|
U tek novonastaloj noći,sjedili smo i pušili svoje prve cigarilose,teške i miomirisne,davale su nam svojevrsnu lakoću postojanja,crveno vino uz to,pili smo iz finih ćaša na stalku,a meni je cijelo vrijeme po pameti plesala misao da sada činimo grijeh,kao da s prljavim rukama dodirujemo svileno rublje,no ubrzo je sve to nestalo,kada je vino uzelo maha,opustila sam se.
Promatrala sam ga,bio je udaljen od nas,totalno različit,iz drugog svijeta,po godinama,osobnosti,navikama,govoru.
Nitko me nije razumio tada,ama baš nitko na ovome svijetu.I taj pogled i sva ta čežnja upućena njemu,koji je bio udaljen tek pokoji stol dalje.
Osjećala sam vrelost koja me obgrlila i samo sam željela da ta noć potraje,što dulje,samo da ga promatram.
Iako sam vrlo dobro znala da bi se sve moglo pokvariti samo da on priđe,samo da on kaže jednu jedinu riječ i ja bih bila ustala od stola i pošla svome domu.
Tako da sam skrušeno molila u sebi,samo nek ne dođe i samo nek noć potraje...i trajalo je.
Ništa mi više nije bilo pretjerano važno,iako je on pred zoru bacio zadnji značajni pogled,više pozivalački pogled,ali ja sam se pravila da ga uopće ne vidim.
Bacila sam se na raspravu o besmislu života...kad imaš 22 što ti drugo preostaje?Iza nas su ostale prazne staklene boce i prazne čaše,s pokojim tragom od ruža,te pepeo od cigarilosa...glave nisu bile dobre.Misli su ih pokvarile snažnije no ikada!Barem moju!Po ne znam koji puta sam ljubila stranca!Samo platonski noćno,one night stand!
|