Cvjetak mali

21.07.2006., petak

Celozija (lat. Celosia)

To su nježne jednogodišnje biljke koje svojim rasčupanim cvjetovima ukrašavaju vrtove ili cvjetne lonce. Potječu iz toplih krajeva Azije i Afrike, a razlikujemo dvije osnovne vrste. - Celosia "Plumosa" čiji cvijet nalikuje perjanici i često je zovu i lisičji rep. Visoka je 20-60 cm, a klasasti cvjetovi mogu biti u bijeloj, žutoj, narančastoj, ružičastoj i crvenoj boji. - Celosia "Cristata" čiji cvijet je zbijen, čvrst, valovit i zovu je pjetlova krijesta. Ona može narasti i do jednog metra, a zanimljivo je da stabljika i lisne žile kod intenzivnijih boja (crvena, ljubičasta) imaju boju cvijeta. Obje vrste treba posadit na sunčano mjesto u bogato humusno tlo i redovito ih zalijevati. Počinju cvjetati u srpnju i cvatu sve do kasne jeseni. Pijetlovu krijestu može se koristiti i kao rezano cvijeće, a pogodna je i za suhe aranžmane. Pri sušenju cvjetove sa stapkom treba okrenuti naopako i staviti na sjenovito i prozračni mjesto. Celozije su veoma osjetljive na mraz pa se na otvoreno sade tek kada prođe opasnost od mraza. U ožujku se mogu posaditi u kući pa se onda sredinom svibnja mlade biljčice presade na željeno mjesto u vrtu. Celosia Cristata

- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.07.2006., utorak

Kana (lat. Canna)

Kana potječe iz Južne Amerike gdje raste na sunčanim, toplim i vlažnim područjima. Kod nas u parkovima i vrtovima sadimo hibrid vrste Canna indica ili indijska kana. Ona naraste u visnu i do 1,5 metra. Ima velike glatke, dekorativne listove koji mogu biti zeleni ili crvenkasti. Veliki cvjetovi asimetrično izrastaju pri vrhu stabljike, i čine cvat sličan gladioli a mogu biti u bijeloj, žutoj, narančastoj, ružičastoj i crvenoj boji. Postoje i niže vrste koje narastu oko 50 cm pa su pogodne za sadnju u vazama ili žardinjerama. Kanu svakako treba posaditi na sunčano mjesto, u bogato humusno tlo i redovito je zalijevati. Rizomi se stavljaju u zemlju tek kada prođe opasnost od mraza, znači početkom svibnja. Da bi biljka ranija potjerala može se je u ožujku posaditi u vazu koja se drži u kući pa je kasnije posaditi van u zemlju. Na jesen kad ocvate potrebno je stabljiku prikratiti na oko 15 cm od zemlje, izvaditi rizom, pustiti da se osuši i pohraniti na suho i tamno mjesto zaštićeno od mraza.

- 15:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.07.2006., subota

Lijepa kata (lat. Callistephus chinensis)

To je jednogodišnja cvjetnica koja potječe iz Kine. Počinje cvjetati početkom kolovoza i cvate sve do prvih mrzova. Postoji mnogo različitih vrsta koje se razlikuju po visini te obliku cvijeta. Mogu biti sasvim niske (oko 20 cm) koje se sade na početak gredice, kao rubnjak ili tamo gdje ima malo prostora pa čak i u vaze te do onih koj su visoke 50-70 cm i najčešće se uzgajaju kao rezano cvijeće. Po obliku i veličini cvijeta razlikuju se: jednostavne, dugmaste, loptaste, rasperjane i krizantemaste, a mogu se naći u raznim nijansama ružičaste, crvene, ljubičaste te u bijeloj i krem boji. Preporuča se sadnja na sunčanom mjestu po mogućnosti zaklonjenom od jakog vjetra. Tlo bi trebalo biti dobro vrtno, a zalijevati treba redovito, ne smije se dozvoliti da se zemlja duboko osuši. Siju se najčešće direktno na mjesto u travnju i svibnju, a često se i osjemene pa na proljeće niknu mlade biljčice koje je potrebno rasadit. Mlade biljke potrebno je malčirati kako bi im se osiguralo dovoljno vlage tokom vrućih dana, a uz to visokim vrstama potrebno je staviti potporanj kako bi rasle uspravno. Lijepu katu u nekim krajevima zovu i zvjezdan, mada je to sasvim druga biljka

- 19:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.07.2006., petak

Digitalis (lat. Digitalis)

U nekim krajevima zovu ga i naprstak zbog oblika cvjetova koji su grozdasto poredani na stabljici. To je visoka biljka pa pri sadnji treba izabrati položaj u pozadini kako ne bi zaklonila druge cvjetnice. Bolje uspjeva u polusjeni nego na izravnom sunca i voli vlažno tlo pa je potrebno redovito zalijevanje, pogotovo u doba cvjetanja. Zemlju u koju se sadi potrebno je obogatiti humusom ili prihraniti. To je dvogodišnja biljka koja se sije najesen da bi cvjetala druge godine od lipnja do kolovoza. Najčešće se i sama osjemeni pa oko nje niknu mlade biljčice koje se presade u proljeće. Kad ocvate odrežite stabljiku, pokrijte korijen pa postoji velika mogućnost da će prezimiti i na veoma niskim temperaturama.

- 09:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.07.2006., utorak

Slamnati cvijet (lat. Helichrysum montrosum )

Latice ovog cvijeta doista podsjećaju na slamu, a mogu biti u cijelom spektru boja od bijele do ljubičaste. Postoje visoke i niske vrste od 30-90 centimetara. Cvjeta od lipnja do rujna. Sije se direktno na gredicu u ožujku ili travnju, na sunčano mjesto. Ako je pregusto niknuo treba ga prorijediti na 20 cm da se biljke mogu lijepo razvijati. Zemlja može biti obična vrtna samo da je dobro drenirana. To je jedan od cvjetova u čijoj ljepoti možemo uživati tokom cijele godine. Najprije u vrtu, a kasnije tokom zime u suhim aranžmanima. Da bi sačuvali cvjetove za zimu potrebno ih je odrezati prije nego se cvjetovi otvore, dok su još u pupoljku, jer dok se potpuno ne osuše oni žive i pomalo se otvaraju. Najbolje ih je rezati kad je Sunce visoko, oko podneva dok imaju najmanje vlage u sebi. Cvjetne stapke potrebno je očistiti od listova koji su pri dnu, napraviti buketiće, zavezati ih i staviti sušiti okrenute naopako. Mjesto treba biti prozračno i ne smije biti na suncu jer će cvjetovi izblijediti. Ako koja cvjetna glavica otpadne sa stapke, kroz čašku provucite tanku žicu pa će i taj cvijet poslužiti u aranžmanu, buketu, vjenčiću ili možda u nekoj cvjetnoj slici... Dozvolite mašti da se razigra i uživajte...

- 22:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.07.2006., subota

Gladiola (lat. Gladiolus)

Ime je dobila po latinskoj riječi gladius što znači mač, a domovina su joj južni dijelove Afrike i područje oko Sredozemlja. Poznata je od davnih vremena, jer su čak na freskama u Pompejima našli nacrtane gladiole. Ima sabljaste, duge, uspravne listove koji izrastaju iz gomolja. Između njih izrasta jaka stabljika na kojoj su klasasto poredani cvjetovi sa 6 latica koji mogu biti u svim mogućim bojama. Cvate od lipnja do rujana zavisno od vrste. Uzgojeno je mnogo različitih hidrida tako da postoje sasvim male koje su visoke tridesetak centimetara i imaju minijaturne cvjetove do velikih divova koje narastu preko 1,5 metra i imaju cvjetove koji u promjeru imaju 15 cm. Treba je posaditi na sunčani položaj u rastresito, dobro gnojeno i drenirano tlo. Obično se u kontinentalnim krajevima sadi od polovice ožujka pa do svibnja, a u primorskom dijelu nešto ranije. Dubina sadnje neka je 12-15 cm, a razmak 15-20. Budući da im cvijet traje oko dva tjedna posadite ih u vremenskom razmaku od petnaestak dana kako bi što duže imali rascvjetane galadiole. Kad potjera cvjetnu stapku mora se voditi računa o redovitom zalijevanju kako bi cvjetovi bili lijepi i bogati. Visoke varietete treba poduprijeti. Na jesen kad listovi gladiola postanu skoro smeđi, potrebno ih je izvaditi iz zemlje. Listovi se odrežu oko 5 cm od gomolja, odreže se korijenje pa se pusti negdje na zračnom mjestu da se osuši. Gomolj gladiole je sasvim suh kada mu se vanjska lupina lako skine. Tek tada ga spremite na mjesto koje je suho, prohladno i zračno. Gladiola se od davnih vremena koristi kao biljka za rez. Prije stavljanja u vazu potrebno je odvojiti vanjske listove i stabljiku odrezati kosim rezom. Cvjetove počinje otvarati od dna, a da bi procvjetala do vrha potrebno je ukoloniti ona 2-3 vršna sasvim mala pupoljka. Redovito uklanjajte cvjetove koji su uvenuli i svakodnevno mijenjajte vodu.

- 09:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.07.2006., četvrtak

Suncokret (lat. Helianthus)

Domovina suncokreta smatra se Meksiko, a ime je dobio po tome što svako jutro okreće svoju cvjetnu glavu Suncu koje se rađa. Španjolci su sjeme suncokreta donjeli u Evropu 1504. godine zboog ljepote cvijeta i posadili su ih u Madridskom botaničkom vrtu. Sadili su ga u cijeloj Evropi, no tek 1830. su u Rusiji iscijedili prvo ulje iz njegovih sjemenki, a planirano sađenje počinje tek početkom 20. stoljeća. Suncokret je jednogodišnja biljka koja može narasti i do 3 metra u visinu. Ima velike listove srcolikog oblika i cvjetove koji mogu biti u promjeru i do 30 centimetara. Za ukras je uzgojeno više varieteta od kojih su neki niski i grmoliki i narastu oko 40-60 cm, a ima i onih srednjih oko 1,5 metra. Cvjetovi mogu biti puni i jednostruki, a boje u rasponu od sasvim svijetlo žute preko narančaste pa do crvene. Treba ga obavezno posaditi na sunčano mjesto i redovito zalijevati. Razmnožava se sjemenom koje se u travnju sadi direktno na mjesto u vrtu, a cvate od srpnja do rujna. Visoke varietete, mada imaju čvrstu stabljiku potrebno je poduprijeti štapom, jer će ih inače slomiti vjetar i kiša. Nije preporučljivo saditi ga u vazu, jer nema jak korijen, a zbog svoje visine i bujnosti obično je jako nestabilan.

- 22:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.07.2006., srijeda

Oleander (lat. Nerium oleander)

To je lijep zimzeleni grm čija je domovina područje oko Sredozemnog mora. Ima zelene kopljaste, kožaste listove koji rasti jedan nasuprot drugog. Na vrhu izboja javljaju se cvjetovi, po nekoliko njih zajedno u cvatu, u vremenu od lipnja do rujna i potrebno im je mnogo topline i sunca da bi cvjetali. Ako je ljeto kišno cvatnja je veoma oskudna. Mogu biti jednostruki ili puni. Najčešće nalazimo ove boje: bijela, krem, žuta, ružičasta i crvena. U primorskim krajevima gdje je oleander tokom cijele godine posađen vani, u zemlji, može izrasti u grm visok do 5 metara. Obavezno ga se treba posaditi na položaj gdje ima puno sunca U kontinentalnim krajevima gdje su zime hladne, treba ga posaditi u velike vaze ili bačve u dobru humusnu zemlju, a tokom zime ga unjeti u zaštićeni prostor. Trebao bi tokom zime biti na svijetlom mjestu pri temperaturi od oko 5 stupnjeva Celzijevih. Inače će mu izrasti izduženi blijedi izdanci, a i cijela biljka se jako iscrpi pa je najčešće napadnu razni štetnici. Korjenovu balu treba održavati vlažnom. U doba rasta traži dosta vode, tako ako je posađen u vazi trebati će ga svakodnevno zalijevati. Od početka cvatnje pa do kraja kolovoza treba ga se jednom tjedno prihraniti. Da bi imao lijep oblik potrebno ga je orezati. To je bolje učiniti u veljači nego na jesen tako da u slučaju jake zime ne stradaju izboji kod mlade biljke. Starijim biljkama preporuča se orezivanje unutarnjih grana kako bi biljka dobila zraka. Ako je izrastao previše u visinu slobodno ga porežite do drvenog dijela stabljike, oštrim kosim rezom. Mlade biljke odrežite do 2/3 njihove visine kako bi dobile grmolik oblik. Razmnožava se reznicama u rano ljeto. Reznice je potrebno staviti u vodu dok ne puste korijenčiće. Kod presađivanja u zemlju treba pripaziti jer je korijenje jako nježno i lomljivo. Na kraju oprez ! Oleander je otrovna biljka pa kad ga orezujete, presađujete i sl. obavezno stavite rukavice.

- 20:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.07.2006., utorak

Cinija (lat. Zinnia)

Cinija je jednogodišnja cvjetnica koja potječe iz područja Amerika i Meksika, a ima ih oko dvadesetak osnovnih vrsta iz kojih su križanjem i uzgojem nastali mnogi novi varieteti. Ime je dobila po njemačkom botaničaru i anatomu Johannu Gottfriedu Zinnu. Sjeme je u Evropu poslano sredinom 18. stoljeća i tako počinje njezino uzgajanje po vrtovima. Cvijet joj je izdržljiv, a stabljika čvrsta pa visoke vrste mogu poslužiti ne samo kao ukras u vrtu, već i kao rezano cvijeće u vazi. Cvijet joj se kao i daliji sastoji od mnoštva malih cvjetića zbijenih u cvat koji mogu biti: jednostavni, polupuni ili puni. Veličina cvijeta je u rasponu od 5-15 centimetara u promjeru, a spektar boja u kojima ih nalazimo je doista velik. Sve boje osim plave. Po visini razlikujemo varietete od 30-80 centimetara. Treba je posaditi na sunčano mjesto u tlo koje je obogaćeno kompostom. Sije se na toplo početkom proljeća, a kad biljke ojačaju i prođe opasnost od mraza treba ih posaditi na odabrano mjesto u vrtu i ubrzo će nas obradovati cvijetom koji neumorno izrastaju do listopada. Otkidajte ocvale cvjetove kako se biljka ne bi iscrpljivala. Ako se sije direktno na gredicu početkom svibnja cvatnja će početi tek u srpnju.

- 20:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.07.2006., ponedjeljak

Dalija (lat. Dahlia)

Dalija ili georgina potječe iz Meksika. Za prve gomolje koji su stigli u Evropu krajem 18. stoljeća mislilo se da su povrće. No Andreas Dahl po kome je dobila ime otkrio je ljepotu njezinh cvjetova i tako je dalija od povrtne kulture postala prekrasna cvatuća biljka. U Belgiji su početkom 19. stoljeća uzgojeni prvi dvostruki varieteti i tako počinje veće zanimanje za nju. Potaknuti velikim interesom botaničari križanjem stvaraju sve više novih različitih varieteta. Kroz mnogo godina stvoren je velik spektar boja i veličina. Od minijaturnih koje izrastu u grmić visok dvadesetak centimetara pa do visokih vrsta koje mogu narasti i do 150 centimetara. S obzirom na veličinu i oblik cvijeta niti kod jedne vrtne biljke ne nailazimo na toliku raznolikost. Obično je po veličini cvijeta podjela ovakva: minijaturni do 10 cm mali 10-15 cm srednji 15-20 cm veliki 20-25 divovski preko 25 cm Za sada je rekordno velik cvijet imao promjer od 53 centimetra. Po izgledu cvijeta razlikujemo: jednocvjetne, anemonaste, prstenaste, peonijaste, dekorativne, loptaste, pomponaste, kaktusaste, polukaktusaste... Dalije je jako zahvalna i izdržljiva. Treba je posaditi na mjesto gdje neće baš cijeli dan biti izložena suncu u humusno-ilovasto tlo. No ona je toliko prilagodljiva da će uspjevati i na kiselom tlu u blizini crnogoričnih šuma. Samo joj dajte dovoljno vlage i uspjeh je zagarantiran. U doba cvatnje prihranite je svakih 15 dana ako je moguće tekućim gnojivom koje ima veći postotak kalija od dušika. Dalija je kasnoljetna cvjetnica no ako gomolj ranije posadimo u vazu, a kasnije presadimo u vrt kao već ojačalu biljku, možemo postići da dalije počinju cvjetati već u svibnju i cvatu do prvih mrazova. Ako uzgajate visoke vrste mora se uz gomolj koji se sadi na dubinu od oko 7-8 cm obavezno zabosti i kolac koji će biljku kasnije pridržavati. Bolje je to učiniti odmah kako se kasnije gomolj ne bi oštetio. Kad biljka izraste 25-30 centimetara lagano je vežite uz kolac. Može se razmnožiti i sjemenom ili sadnjim već ukorijenjenih sadnica koje u posljednje vrijeme možemo nabaviti po pristupačnim cijenama. Potrebno ju je pincirati, zakidati vrhove nakon trećeg para listova kako bi dobila grmolik oblik s mnogo izboja i cvjetova. Obavezno treba rezati ocvale cvjetove kako bi se što duže produžio period cvatnje. U kasnu jesen kad mraz ošteti lišće, odrežite stabljiku oko 15 cm iznad tla pa izvadite gomolje. Otresite ih od zemlje, okrenite naopako i ostavite da se tako suše oko tjedan dana. Tek tada ih pospremite na mjesto sigurno od mraza, zamotajte ih u novinski papir ili ih zakopajte u treset.

- 22:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.07.2006., nedjelja

Cinerarija maritima

U posljednjih dvije, tri godine u parkovima se mogu naći neke od biljaka koje prije i nisu bile toliko popularne. Prošle, a i ove godine često u mješanim nasadima uz salviju i begoniju nalazimo i cinerariju maritimu koja je voma dekorativna zbog svijetlog lišća. To je veoma otporna biljka pepeljastosivih nazubljenih listova koja može izrasti u grm visok 60-70 centimetara. Ima žuti cvat koji ce sastoji od više malih čupavih cvjetića. Voli sunce i nije joj potrebno puno vlage tako da se može saditi i u kamenjar. U primorskom području gdje temperature ne idu puno ispod nule (do -5) obavezno prezimi. Ako ne želite da biljka ide jako u visinu, nego da ostane niža i zbijane obavezno joj zakidajte vrhove. Time će malo kasnije cvjetati, ali i samo lišće je veoma lijepo. Razmnožava se sjemenom koje je najbolje u veljači posijati u klijalište pa kad biljka ojača preselite je van u vrt. Nemojte puno zalijevati dok je biljka mlada i dok su još niske temperature da ne bi zgnjilila. Ona je srodnica cinerarije senecio koja nam u rano proljeće uljepšava dom veselim cvjetovima.

- 09:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.