Mlade nade
utorak, 14.07.2009.
Lamentiranje o športskim sredinama.....
Lamentiranje o športskim sredinama.....
U sezoni kiselih krastavaca stvaraju se različite špekulacije o stanjima u različitim športskim klubovima. Vječita dilema da li trebaju biti na športskoj vlasti NAŠI ili VAŠI,u ovome trenu bolna je realna činjenica u većini športskih klubova. Sve to, naposlijetku, trpe ljudi koji samo pokušavaju svoju energiju usmjeriti k nećemu pozitivnom u svojim mladim životima. Mladenačke snove pokušavaju usporiti neki benigni tipovi koji vole samo sebe,a klubovi im predstavljaju zadnju rupu na svirali. Za očekivati je da će vrlo brzo i sami sponzori uvidjeti poneku promašenu politiku u klubovima i usmjeriti svoju punu pažnju prema stvaranju i pomaganju kvalitete,a ne podobnosti i poltronstva. Pomalo otrcana fraza "Dok mi valjaš,valjaš mi" na svu sreću nije naišla na plodno tlo u većini športskih kolektiva. Ipak su se i treneri uspjeli othrvati pritiscima "dušobrižnika" koji znaju sve o vođenju športskih sredina samo što do sada nisu uspjeli stvoriti neke športske rezultate po kojima bi ih puk pamtio (ako ne računamo propadanje klubova u niže rangove),ali ih ni to ne sprječava da svojim bistrim idejama kao vrsni poznavatelji športa pokušavaju svojim sugestijama dokazati svoj dobro skriveni ogromni potencijal u sebi ali....Ah,što bi bilo da su tek postigli neke uspjehe.... Zasigurno će brojne knjige koje se pišu povodom različitih obilježavanja u svezi klupskih djelovanja biti pune priča o kvaliteti ljudi koji su u pojedinom periodu rada kluba dali svoj doprinos,a s druge strane prepoznati će se i poltrončići koji imaju dobru spiku (a,možda i poneku vezu),kako bi sami mogli procijeniti svoje sudjelovanje u razvoju klubova. Od samih priča se ne može očekivati uspjeh. Barem ne kod većine ljubitelja športa.Poltron stvara poltrona. Svi mi možemo imati lijepo mišljenje o sebi,ali realnost je nešto posve drugo. Ponekad je stvarnost okrutni kritičar nečijega uspjeha iliti rada. Puno dobrih,dragih i sposobnih ljudi prodefiliralo je kroz bezbroj športskih klubova. Stoga,treba se samo osvrtati na njih,a ostali će se već sami prepoznati.Na svu sreću takvi su u ogromnoj manjini. Struka treba uvijek biti misao vodilja k uspješnom razvoju športskih sredina,a poltrončići bi trebali otići u "zaslužene" mirovine.Siguran sam da će tim činom učiniti veliku uslugu za boljitak kompletnoga športskoga razvoja u Hrvata. Pozivanjem na krizu ili recesiju,a to me podsjeća na neka mračna vremena iz prijašnjih godina, pokušaj je stvaranja alibija sebi i svojim pomoćnicima za svoj nerad.Uvećavanjem svojih zasluga,a umanjenjem truda drugih ljudi sami sebi mogu stvoriti predodžbu o njihovoj ljudskoj kvaliteti.Možda je bolje da se svi skupa vratimo u amaterske vode,a zaboravimo surovu borbu za "fotelje" i status umišljenih vlastodržaca. U ovoj kratkoj priči tko bude htio prepoznati će se,a drugi će i nadalje gurati glavu u pijesak.
Autor : Daltoni 
Georg Christoph Lichtenberg
Njemački filozof i fizičar
Čovjek koji je zaljubljen u sebe ima malo suparnika.
Lichtenberg
height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />
