svjetlucajuća gusta tvar prvo je imala oblik raketice, zatim pokemona, zatim se paukasto proširila cijelim vidnim poljem kao shadow u stranger things dva
malo mi je duže trebalo da shvatim da ovo nije igra svjetlosti nego migrenozni napad s predimplikacijama, krenula sam obavljati stvari i pola ih je falilo, ali ne kao da su pokrivene crnilom, nego samo prazne
u autu sam rekla da drugačije čujem svoj glas i mama me primila za ruku, nisam htjela puno pričati da se opet ne dogodi ono što mi je jednom bilo najgore - da izgovaram potpuno druge riječi od onih koje oblikujem mislima
prošli tjedan u ovo vrijeme podcrtavala sam po screen shotovima zakona
shvatila sam da sve znam i da je stvar logična (takvih ishoda je malo, pobjede uglavnom umišljam)
navečer su prikazali dokumentarac o gorgoni: "koraci naprijed bit će sve teži i teži", govorio je kožarić, "čovjek si mora malo pomoći da bude slobodan"
sve je preizvjesno, razmišljala sam
uzalud distanca
01:11 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
|
|