< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hana je dijete koje ni sama ne shvacam; neobicna, nostalgicna, opicena, kreativna, suosjecajna, cvrsta, lomljiva. Volim kad je nasmijana i kad je ispunjena do tolke granice da pocne skakati po krevetu i plesati i vristati od srece i zaljubljenosti u zivot. Volim shvatiti da sam to cudo od covjeka ustvari ja.
Volim PLES i to neopisivo puno. Volim postati ritam. Volim PJEVATI pogotovo pod tusem, ali ne volim da me neko onda slusa. Volim PISATI pjesme, price, knjigu, dnevnik. Volim GLUMU (moje buduce zanimanje). Volim zaboraviti na vrijeme (zato stalno kasnim :P), izgubiti se u mislima, vjerovati, gledati u sunce. Volim ono nesto koje mi stalno govori da je sutra novi dan.
Volim umirati od smijeha i iznenadenja, osjecati se slobodno.
Zagrijala sam se za citanje dok sam procitala SUMRAK i zaljubila se u tu knjigu (knjigu:D).
GLAZBA je moja droga, moj adrenalin, nacin da popunim ono prazno, razumijem sama sebe ili da stavim osmjeh na lice.
Imam bezbroj ljubavi u sebi, i najveci mi je gust usreciti onoga koga volim, pa makar i pod cijenu da sam ja onda nesretna. Volim previse ljudi da bi nekog izdvojila posebno.
Volim tulume, izlete, gledati stare slike, more, prirodu, slobodu, grliti se.
Ne volim pms, kad sam zivcana. Ne volim se suzdrzavati od suza, makar to cesto moram. Ne volim kad mi uđe voda u uho poslje kupanja. Ne volim materijalizam, i shopping. Mislim ono, tu i tam si kupim nesto novo.:P Ne volim novac i povrsnost i osjecati se prazno. Ne volim kad mi dođe inspiracija da napisem nesto a nemam vremena to napisati. Divim se mojoj baki i svim ostalim ljudima koji su padove prihvatili ko nacin na koji se mogu dignuti jos vise.
Ne kuzim ljude koji nemaju cilj u zivotu, koji prezivljavaju, a ne zive.
Imam svoj bicikl, osmjeh, slusalice u usima, ritam, ljude i zasto zbog kojeg zivim i volim misliti da je to dovoljno. Imam i ICQ [357-307-055].
I dajem vam pusu.
Volim kad mi uđu u uho...
*The doors
*The beatles
*Jimi Hendrix
*Janis Joplin
*The rolling stones
*Scorpions
*The eagles
*Bob Dylan
*Bryan Adams
*Kenny W.S
*Elvis Presley
*Parni valjak
*Prljafci
*Daleka obala
*Zabranjeno pušenje
*Riblja čorba
*Psihomodo pop
*Azra
*Film
*Phil Collins
*itditditd
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Pocinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukciji od drugih
Dakle....
Hm da.
Ponekad mi se čini da imam previše stvari za reći da bi ih tu mogla napisati, al onda na kraju neznam kaj da napišem.
Pročitala sam puno posteva koji pričaju o tome kak trebamo biti sretni i zadovoljni s tim kaj imamo..... oooda. Treba treba.
I to mi sve daje neki proljetni filing.....
sreća i zadovoljstvo i gledanje bogatstva u samo jednom cvjetiču.
Jedva čekam proljeće.
Hm.
Načekaću se.
Tralala.
Raživciraju me stvari, tjeraju me da budem živčana i ljuta na svijet.
Al ne dam se ja.
Nenene.
Nećete vi mene.
I onda se fino nasmijem.
I gledaju me, bleje ko tele u šarena vrata.
Eee da. Smijem se.
Osmjeh je najbolje rješenje.
I kad ti se plače, fino se nasmješi.
To ja napravim.
Neznam razlog.
Još jedna moja mutava spontana idea.
Sad kad sam stvarno tvoj
Predgrada postaju plaze
Hodamo bosi cijele noci
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukciji od drugih
Volim biti drugačija.
Ne zato da se ističem. Da budem posebna. Jednostavno zato jer onda znam da nešto vrijedim. Da se mogu nazvati JA. A ne da sam nakupina nečijih ostatka.
Vi bi na mom mjestu plakali, e ja se smijem. Ne zato jer nisam normalna. Ok, možda malo nisam. Možda. Samo malo.
*Otpuhnem sve loše tvari. Da odlete. Kažeš da sam blesav, pjevam pjesme naivne, al nemožeš mi ništa...smijem seeee. Volim Parni valjak.*
Dolazi mi Paula iz Zadra. Aaaaa. Joj. Jedva ju čekam zagrliti. I poljubiti. Jedvajedva.
Jedvajedva čekam ova 4 dana.
Oču biti luda. Iči van. Smijati se ne zato jer mi je smiješno, nego zato jer sam to samo ja.
Oču biti stara ja.
Sad kad sam samo tvoj
Za nama smiju se djeca
Pomorci pjevaju o nama
Dok traze puteve
Do nove Indije
Jer smo totalno drukciji od drugih
Iskoristiću svaki trenutak. svaki osmjeh.
aa kak sam proljetno nabrijana.
Aaaaaaqwa...
Ljubim vas sve velikooooo...
I štibehici mojoj veelikooo HEPI BRZDEEEEEJ!!
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Od smijeha
Totalno drukciji od drugih
*Mogu imati proljeće....samo ako vjerujem da je tu*
Aaaaaaaaaahm.
da.
Ovo je bio veliki uzdah.
Uzela sam neke veste baki.
stare. velike. šarene. ofucane. hipi.
Nema šoping centra koji može zamjeniti bakin stari ormar.
Kako sam?
Dobro. Ide. Prosječno. Smijem se. To je zdravo.
Upijam sunce dok ga još ima. I spavam svako popodne.
Umorna sam...iscrpljena.
Sve je manje sunca i sve manje energije...
Pustim dobre stare pjesme i plešem.
Skačem. Smijem se.
Sama sebi.
Čekam čekam i čekam.........
Vjerujem...........
Strpljenje je vrlina.
Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit ce svima jasnije
Ja bi neke stvari zakopala zauvijek, izderala se sama na sebe, pobjegla, vrištala, stala na jednu dugu cestu obasjanu suncem i vozila poni sve do vječnosti.
Ali nemam energije.
Za ništa osim osmjeha.
Dođe mi da razmislim i da poduzmem nešto.
Ali čemu?
Pa tek sam na početku života. Tek se pronalazim.
I ovo sada, tu...proći će.
Zauvijek.
Sve.
Sve će jednom proći...
............
Čeka me još puno toga. Osjećam to.
I sve će jednom doći na svoje.
I zato se nasmijem. Jednostavno.
Smijem se i drugi se smiju s menom.
Ludi smo.
Drugačiji.
Uživam u onom dobrom. Jer i to će proći........
******************************
Paše mi zima.
Miriši na sjećanja.
Aaah.
Ona moja krem palestinka. Miriši na sve to.
Hehehe.
Samo još mali djelić mog života.....
*Čekaaaaaaam......*
Mmmmmm.
Jedem tjesteninu. Tatinu.
Moj tata kuha najbolju tjesteninu.
*Tratinčice se još uvijek vide ispod lišća. Miriše.
Volim tratinčice.
Još mi uvijek sve fali. Ali malo. Samo malo.
Tralalalalalalalalal.
Volim ovu pjesmu.
Volim i vas.
*Iz daljine ponekad se čuje glas...strpi se još malo i doć će red NA NAS!*
Strpljiva sam---
Ko što vidite promjenila sam adresu...
Malo je previše ljudi znalo adresu.
Previše ljudi koji me ne razumiju.
Jednostavno...
Tu pišem ono kaj nemogu izreći riječima...onda se fino zavalim i eto napišem post...
A da ne pričam da je ovaj blog velika veza sa nekim ljudima...koji su daleko...
Neki sam dan krenula izbrisati blog.
Jednostavno me je puklo.
I piljila sam u to "izbriši blog" dobrih 10 min.
I onda sam se pitala...
Dal bude sve nestalo ako izbrišem blog?
Dal budem sve one dobre i loše stvari koje sam tu pisala izbrisala samo jednim kolkom na "izbriši blog"?
E pa ne budem.
Kad bi bar bilo tako jednostavno.
Ali nije.
I onda sam jednostavno beživotno ugasila komp...
I otišla na ples...
Nisam imala ni volje ni želje ni strasti prema plesu u tom trenutku.
Da, i to je moguće.
I pukla sam sama od sebe.
Jer nisam mogla vjerovati.
Da sam i ja u stanju nemati volje za plesom.
Sve je naravno rješio jedan duuuugi razgovor s mamom...
Uvijek mi otkrije ono na meni kaj ni ja sama nisam u stanju znati.
Ustvari...znam.
Ali ne prihvaćam.
I nemam samopouzdanja. Ni malo.
I ustvari...
Puno tih mojih problema sama sebi stvorim.
Moglo bi sve biti puno jednostavnije da sama sebi ne kompliciram život.
Trudim se trudim i trudim u nekim stvarima...
U onim stvarima koje neki nisu mogli preći---
Eto ja sam još uvijek svoja.
I kolko god se činila naivna i osoba sa nedovoljno čvrstim stavom, baš sam suprotno.
Ok. Naivna jesam. Jako.
Ali imam svoje ja, svoje ciljeve i snove i namjeravam na tome ostati. Ostati svoja.
Progoni me jedna osoba.
Ok. Ovo je sad ispalo malo pretjerano.
Nismo se duuugo vidle, predugo, sve od onda kad je otišla.
Ali često ju sanjam.
Sanjam da ju vidim na ulici. Ali ona mene ne vidi.
Hmmmm
Oduvijek volim snove smatrati nekim znakom.
Tražiti izlaz u njima...
I onda se čudim kad mi je život zakompliciran!
Tralala.
Malo dosta komplikacija.
Jeeedva čekam prljafce.
Jeeei.
Odo na koncert...
Jedva čekam.
Blaženi bili koncerti.
Pjevaš, plešeš, skačeš i jednostavno sve nestane.
Samo čuješ muziku i glava je praaaaznaa.
Kako volim kad je glava prazna.
Pozdravljam vas sve...
A ljubim smo pojedince
Bila sam na jednoj limunadi.
Mogla bi pričati i pričati...
al nea inspiracije...za pričanje.
Samo da znate da sam sretna.
Tako je predivan osjećaj oprostiti.
Ne možemo promjeniti prošlost...
Ali možemo poboljšati budućnost.
Jedna veličina odgovara svima.
Eto nadam se da bude drugi post duži.
al sad mi se fkt ne piše.
People always walk away...
But they never leave!
Zapravo neam pojma čemu ovaj post...
Stvarno.
Nemam inspiracije, nemam volje ni želje.
Za ničim.
Blabla...
Ujuj danas je bilo opako u školi...
Jako opako...
Malo sam bila preživčana...a čudno.
Samo živčanim u zadnje vrijeme. A kak ne bi s takvim ljudima koji me okružuju.
Tralala...
Neam inspiracije...
Za ništa u zadnje vrijeme...
Osim za bit živčana...
To nije dobro...ljutim se na sebe kad sam živčana...
Al eto...
Fali mi mjesto di mogu ispucati sve to kaj se u meni nakuplja i stvara tu živčanost...
Ja bi vrištalaaaaaaaaa
Hm...
Neki dan sam išla u školu...na poniju naravno...
I došlo mi je...
i počnem ga terati...
jakojakojakojakojako
Juuuurila sam...
I prošla sam pokraj neke starije gospođe...
Okrenula se za menom i gunđala neš.
A ne znam ona da to meni treba...
I stavila sam slušalice neki dan...
I tolko sam imala volje i želje vrištativrištativrištatiii...
I skakati dok ne izgubim i zadnju trunkicu snage.
Đizs.
Tolko je viška energije u meni.
A s druge strane sam tako umorna...
Neznam...
Nekud bi se pokupila...
Hmm...
Neznam...
Pobjegla malo...
Iscrpljena sam.
Od svega.
To je zaključak.
Katastrofalno iscrpljena.
Hmmm...
Idem sad...
Nadam se da se javim nekom boljom prilikom...
Nekom zanimljivijom...
Papaaa.........