|
Sabrat ću se,pogriješila sam!
Nemogu natrag,ali zato mogu naprijed.
Pitam se da li se i vama ikad dogodilo da nekog volite,
ali zbilja ludo volite,ali da vas ipak nešto tjera da nestanete,
da odmaglite,da napustite tu mogučnost!?
Ja sam samu sebe tako složila i obećajem neću sada ovdje cmizdriti
pogotovo,jer sam zbilja ja kriva.
Žao mi je što sam napustila jednog divnog čovjeka.
Muškarca,jedan divan i drugačiji svijet.
No samo sam čovjek i griješim,možda će zvučati glupo,ali sada se osjećam
dakako praznom,kao da sam napustila samu sebe,ma na neki način i jesam,
jednu ja.
No tako prolazimo kroz život,gubeći dijelove sebe,i stvarajući nove.
Ne znam kako ću sve ovo preboljeti,jer sve vi znate vrlo dobro kako je
teško nekoga tek tako pustiti iz srca,ali kada se mora!
Ja sam morala i ne mogu objasniti nikome,pa ni njemu zašto,ali morala sam!
Voljela bih da nitko ne mora,ovako nešto osjećati,proživjavati.
Sada se moram odjenuti,danas iako je subota natrpala sam si mnogo obaveza,
napokon sam ozdravila,imam snage i volje biti živa.
Moram raditi,moram biti među ljudima,jer kada sam sama razmišljam previše,
a od toga nema nikakve koristi.
Možda jednom uspijem,možda.
Sada sam još daleko od svega i svih.
Sada sam još samo hirovita djevojka,koja najviše štete nanese sama sebi!
Hvala njemu još jednom,bio je divan i magičan,sve što se može poželjeti.
Pusa na obraz i A budi sretan!
Daniela
|