Marketing
iz daljine ponekad se cuje glas...strpi se jos malo i doc ce red na nas...
Aaaaaaaaaahm.
da.
Ovo je bio veliki uzdah.
Uzela sam neke veste baki.
stare. velike. šarene. ofucane. hipi.
Nema šoping centra koji može zamjeniti bakin stari ormar.
Kako sam?
Dobro. Ide. Prosječno. Smijem se. To je zdravo.
Upijam sunce dok ga još ima. I spavam svako popodne.
Umorna sam...iscrpljena.
Sve je manje sunca i sve manje energije...
Pustim dobre stare pjesme i plešem.
Skačem. Smijem se.
Sama sebi.
Čekam čekam i čekam.........
Vjerujem...........
Strpljenje je vrlina.
Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit ce svima jasnije
Ja bi neke stvari zakopala zauvijek, izderala se sama na sebe, pobjegla, vrištala, stala na jednu dugu cestu obasjanu suncem i vozila poni sve do vječnosti.
Ali nemam energije.
Za ništa osim osmjeha.
Dođe mi da razmislim i da poduzmem nešto.
Ali čemu?
Pa tek sam na početku života. Tek se pronalazim.
I ovo sada, tu...proći će.
Zauvijek.
Sve.
Sve će jednom proći...
............
Čeka me još puno toga. Osjećam to.
I sve će jednom doći na svoje.
I zato se nasmijem. Jednostavno.
Smijem se i drugi se smiju s menom.
Ludi smo.
Drugačiji.
Uživam u onom dobrom. Jer i to će proći........
******************************
Paše mi zima.
Miriši na sjećanja.
Aaah.
Ona moja krem palestinka. Miriši na sve to.
Hehehe.
Samo još mali djelić mog života.....
*Čekaaaaaaam......*
Mmmmmm.
Jedem tjesteninu. Tatinu.
Moj tata kuha najbolju tjesteninu.
*Tratinčice se još uvijek vide ispod lišća. Miriše.
Volim tratinčice.
Još mi uvijek sve fali. Ali malo. Samo malo.
Tralalalalalalalalal.
Volim ovu pjesmu.
Volim i vas.
*Iz daljine ponekad se čuje glas...strpi se još malo i doć će red NA NAS!*
Strpljiva sam---
Post je objavljen 19.10.2007. u 19:16 sati.