četvrtak, 15.06.2006.

Pakleni tjedan!

Sve je započelo u nedjelju ujutro,bila sam solo doma,starci na moru i trebaju se vratit navečer...probudio me neki čudni šum u 11h i ja pregledam cijelu kuću nigdje ništa, no kako sam već bila razbuđena,odoh ja u kupaonu oprat zube itd...kad otvorim vrata i ono POPLAVA...ajme meni to nikad neću zaboravit,što sad?kako sad?gdje je glavni ventil?Zovem starog na mob,srećom se odmah javio,on kaže gdje je,a to je izvan kuće,i šooook,ja u piđami,ovo i ono,a za milo čudo nigdje nikoga,nijednog jedninog susjeda da ga tražim pomoć...a voda šiklja ko luda...oke nije bilo tako strašno jer ispod umivaonika postoji jedan ormarić gdje se nalate sredstva za čišćenje i ujedno sakriva te dotične cijevi od umivaonika,ali kad sam to otovrila i kad je to šajbnulo van...ja sam se skoro od muke rasplakala(oni koji me znaju u živo,znaju da ja zbilja rijetko kad plačem,nije da ne želim,jednostavno nisam takav tip)i kad sam zatvorila vodu na glavnom ventilu voda je naravno prestala šikati,ali sada je trebalo svu onu vodu s poda maknuti...srećom postoji sifon,ali i on se začepio...i tako da sam morala 2 sata muku mučiti da bih to sredila...ljudi moji,ljudi moji kad sam to gledala u filmovima,meni je to bilo smiješno,ali nakon tog dana,nakon nedjelje više mi nije smiješno!A pazite koje sreće imam,da nisam otišla dan prije na svadbu,jer da jesam,mene nebi bilo doma do navečer spavala bih kod frendice i jebiga cijela kuća bi mi postala bazen,doslovce bazen...ali to nije sve,kad sam se umirila,onda ne mogu nit na blog...bila sam ljuta i nervozna,jer ni blog ne mogu napisat u takvim trenucima...ali dobro preživjela sam...i tako fino oni poprave blog,ali se meni nije ispočetka dalo opisivat taj pakleni dan,misleći da će sve biti u redu,najboljem redu,ali eto jučer je započelo,da bi danas kulminiralo BOL,toliko jaka da mi nijedna tableta nije pomogla sama,pa sam napravila glupost i popila duplu dozu tableta koje se piju jedna na dan,pa baš me briga,nek mi se dogodi što se mora dogoditi,ja nisam cijelu prošlu noć spavala,popila sam 2 praxitena i ništa,oke lažem 4 sata sam spavala,sveukupno,s buđenjima...grozota...a jutros još gore, ko za inat uhvatilo me uho,ali ne samo to,još k tome mi je počeo rast umnjak s desne strane,prošle godine s lijeve,ove s desne,ali jebiga to boli,imam i temeraturu...tako da se sve poklopilo,molila sam Boga,Alaha,Budhu,Jahvea,kako god se on zvao nek mi pomogne,jer ću se ubit,tita mi da sam mogla ja bih se bila ubila,jer ta bol,od jajnika,uha,glave,rasta umnjaka,sve zajedno???
Pa kome se to dešava?A još k tome da ne pričam da sam ne ispavana i da sam dehidrirala i da mi je preporučeno da se odmaram inaće ću završit u bolnici,jer mi je i krvna slika loša...
Eto pa da znate,ako kojim slučajem nema mojih tekstova ili sam u bolnici ili sam ko sinoć vidjela tunel i svijetlost...fakat sam vidjela,ali vjerujem da sam to samo umislila,jer sanjala nisam...
Ali dragi moji fakat čovjek ne zna kako je sretan dok ga ništa ne boli...i onda obično pretjeramo,a zaboravimo da smo svi samo mali strojevi i da u nama sve funkcionira,ali ako jedan dio prestane,ako se pokvari,njega je ne moguće zamijeniti,jer smo mi ljudski strojići,kod nas to ide teže,a ne kao kod igračka ili strojeva...
Zato svima vama koji čitate ovo sad,jedna ogromna pusa i budite pametniji od mene i oprezniji!
A ja ću se javiti čim ozdravim,nadam se već sutra,iskreno se nadam!!!
Držite mi fige!


17:24 Komentari (7)

<< Arhiva >>