svjetlucajuća gusta tvar prvo je imala oblik raketice, zatim pokemona, zatim se paukasto proširila cijelim vidnim poljem kao shadow u stranger things dva
malo mi je duže trebalo da shvatim da ovo nije igra svjetlosti nego migrenozni napad s predimplikacijama, krenula sam obavljati stvari i pola ih je falilo, ali ne kao da su pokrivene crnilom, nego samo prazne
u autu sam rekla da drugačije čujem svoj glas i mama me primila za ruku, nisam htjela puno pričati da se opet ne dogodi ono što mi je jednom bilo najgore - da izgovaram potpuno druge riječi od onih koje oblikujem mislima
prošli tjedan u ovo vrijeme podcrtavala sam po screen shotovima zakona
shvatila sam da sve znam i da je stvar logična (takvih ishoda je malo, pobjede uglavnom umišljam)
navečer su prikazali dokumentarac o gorgoni: "koraci naprijed bit će sve teži i teži", govorio je kožarić, "čovjek si mora malo pomoći da bude slobodan"
sve je preizvjesno, razmišljala sam
uzalud distanca
01:11 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
dodajem šminke na facu nakon radnog vremena, večeram u mcdonaldsu, u wcu istresam led i pola srednje kole u lavabo, dodajem viski
upitno je hoćemo li moći unijeti bocu, malo se uzdamo u jebenu srijedu, tko išta provjerava srijedom
gledam svjetla kroz prozor busa i zamišljam da je to sada neki film, kvartovi prolaze kraj autoputa čarobnom brzinom i ja sam na mostu, vidim svoje debile na klupicama, vadim slamku iz usta i derem se BAŠ SU FINE OVE STVARI (porto morto), i. me grli iza svojih leđa, k. uzima viski i slika ga s mobitelom, stavlja na insta story
ulazimo i bend počinje, sve je puno klinaca koje nismo vidjeli nikad prije (ovo je 3. put) i to je super
craig u crnoj dolčeviti silazi u publiku
2 kauboja i olya u kožnoj jakni s resama čuvaju mu leđa
17:33 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
ines je govorila gitaristu da izgleda kao lik iz imitation game, pričale smo na engleskom da nas razumiju
imao je tu jim morrison kosicu, zagreb manchester nula jedan
ljudima iz benda bilo je simpatično što naš prijatelj zaspi po malo u svim prostorijama
craig je nacrtao njegov portret
bilo je lijepo i malo tužno jer jednom ćemo svi biti mrtvi (ali neke stvari neće)
kad smo radile ognjište od smeća svirao je mother's little helper
doma, u sobi, na podu je i dalje ležao razbijeni ovlaživač zraka
opet će mi ići krv iz nosa, mislila sam
19:04 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
sjedim točno ispod njega, dobre sam volje i spremna za nešto sada, leđa zgrbljena, noga preko noge, fiktivno nabrijana, vladar predgrađa
sati prolaze, pada mrak, točno u 21 ustajem i odlazim bez osvrtanja
u kružnim vratima stavljam šal i jaknu, odjednom je neko drugo doba i nestajem u mećavi
vani je gluhi svijet i nema muzike
priviđaju mi se oblici iz podsvijesti koji znače strah, s leđa mi se prikrada čovjek u plavom šuškavcu sa sijedim repićem na vrhu glave, njegov glas viče AAA, samo nastavljam hodati, odjednom je nekoliko godina poslije i njega više nema
nešto mi govori da nema nazad, ali ja sam to znala puno prije, iako mi nitko nije rekao, htjeli su da sam kao oni, da se zaustavljam na sve povoljno, ali meni je to bilo glupo i dosadno, glupo i dosadno, a sada je neko drugo vrijeme i nema više ničeg
nastavljam hodati, osjećam bol u glavi i trbuhu i krv mi se cijedi niz nogavicu, 5 sati, 10 sati, kao da nikada neće biti gotovo, ali odjednom staje, jer prošlo je bar desetljeće i toga više nema
hodam i dalje, okružuju me lica i viču "pobjeda", prepoznajem neka od njih, gledam u čovjeka kojeg slave i on gleda mene, odjednom je neko drugo vrijeme i više nema nikoga od njih
sada nemam oči ali imam uši i sve je muzika, hoće li se ugasiti ili ne, o ovome sve ovisi, što će reći svijest trenutka
muzika će se ugasiti ali ne još, govori glas
"pogledaj iza sebe", ali ja se ne okrećem
prošla si zadnji test, govori glas
i vrati me na početak
plačem
16:38 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
|
|