Dakle, kolegica prevoditeljica bila u Bruxellesu s predstavnicima Vindije,
Sirele i Lure. Isli su tamo kako bi vidjeli na koji se način moraju u
proizvodnji mliječnih proizvoda prilagoditi standardima EU-a.

Uglavnom, ona je slusala kako se rade ti sirevi i mlijeka i meso kod nas
(sve je legalno, na zalost) - mukica joj je bila par dana....

Idemo po redu:

S i r e v i nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna tvorevina. Kad
bi bili prava, onda bi koštalo deset puta skuplje, a mlijeko, da je
mlijeko, bi kostalo 20 kn.

Naime, mlijeka krave skoro da vidjel e nisu. S tim da ih pumpaju steroidima
i antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima,...

Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju
toliko šećera da djeci definitivno povećavaju agresivnost. Drugim riječima,
marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih izvora kalcija
od mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) su nas naveli na to bespotrebno i
ŠTETNO ispijanje mlijeka. Ono odrasloj osobi UOPĆE ne treba, pogotovo
ženama.

Sve važi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG koji su zaista
bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - kako
ljudi, tako i krava (dobro ste pročitali, m r t v a c a).

Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše.

S o j i n o mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može (ili
može, ali teško) provjeriti jel ta soja GMO ili nije, bolje i to
izbjegavati.

Glede s a l a m a , p a š t e t a - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest ČAJNA
kobasa, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i to je
rijetkost.
Sve se opet napucava steroidima.

Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko, al ne
prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići dobivaju bolje).
Dok, recimo, za Japan se uzgajaju krave na poseban način: posebni
travnjaci, sve organski uzgojeno, krave imaju masažere, idu na pašu, prije
klanja ih se uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je u stresu, i
taj adrenalin se prenosi na meso koje ljudi jedu...

M e g g l e bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije sigurno
jel ozračeno ili nije.

i tako dalje, i tako dalje..





Jasminka Franc

Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi

Odjel za informiranje i EU odnose

tel. 00385 1 600 27 43

e-mail: jasminka.franc@mps.hr

U splitskim kvartovima Sućidar i Visoka djeca su posljednjih dana naišla na dva neobična stanovnika gradskog asfalta — zmije. Jedna je gotovo ušetala u ambulantu "Sućidar", dok je druga gmizala kroz Krbavsku ulicu. Obje su, na žalost, dolazak u gradsku vrevu platile životom.
— Dijete mi je u strahu uletjelo u kuću vičući kako je biciklom gotovo pregazilo zmiju. Potrčao sam i nasred ceste ugledao 130-ak centimetara dugu zmijurinu. Splitske je kvartove "posjetio" četveroprugi guž ili kravosas koji, na sreću, nije zmija otrovnica/Duje KLARIĆ/CROPIXNe mogu vjerovati da je došla ovako blizu kuća — kazao je u čudu B.V., koji je nesvakidašnjeg stanovnika kamenjara stajao glave.
Sliku zmije na koju su naišla djeca iz Krbavske ulice poslali smo stručnjacima iz Zoološkog vrta Split koji su otkrili kojoj vrsti pripada.
— Nije riječ o otrovnici. Ova zmija pripada rodu drvolazi, i to vrsti četveroprugi guž ili kravosas. Jedna je od najdužih europskih zmija, a može narasti i do dva metra. Voli suha kamenita područja te se dobro penje. Hrani se glodavcima, pticama i njihovim jajima te guštericama — ustvrdio je prof. Tino Milat, zoolog splitskoga zoološkog vrta. Iako je većini pomisao na zmiju u gradu neobična, stručnjaci kažu kako se ovakve i slične vrste mogu naći čak i na manjim gradskim zelenim površinama te kamenjaru.
— Ako se naiđe na ovakvu zmiju, dovoljno je štapom ili drugim predmetom stvoriti buku na podu. Zmija će osjetiti vibracije te se sama udaljiti — kazao je Milat, te dodao kako se ovakve vrste u pravilu boje ljudi te da stoga ne treba imati straha pred njima.

Slobodna Dalmacija

U Gornjim Živinicama, poginula je 11-godišnja Abdurahmana. U prvi se tren mislilo da ju je pogodio grom, no na mjestu nesreće trava nije spaljena, a u zemlji ima više rupa.

Na igralištu je bilo dosta djece. Vrijeme je bilo oblačno, ali niti je sijevalo, niti grmjelo.

"Kada je nešto tresnulo, učinilo mi se slično eksploziji kasetne bombe. Nije mi prvi put da vidim udar groma, ali ovdje nema spaljene trave, a puno je rupa dubokih 20-ak centimetara", svjedoči Zoran Mišić, direktor škole i trener nogometne ekipe, u kojoj je bila i nesretna djevojčica.

Dječak Adem Handanović vidio je svijetleći objekt koji je šišteći udario Abdurahmanu u rame. "Pala je i dozivala prijateljicu Sadiku, a zatim je zašutjela", preplašen je ispričao Jasmin Handanović. Odnio ju je, kaže, do potoka kako bi iz nje 'izvukao elektricitet'.

"Kad sam je uzeo u naručje, nešto me streslo u lijevu ruku, a Abdurahmana je bila sva crna i teška kao da ima 200 kg. Pozvao sam prijatelja Agu da pomogne, ali i on ju je jedva nosio", ispričao je Jasmin za Večernji list. Inspektori su našli tragove djevojčičine kose, ali malo koji drugi tragovi ukazuju da je riječ o udaru groma.

Net.hr
27.05.2007.

This was introduced through the anti-cancer association, but not sure if it is compulsory through the government or it is just up to each school, not sure also if they have to wear hats at high school. My daughter’s school has a compulsory rule, no hat no play; they have to stay under the sheltered areas. Yet the parents participated in this choice so it really was an equal decision. The Australian sun is deadly, and that is a fact. We have the highest amount of skin cancer deaths in the world. If you are not used to it, you will burn very quickly, some days are so hot it is like being in an oven. The only time the kids do not wear hats is during the winter and most schools are aware that the children need the daytime sunlight for vitamin D.

SYDNEY - Zbog povećanog broja očnih bolesti i raka kože, naočale za sunce trebale bi postati obvezni dio školske odore - smatraju znanstvenici u Australiji. Rezultati istraživanja na 640 adolescenata, koji bi trebali biti predstavljeni na oftalmološkoj konferenciji krajem ovog tjedna, pokazuju da je zbog jakog zračenja od sunčevog svjetla porastao broj očnih bolesti i raka kože. Istraživanjem je utvrđeno da gotovo 74 posto učenika ima sunčane naočale, ali ih koriste kao modni detalj i vrlo ih rijetko nose. Također je zabilježena vrlo niska svijest o tome da jako zračenje može izazvati bolesti oka, kao što su mrena ili rak kože na kapcima.

Prof. Dinesh Selva s Instituta za oftamologiju kaže da je područje kapaka vrlo često kritično područje na kojem se javlja rak kože. - Da se u škole uvede pravilo nošenja naočala za sunce, to bi imalo učinak, kao što je dobar potez bio obvezno nošenje kapa u mnogim australskim školama - tvrdi prof. Selva.

jutarnji.hr

Kada se prošlog petka ujutro (11.05.2007.) probudio i započeo svoju svakodnevicu 38-godišnji umirovljeni policajac Dario Džeba iz Slavonskog Broda nije ni slutio da će navečer toga dana vidjeti nešto u što do tada nije vjerovao.

Proteklih 7 dana Džeba loše spava i svaki slobodni trenutak provodi gledajući u nebo u želji da ponovno vidi nepoznati leteći objekt (NLO) koji ga je prije tjedan dana šokirao i snažno promijenio njegov pogled na realnost koja ga okružuje.

U iscrpnom razgovoru s Džebom doznali smo kronologiju događaja koji je ostavio neizbrisivi trag na njemu. Toplu i sparnu večer Džeba je sa svojom obitelji uobičajeno provodio sve dok mu supruga oko 19.50 sati nije rekla kako njihova kćer ima temperaturu te je predložila odlazak na Hitnu pomoć.

Džeba se s time složio te je kćer i suprugu odveo u slavonskobrodsku ispostavu Hitne pomoći, dok je on s obiteljskim psom pekinezerom Scoobyjem ostao čekati ispred bolnice. Čekajući povratak kući, Džeba je sjeo na nekakvu betonsku ploču, a Scooby se i dalje igrao.

Iz bolnice je u jednom trenutku izašlo nekoliko liječnika koji su uzeli predah. Liječnici su se nalazili 30-ak metara udaljeni od Džebe, međutim čini se da ništa od onoga što je slijedilo u narednim minutama nisu vidjeli.

Dok je pogledom tražio Scoobyja, Džeba je pogled usmjerio prema bosanskom planini Motajica iznad koje je ugledao oveći sivi balon koji je bio nagnut na desnu stranu. Pomislio je da se radi o meteorološkom balonu, međutim u to nije bio potpuno siguran te je nastavio promatrati objekt.

Svjestan da se toga u gradu održavala motorijada Džeba je pomislio kako letjelica nadlijeće područje vezano uz taj događaja, međutim neobičnost njenog izgleda i transformacija iz jednog oblika u drugi nagnali su da i dalje zadrži pogled na njoj.

"Balon" se nekoliko minuta lagano kretao, da bi u jednom trenutku počeo mijenjati oblik i iz kruškolikog se transformirao u oblik sličan cepelinu. Džeba je u jednom trenutku pogledao prema skupini liječnika, međutim čini mu se kako oni s mjesta na kojem su se nalazili nisu ništa vidjeli.

Kako je NLO sve više mijenjao oblik te se kretao u pravcu mjesta na kojem se Džeba nalazio, on je sve više postajao svjestan kako se ne radi o balonu niti običnom cepelinu već o nečem vrlo neobičnom.

"Za vrijeme rata bio sam artiljerac na protuavionskom topu i znam procijeniti visinu i brzinu letjelice. Znam što je visina od 9 tisuća metara koliki je bio krajnji domet topa koji sam opsluživao. Vjerujte, ovo se nalazilo na visini puno većoj od 9 kilometara, a svejedno je bilo ogromno. Nema teoretske šanse da je to izradila ljudska ruka, a ako jest onda svaka čast onome tko je to izgradio." - pojasnio je Džeba za Index.



"Bilo je metalik sive boje, jako veliko i kretalo se jako brzo, gotovo brže od borbenog zrakoplova." - priča Džeba dodajući kako je sa zaprepaštenjem promatrao NLO koji je na velikoj visini išao prema njemu.

Nakon što je letjelica došla iznad njega usporila je pa je nekoliko sekundi odozdo mogao promatrati njene brojne detalje kakve nikada ranije nije vidio. U jednom trenutku sjetio se iz džepa izvaditi mobitel kako bi objekt fotografirao, međutim šok i zaprepaštenje viđenjem uzrokovali su da se Džeba potpuno zbunio te se nije uspio skoncentrirati dovoljno da bi uključio kameru mobitela i pokušao fotografirati NLO.

"Ljudi nešto vidim, jedva sam uspio reći. Zavukao sam ruku u džep, više me nije bilo briga za Scoobya, pomislio sam uslikat ću to mobitelom i sa svima ću moći podijeliti ovo viđenje. Podigao sam mobitel u zrak i otvorio ga... Ovo što vidim sada se kretalo polako, bilo je sivo metalne boje, a ispod su bile kružno poredane lampice ljubičaste i svijetlo plave boje koje su žmirkale. Tresao sam se i nije mi bilo svejedno, sjećam se da sam tada rekao pa je li ovo uistinu ono što mislim da je. Izgledalo je kao da uzmete dječji kamiončić od jednog metra i podignete ga u visinu od desetak metara, tako se dobro objekat vidio." - opisuje Džeba svoje viđenje.

"Vidio sam sve detalje. Prolazio je polako i nikakav zvuk nije se čuo niti se vidio ikakav trag od ispuha motora. Lagano je plovio, a ja bih zaplakao od sreće što sam odabran da to vidim. Prednji dio je imao oblika trokuta, koji su spojeni jedan do drugog, a sa strane je bio kao valovit. Dok je prolazio iznad mene vidio sam da nije gladak niti ravan te da ima udubljenja i izbočine. Strane koje su bile valovite bile su dulje od prednjeg dijela. Polako je i dalje plutao i to će mi uvijek ostati u sjećanju." - priča Džeba te izražava žaljenje što NLO nije uspio fotografirati.

Nakon tih nekoliko sekundi koje su trajale kao vječnost, Džeba je pogledao prema liječnicima koji prema njegovom mišljenju nisu bili svjesni NLO-a koji je prolazio iznad njih. Letjelica je nakon toga ušla u oblak i polako nestala, nakon čega je izašla Džebina supruga Dragica i sa čuđenjem gledala zbunjenog supruga koji je u ruci držao rasklopljen mobitel i pogleda uperena u visinu.

"Prve noći uopće nisam mogao spavati. Kako da vam objasnim, kad se s nečim susretnete po prvi puta u svom životu što smatrate da ne postoji i kad vidite nešto tako ogromno da nečujno leti iznad vas, a ispod vidite neka svjetla... mislim, to je nemoguće ispričati." - kazao nam je Džeba.

"Za to zna jedan moj susjed, ali dalje od toga nisam širio priču jer bih ispao glup." - kazao nam je Džeba. Smatra da je još netko s područja Slavonskog Broda mogao vidjeti NLO, međutim on sam još od nikoga nije čuo da je toga dana išta vidio.

Dragica Džeba, koja NLO nije vidjela, kaže kako je nakon izlaska iz bolnice vidjela supruga koji joj je djelovao "izbezumljeno" te je "pozelenio" i "promijenio boju". Kaže kako joj je Dario ispričao o događaju, te napominje kako joj u 17 godina koliko ga poznaje, suprug nikada nije nešto slično ispričao.

"Ne vjerujem da bi izmislio tako nešto, jer ga dosta dobro znam" - kazala nam je gospođa Džeba.

Nakon nekoliko minuta obitelj se odlučila na povratak kući, međutim pekinezer Scooby nije htio ući u njihov automobil, što nije bio slučaj do tada. Scoobyjevo pomalo divlje ponašanje pripisuju preletu NLO-a. Nakon kraćeg napora Scooby je ipak uhvaćen, a Dario Džeba je po povratku kući odmah počeo gledati prema nebu kako bi možda ponovno ugledao misterioznu letjelicu. Kaže kako u proteklih tjedan dana NLO više nije vidio, ali dodaje kako "ima osjećaj" da će se opet pojaviti.

Džeba kaže kako ga je na poseban način obradovalo kada je pronašao vijest o viđenju NLO-a iznad Knina o čemu je Index također izvijestio.

"Bilo mi je jako drago kad sam vidio da je to u Kninu pronađeno. Pomislio sam da će sad možda čak 30 posto da će mi ljudi vjerovati. Ustvari uopće mi nije bitno tko će mi vjerovati, a tko neće. Jedino mi je jako drago što sam odabran da to vidim. Zamislite npr. kad legnete spavati pa se pitate zašto baš ja, zašto nisu vidjeli ti liječnici, zašto nije vidjela većina nas pa bi možda netko to fotografirao..." - kaže Džeba.

Na našu zamolbu Dario Džeba je izradio dvije skice pomoću kojih je pokušao dočarati izgled NLO-a kojeg je vidio.

Nakon tjedan dana od viđenja Džeba priču zaključuje kako mu niti najmanje nije stalo do medijske pažnje niti isticanja u javnosti već mu je jedina želja bila podijeliti svoj doživljaj s drugim ljudima.

Prošli mjesec (Travanj 2007.) moja žena i ja smo bili u štenji kada smo opazili veliku i čudnu letjelicu na nebu. Slikali smo je s mobitelom.

Par dana kasnije prijatelj je došao sa svojom kamerom da snimimo tu letjelicu ponovno. Našli smo je i snimili par vrlo čistih slika. Za sliku ispod letjelice je zaslužan moj prijatelj jer ja nisam bio dovoljno hrabar da joj se toliko približim.

Letjelica je gotovo tiha i klizi zrakom. Uglavnom se kreće polako osim kada odluči otići...nestane s treptajem oka.
Više od svega želim znati što je to i zašto je ovdje? Mogu reći da sam stvarno uznemiren ovom pojavom i nikada prije nisam vidjeo ništa slično.

Lokacija: Volio bi da ostane tajna.

Prvo, viđam ovu letjelicu vrlo često. Otkako se prvi put pojavila vidio sam je oko 8 puta. Sljedećeg dana, nakon prvog pojavljivanja, prijatelj i ja smo izašli vani ali je nije bilo. Ponovno smo je tražili i sljedeći dan i nakon 30 minuta se pojavila, pratili smo je neko vrijeme. Većinom vremena je viđam kroz prozor kuće u daljini. Lako ju je slikati i drugi ljudi u susjedstvu su je vidjeli.

Proizvodi pucketav zvuk...teško ga je opisati, isprekidan je i tih, ali ga se može primjetiti. Nekada se čuje lagano brujanje, kao da se nalazite pored električnih vodova.

Kreće se skoro poput insekta. Glatko klizi zrakom i uglavnom se kreće sporo, ali se stalno vrlo brzo rotira. S jednog mjesta na drugo se prebacuje jako brzo, zatim stane i tako stalno.

Imao sam 4 glavobolje prošli tjedan, uglavnom ih nikada nemam. Također se moja žena osjećala vrlo umorno. Trudna je oko mjesec dana i doktor kaže da je umor normalan za to vrijeme, ali ja se brinem. Prvenstveno me brine je li ta letjelica zrači. Kao što sam već rekao, kada joj se približite imate osjećaj da ste pored električnih vodova. Također se brinem za naše zdravlje pogotovo za dijete koje je na putu.

UJEDINJENI NARODI -- Odbrojavane počinje slijedeći tjedan za Ujedinjene narode da preuzmu zadatak spašavanja svijeta -- ne od uobičajenih nesreća rata, bolesti i siromaštva, već od udara asteroida.

Bivši astronaut iz Kanade, Chris Hadfield, je jedan od stručnjaka koji kažu da Zemlja treba internacionalni dogovor o tome tko će što raditi ukoliko nam zaprijeti direktan udar. Prva od četiri internacionalne radionice s ciljem stvaranja protokola počinje 9. svibnja u Strasbourgu, u Francuskoj.

Prosječna ljudska duša se malo brine o tome kako bi mogla postati žrtvom pada "objekata u blizini zemlje". Astronauti to, međutim, često vide drugačije. Pod vodstvom Association of Space Explorers (doslovno: udruge svemirskih istraživača), Hadfield i drugi bivši astronauti zatražili su plan za odvraćanje (skretanje) svih osim najnemobilnijih asteroida na zemljinoj putanji.

"Kad su ljudi imali priliku otići sa zemlje, to im daje drugačiju perspektivu," rekao je Hadfield iz Moskve, gdje služi kao izvršni šef za International Space Station (doslovno: međunarodnu svemirsku stanicu).

Ništa što predviđenih 1,000 tona meteora opali na njihovom putu prema Zemlju svaki dan, Hadfield kaže da su krateri i ožiljci od objekata koji su uspjeli probiti našu atmosferu 'pogled koji trijezni' za svemirske putnike.

"Svako malo, dovoljno veliki naiđe koji ima ogroman udarac," kaže Hadfield. "Ali zbog toga što, po prvi puta u povijesti, imamo tehnologiju za detekciju tih stvari i njihovog dolaska, bilo bi neodgovorno od nas da nemamo plan za predviđanje gdje bi mogao udariti i plan da nešto učinimo u vezi toga.".

Najrazorniji udar u bližoj povijesti se dogodio 1908. godine, kada je ogromni asteroid ili dio kometa izazvao eksploziju veliku poput detonacije Castle Bravo, najveće atomske bombe ikad korištene od US-a. Taj događaj je prozvan Tunguska Event, na lokaciji rijeke s istim imenom u Sibiru.

Iako danas možda jesmo u mogućnosti da pomoću raketa odguramo ili odvučemo takve objekte prije nego što se sudare sa Zemljom, kompleksni problami još uvijek ostaju.

Tko će izvesti i platiti takvu operaciju? I što ako, npr. asteroid cilja na Ameriku, a američki pokušaji skretanja s putanje ga odvedu na Kinu? Bi li Washington morao nadoknaditi štetu Pekingu? U nedostatku konkretnog rješenja, ne postoji li opasnost da Peking to protumači kao čin rata?

Svjetski diplomati, znanstvenici, akademici, međunarodni zakonski stručnjaci, čak i stručnjaci za osiguranje su pozvani na radionice. Cilj je stvoriti jasan protokol za protumjere u slučaju opasnosti od udara asteroida spreman za prezentaciju 2009 odboru UN-a za Peaceful Uses of Outer Space (mirovno iskorištavanje svemira)

Astronaut s Apolla 9, Rusty Schweickart, je na kongresu istraživača svemira održanog 2005. prvi predložio stvaranje protokola.

Kasnije te godine, U.S. Kongres je pitao NASA-u, Američku svemirsku agenciju, da proširi svemirski program praćenja asteroida pod nazivom Spaceguard Goal, da uključi asteroide 140 m promjera i veće. Projekt je također trebao predložiti načine odvraćanja onih koji su prijetnja našem planetu.

-- CanWest News Service

BIOGRAD - Veliki bi brat početkom turističke sezone u sljedećoj godini mogao gledati i Biograđane. Nakon što su u PU zadarskoj izradili prijedlog projekta videnadzora otvorenih prostora u Zadru na čak 50 lokacija kako bi se smanjila prekršajna i kaznena djela te brže pomoglo građanima, za projekt su se zainteresirali i Biograđani.
To nam je jučer potvrdio gradonačelnik Ivan Knez te rekao kako projekt videonadzora ne doživljava kao Big Brother u Biogradu, nego kao jamstvo sigurnosti građana, ali i uštede njihova novca.

Velike štete
Poput Zadra, koji je, primjerice 2004. godine na lokacijama predloženima za videonadzor imao štetu od otprilike 5,2 milijuna kuna, i u Biogradu bilježe velike štete, a žele ih spriječiti videonadzorom. Samo na tri lokacije - kraj autobusnoga kolodvora, trajektne luke i Poglavarstva u Biogradu - bilježe štete od 500.000 do 700.000 kuna na godinu.

- Samo nam je rampa kraj zgrade Poglavarstva oštećena sedam ili osam puta u godini. Procjenjujemo da bi nas videonadzor na tri lokacije stajao otprilike milijun kuna, a mogli bismo to platiti u godinu ili dvije. O više lokacija s videonadzorom može se govoriti kasnije, no vjerujemo da ćemo na tri lokacije imati videonadzor do turističke sezone sljedeće godine - rekao nam je Ivan Knez.

U Zadru su o Big Brotheru, podsjetimo, prekjučer razgovarali gradski vijećnici, a o projektu vrijednom otprilike četiri milijuna kuna uskoro će, kako doznajemo, razgovarati i članovi Poglavarstva s policijom, a najviše spora moglo bi biti u vezi s policijskim prijedlogom nadzora prometnica u ovlasti Hrvatskih i županijskih cesta.

Gradonačelnik Zadra Živko Kolega misli kako je prioritetno osigurati sigurnost građana, djece na putu do škole i brojne zadarske spomenike te u Gradu su, kako doznajemo, voljni prihvatiti nadzor, posebice povijesne jezgre, u kojoj policija predlaže videonadzor na 20 lokacija, a računaju da bi ih to stajalo otprilike dva milijuna.

Povećana sigurnost
Anton Dražina, načelnik PU zadarske, jučer nam je potvrdio informaciju da je o prijedlogu videonadzora razgovarao s načelnikom Ivanom Knezom. Isti će prijedlog ponuditi Pagu, Ninu i još nekim turističkim i kulturno-povijesnim središtima u Zadarskoj županiji.

- Svrha videonazora nije kontrola građana i zadiranje u njihovu privatnost, nego povećanje sigurnosti građana, suzbijanje kriminaliteta i smanjenje prekršaja te brža pomoć građanima.
Iskustva Londona, u kojem je uz pomoć videonazora spriječen pokušaj terorizma, te primjerice i Praga, u kojem su nakon što su uveli videonadzor na 150 lokacija, iskorijenjeni ulični kriminal, preprodaja droga i džeparenje te su predložili 400 kamera, a to dokazuje opravdanost projekta.

Ako se prijedlog prihvati, centar videonadzora za sve lokacije u Zadarskoj županiji bio bi na jednoj lokaciji, i to u Zadru - rekao nam je načelnik PU zadarske A. Dražina.

vecernji.hr