bio je mračan dan u rujnu, smjene svjetla i
tame igrale su se sa živcima, jednoga
momenta bili smo car, drugoga grlili
plišane igračke, gdje god sam se okrenula
najpronicljivije rečenice izgovarali su
najbezvezniji likovi
mucina zgrada bila mi je dosta jaka tako
na osami, u big brother kuću ušao je novi
stanar, sprintala sam kroz kvart dok mi se
nije povraćalo, razmišljala i nakon što
odlučim
sve slike sa svih dječjih rođendana
čovječanstva bile su jedan polaroid jedne
osobe, ali ne za skretanje pažnje, opasno
sam pomiješala reference s onime čega
se bojimo, a nije dobro, nego loše ili
nepoznato
stil, muzika, ponašanje precizno
detektirano i skriveno u malu kutiju s
ručkom, ostatak prostora Section 1 za
retardirane, u stvari, zajednički je samo
nadzor, sâm si u svemu i baš je dobro,
voliš sve što te optereti
nismo još umrli nego se ljuljamo na
ljuljačkama i negdje tamo je australija sa
fora zgradama stostruko većim od ovih i
proljeće se ne ponavlja nego ga ima ili
nema konstantno, kao svega što je
nakanilo opstati bez da primjećujemo, pali
smo šezdeset razreda ilegalno, ići ćemo u
zatvor s kriminalcima koji su odrastali bez
razočaranja, nestat će sve pretjeranosti
puno smo razmišljali i sad je ovako i
nema veze. daj mi ruku da vidim nešto,
evo piše, "prostor minimalne štete",
možeš sada reći sve pa odmoriti, vidjeli
smo sve unaprijed, letjelo je što je
trebalo letjeti, ronilo je što je trebalo roniti,
između dana bio je mrak, između ničega
nešto, između stalo svejedno, beskonačni
prostori štete i minimalne štete i stvari
koje rezoniraju i mi koji uvijek ispočetka
odbijamo da smo ovo
odbijamo da smo tu
00:34 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
zrak je bio kao rano proljeće u donjoj -
raskopčana zimska jakna, klatiš se po
ulici, uzalud zvoniš na portafone
imam još 4 pljuge, putem do ljuljačke
snimam potok i zgrade filterom "slutnja
na loše", zaljuljam se jako i sve bude
ispod, gore visoko samo ja i krovovi i
vrhovi drveća - na sve možeš pljunuti
čak i na svoju glavu
kasno me dočekao taj kvart i sve mi je
kao u snu - ne mogu trčati, prezaljubljena
slučajno i krivo u random epizodu
mućki o kombiju i kaučima s njuškala
ne možeš požuriti i ne možeš nadvladati
životni zeitgeist, u međuvremenu stvari
rezoniraju ili ne, uglavnom ne, one
uostalom zbog toga i ne postoje nego
zbog nečeg drugog, ili ničeg, nebitno
dolazi proljeće i onaj stari fajt sa
storytellingom
čini se da ni ove godine nećemo pobijediti
12:02 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
|
|