|
Ne ja nisam tugljikava,ja samo čeznem.
Za nečim novim i drugačjim,ma zapravo ja čeznem za mirom.
Noćas sam sanjala da sam kod susjeda i da tamo nasred dvorišta neki glumac (lik iz lugarnice kaj je na programu u 9 ujutro na hrt 1...a ja tad uvijek spavam,samo sam jedno jutro dok sam hodala u kupaonu da se osvježim,to se tak sad kaže,kao sramotno je napisat da si išao pišat,jer kao muški se zgražaju na tu riječ iz ženskih usta,to mi je rekao blizak dečko...daj ne govori da ideš pišat,ženske bi trebale reč piškiti...ma odjebi!ja idem PIŠAT koji ti je kurac?come back na temu tog lika sam to jutro vidjela i sad sanjala)slaže komade ljudske kože,sve puno krvi,a sve to na hrpi i on šije,šije čovjek u mom snu ljudsku kožu s još malo mesa na istom...tog se samo sjećam tog najodurnijeg dijela,onda sam kako u snu mirno
išla na wc u neki birc...i to je san...koji vrag sam ja morala sanjat dijelove kože????
Mislim moram li istaknuti da mi je bilo olakšanje probuditi se,ali sam se onda namučila ko pas...
Od trga do Črnomerca sam sve dućane prošla,dakako pješice tu rutu da bih našla neku krpicu cutra na vjenčanje...naravno poznavajući mene na kraju sam kupila 3 majce i suknju...sve crno naravno...
I kad sam došla doma skoro sam pala u depresiju sve mi stoji oke...mislim u mojim očima oke,
uzalud me pokušvaju susjedi uvjerit da mi supač stoji,još uvijek se dvoumim koju ću sutra obuć,ma bolje da ja obje?Mislim jednu pa drugu...pa nisam ja mladenka,ja sam toga svjesna,ali lako mladenki ona zna kaj će obuć,vjenčanicu,nema tu frke,a i neće se iznenadit kao nekada mladenke prve bračne noći,naime ova je ionako i trudna...pa nije srednji vijek...kazao bi moj frend D! :)))
No dobro da krenemo dalje...dođem doma, napokon umorna i skršena,boljela me glava od Rosea!
I tipkam,mislim mijenjam radio stanice koje su mi dakako umemorirane i ne zainteresirano slušam...
I okrenem poznatu stanicu RADIO MARTIN 90.3. I 101.8 Mhz i tamo je bio gost Žak il kak se to već piše...i voditeljica navodi slušatelje nek se jave i da će dobit cd...kadli ono nitko živ se ne javlja,već je prošlo 10 tak minuta,još uvijek nitko...sad mi je već bilo neugodno,pazite meni je bilo neugodno i ništ otipkam broj i kažem Bok Žak imaš dobar glas,dobari tekstovi pjesama i tita mi nisam pretjerivala,samo sam ga malo oraspoložila,jer ni jedne tople ljudske riječi niotkud,nitko neće cd...iskreno govoreći ja nisam ljubitelj Žaka,ali kaj lik ima što je činjenica moćas glas,i ništa sad mi putuje Žakov cd,ha ha ha cerim se!
Zaš?Pa jer nikad nisam mislila da ću ja nazvat i da ću ja žicat neki cd...ali opet iskrenogovoreći ovaj put su mi ga doslovce uvalil :)) a najbolja fora je bila ta,pita mene Žak,a koja ti je pjesma najbolja,uuu jebote kaj ću sad...(u glavi mi prolazi tak ti i treba tuko kad želiš čovjeka pohvalit!)ali iznenada se sjetim jedne njegove Miris žene s radija,jebote tko to nebi zapamtio mjesecima je treštila svukud...i tak sve je ispalo smiješno :)) meni bar...i ljudi moji ja vam zaspim i OPET sanjam...ovaj put sanjam lopte,da su pored ceste u nekakvim košarama lopte,ali ti moraš dat lovu da uzmeš loptu,mislim ne moraš dat,da bi je mogao uzeti jer je to sve na tvoju savjest,mislim nema nikoga tko će to kontrolirat...i hodam ja cestom s bratićem i u snu me te šarene lopte privlače i ja nemam love i kradem te lopte,mnogo njih,ali što se događa,odjednom se lopte pretvaraju u balone,koji se sami od sebe ispuhuju...i odjednom ja krenem iza te neke košare s loptama i skoćim na pod,a zapravo sam skočila na vodu i tona vode ulazi iz poda u mene,(mislim od kud mi to da voda ulazi u mene?)i neki klinci me promatraju i govore vidi ovu,daj bježi ide murja,kad ono fakat ide murja,ali oni su tako spori,a meni se uopće ne bježi,ja se borim s vodom,meni je to zapravo kull,ja se derem da se ja moram borit s vodom,da ja to mogu,i odjednom se ustajem sva mokra i idem doma,dolazim u svoju ulicu,koja je odjednom puna ukrasnog bilja,ali bilje se zove coca cola grah i slično i iz zemlje raste to bilje s malom plastičnom karticom u obliku bočice od coca cole i na njoj piše kaj je...coca cola grah, pa coca cola krumpir i tako to...ma to je nevjerovatno...i odjednom završim u nekoj šupi,pojavljuje se susjeda i ja iz te šupe izvučem nekakav čudan drveni sklop,i kažem joj daj sjedni...ona sjedne i ja joj kažem to ti je letjelica...ona fakat rasklopi to i ono letjelica i onda sam se probudila i eto me ovdje...ma sad sam još fakat pod dojmovima,ali činjenica je da meni čak i moja podsvijest želi reči da čeznem za avanturom,tada će se smiriti snovi,tada ću imati malo mira...ovako se sve urotilo protiv mene i moga tijela...što kad trebamo adrenalina...ali još ćemo se morat strpiti bar do 1.7.a tad Adio...nadam se :))
Pusa svima!
|