|
Draga Daniela,eto jutro je odavno začeto,a ti još uvijek budna ha?Eto samu sebe preispitujem što mi se to događa,eto pogled bacam u donji desni kutak na ekranu i piše momentalno 05:38...oh kako mi ne gode te brojčice,upravo su one odgovorne što ću se uskoro morati ustati iz kreveta,što ustati kada sam već ustala?
No što je tu je,jedno je sigurno kavu sada neću piti,inaće neću ni na jedan sat sklopiti oči.
Krevet mi je noćas nekako neprijateljski nastrojen,odjelujem sve od svega,mislim da sam danas osobito plašljiva,nikako ne mogu skupiti snage i otiči k liječniku da mi prognozira što mi je to na lijevom uhu,kakvog je sastava ova kvržica,koja je poprilično sad već velika izraslina,tamno ljubičaste boje.Mene je strah i nemam petlje,pa odugovlačim,borim se sama s sobom,znam vjerojatno nije ništa,ali mene je tako strah,znam morat će mi je otkloniti,a ja se bojim i skalpela i čovjeka u bijeloj kuti,ma bojim se uopće ući na kliniku.Sjebana sam totalno.Da eto već i prostačim i već sam i luda i bijesna i najradije bih se odlučila na suživot s tom običnom kvržicom,ali onda ne mogu nositi rep i ne mogu pokazivati svoj lijep vrat.Da smatram da imam lijep vrat,volim ga,a i lijepo mi stoji podignuta kosa.Kvragu jebena kvržica koja se vidi na kilometar,a i vruće je...kako ću izdržati ljeto,ako je se ne riješim...hop...hop...dosta o tome,ne mogu više niti riječ o tome.
Cijelu se noć prevrčem po krevetu i prisjećam se svih onih glupih situacija kada sam bila poprilično snažna i divlja i kada nikome nebi palo na pamet da bi mene ičeg bilo strah,možda je to samo način da se malo ohrabrim.
Sjetila sam se i njega i njegovog prvog susreta s mojom bijelom sisom,sjećam se da je bio poprilično začuđen kada me je skinuo nježno i kada je ugledao čvrstu,bijelu,malu sisu,malo ju je promatrao,a ja sam pomislila Bože koji kreten,kao da nikad nije vidio sisu,a možda i nije,nikada ga nisam pitala.
I nikako me nije oduševio taj Massimo talijan,iskreno govoreći nisam ga razumijela uopće,neoprezno je pričao na francuskom,misleći da ću ga razumijeti,a ja ništa,a onda i na talijanskom,misleći opet da ću ga ja razumijeti,a možda je prava istina da ga ja osobito nisam niti željela razumijeti,jedino čeg se sjećam je bilo upravo to da mi je skidao stelle i uspoređivao me s lunom itd.
A od toga mi se želudac dizao,Daniela naime ne voli patetiku!
Priznajem živciralo me što ne pronalazi već 3 dan za redom pravo mjesto na mome tijelu,srećom nisam spavala s njim,nekako nam nije išlo,ali glavno da je on bio oduševljen mojim sisama,a to sam saznala jer mi je njegov frend koji je iz naših krajeva sutradan na danjem svijetlu pojasnio.
Možete li shvatiti da treba imat petlje gledat tog istog talijana na danjem svijetlu?
Oke lik je bio više no seksi,a onda sam se sjetila da od nekud znam da svi zgodni tipovi nisu dobri ljubavnici,a da oni manje atraktivni da se oni više trude.Pao mi je mrak na oči,a imala sam sasvim simpatičnog psića koji me je pratio tih tjedan dana koliko je bio na odmoru,odahnula sam kad je otišao.Sjećam se eto iz svega toga samo kako je otpakiravao moje sise i njegovo divljenje.
Oke znam da su moje sise slatke,pa moje su,i nebih ih mijenjala nizašto na ovome svijetu,nit bih stavljala silikone,(pa bojim se i kvržicu ukloniti)živjele moje sise...
Oke malo sam se zanjela,ne mojte se obazirat previše,to je od ovog svega,od panike,od zbrke i strke i od neispavanosti.
Uglavnom bila sam mnogo hrabrija kada sam se spetljala s totalnim strancem,ko zna koje je boleštine taj ljepotan mogao imati...da se razumijemo nemam običaj petljat se s mnoštvom tipova,ali baš mi je godio taj Massimo,ma i nije bio tako loš,pili smo jack daniels i sjećam se zadnje je večeri čak skupio hrabrosti i prinesao me usred centra grada uza zid i pokazivao svoju strastvenost...no nikakvog prijestupa nije bilo hahaha
Jednom mi je rekla jedna ciganka da imam mušku pamet,a nek se muški ne uvijede,čisto sumnjam,nit bih željela nit je imam...svaka čast svima!
Vjerujem da su žene iako emotivnije,kad su povrijeđene lukave i oštre ko mač...
Daklem kad bolje promislim ne vidim vezu između hrabrosti,Massima,mojih sisa i kvržice na uhu,osim možda da mi je ovo sve pomoglo da se usredotočim na par trenutaka na nešto drugo osim na tugu.
Ovih dana ne mogu jesti, ne mogu spavati, ne mogu disati...
A sve je totalno košmarno i pomalo alarmirajuće,mnogo sam stvari ostavila i sad su mi sve na hrpi,pa ajd sve to porješavat,inaće ništa od mora...ma ionako mi se ni na more više ne ide,ma neda mi se ništa,apsolutno ništa...oke možda mi se da sada ić spavat,bolje nego da tu opisujem svoje pikanterije koje vjerojatno nikog ne zanimaju...ali mene je strah!
A kad se ti budiš?Više ne sudjelujem u tome i svega me strah!
|