dva jedan četiri nikad ne kreće ranije
sve čega se sjećam od dana kada se na nebu pojavila druga Zemlja:
sjetila sam se osjećaja kada je utihnuo i gledao u pod jer su se zaredale neke plitke pizdarije, izgledao je kao da želi biti drugdje i to mi je bilo najljepše, mislila sam da ga barem mogu maknuti negdje gdje je bolje ili barem sigurno
dementori u little whingingu i nije vrijeme za oklijevanje, a jedna strana moje face je mrtva
na noge pa u kolut naprijed
magneti
u hodniku je puno svjetla, dolazi kroz krovni prozor
nakon koncerta
s 281 kod močvare si za 15 min s jebeno drugog kraja grada
prošli tjedan u ovo vrijeme podcrtavala sam po screen shotovima zakona
moram izgovoriti sve zbog čega se nekako osjećam, ali kriptirano
šutiš usred renesanse
halo policija
spavanje između
214 nema klimu
što znači zajebati na polju minimalnih kolizija?
ljudi s premutavim profesijama žele biti rnr zvijezde
imaš sad taj mozak i to je u biti to
tata spava na trosjedu
kako možeš sanjati tenisice
kazaljka od malena gravitira prema neutješnom
nije mi se pretjerano sviđalo biti dijete
zadnjih dana zvukovi
smiri se, to njihovo nije život, oni su to samo prvi puta došli u malo veći grad
čudno je biti odrastao
na tom su koncertu zaštitari imali roze perike
nešto se krivo zaljubilo, ovaj dečko i ja
ekipa nije u hogwartsu nego na grimmauldovom
rezonira logično za osobu koja je doselila u hollywood
bizarna akcija
ne znam ja ništa, ja cijeli život oponašam dečke iz ulice
Post je objavljen 05.01.2019. u 01:29 sati.