Mlade nade
četvrtak, 12.11.2009.
Sredstva za šport !
Foto : B.Mr.
Prvi ozbiljniji doticaj s loptom i upoznavanje s športskom čarolijom trebalo bi se dogoditi u školama gdje se, pod stručnim vodstvom nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture,trebaju odvijati športski programi koji će omogućiti djeci da otkriju svoje sposobnosti,talente i afinitete prema pojedinim granama športa. Općenito se kod nas športski program odvija u nedopustivo lošim uvjetima. Dojučerašnje besplatno bavljenje športom pretvara se u osnovni izvor prihoda športskih udruga i organizacija, a to polako,ali sigurno stvara sve veći jaz između onih koji mogu (još uvijek) i onih koji si ne mogu priuštiti taj luksuz. Posebice ako imate više od jednog (1)djeteta. Bavljenje športom postaje pravi luksuz. To zasigurno nije poanta športa i športskog razvoja u Hrvata. Poanta nije samo u plaćanju članarina,jer je to još uvijek najmanja cijena za pravilan športski razvoj svakog djeteta i nagrada trenerima za njihov uloženi trud. Od roditelja se danas očekuje (u većini slučaja)da plaćaju članarine, prevoze djecu na športske priredbe, osiguravaju športsku opremu,kupuju sokiće i čajeve za osvježenje i okrjepu nakon treninga ili tekme,a o tenisicama i kopačkama bespredmetno je lamentirati. Pa onda neka neko kaže da je šport besplatna zanimacija za "milijune". Izgleda da je kod nas prošlo vrijeme entuzijazma i volonterizma, a sve više prevladavaju materijalni interesi. Čak i kod onih koji bi trebali imati senzibilitet za šport pojavljuje se, u sve većoj mjeri, samo materijalni interes. Nitko više neće besplatno nešto uraditi ili točnije,velika većina traži da im se plati njihovo trošenje osobnog vremena. Makar to značilo i nazadovanje u osobnom profesionalnom napretku. A svi bi htjeli biti veliki stručnjaci,samo je pitanje gdje će to steći športsko iskustvo u radu sa športašima,ako ne žele gubiti svoje slobodno vrijeme. Ako se plati,podrazumijeva se da je njihovo slobodno vrijeme uvijek na prodaju. Svaka čast takovim stručnjacima. Na sreću za sada još uvijek ima osoba koji šport gledaju kroz pravilan način i tome tako pristupaju. Najlakše je zagrabiti u tuđe džepove. Pitanje je gdje odlaze i na koji način se troše sredstva koja dotira grad i ini subjekti u ovoj državi ? O konstantnim pričama o forsiranju "nečije djece" kako bi uspjela u pojedinim športovima,a to sve uz nekakvu adekvatnu satisfakciju roditelja prema trenerima,čime se uništava pojam športa je tema za neku drugu priču.
Tekst : Daltoni'os
height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />
