UJEDINJENI NARODI -- Odbrojavane počinje slijedeći tjedan za Ujedinjene narode da preuzmu zadatak spašavanja svijeta -- ne od uobičajenih nesreća rata, bolesti i siromaštva, već od udara asteroida.
Bivši astronaut iz Kanade, Chris Hadfield, je jedan od stručnjaka koji kažu da Zemlja treba internacionalni dogovor o tome tko će što raditi ukoliko nam zaprijeti direktan udar. Prva od četiri internacionalne radionice s ciljem stvaranja protokola počinje 9. svibnja u Strasbourgu, u Francuskoj.
Prosječna ljudska duša se malo brine o tome kako bi mogla postati žrtvom pada "objekata u blizini zemlje". Astronauti to, međutim, često vide drugačije. Pod vodstvom Association of Space Explorers (doslovno: udruge svemirskih istraživača), Hadfield i drugi bivši astronauti zatražili su plan za odvraćanje (skretanje) svih osim najnemobilnijih asteroida na zemljinoj putanji.
"Kad su ljudi imali priliku otići sa zemlje, to im daje drugačiju perspektivu," rekao je Hadfield iz Moskve, gdje služi kao izvršni šef za International Space Station (doslovno: međunarodnu svemirsku stanicu).
Ništa što predviđenih 1,000 tona meteora opali na njihovom putu prema Zemlju svaki dan, Hadfield kaže da su krateri i ožiljci od objekata koji su uspjeli probiti našu atmosferu 'pogled koji trijezni' za svemirske putnike.
"Svako malo, dovoljno veliki naiđe koji ima ogroman udarac," kaže Hadfield. "Ali zbog toga što, po prvi puta u povijesti, imamo tehnologiju za detekciju tih stvari i njihovog dolaska, bilo bi neodgovorno od nas da nemamo plan za predviđanje gdje bi mogao udariti i plan da nešto učinimo u vezi toga.".
Najrazorniji udar u bližoj povijesti se dogodio 1908. godine, kada je ogromni asteroid ili dio kometa izazvao eksploziju veliku poput detonacije Castle Bravo, najveće atomske bombe ikad korištene od US-a. Taj događaj je prozvan Tunguska Event, na lokaciji rijeke s istim imenom u Sibiru.
Iako danas možda jesmo u mogućnosti da pomoću raketa odguramo ili odvučemo takve objekte prije nego što se sudare sa Zemljom, kompleksni problami još uvijek ostaju.
Tko će izvesti i platiti takvu operaciju? I što ako, npr. asteroid cilja na Ameriku, a američki pokušaji skretanja s putanje ga odvedu na Kinu? Bi li Washington morao nadoknaditi štetu Pekingu? U nedostatku konkretnog rješenja, ne postoji li opasnost da Peking to protumači kao čin rata?
Svjetski diplomati, znanstvenici, akademici, međunarodni zakonski stručnjaci, čak i stručnjaci za osiguranje su pozvani na radionice. Cilj je stvoriti jasan protokol za protumjere u slučaju opasnosti od udara asteroida spreman za prezentaciju 2009 odboru UN-a za Peaceful Uses of Outer Space (mirovno iskorištavanje svemira)
Astronaut s Apolla 9, Rusty Schweickart, je na kongresu istraživača svemira održanog 2005. prvi predložio stvaranje protokola.
Kasnije te godine, U.S. Kongres je pitao NASA-u, Američku svemirsku agenciju, da proširi svemirski program praćenja asteroida pod nazivom Spaceguard Goal, da uključi asteroide 140 m promjera i veće. Projekt je također trebao predložiti načine odvraćanja onih koji su prijetnja našem planetu.
-- CanWest News Service
Bivši astronaut iz Kanade, Chris Hadfield, je jedan od stručnjaka koji kažu da Zemlja treba internacionalni dogovor o tome tko će što raditi ukoliko nam zaprijeti direktan udar. Prva od četiri internacionalne radionice s ciljem stvaranja protokola počinje 9. svibnja u Strasbourgu, u Francuskoj.
Prosječna ljudska duša se malo brine o tome kako bi mogla postati žrtvom pada "objekata u blizini zemlje". Astronauti to, međutim, često vide drugačije. Pod vodstvom Association of Space Explorers (doslovno: udruge svemirskih istraživača), Hadfield i drugi bivši astronauti zatražili su plan za odvraćanje (skretanje) svih osim najnemobilnijih asteroida na zemljinoj putanji.
"Kad su ljudi imali priliku otići sa zemlje, to im daje drugačiju perspektivu," rekao je Hadfield iz Moskve, gdje služi kao izvršni šef za International Space Station (doslovno: međunarodnu svemirsku stanicu).
Ništa što predviđenih 1,000 tona meteora opali na njihovom putu prema Zemlju svaki dan, Hadfield kaže da su krateri i ožiljci od objekata koji su uspjeli probiti našu atmosferu 'pogled koji trijezni' za svemirske putnike.
"Svako malo, dovoljno veliki naiđe koji ima ogroman udarac," kaže Hadfield. "Ali zbog toga što, po prvi puta u povijesti, imamo tehnologiju za detekciju tih stvari i njihovog dolaska, bilo bi neodgovorno od nas da nemamo plan za predviđanje gdje bi mogao udariti i plan da nešto učinimo u vezi toga.".
Najrazorniji udar u bližoj povijesti se dogodio 1908. godine, kada je ogromni asteroid ili dio kometa izazvao eksploziju veliku poput detonacije Castle Bravo, najveće atomske bombe ikad korištene od US-a. Taj događaj je prozvan Tunguska Event, na lokaciji rijeke s istim imenom u Sibiru.
Iako danas možda jesmo u mogućnosti da pomoću raketa odguramo ili odvučemo takve objekte prije nego što se sudare sa Zemljom, kompleksni problami još uvijek ostaju.
Tko će izvesti i platiti takvu operaciju? I što ako, npr. asteroid cilja na Ameriku, a američki pokušaji skretanja s putanje ga odvedu na Kinu? Bi li Washington morao nadoknaditi štetu Pekingu? U nedostatku konkretnog rješenja, ne postoji li opasnost da Peking to protumači kao čin rata?
Svjetski diplomati, znanstvenici, akademici, međunarodni zakonski stručnjaci, čak i stručnjaci za osiguranje su pozvani na radionice. Cilj je stvoriti jasan protokol za protumjere u slučaju opasnosti od udara asteroida spreman za prezentaciju 2009 odboru UN-a za Peaceful Uses of Outer Space (mirovno iskorištavanje svemira)
Astronaut s Apolla 9, Rusty Schweickart, je na kongresu istraživača svemira održanog 2005. prvi predložio stvaranje protokola.
Kasnije te godine, U.S. Kongres je pitao NASA-u, Američku svemirsku agenciju, da proširi svemirski program praćenja asteroida pod nazivom Spaceguard Goal, da uključi asteroide 140 m promjera i veće. Projekt je također trebao predložiti načine odvraćanja onih koji su prijetnja našem planetu.
-- CanWest News Service
