|
Ovih dana totalna zbrka...pa sam odlučila kao protutežu toj silnoj zbrci napisati jednu pjesmu,tek toliko da umirim sve ove raspisane dane...
Kao da je s nama sve isto
kao da su iste paučine na zidu kamene kuće
i kao da su pisma istom tajnom ljubavlju skrivena
kao da smo ovdje jedno do drugog
vođeni onom
prokletom čežnjom smrtnih ljudi
kao posljednji dah na izdahu
s jedinim ciljem!
Ponovno haluciniram
Ah dovraga
upoznat ćeš slobodu kao mene nekada!
Ruke su ti kao u svećenika
hladne i prijetvorne
čas miluju,ali ne opraštaju,a srce?
Možda ti se ono javi...
u trenutku ako ti ga dovedem
tada ćeš vidjeti...
Na odru
u crnoj haljini s žutom ružom u
ledenoplavoj ruci...
slobodu!
|