|
Izustio je toga dana,znaš ja vas volim obje!
I nemogu se odlučiti...nisam reagirala burno,samo sam se počela smijati...mislim da ga je tada ta moja reakcija poprilično šokirala,očekivao je da ću raditi scene i gluposti,a nije zapravo slutio da ga ja nikada nisam voljela,samo sam se osjećala dobro u njegovoj blizini, i kada je to napokon izgovorio,bilo mi je lakše ostaviti ga.
Znam možda je sve to skupa bilo malo okrutno s moje strane,ali ja mu ionako nikada nisam davala snove,pa da bi mu ih natrag nemislosrdno uzela...sjetila sam ga se danas,nakon par godina.Zapravo pričala sam s frendicom na telefon i ona ga je zapravo spomenula,točnije da se ženi...nasmiješila sam se iz srca iskreno,napokon je pronašao nekoga tko mu odgovara.
Iako je uvijek bio poprilično neodgovoran,mora da se ipak s godinama promijenio,iako sumnjam,tada je već bio po godinama (samo) zreo muškarac,oke ne baš zreo,ali u svojim tada ranim tridesetim,a sada?
Pitam se da li se odelučio na taj korak jer je shvatio da bi mogao ostati zauvijek sam ili se smekšao s godinama?
Tko bi to mogao znati,ali bilo mi je drago kada je do mene doprijela ta lijepa vijest...uvijek volim čuti, za neke svoje muške prijatelje ili biše promašaje da su se skrasili,da su se umirili,jer onda znam da nisam pogriješila što sam ih ostavila...oni mi nisu suđeni...lijepo je znati da su naši izbori ipak bili dobri i da su nama ipak,u ovom slučaju meni suđeni neki drugi ljudi,odnosno meni neki novi muškarac moga života...to me čini sretnom!
|