Čekao sam na autobusnom stajalištu barem pola sata. Bilo je jedan iza ponoći, bio sam razdražen i umoran od posla. Grozila me je činjenica da radim ujutro, no potiskivao sam to gledajući prelijepu djevojku sa koferom od gitare na leđima. Imala je rukavice bez prstiju i dugačku lagano kovrčavu crnu kosu. Smotao sam duhan naslonjen na stup stajališta. I ona je bila nestrpljiva, htjela je pogledati na stup kada dolazi bus. Trebalo joj je petnaest minuta da se ohrabri i priđe pogledati raspored dolazaka buseva. Počela je šetati po stajalištu i onda je zainteresirano prišla stupu, a ne meni. Dobro je to izvela, ali ja sam joj ipak rekao: Jel te smijem dirati po grudima?
Nije me ni pogledala, jer je znala da joj je dužnost pokoriti se nepoznatom silovatelju. - Neću biti grub. Uhvatio sam ju za kragnu i namjestio ju. - Lijepa si. Pomazio sam ju po obrazu vanjskom stranom svoja tri prsta desne ruke. Prišao sam joj glavom i stidljivo ju poljubio u vrat. Bila je mekana i mirišljava, a ja se nisam kupao danima. Trebalo mi je nešto lijepo i mirišljavo. - Lijepo mirišeš. Trljao sam nos po njenom vratu. Uvjeren sam da je išla u srednju školu. Oko vrata je nosila ogrlicu sa školjkama. Bila je to nježna i pažljiva djevojka, prepuna kreposti i skromnosti. Raskopčao sam joj prva četiri dugmeta svjetloplave košuljice. Zadigao sam bijeli jednostavan grudnjak prema gore i odmah joj sa oba dlana prihvatio sitne tople djevojačke dojke. -Lijepe su ti. Znala je da se dobro osjećam, ali je ipak i dalje šutjela. Nije željela imati s nepoznatim posla. Ako sam joj tako lako prišao sigurno bi mogao i tako nekoj drugoj, nisam bio muškarac za nju. Zakopčao sam joj bluzicu. - Hvala ti.
Udaljio sam se i krenuo pješice. Pogledao sam ju sa druge strane ulice. Nepomično je stajala i tiho grcala. Nisam ju želio povrijediti. Samo mi je trebalo malo topline, taj trenutak umornog dana, tjedna, mjeseca, godine, života. Bože, kako mi je potrebna djevojka.
Željko Tetrapakshu
Post je objavljen 02.03.2007. u 00:09 sati.