Updejt

Nedjelja. Kasno navečer.

Dosadan dan, kao i svaka druga nedjelja navečer. Za razliku od ostalih, ne čeka me posao u ponedjeljak, već ispiti. Neka, bolje se držit knjige nego fizikale. Znam da ovo zvuči lijeno, al nije to pouka. Uspio sam doći i tjedan dana odraditi vani, u Europi. Nebitno koji grad i država, ali satnica je poštena. Za jednog studenta, i više nego dovoljna.

Ono što sam naučio vani u tih tjedan dana (više nego na praksi u Hrvatskoj) jest sljedeće.
1. Europski način rada.
Ovo sam spominjao već i prije, dok sam išao na praksu u Njemačku, ali ovo me iznova fascinira. Njemačka disciplina na Hrvatima. Fascinantno. Nikome nije palo na pamet zabušavati i slično. Točno se vidi razlika.

2. Knjiga je važnija od trenutnih prilika u životu.
Gotovo svi koji su radili sa mnom (stariji ljudi), rekli su mi "drži se knjige, nećeš valjda cijeli život ovako". U pravu su. Nemojte si zbog jednokratnih prilika u životu uništiti ostatak života. Nemojte stavljati gluposti ispred faksa ili obrazovanja, jer ćete kasnije shvatiti da ste u krivu i bit će Vam žao. Meni je drago da sam shvatio neke stvari. Nakon 12 sati rada, shvatiš da je x puta lakše sjediti i učiti, nego vani po suncu cijeli dan fizikala. I znam, ovo će opet zvučati kao da sam ja lijen, ali zašto bi cijeli život teglili ko volovi, ako možete napredovati?
Ne vjerujem da je to ljudima gušt, raditi fizički cijeli život.

3. Shvatio sam koliko sam ispred, po razmišljanju od nekih ljudi.
Imam 19 godina (uskoro 20, za 4-5 mjeseci) i razmišljam dosta zrelo za svoje godine. I ne pišem ovo s ciljem da se hvalim, nego Vam pišem ono što sam naučio, odnosno iskusio. Ja sam svojih 19 godina razmišljam o svemu. O mojoj budućnosti najviše, o mojim pogledima na svijet. Kod tih pogleda na svijet, prvenstveno mislim na politiku i gospodarstvo. Ljudi koji su sa mnom radili ne vide dalje od nosa. Njima je jedini cilj napraviti posao što brže, nebitno na koji način. Ja sam filozofski nastrojen i uzmem si minutu da razmislim, koji je najefikasniji i najbrži način da nešto napravim. Ako postoji lakši način i da je pritom sigurnost maksimalna, zašto ne? Ne vidim razlog zašto ne bi ljudi tražili najlakši način, pa što nije to i cilj posla? Možda sam ja samo "mlad i neiskusan", kako bi meni 'Rvatine rekli.

4. Faktor sreće.
Faktor sreće Vam je prijeko potreban u životu. I koliko god ljudi zastupali teški rad i marljivost (s čime se potpuno slažem), faktor sreće mora postojati. Da nije bilo faktora sreće, ne bih išao van na tjedan dana i ne bih zaradio 2 minimalne plaće u tjedan dana. Faktor sreće potreban, što god radili.

I sad, evo me opet u Hrvatskoj. Malo sam žalostan. Planiram što ću napraviti s ovim novcima. Zadnje što mi pada na pamet je trošenje na alkohol i izlaske, što bi većini mojih vršnjaka prvo palo na pamet (a možda i nebi, tko zna). Imate Vi kakav prijedlog? Dionice, početi kompaniju, uložiti u reklame? Svaki prijedlog je dobrodošao, ja ću te novce čuvati dok mi ne dođe neka ideja u glavu.
Lijepi pozdrav, uživajte u novom radnom tjednu, a ja ću pokušati riješiti ispite. Laku noć! :)

Oznake: posao izvan Hrvatske