|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hana je dijete koje ni sama ne shvacam; neobicna, nostalgicna, opicena, kreativna, suosjecajna, cvrsta, lomljiva. Volim kad je nasmijana i kad je ispunjena do tolke granice da pocne skakati po krevetu i plesati i vristati od srece i zaljubljenosti u zivot. Volim shvatiti da sam to cudo od covjeka ustvari ja.
Volim PLES i to neopisivo puno. Volim postati ritam. Volim PJEVATI pogotovo pod tusem, ali ne volim da me neko onda slusa. Volim PISATI pjesme, price, knjigu, dnevnik. Volim GLUMU (moje buduce zanimanje). Volim zaboraviti na vrijeme (zato stalno kasnim :P), izgubiti se u mislima, vjerovati, gledati u sunce. Volim ono nesto koje mi stalno govori da je sutra novi dan.
Volim umirati od smijeha i iznenadenja, osjecati se slobodno.
Zagrijala sam se za citanje dok sam procitala SUMRAK i zaljubila se u tu knjigu (knjigu:D).
GLAZBA je moja droga, moj adrenalin, nacin da popunim ono prazno, razumijem sama sebe ili da stavim osmjeh na lice.
Imam bezbroj ljubavi u sebi, i najveci mi je gust usreciti onoga koga volim, pa makar i pod cijenu da sam ja onda nesretna. Volim previse ljudi da bi nekog izdvojila posebno.
Volim tulume, izlete, gledati stare slike, more, prirodu, slobodu, grliti se.
Ne volim pms, kad sam zivcana. Ne volim se suzdrzavati od suza, makar to cesto moram. Ne volim kad mi uđe voda u uho poslje kupanja. Ne volim materijalizam, i shopping. Mislim ono, tu i tam si kupim nesto novo.:P Ne volim novac i povrsnost i osjecati se prazno. Ne volim kad mi dođe inspiracija da napisem nesto a nemam vremena to napisati. Divim se mojoj baki i svim ostalim ljudima koji su padove prihvatili ko nacin na koji se mogu dignuti jos vise.
Ne kuzim ljude koji nemaju cilj u zivotu, koji prezivljavaju, a ne zive.
Imam svoj bicikl, osmjeh, slusalice u usima, ritam, ljude i zasto zbog kojeg zivim i volim misliti da je to dovoljno. Imam i ICQ [357-307-055].
I dajem vam pusu.
Volim kad mi uđu u uho...
*The doors
*The beatles
*Jimi Hendrix
*Janis Joplin
*The rolling stones
*Scorpions
*The eagles
*Bob Dylan
*Bryan Adams
*Kenny W.S
*Elvis Presley
*Parni valjak
*Prljafci
*Daleka obala
*Zabranjeno pušenje
*Riblja čorba
*Psihomodo pop
*Azra
*Film
*Phil Collins
*itditditd
long before you're rusted chains
busted walls and barb wire cage
tried to hold me down
and time was just a fist of change
tossed in the water just in case
you ever came around
I could lose myself
I could curse like hell
but i've lost the will to even try
if you ever doubt
listen to the sound
no lies
no no no
this is my last goodbye
now pardon me if I appear
to see beyond the now and here
to try to save myself
i'm not the kind to pin the blame
but I can't take more of the same
livin on your shelf
door closes
another one opens
I feel the cold wind blowin
over me
long gone
but not forgotten
I might be lost
I might be finally free
I'm finally free
this is my last goodbye
(yes it is, yes it is)
Obožavam ovu pjesmu… Mmmm… Spada u uži izbor najdražih…
Predstavlja… Sve kaj hoću… Tako glupo zvuči… Ali da… Baš sve.
I kad ju slušam… Uvijek mi se jedan te isti film vrti u glavi… Uvijek.
I samo čekam taj dan. Niti jedan drugi.
Ma… Suvišna su objašnjenja… Kad za njih ne postoje prave riječi…
Samo da velim da ponovno uživam u suncu… Izvoru mog osmjeha…
I bilo je previše stvari zadnjih dana… Stvarno previše…
I ja pustila ovu pjesmu… I jednostavno nestala…
Primijetila sam da većina vas ne podnosi moje dubokoumne postove… Puno njih ih shvaća kak ne bi trebali biti shvaćeni… Makar oni nisu ništa drugo nego moje mišljenje… Ništa više…
Pa budem se suzdržala mojih mišljenja.
Jooj… Kak mi fali sunce… Nema ga baš zadnjih dana…
A ja sam ko cvjetak… Ne mogu živjeti bez njega…
Smujc!
Fali mi i moja Domi… Hm… Baš mi je drago kaj smo se ispričale… I jedva čekam da se vidimo…
A ni Martinu ne smijem zaboraviti… Makar ju nemogu zaboraviti ni da hoću…
Znam ju 5 mjeseci… A ko da ju znam odkad znam za sebe…
I fale mi gorice… Jako. Jako, jako, jako, jako.
I zvijezde… Hm. Nema ih puno u zadnje vrijeme.
Ali eto… Slušam 'Last goodbye'… I imam sve kaj mi je ikad trebalo… Sve kaj sam oduvijek htjela…
Svu ljubav, podršku, vjeru, sreću, zadovoljstvo, slobodu, mir, ispunjenost, miris cvijeta i sunshine, duboko plavo more, krila i svaki osmjeh, svaki zagrljaj, sve. Sve što mi treba.
Moram još izdržati ovo još samo malo…
I onda… Od maturalca sve nestaje!!
Ljubin vas.
Dakle… Post je inspiriran brojnim događajima…
I jedino kaj sam cijeli dan osjećala bilo je… 'U kaj se ovaj svijet pretvoril…'
Stvarno je nevjerojatno kolko ljudi više gledaju zlo nego dobro. Meni to nikad nije bilo jasno. Čemu gledati loše ako čovjek ima dobro? I zato ja cijeli svoj život pokušavam biti dobra… Gledati dobro… Učiniti neko dobro…
Jer to je ono kaj cijelo vrijeme govorim: pomogneš nekom malo, a sebi puno.
Ima jedna djevojka u školi… U razredu…
Makar svi znaju koja, ne bi pisala ime… Za one koji ipak ne znaju koja.
I ta je cura najnormalnija cura. Dobra. Pametna.
I ustvari tolko lijepih stvari znam o njoj… One stvari koje nitko od ljudi koji ju kritiziraju neznaju.
Naravno, ima mane. Nobody is perfect.
I sad su se neki ljudi našli gledati te mane. A kaj je najveća fora od svega, pol tih mana ona ustvari nema! I oni tu curu uopće ne poznaju!
I naravno, ima tu još jedna cura koju volim najviše na svijetu. Ta cura jako voli gledati mane, ono crno.
Ok. Njezina stvar. Ako je takva, i ako joj ne smeta kaj je takva, ne smeta ni mene. Jer ju volim najviše na svijetu takvu kakva je.
Međutim… To kaj to mene ne dira, ne znači da ne dira neke druge ljude koje time vrijeđa.
A ona druga cura je bila pošteno povrijeđena, a da to ni najmanje nije zaslužila. Makar nitko ne zaslužuje da ga se vrijeđa. A najmanje ona.
A meni je najgore od svega bilo kaj sam ja bila između te dvije cure.
Ni vrit ni mimo.
I ustvari sam ja to sve započela, u želji da pomognem.
Mah. Glupača. Zbunjena i glupa.
Stalno pokušavam pomiriti nekoga… Boboljšati nešto…
Neuspješno...
I mislim si ja… Kaj sam sad?
Ova vrjeđalica živčani na sve strane, a ova povrijeđena plače.
Uvalih u govna samu sebe.
I na kraju je sve nekak završilo, ni sama neznam kak…
I sad ja pričam sa osobom čije mi je mišljenje najvažnije. Mojom majkom sa kojom sam se, btw, pomirila. Ispričala se i sad je sve ok. Prozor mi je otvoreni.
I znači, veli ona meni da to tak ide. Ti pokušavaš nekog izvadit iz govna, i na kraju sam zagaziš u njih.
Hm. Da. Pogotovo ja, jedna ogromna naivčina koja jedino kaj pokušava je mir i ljubav. Moram se malo pogoršati…
I sada ja lijepo zaključih…
Nema toga. Previše je ljudi koji pokušavaju samo govoriti o lošim stvarima. Gledati loše stvari. I stvarno mi nije jasno u čemu je gušt gledati loše, a zaboraviti dobro.
Nejasno bilo, nejasno ostalo.
Ali to ne znači da budem promijenila moj način. Moj način gledanja svijeta…
Take look to the sky…
And weather is soo pretty…
So don't look negative, look just pozzitive side..
And it's just a beautifull day…
Al dobro… Bitno je da meni majka veli da je ponosna na mene. Jer sam i ja na nju.
I tako…
Nikad neću shvatiti ovaj svijet…
Ljude na njemu…
Ljude bez podrške…
Bez tolerancije…
Mah.
Isto tak puno ljudi ne bude shvatilo mene.
Ne zamjeram im.
I na kraju bi pozdravila moj razred… Donu, Tikicu, Dinu, Teu, Stelu itd itd…
Sve jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako volim… Bez obzira na sve…
Jednoj osobi bi poručila da malo razmisli o ovom postu… Da ponekad malo pogleda dobre strane, a zaboravi loše… Razmisli kaj nekim postupcima radi drugima... Ako je to bilo kojim slučajem moguće. Nadam se da je. I da prije nego krene kritizirati nekoga, pogleda prvo sebe.
Ne zbog mene, nego zbog nje.
Eto tolko od mene…
I onda da zahvalim Pauli na onoj podršci… Znala bude ona…
i da mi vjeruje da joj to nikad ne budem zaboravila. Nikad.
I idemo lijepo… Smile na lišce… Bar preko maturalca…
Ljubim vas sve…:kiss:
Najviše.
When the morning gathers the rainbow
Want you to know I'm a rainbow too
So, to the rescue here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, know, know
Sun is shining, the weather is sweet now
Make you want to move your dancing feet
To the rescue, here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, where I stand
Probudilo me sunce… I ptičice… I vjetar…
Mmmm… Najljepši je osjećaj kad se možeš spontano nasmijati kad se probudiš… I onda poslušati neke pjesme koje me podsjećaju na ovo doba…
Da. Sve je savršeno do onog dijela kad siđem na donji kat, a majka živčana, a njezina živčanoća ima još jedan naziv: iživljavam-se-na-drugima.
Kaj nisi pospremila onu robu, kaj ovo kaj ono.
I onda je bubnula takvu glupost… Koja me tako povrijedila…
Znate ono, kad se trudite oko neke stvari za neku osobu, i baš onda ta stvar ne valja?
E pa takvo vam je mišljenje moje majčice o meni. Neke stvari oko kojih sam se najviše trudila, nisam napravila dovoljno dobro.
I ja onak buljim u nju… Ko tele u šarena vrata…
I ne vjerujem da je to rekla. A ona i dalje mrtvahladna priča…
I onda se ja pokupim u sobu. I ona dođe. I sad si mislim aleluja, došlo joj je iz guzice u mozak. Al ne. Ona meni da moram zatvoriti prozor jer sad dolazi najgore sunce.
I ja se, između ostalog, pitam kak bilo kakvo sunce može biti najgore? I kaj joj stvarno nije jasno da me je povrijedila? I di je nestala mama puna podrške i mama koja može priznati svoje pogreške i mama kojoj je jasno da obožavam sunce i da je prozor u mojoj sobi stalno otvoren???
Neznam ko si… Ali vrati mi moju mamu natrag….
I kaj je najgora od svega… Ja šutim. Ne razgovaram. A ona i dalje meni da dal bi ja s njima na bazene popodne. ?????
I nakon mojeg podužeg šutenja, ode ona van.
A ja dalje ne vjerujem.
Kak neko može biti takav?
Neke stvari… Oko kojih se najviše trudiš… I to ne za sebe, za nju! I te neke stvari za koje trebaš najviše podrške i malo pohvale… Baš to ne valja!
Zašt na primjer, nije rekla da misli da trebam malo ispraviti te i te ocjene? Da sam neuredna i lijena i kaj ti ja znam. Zašt nije kritizirala stvari koje mi ne znače tolko puno?!
Al ona baš… Kak bi se reklo… Sol u ranu….
I tako… Pokvarila mi je neke stvari… One za koje sam mislila da o njima priča kad je govorila da je ponosna na mene… Očito sam bila u krivu…
Ali bude ona došla k sebi. Valjda.
I možda mi je pokvarila raspoloženje… Ali mi nije pokvarila dan…
Sunce… Cvijeće…
Hm… Idem leći van… Papati one kekse od velikog odmora… Koji su, btw, svi rastopljeni…
Hm… Možda mogu poslužiti ko preljev na sladoledu? Mogu probati.
E vidite… To je jedna čar lijepog vremena…
Nema stvari koju sunčeko ne bi moglo ispraviti…
I sladoled sa preljevom od čokoladnih keksi, naravno…
Naslov...
Idealan opis za ono kaj je bilo jučer... Donin rođendan...
Ovo je idealan, a najkraći opis bi bio... KAOS!Stvarno... Bilo je toliko... Tolko SVEGA!!
Neke stvari se nisu trebale dogoditi...
O nekim stvarima ja ne smijem ali i ne želim pričati...
I iskreno da vam velim, meni stvarno nije jasno kak sam ja uspjela u svemu tome biti... Sretna.
Stvarno sam bila sretna. I bilo mi je lijepo.
Riješila sam neke stvari s nekim, uvjerila se u neke stvari i na kraju shvatila koliko ustvari neke ljude volim.
Zato sam i bila sretna.
A sad ovak...
Nekoliko riječi...
TENI: Tikica moja, ne postoje riječi kojima bi ja mogla opisati KAKO SAM PONOSNA NA TEBE!!
Roth bi reko da si luda, Paula da si bila pijana, a ja samo da se puno ponosim s tobom. Napravila si ono za kaj fakat treba hrabrosti. Ono kaj ja nikad nebi napravila. Puno te volim.
ROTHU: Ovak, meni je sad sve jasno. Više nemam nikakvo pitanje za tebe. I nisam to shvatila ko neku uvredu, i fakat cijenim kaj si bio iskren.
NEKOME, ZNAT ĆE KOME: Ovak. Samo da velim da ono kaj ja obećam da neću reći, ide u grob s menom. To nek vam svima bude jasno. Onda da velim da ne mislim ništ osim da to sve nije trebalo ispasti tak. Ispalo je potpuno krivo, ali najvažnije je da ti je žao. I prvo se ispričaj sebi. A onda si obećaj da se ovo više nikad u životu ne bude dogodilo. I bez obzira na sve, puno te volim. Uvijek!
Ali bilo je tu i zlevki...
Tkalec zna jako puno poslovica...
Jedna glasi:
"Emač emaču crnu halju prede.":party:
A druga je...
"Ja sve vidim, ja sve znam... Ja sam TALIBAN!!"
I tako Tkalec postade Taliban...
A ja se sama sebi divim. Kraj svega toga kaj se dogodilo, ja sam zabilježila i one najodvratnije scene. "Nema toga kaj Cvetin fotić ne ufati....!
Pa onda vam evo malo fotkica, a veći izbor pogledajte od pon navečer na Doninom i Dininom blogu... (Linkovi---> DinDon- kokica i ribica)
Ovo ovdi sam se ja trebala slikati sa Talibanom, ali onda uleti Roth sa najljepšim zagrljajem za svog druga...
Ma za kaj ja vas plačam... Di je hrana?! Očemo jesti!!!
Ruže i peace... U mojoj blizini čak i Štebihica želi mir...
Flower power... Taliban&ja.
Takozvana "klošarska piramida." A ko će drugi bit na vrhu nego... Klošar svih klošara!
Ovo ja grlim moje ljubavi, dok slika...
Treća ljubav koja je na ovoj slici PREKRASNA!!
I na kraju naaajveće puse i pozdrafi: Doni, Dini, Tikici, Tei, Talibanu, Rothu, Ellyci, Luni, Diniju, i... ahem. Pauli.
Baš se nekak osjećam… Hm…
Neutralno…
Žblju.
Tak bolesno zvuči, ali stvarno je tak…
Ležim… Spavam… Slušam mp3… Gledam stare slike… Crtam u paintu neke gluposti…
Uopće mi se neda van…
Leći na ležaljku, mirisati cvijeće i gledati u nebo…
Jednostavno…
NE PREPOZNAJEM SE!
I ubijam se zbog jednog sna…
Ne mogu ga se sjetiti…
A tako osjećam da je važan… Jako…
Dolaze mi neke scene na stotinku i onda odu…
Argh…
Ustvari postoje razlozi za moje osjećaje…
I znam ih… Ali ih ne želim prihvatiti…
Shvatila sam neke stvari… Nažalost…
Fali mi zabave… Društva… Hm… Već dugo nisam izašla…
Ni navačer, ni po danu… Fali mi sunca…
Osmjeha…
Dođe mi da plačem bez razloga…
To stvarno nisam ja!
I onda mislim neke stvari… O sebi…
Zašto sam takva…
Ljudi vele da se ne bi trebala promjeniti…
Ali ja to ni NE ŽELIM!
Samo mi dođu takvi trenuci…
Ma…
Pustite me…
Evo tu mi Mia proslijedila takozvanu štafetu…
Pa da napravim neš pametno danas…
I odma da velim da štafeta ide dalje mojoj Domici i Martini… I Ellyci. I Doni i Dini. Ne znam kolko ljudi treba biti, pa ću još napisat i Štebihovu.
I evo sad abecede…
A- Avantura. Obožavam avanture…
B- Bob Marley. Prekrasna osoba, sa prekrasnim talentom za glazbu. Prekrasno je razmišljao i imao prekrasan stil…
C- Cvijeće. Zar treba dodatno obješnjenje? Miris bolji i od najboljeg parfema, a izgled… Čista umjetnost, nemaš kaj…
Crnci. Hm… Zgodno, zgodno i pet zgodno….
Č- Čitanje. Volim čitati samo ako je neka dobra knjiga… A to se rijetko nađe…
Ć- Ć? Hm. Jedina riječ koju znam na ć je ćuk.
D- Dreams. Svaki se san može ostvariti. I mislim da je jako lijepo imati neki san i vjerovati u njega…
Dredle. Hoćuuuuuuuu!! Najljepša frizura…
DŽ- Slična stvar ko sa ćukom.
Đ- Đuka. Odma me podsjeća na maturalac. I mislim da bude me svaka Đuka podsjećala na to cijeli moj život.
E- Engleski. Trebat će mi, trebat…
F- Freedom. Sloboda je jedan od najljepših osjećaja. U njoj se nalaze i sreća i zadovoljstvo. Dobitna kombinacija.
G- Glazba. Kroz uši u mozak, a mozak u oblake…
Gluma. Jako bi se voljela bavit glumom… Puno mi ljudi baš i ne daje neku podršku u vezi toga… Ali na moju sreću ima i onih koji me podržavaju…
Gorice. Jedino mjesto na kojem osjećam potpunu sreću, zadovoljstvo i slobodu. Moj drugi dom.
H- Hipači. Najbolji ljudi.
I- Indija. Jedva čekam dan kad budem tamo… A budem sigurno…
Iskrenost. Nevažno kakva bila, uvijek je prirodna.
J- Jamaica. I tam budem… Zemlja u kojoj sunce vječno sja…
Jimi Hendrix. Pametan, zgodan, zgodan, ima odličan glas, zgodan, jedan od najboljih gitarista. I da, zgodan.
John Lennon. Blagoslovljene bile njegove cvikse. I 'Give peace a chance'.
Janice Joplin. Najbolja hipačica ever. I najbolji glas na planeti zemaljskoj ever.
K- Krava. Ok, nemojte mi se smijati, al to mi je najdraža životinja. Tak ima oči… Ko da se u njoj nalazi ogromna dobrota… Evo vam dokaza da sam luda.
L- Letenje. Oduvijek hoću na padobranstvo. Obožavam letenje. Jako mi je povezano sa slobodom.
Laguna. Raj. Čisti raj. I taak bi htjela u neku… Ono plavo more…
LJ- Treba pisat… Il svi znate? Ljubav… Neću objašnjavat… Da nekog ne raživčanim…
M- Mir. Put do savršenog svijeta…
Mp3. Kaj bi ja bez njega…???
Mama. Jedna od najboljih prijateljica. Prekrasna osoba.
N- Nebo. Isto me podsjeća na slobodu… I mogu gledati nebo… Jako dugo.
NJ- Nježnost… Prekrasna osobina…
O- Oči. Prvo su kaj primijetim na ljudima. Mislim da oči predstavljaju osobinu čovjeka. Kroz oči se može vidjet nečija duša…
Osmjeh. Gotovo mi jednako znači ko i oči. Iskren, prekrasan osmjeh je jedno od najljepših stvari koje se može vidjet.
Oblaci… Stalno sam na njima…
P- Priroda. Sve kaj je prirodno, meni je lijepo. Priroda je ustvari sama po sebi najposebnija i najveća umjetnost na svijetu.
Ples. Malo mi je žao ljudi koji ne mogu osjetit one trnce po tijelu kad čuju muziku… I zaplesati… Obožavam ples…
Posebnost. Svaki čovjek ima nešto posebno… Ja imam toga malo više… I mislim da se nitko ne bi smio mjenjat, jer najbolji je baš takav kakav je!
R- Razlog. Za sve postoji razlog. Ali sve! To si svaki put velim kad mi dođe… 'A zašt se ovo događa meni, zašt je baš tak…' Ništa se na svijetu ne događa bez razloga.
S- Sunce. Najljepša planeta. I jedna od najljepših stvari na nebu. I najbolja budilica.
Š- Hm… Mislim da je moje š samo po sebi posebno… Retardirano… Al meni je slatko…
T- Tata. Moj tata je car. Al definitivno mu se divim.
U- Umjetnost. I love it… Pokazuje osobinu čovjeka.
V- Vjetar. Opet sloboda…
Vjera. Jako je važna. Ako stvarno vjerujemo u nešto… To će nam se ostvariti!
Voda. Opet predstavlja slobodu. I neku dubinu… Svaki put kad vidim mora, jezero il neš takvo, stalno osjetim neku veliku potrebu da se bacim…
Z- Zvijezde. Stojim na vrhu svijeta, ne pripadam nikome i nitko ne pripada meni. Rečenica koja opisuje kako se osjećam kad gledam zvijezde.
Ž- Žabe. Nekoć davno, davno su mi bile najdraže životinje. U to sam vrijeme bila stalno nasmijana i jako sam puno vremena provodila u goricama, pa mi je to razdoblje jako drago…
To bi bilo to.
Puno vas sve ljubim…
A posebno moju Maju kojoj je jučer bio rođendan…
I Martinu i Domi… Samo da znaju da mi je jako žao kaj nisam ostala u Zg…
Poželite mi da opet budem ja…
Jer ne podnosim se ovakvu…
Kiss…
Naslov je od moje Domice, pa sam joj ga malo ukrala jer savršeno opisuje ovaj post...
Probudim se ja ujutro. Sva skomirana. Bole me leđa, trbuh i glava.
Odličan početak dana.
I idem poslat mojoj Emici poruku... Kojoj je rođendan... Pa joj i ovom putem čestitam... Voooojim te puno...
I onda sam išla vježbat matematiku...
Imala sam sva pitanja i sve...
I onda jedno jedno jedino pitanje kaj nisam znala idem pitat starog...
Da kaj sam se to ja sad sjetila, da sam ga mogla pitat jučer... al ne, da sam morala tam na onaj moj internet i bla bla bla...
Ok, rista. Hvala na pomoći.
I niš mislim si... Četvorka na kraju godine ko i obično... Jer inače sam imala 3 četvorke i 2 petice(heh sad bi meni Domy da sam štreberica, da će me se odreći...)...
Al dobro. Kak ja uvijek velim, ima puno važnijih stvari u životu nego ocjena. U to sam 108% sigurna.
I dobro, dođem ja uškolu i blabla sve...
Napišem matematiku... Na moje čudo čak i recimo dobro...
I pričam ja s Rothom da kak mi sad ta jedna petica fali do 5... Onak 5 iz matematike...
I veli on da kak bi se smijal da dobim 4...
Mah... Who cares?? Roth ko Roth...
I onda ona čita ocjene...
Dona 5, Tena 5, Hana 5, Dina 5...
MOLIM????????
HANA... 5!!????
Ma bravo ja...
Heh mislim si ja kako ću sad starog doma kurit...
I velim ja Teni... Joooj, sad mi ispada 5...
I onda sam čula najveću, najiskreniju podršku koja mi je ikada dana...
"Joj, Hana, pa još nije kraj godine... Još sigurno pišemo test... Tak da ne znaš dal ti je to pet..."
I to je rekla... Hm... Malo povišenim glasom...
Samo mi se jedno pitanje motalo po glavi ostatak dana...
Reći volim te može svaka budala.
Ali... Kak se ustvari dokazuje ljubav?
Valjda nekim dokazima...
Valjda nekom podrškom...
A meni stvarno ne treba puno da bi mi neko dokazao da me voli.
Dovoljan mi je jedan osmjeh. Iskren osmjeh iz srca.
To je sve kaj tražim.
Ovim tu ne mislim na Tenu niti bilo koga drugoga.
Ali nije se lijepo ponašala, i rekla sam joj to...
I ona je od jednih osoba koje volim najviše na svijetu.
I ne uzimam joj to za ozbiljno...
"Hana, ja sam samo realna..."
I to je istina. I je realna. I stvarno je tak kak veli.
Ali realnost je jedna od stvari koje najviše ne podnosim.
Biti realan znači vidjet stvari kakve jesu...
I one dobre i one loše...
A zašt recimo ne bi nekad zanemarili loše i posvetili se dobrima?
Zašt jedamput u životu nije rekla...
"Da, Hana... SAD ti ispada 5... Super... Sretna sam zbog tebe..."
Ok. Tena je takva. I najviše ju volim takvu kakva je.
Ali stvarno...
Te male sitnice...
To se zove ljubav...
Da osobi koju znaš već 100 godina veliš da ima prekrasne oči makar si joj to već 100 puta reko...
A realnost se po meni tu ne uklapa.
Ne uvijek.
Ne treba skrivati realnost, jednostavno ju ponekad treba... Prešutjeti...
No, i to sad nije kraj priče...
Dođem ja doma...
Rista, 5 iz matematike...
"Aha... A kaj nismo mogli jučer matematiku ponoviti malo? Pa sve bi ti objasnil... Nek ti se sjetiš pol sata prije škole..."
Hmm... Objašnjenja...
Nepotrebna...
Mama veli...
"Bravo, srećo... Ali sad to tak treba i ostati... Treba tak biti kak je... Dobro? Nemoj da tu sad neš pokvariš jer onda...........-------"
I onda se ja lijepo pokupih u sobu napisat ovaj post.
I mama i tata i Tena i još puno ljudi me voli. I ja volim njih.
Samo nekad zaborave kolko me mala stvar može usrećiti. I zaborave pogledati te male stvari i ......usrećiti me........
Eto tolko od mene.
Jako sve pozdravljam i šaljem puse...
I ispričavam se Monni i Ellyci kaj nem onih slika...
SORITE MI!!!
Kaj mogu kad mi se neće uploadati?!?
Biiiig kiissssssssss!!!!!!!!!!font>
Došlo meni pisat post...
Pa eto pišem...
Prvo hvala Gaduri na dizajnu... Prekrasan mi je... Mmmmm... Moj sunflower...
Onda...
Škola..... Kajgod. Nije vrijedno riječi.
Društvo.... Sve po starom....
Osjećaji... Hm.
Osjećaji.
Tu bi bilo poviše toga za pisat..... Jer fakat i fakat osjećam svašta.....
Ali u zadnje vrijeme nisam neš nabrijana na razmišljanje...
Heh vaša sreća...
Svašta se događa...
Ljudi ne razumiju...
Ali bitna je vjera da će jednog dana sve biti... Kak treba...
Znate kak ide ona pjesmica iz Tarzana...
"...No words describe a mother's tears
No words can heal a broken heart
A dream is gone, but where there's hope...
...Trust your heart
Let fate decide
To guide these lives we see..."
A danas na kemiji... Mp3 me vuko ko magnet.....
Kad je bilo tak zagušljivo...
I vruče... A sunca niotkud....
I boljela me glava, ko i pol razreda...
No, i tak dođe meni opet da razmislim o nečem...
O nekim stvarima koje ne mogu, a možda čak i mogu promijeniti... I onda sam lijepo samo skrenula misli na neš drugo...
Jednostavno...
Danas mi se živi po onoj da sve jednom dođe na svoje...
Ali vratit će se to, znam ja, znam...
Ne rješavaju se problemi sami od sebe...
Ali sad nisam u nekom misaonom raspoloženju.
Oraspoložila su me ona džubrad iz razreda...
Ma ustvari, kad malo bolje razmislim... Kad god mi dođe nešto da nisam luda ko i obično, ko me oraspoloži...?
Ko mi je glancal čizme na 12. rođendanu da me razveseli...?
A ko drugi nego Tkalec i Roth.....
Baš zato kaj su tak glupi, baš me zato razvesele...
I došlo sunčeko... I glavobolja prošla... (iliti hedačeče-- znat će drugovi iz razreda...)
I došo glazbeni....
Ajme koje smo debile glumili...
I Džimi Pejđ i Tkalecov zirodent... Ma i ja nisam bila niš bolja...
Vjerujte mi, samo me nekoliko ljudi zna onak, ziher ludu... Samo nekoliko od puno njih koji misle da znaju...
No, Nina, samo nemoj da mi se neš samo od sebe pojevi na internetu... Može?
I eto tako...---
Puse: Svima koji su sudjelovali u nezaboravnom intervjuiju (al mislim, kaj je je, reklame su bile najjače!!) i svima onima koji nisu.....
Uživajte...
COULD YOU BE LOVED
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
Don't let them fool you
Or even try to school you, oh! no
We've got a mind of our own
So go to hell if what you're thinking
Is not right
Love would never leave us alone
In the darkness there must come out to light
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
The road of life is rocky
And you may stumble too
So while you point your fingers
Someone else is judging you
Love you brotherman
Could you be, could you be, could you be loved
Could you be, could you be loved
Don't let them change you
Or even rearrange you, oh! no
We've got a life to live
They say only, only
Only the fittest of the fittest shall survive
Stay alive
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
You ain't gonna miss your water
Until your well runs dry
No matter how you treat him
The man will never be satisfied
Could you be, could you be, could you be loved
Could you be, could you be loved
Say something, say something
Say something
Reggae, reggae
Say something
Rockers, rockers
Say something could you be loved
Tipkam ja po mojim dokumentima… Onak, bezveze…
I vidim…
Could you be loved…
I išla sam ju čitati… Opet!
Ne bi vjerovali kolko sam put tu pjesmu slušala… I čitala riječi…
Već polako mislim da nisam normalna.
Nije mi najdraža od Boba. Ima on i boljih stvari. Veselijih.
Ali… Kad ju čujem… Podsjeća me na jedno razdoblje.
Ma… Već sam puno puta to rekla, ali moram ponoviti.
Ja sam jaaako čudno biće. Jako.
I svaka pjesma koju slušam… Ima svoju priču.
Ili me podsjeti na nešto… Nekoga…
Ili otiđem negdje… Odletim…
U svakoj pjesma Boba Marleya možete naći mene.
Makar u jednoj rečenici. Jednoj riječi.
A ova mi je pjesma jako puno značila prije nekoliko mjeseci.
Osjećala sam se… Ko da… Ko da ljudi od mene traže ono kaj im jednostavno ne mogu dati. Da traže previše.
Možda to i nije bilo tak… Ali ja sam se tak osjećala.
„No matter how you treat him… The men will never be satisfied…“
Zbog toga sam htjela i promijeniti nešto na sebi. Ono… Ono kaj me čini tolko drugačijom.
Ali onda sam čula te rečenice…
Ko da su napisane za mene.
Ko da me uče neke stvari…
„Don't let them fool you
Or even try to school you, oh! no
We've got a mind of our own
So go to hell if what you're thinking
Is not right“
I onda… Moja najdraža rečenica. Najljepša. Najbolja. Najiskrenija.
Love would never leave us alone
In the darkness there must come out to light
Bilo je to tako čudno…
Kad sam ju čula… Nasmijala sam se.
Onak… Nesvjesno. Bez razloga.
Mislim, naravno da postoji razlog.
UVIJEK postoji razlog za SVE.
Samo neke razloge ljudski mozak ne može da shvati…
I malo po malo…
Prošla me volja za promjenom mene.
Što sam više slušala tu pjesmu…
To sam bila sigurnija u sebe.
Naravno…
Tu su i moje loše strane…
Kojih… Ahem… Ima puno…
I jako ih hoću promijeniti.
Posebno moram zahvaliti mojoj Domi. Jer je uvijek uz mene i mogu joj reći sve. I naravno zato jer me upoznala s Martinom…
A za Martinu ne trebam posebno govoriti.
Beautiful soul… Beautiful mind… Beautful girl…
I hvala Elici za onu jednu kafu. Znala bude ona koju. Onu na kojoj sam joj rekla neke stvari… Ma zna ona.
I naravno mojim curama iz razreda… Love sve jako…
I mojoj mami hvala…
I Bobu Marleyu…
No, dobro, stigli smo malo predaleko……!
Volim vas…
