Čekao sam na autobusnom stajalištu barem pola sata. Bilo je jedan iza ponoći, bio sam razdražen i umoran od posla. Grozila me je činjenica da radim ujutro, no potiskivao sam to gledajući prelijepu djevojku sa koferom od gitare na leđima. Imala je rukavice bez prstiju i dugačku lagano kovrčavu crnu kosu. Smotao sam duhan naslonjen na stup stajališta. I ona je bila nestrpljiva, htjela je pogledati na stup kada dolazi bus. Trebalo joj je petnaest minuta da se ohrabri i priđe pogledati raspored dolazaka buseva. Počela je šetati po stajalištu i onda je zainteresirano prišla stupu, a ne meni. Dobro je to izvela, ali ja sam joj ipak rekao: Jel te smijem dirati po grudima?

Nije me ni pogledala, jer je znala da joj je dužnost pokoriti se nepoznatom silovatelju. - Neću biti grub. Uhvatio sam ju za kragnu i namjestio ju. - Lijepa si. Pomazio sam ju po obrazu vanjskom stranom svoja tri prsta desne ruke. Prišao sam joj glavom i stidljivo ju poljubio u vrat. Bila je mekana i mirišljava, a ja se nisam kupao danima. Trebalo mi je nešto lijepo i mirišljavo. - Lijepo mirišeš. Trljao sam nos po njenom vratu. Uvjeren sam da je išla u srednju školu. Oko vrata je nosila ogrlicu sa školjkama. Bila je to nježna i pažljiva djevojka, prepuna kreposti i skromnosti. Raskopčao sam joj prva četiri dugmeta svjetloplave košuljice. Zadigao sam bijeli jednostavan grudnjak prema gore i odmah joj sa oba dlana prihvatio sitne tople djevojačke dojke. -Lijepe su ti. Znala je da se dobro osjećam, ali je ipak i dalje šutjela. Nije željela imati s nepoznatim posla. Ako sam joj tako lako prišao sigurno bi mogao i tako nekoj drugoj, nisam bio muškarac za nju. Zakopčao sam joj bluzicu. - Hvala ti.

Udaljio sam se i krenuo pješice. Pogledao sam ju sa druge strane ulice. Nepomično je stajala i tiho grcala. Nisam ju želio povrijediti. Samo mi je trebalo malo topline, taj trenutak umornog dana, tjedna, mjeseca, godine, života. Bože, kako mi je potrebna djevojka.

Željko Tetrapakshu