ponekad u mozgu zametnem realnosti ali ih se brzo sjetim - ništa nije naše i nigdje nismo spašeni - pa nastavim slagati robu u ormar, hodati preko zebre, skrolati
kao neka životinja s kratkom koncentracijom i isključivo nagonski određenim smjerom kretanja
po savani,
da nas bar mogu spasiti
iz savane
ali stvari su jedna drugoj uvjet
po nekim groznim principima koje nikada nećemo shvatiti a kamo li probaviti
one uostalom tome ni ne služe
13:26 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
|
|