zrak je bio kao rano proljeće u donjoj -
raskopčana zimska jakna, klatiš se po
ulici, uzalud zvoniš na portafone
imam još 4 pljuge, putem do ljuljačke
snimam potok i zgrade filterom "slutnja
na loše", zaljuljam se jako i sve bude
ispod, gore visoko samo ja i krovovi i
vrhovi drveća - na sve možeš pljunuti
čak i na svoju glavu
kasno me dočekao taj kvart i sve mi je
kao u snu - ne mogu trčati, prezaljubljena
slučajno i krivo u random epizodu
mućki o kombiju i kaučima s njuškala
ne možeš požuriti i ne možeš nadvladati
životni zeitgeist, u međuvremenu stvari
rezoniraju ili ne, uglavnom ne, one
uostalom zbog toga i ne postoje nego
zbog nečeg drugog, ili ničeg, nebitno
dolazi proljeće i onaj stari fajt sa
storytellingom
čini se da ni ove godine nećemo pobijediti
12:02 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
|
|