🔍🍩🗞
|
zverev je kratko iskontemplirao
pa nastavio razbijati reket o pod negdje u australiji ovdje dijete hoda uz prugu s detonatorom u ruci pada snijeg i mjesec više nije waxing nego waning uskoro proljeće u velikoj mašini uhvati za šapu plišanu igračku turbulencija bliska aparatiranju pa jednom-dvaput spavaš i sve je prekjučer igrarije svrhovitog i neki jaki osjećaji prilično uncommon za e-građanstvo throwback to čučim na podu i jedem rođendansku tortu trgovačkog centra od šećera sve što kažem je pobjeda sad šuti i gledaj dolje u taj snijeg rijetko kad je bijelo baš cijelo vidno polje koliko puta pričaš samo da izađe iz tebe ne mareći za sentiment
rečenice ti trebaju program integracije za mozgove u radikalnome povlačenju što ako stvarno postoje tabori rijetko što uopće doskoči do selekcije objasni mi inicijalni drajv za sve ovo moguće je da nema veze ni sa čim dan je prekratka forma da bi se nazivala cjelinom
u jednome danu ne može se izliječiti sve što se u međuvremenu razboljelo od suvišna ponašanja i uzaludnih pokušaja artikulacije; potrebno je formirati u tom smislu funkcionalniju cjelinu od vremena, jedan oveći niz identičnih dana: isti zamah isti servis isti festival slobodnih poena dan za danom od prostorije do prostorije ne raditi ništa ne ići nigdje rasplesti misao: postoje stvari koje ne moraš trpjeti postoji ljepota. nećeš se sjećati ničega prije 2018
dva jedan četiri nikad ne kreće ranije sve čega se sjećam od dana kada se na nebu pojavila druga Zemlja: sjetila sam se osjećaja kada je utihnuo i gledao u pod jer su se zaredale neke plitke pizdarije, izgledao je kao da želi biti drugdje i to mi je bilo najljepše, mislila sam da ga barem mogu maknuti negdje gdje je bolje ili barem sigurno dementori u little whingingu i nije vrijeme za oklijevanje, a jedna strana moje face je mrtva na noge pa u kolut naprijed magneti u hodniku je puno svjetla, dolazi kroz krovni prozor nakon koncerta s 281 kod močvare si za 15 min s jebeno drugog kraja grada prošli tjedan u ovo vrijeme podcrtavala sam po screen shotovima zakona moram izgovoriti sve zbog čega se nekako osjećam, ali kriptirano šutiš usred renesanse halo policija spavanje između 214 nema klimu što znači zajebati na polju minimalnih kolizija? ljudi s premutavim profesijama žele biti rnr zvijezde imaš sad taj mozak i to je u biti to tata spava na trosjedu kako možeš sanjati tenisice kazaljka od malena gravitira prema neutješnom nije mi se pretjerano sviđalo biti dijete zadnjih dana zvukovi smiri se, to njihovo nije život, oni su to samo prvi puta došli u malo veći grad čudno je biti odrastao na tom su koncertu zaštitari imali roze perike nešto se krivo zaljubilo, ovaj dečko i ja ekipa nije u hogwartsu nego na grimmauldovom rezonira logično za osobu koja je doselila u hollywood bizarna akcija ne znam ja ništa, ja cijeli život oponašam dečke iz ulice |
🔍🍩🗞
|