ću se ubit,tita mi da sam mogla ja bih se bila ubila,jer ta bol,od jajnika,uha,glave,rasta umnjaka,sve zajedno??? |
|
Kiše su prestale,s njima i moje raspoloženje,jer ja sam vedra dok kiša pada,iako ni u to više nisam sigurna,zapravo uvijek kažu da sam nekako nestvarna,ona koja dođe u zadnji tren i da ti ruku,provjeri da si dobro i onda nestane. |
|
Ovih dana totalna zbrka...pa sam odlučila kao protutežu toj silnoj zbrci napisati jednu pjesmu,tek toliko da umirim sve ove raspisane dane... |
|
Dobar dan svima! |
|
Ne ja nisam tugljikava,ja samo čeznem. |
|
Danas sam prazna,kao da nikada nisam voljela,kao da nikada nisam sanjala,kao da nikada nisam postojala u nečijim rukama,kao da nikada nisam plakala u ničijem naručju. |
|
''Raštimane sad su ure,zatovrene gniju škure''... |
|
Ugledala sam ga kroz prozor tramvaja,bio je to sasvim običan muškarac,ne nije me nikako privlačio,ali ja naime jako dobro pamtim lica...imao je tako prepoznatljivo lice,srela sam ga opet...pogledali smo se. |
|
Ovih tužnih i sjetnih dana sanjam mnogo,eto prije dvje sam noći sanjala jako čudan san...i danas me proganja njegovo značenje... |
|
Dolazi vlak,sunce je na nebu visoko,po visini moglo bi se reći da je podne. |
|
Izustio je toga dana,znaš ja vas volim obje! |
|
Danas sam puna želje i čežnje,pa možda nema smisla da pišem...danas ga želim više no obično... |
|
Danas sam listajući jedan časopis vidjela naslov MARICA HRDALO PRED OLTAROM! |
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||